Kada Adrianna svojoj majci na smrtnoj postelji obeća da nikada neće biti sa muškarcem prije braka,nije mogla ni zamisliti da će u njen život ušetati muškarac koji će je oboriti sa nogu. Max Darwin. Arogantan bogataš i zavodnik.Kada se njihovi putevi...
Moje teške oči ne žele da se otvore dok pored sebe čujem neprestalnu zvrku alarma,koji mi uporno kvari san. Samo se prevrnem na drugu stranu ne razmišljajući o ustajanju jer me predhodna noć kod Garryija na večeri totalno iscrpila.
Pip!
Jedan zvuk. Još samo jedan jedini zvuk me podsjetio zbog čega sam trebala ustati tako rano.
Kvragu!
Moj razgovor za posao.
Skočila sam što sam brže mogla dok se ćebe omotavalo oko mojih bosih nogu,dok sam trčala do kupatila kako bi se brzinski istuširala. Bacim pogled na sat koji mi govori da kasnim već 10 prokletih minuta. I bila sam užasno ljuta na samu sebe.
Bila mi je pružena jedinstvena prilika da radim posao za koji sam se školovala.
Bila bi nečiji lični asistent.
Ali dok se brišem peširom sada pak mislim da moj posao koji sam treba dobiti pada u vodu.
Iz ormara grabim prve crne pantalone koje bi bile prikladne za takav posao i svoju omiljenu plavu košulju. Gledajući u ogledalo smatrala sam da izgledam dovoljno profesionalno pa čak i sa svojom raščupanom kosom koju pokušavam slijepiti na sve moguće načine.
Grabim crne cipele navlačeći ih na svoja stopala te zaključam svoj stan i krenem u potragu za taksijem koji će me odvesti tamo gdje bi već trebala biti prije 20 minuta.
''Zadržite kusur'' osmijehnem se vozaču kojem sam bila vrlo zahvalna jer je bio brži u svojoj vožnji kako bi mi pomogao.
Zalupivši vratima automobila,te podižući svoj pogled dočeka me jedna ogromna zgrada u koju me je bilo čak sram i ući.
Znam da nisam toliko često izlazila iz svoje kuće i kada bi to radila nikada se nisam zagledala u okolinu kojom hodam već bi uvijek imala svoj određeni pravac zbog kojeg bi često žurila. A sada,noge mi podrhtavaju dok držim svoj rezime čvrsto u rukama kao da mi život zavisi od njega.
Pa i zavisio je,budimo realni.
Ako ne dobijem ovaj posao večeras ću jesti nešto naručeno uz upaljenu svijeću ispred sebe zbog isključene struje,pa možda čak ostanem i bez tuširanja za koji dan.
Udahnem i krenem prema vratima zgrade ravno hodajući,spremna i puna snage da dobijem ono i da se potrudim za nešto za čim žudim.
Vrata lifta su me odvela do kancelarije svog nadajući se budućeg šefa,ali moje oči nisu mogle vidjeti tu kancelariju,nego ogromnu gomilu prelijepih djevojka koju su izgledale kao da su sišle ravno sa modne piste.
Zbunjeno osmotrim samu sebe te vratim pogled natrag na njih dok mi one uzvraćaju čudan i podsmjehuć izraz lica. Progutam knedlu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
