Gabriel
Dva dana poslije
Sjedio sam na vrhu svoje zgrade i promatrao grad kako se polako budi. Nisam mogao spavati pa sam se ustao i došao gore. Zapravo, zadnjih nekoliko dana nisam najbolje spavao. Gledati Miju kako bespomoćno leži u onom krevetu mi je stvaralo mučninu. A onda smo sva trojica saznali istinu, pravu istinu. Opet nam je lagala. Opet je lagala meni i ne, ne krivim je zbog toga. Povrijeđen jesam što nam se nije otvorila, ali znao sam njezine razloge i razumio sam ih.
Cijelo ovo vrijeme ju je vodila osveta. Kao i mene svih ovih godina, ali ja sam na svoju osvetu zaboravio. Znao sam da nema smisla da gonim ženu koju toliko volim zbog onoga što je bilo prije nekoliko godina. Znao sam da moj otac ne zaslužuje da ga osvetim zbog svega što je učinio mojoj sestri, svojoj vlastitoj kćeri. To mu nikada, ali baš nikada neću moći oprostiti.
Da sam to znao prije, Mia nikada ne bi bila zatvorena i nikada ne bi doživjela onu strašnu nesreću zbog koje mi se želudac okreće kada se samo sjetim. Još uvijek mi je u mislima njezina slika kako leži blijeda i krvava na onom prašinom prekrivenom podu. Ne mogu si oprostiti što sam joj to učinio. Nikada si to ne mogu oprostiti. Zaslužila je biti sretna daleko od mene iako me je to ubijalo.
Kada sam je vidio kako pada u nesvijest i Sebastian je lovi, noge su mi se oduzele, a cijelo tijelo smrznulo. Zabezeknuto sam promatrao kako je Sebastian pokušava dozvati, a onda su im doletjeli bolničari da joj pomognu. Ja sam tamo samo stajao i gledao što se događa sve dok me Kevin nije udario i natjerao me da se pokrenem. Bio sam u bolnici kako bih saznao da će Mia biti dobro. Čekao sam doktora sa svima, morao sam se uvjeriti da će moja vatrena cura biti dobro i da nije imala nekakve trajne posljedice.
Taj dan je bila jako tiha. Nisam znao što joj se motalo mislima, ali mogao sam samo pretpostaviti. Njezine misli su bile na misiji i na Evanu. Bila je odlučna da mu stane na kraj. Bila je odlučna da uništi njega i Škorpion i to sam podržavao. No, nisam očekivao da će se u trenu pretvoriti u Miju koja je bila dok je bila u Škorpionu. Iznenadio sam se, to je sve. Bila je potpuno druga osoba dok je gledala u onog prokletog seronju koji ju je onako provocirao. Da ga Mia nije ubila, ja bih to učinio. Mia je zaslužila dobiti pravdu, njezini roditelji i Sebastian su zaslužili dobiti pravdu. Sva ona nevina djeca koja su na silu odvedena od svojih kuća, zaslužuju pravdu i Mia im je dala tu pravdu.
Nije bilo lako ući u sjedište Škorpiona jer se nekoliko njih borilo protiv nas i bili su vraški dobro utrenirani, ali i mi smo se žestoko borili jer nismo željeli nikoga ozlijediti. Mia im je željela pružiti slobodu iako je oni u tome trenutku nisu željeli. Uskoro kada se počnu prisjećati svoje obitelji i prijatelja, shvatit će da ne pripadaju Škorpionu.
Bilo je i onih koji su bili u nečemu nalik na malu bolnicu. Izgledali su bolesno i izgubljeno. Mia je rekla kako su oni neuspjeli eksperiment i zato su ih držali tu do novog tretmana. Prokleti idioti su se tako lako igrali s ljudskim životima da sam ja poželio Evana i prokletog senatora Wilsona udaviti vlastitim rukama.
A onda, kada sam vidio Liama samog kako dolazi do svoje sestre, znao sam da Miju neću zateći u blizini njega. Ono prokleto svijetlo na onom prozoru mi je dalo do znanja gdje će biti i znao sam da moram požuriti tamo dok je nisam sasvim izgubio.
I vidio sam potpuno novu osobu, osobu koju ja nikada nisam upoznao. Osobu koju je Mia skrivala od mene iz mnogih razloga i osobu koju je Mia toliko mrzila jer to nije bila ona. Evan i Škorpion su je pretvorili u nešto što nije željela biti. Pokušavao sam je odgovoriti od toga da ga ne ubije i bila je odustala dok se prokleti lajavac nije opet oglasio i počeo je provocirati. Zbog onoga što joj je rekao, i sam bih poludio. Znam da nije u redu ubiti drugo ljudsko biće, ali taj prokletnik nije bio ljudsko biće već čudovište. Evan je mogao biti zatvoren negdje, ali Mia i Sebastian ne bi mogli biti sigurni zbog toga. Istraga će trajati mjesecima, ako ne i godinama dok se ne saznaju sve njegove veze. Zato je dobro da je gad mrtav i nadam se da sada gori u paklu.
Mia je sada dobro, sasvim dobro. Koliko sam shvatio, sjetila se puno toga iz svoje prošlosti, ali neke stvari su joj još uvijek mutne. Nakon što je doktor rekao da je pod stresom i da je iscrpljena, otišao sam. Nisam je vidio ova dva dana. Preko sestre sam saznao da je dobro i da se potpuno oporavila i preko sestre sam saznao da Mia danas odlazi.
Mogao sam nešto učiniti. Mogao sam je spriječiti, ali čemu? Bila bi nesretna pokraj mene i mrzila bi me. Zato je moram pustiti od sebe. Zaslužila je svoju sreću i znam da će je naći u svome rodnom gradu. Barem sam bio sretan što je neću gledati s drugim muškarcem kako se šeće po gradu. Ja ću ostati u ovom jebenom gradu i lizati svoje rane u tišini i mraku koji me je ponovno obuzeo. Ponovno sam u mraku jer je svijetlo koje je Mia unijela u moj život, otišlo skupa s njome.
Duboko sam udahnuo i rukama protrljao svoje lice. Sunce je sada već bilo izašlo. Ne idem na posao jer sam uzeo par slobodnih dana kako bih napunio baterije. Sutra odlazim u svoju vikendicu kako bih se maknuo iz grada i pobjegao od svih ljudi. Svi moji prijatelji su me podsjećali na Miju. Svi su je voljeli i znam da me sestra mrzi jer puštam Miju od sebe, ali morao sam to učiniti. Moram je pustiti iako je vraški boljelo.
Voljet ću je zauvijek i za mene nikada neće postojati niti jedna žena osim Mije. Zamišljao sam naš zajednički život. Pitao bih je da se uselimo zajedno jer je već bilo prokleto vrijeme da živimo zajedno, a onda bih je nakon nekog vremena pitao i da se uda za mene. Želio sam provesti cijeli svoj život s njom, želio sam djecu i dom s njom. Želio sam sve s njom, ali sam to izgubio. Izgubio sam ženu koju toliko volim.
Trebao sam se boriti, znam da sam trebao, ali jedan dio mene je mora pustiti kako bi našla svoju sreću. Do sada je uz mene bila samo nesretna i ne želim da me mrzi. Ne bih to mogao podnijeti. Ne želim da se osjeća zarobljenom ovdje, sa mnom. Mia je zaslužila svoju slobodu. Kada ona ode, ja ću zauvijek ostati zarobljen u svome mraku.
Začuo sam otvaranje vrata iza sebe i na tren je moje srce počelo snažno udarati. Očito se ono još uvijek nadalo kako će nam se Mia vratiti i nije se pomirilo s time da sam ja poput kukavice tako lako odustao. Pogledao sam preko ramena i ugledao svoju sestru kako stoji na vratima. Pogledom je bojažljivo šarala okolo, a onda se zagledala u mene. Sada je bila namrštena i ljutita. Nisam je očekivao ovdje. Jedan od razloga zašto sam došao gore je što se ona užasava visina i zato sam pobjegao ovdje gore jer sam znao da me ovdje neće gnjaviti. Očito sam se prevario.
„Želim biti sam, Ashley", rekao sam. Okrenuo sam glavu ponovno na grad. Ako se malo bolje zagledam, mogao sam vidjeti plažu u daljini gdje smo Mia i ja stvorili toliko prekrasnih uspomena. Te uspomene će uvijek živjeti u meni.
„Žao mi je, ali nema šanse da te ostavim na miru. Dobila sam slobodan dan od svoje šefice i odlučila sam ga iskoristiti tako što ću tebi isprašiti prokleti tur", rekla je ljutito. Sišao sam sa zida na kojem sam do sada sjedio te sam se okrenuo prema njoj. Još uvijek joj nisam htio prići.
„Uzalud si dolazila. Ja danas odlazim iz grada na nekoliko dana." Znam da sam rekao da odlazim sutra, ali je očito da ću to morati malo ubrzati. Ne želim da me više itko gnjavi. Kevin i moja sestra su počeli sa svojim maltretiranjem i idu mi jebeno na živce. Oboje ih volim, ali samo želim biti sam.
„Znaš li tko još danas odlazi?", upitala je još uvijek na vratima. Pogledao sam u pod jer nisam mogao gledati njezine tužne oči. „Moja najbolja prijateljica danas odlazi. I žena koju ti voliš, Gabriele. Ne smiješ to dozvoliti. Moraš je vratiti nazad. Ona pripada nama."
„Žao mi je, ali odlučio sam. Pustit ću je da ode." Ashley je ljutito zarežala pa je zakoračila prema meni, ali se brzo vratila nazad. Iako je bila ljuta još uvijek nije imala dovoljno hrabrosti da kroči na krov moje zgrade.
„Možemo li sići s ovog prokletog krova pa da mogu vikati na tebe negdje drugdje?", viknula je na mene. Podigao sam jednu obrvu i samo je promatrao. Ona je suzila svoje oči, zapovjedila mi da je pratim te mi je okrenula leđa i nestala. Nekoliko trenutaka sam promatrao vrata, a onda sam ipak odlučio krenuti za njom. Nismo danima pričali, samo smo si slali poruke u kojima me je ona doslovno proklinjala i preklinjala da ne pustim Miju. Odlučio sam napokon razgovarati sa svojom sestrom i otvoriti joj svoje srce. Odlučio sam joj ispričati baš sve.
Zatekao sam je u svome stanu kako nešto mrmlja dok se šetala od jednog mjesta do drugog. Zastala je kada je začula zatvaranje vrata. Njezine oči su bile sjajne od neprolivenih suza. Naslonio sam se na zid preko puta nje jer nisam imao hrabrosti joj prići. Ako počnem tješiti nju, bojim se da ću se i sam slomiti.
„Zašto to radiš, Gabriele? Zašto ćeš pustiti Miju da ode?"
„Nemam izbora. Mia nije sretna ovdje."
„Ne seri!", prosiktala je. Čvrsto je stiskala šake i bio sam siguran da me želi udariti, a ja bih joj to dozvolio. „Zar je toliko mrziš? Ne možeš joj oprostiti ono što je napravila?"
„Bože, ne, Ashley. Volim je, stvarno je volim i voljet ću je dok ne umrem, ali moram je pustiti. Uništio sam joj život. Uništio sam ženu koju volim."
„Zašto to misliš, pobogu?", upitala je šokirano. Zagledao sam se u pod kada su me suze zapekle u očima. Nisam bio muškarac koji plače, ali kada je bila riječ o Miji, pustio bih koju suzu. Neki bi me nazvali mekušcem ili pičkicom, ali ja sam znao da nisam bio to.
„Vidiš li što sam joj učinio jer joj nisam vjerovao, jer je nisam htio slušati. Ona je zbog mene doživjela onu strašnu nesreću i skoro poginula. Upozorila me da oni dolaze po nju, a ja je nisam htio slušati." Podignuo sam pogled i suznih očiju se zagledao u svoju sestru. Ashley i Kevin nisu jedini koji su me pitali koju vrag izvodim. Maya me je također poslala do vraga jer puštam njezinu prijateljicu. Ona i Ashley su se teško mirile zbog toga što gube svoju prijateljicu. Razumio sam ih, jesam, ali ovako je moralo biti.
Sebastian je jučer došao k meni i vikao je na mene jer mene krivi što Mia odlazi. Bio je bijesan i skoro me je istukao, ali se suzdržao. Da me je udario, dozvolio bih mu. Trenutačno ne osjećam ništa osim tupe boli u prsima, na mjestu gdje će uvijek biti Mia. Želio je da poduzmem nešto, želio je da je zaustavim. Nije želio izgubiti sestru koju je ponovno našao nakon toliko godina.
A onda mi je Ashley rekla kako se i on seli skupa s njome i Deanom u Austin. Otići će pronaći svoju mamu i pokušati je nagovoriti da se preseli s njime. Nadam se da će mu to uspjeti jer zaslužuje biti sretan. On kao i Mia zaslužuje imati obitelj. Oboje zaslužuju samo najbolje.
„Koji si ti kreten", rekla je ljutito. Prišla mi je i zaustavila se tek nekoliko koraka od mene. Zagledala se duboko u moje oči. „Pustit ćeš je samo tako bez razgovora s njome. Pustit ćeš je da ode, a nisi je niti pitao kako se ona osjeća, Gabriele. Mia je slomljena i izgubljena zbog tebe. Znaš li ti da ona misli kako je ti mrziš?"
„Molim?", upitao sam iznenađeno. Odmaknuo sam se od zida i stao pred Ashley. Mia misli da je mrzim? Zašto bi to, pobogu, mislila? A onda mi je sinulo. Ona još uvijek misli kako je krivim za smrt svoga oca. Ona još uvijek misli da je mrzim zbog toga i nikada je nisam uvjerio drugačije. One večeri kada sam je poljubio kod njezine kuće, želio sam da zna koliko je volim i da ću je uvijek voljeti, ali moj odlazak je očito to pogoršao. Ostavio sam je ondje i otišao utopiti svoju tugu u pivu. Tek slijedeći dan kada sam je ugledao, shvatio sam svoju pogrešku. Bila je tužna i ranjiva, a moja Mia je potpuno nestala. Moja vatrena cura prekrasnog osmijeha je potpuno nestala i znao sam da sam ja kriv za to. Zbog toga ne mogu biti uz nju. Sve što dotaknem, pretvorim u prah.
„Ne mrzim je, Ashley. Nikada je nisam mrzio. Možda sam u početku bio bijesan zbog svega što se dogodilo, ali nikada je nisam mrzio. Ona je spasila moju sestru kada je ja nisam mogao spasiti."
„Gabriele, ja sam kriva što ti nisam rekla što mi je Dylan radio. Ja sam kriva što sada gubiš Miju. Nemoj dozvoliti da je zbog moje pogreške pustiš. Ti i Mia zaslužujete biti sretni."
„Ne želim da kriviš sebe zbog toga. Da, bio sam povrijeđen i ljutit jer mi nisi ništa rekla, ali razumio sam tvoje razloge. Bilo te je strah. Pobogu, Ashley, bilo te je strah našeg oca." Bijes je ponovno rastao u meni čim sam se sjetio Dylana i onoga što je radio mojoj prekrasnoj sestri. Ona nije zaslužila da onako pati. Zaslužila je imati oca koji će je neizmjerno voljeti i pružiti joj podršku. On ju je zvao sramotom za našu obitelj i mrzim ga zbog toga. Mrzim ga zbog svega što je učinio mojoj sestri. Moj otac je bio čudovište i Mia mi je ustvari pokazala kakvo je on čudovište. Pročitao sam onaj dosje stotinu puta dok mi se slova nisu utisnula u mozak. Pročitao sam što je sve radio godinama nevinim djevojkama. Da sam ja bio na Mijinom mjestu, učinio bih isto kao ona. Nadam se da i on sada negdje gori u paklu.
„Ti si mi pokazao kakav otac treba biti, Gabriele. Ti si mi pružio neizmjernu ljubav i zahvaljujući tebi i mojoj kćeri, izašla sam iz svega kao pobjednica. Zaboravila sam na strah, ostavila sam ga negdje na putu i našla sam ponovno ljubav. Nikada nisam mislila da sam sposobna ponovno voljeti, ali Ashton me je uvjerio da mogu."
„Drago mi je da imaš njega, Ash. On sam zna da bih mu slomio vrat da te samo povrijedi."
„Znam, veliki brate", rekla je te me pomilovala po licu. „Znaš li što sam ja vidjela kada si s Mijom? Vidjela sam Gabriela, starog Gabriela koji je uvijek bio nasmijan, koji se uvijek šalio, koji je neizmjerno volio. Nikada te nisam vidjela zaljubljenog i zato sam se iznenadila, ugodno iznenadila kada sam te vidjela s Mijom. Tvoje oči su uvijek sjale dok si s njome i kada pričaš o njoj. Gabriele, dopustit ćeš da ona ode, koja je tvoj život, samo zbog toga što si tako prokleto tvrdoglav."
Ashley je imala pravo. Mia me je potpuno promijenila. Nakon što sam ostao bez mame, bio sam još uvijek isti Gabriel. Možda malo izgubljen, ali sam još uvijek bio tu na toj cesti i grabio sam naprijed. Znao sam da imam jako važnu ulogu u životu i sestra mi je postala sve. Znao sam da se morao pobrinuti za nju i davao sam sve od sebe da Ashley ima sve. A onda kada je Dylan umro, ja sam se potpuno izgubio i skrenuo sam s ceste. Više nisam bio Gabriel kojega je ona sada opisala, bio sam potpuno nova osoba. Koncentriran na svoj posao, na svoju sestru i nećakinju i samo sam želio nešto povaliti.
Sve se to promijenilo kada sam upoznao Miju. Stari Gabriel se vratio. Mia ga je izvukla iz tame iako je i ona sama bila zakopana duboko u tami. I razumio sam njezinu tamu i razumio sam zašto je sve stvari skrivala duboko u tami. Ali negdje na tom našem putu, nas dvoje smo se zajedno oslobodili te tame koja nas je vezala okovima.
A sada kada sam je ponovno izgubio, opet sam ušao u svoju tamu koja me je dočekala širom otvorenih ruku.
„Mia me je promijenila i pružila mi je ono što nikada nisam tražio, a nisam bio svjestan da mi treba. Pružila mi je ljubav."
„Zato je ne smiješ pustiti od sebe, Gabriele. Ne smiješ je ostaviti. Ne želim gledati svoga brata kako pati. Možeš otići po nju i biti sretan s njome."
„Nisam siguran da mogu", rekao sam tiho. Jedna suza mi je pala niz lice i Ashley ju je obrisala. „Nisam siguran da bi ona željela biti sa mnom. Ja sam je uništio."
„Ne, nisi. Mia je bila usamljena i ti si ispunio tu njezinu samoću. Mia nije imala nikoga i zbog tebe je dobila sve. Ne želim da to sada izgubi. Gabriele, ne želim izgubiti svoju najbolju prijateljicu."
„Možeš je uvijek posjećivati u Austinu", rekao sam. Ashley je zakolutala očima i frustrirano zastenjala. Bio sam tvrdoglav, svjestan sam toga, ali prije svega prestrašen. Jebeno sam se bojao da će me Mia odbiti ako sada odem po nju. Bojao sam se da sam je toliko povrijedio da me neće više htjeti vidjeti. Tada bih znao da sam je potpuno izgubio i to bi me slomilo do kraja.
„Tvrdoglavi čovječe", lagano me je šakom udarila po prsima. Uhvatio sam je za ruku kada je opet zamahnula. Počela je plakati. „Volite se i dopustit ćeš da ona ode. Zašto si to radiš? Ne želim da moj veliki brat pati, želim ga vidjeti sretnog kao što je bio do sada. Ti više od ikoga zaslužuješ biti sretan, Gabriele."
„I ti zaslužuješ biti sretna, Ashley."
„Ja sam sretna, Gabriele, stvarno sam sretna. Imam ono što sam oduvijek htjela. Bila bih još sretnija kada bih tebe vidjela sretnog."
„Žao mi je zbog svega, Ashley." Obrisao sam joj suze s lica koje su neprestano padale. Mrzio sam gledati sestru kako plače.
„Nemoj odustati od svoje sreće, molim te. Bori se za Miju. Ne diži ruke od žene koja bi golim rukama sravnila čitav svijet zbog tebe. Kajat ćeš se." Poljubila me je u obraz i krenula prema vratima. Moje srce se slomilo nakon njezinih riječi. Imala je pravo. Imala je potpuno pravo. Morao sam nešto učiniti i to pod hitno. Riskirat ću i na trenutak zaboraviti na svoj strah. Moram se boriti za Miju i reći joj da je neizmjerno volim i da mi je potrebna. Ne mogu disati bez nje.
Htio sam zazvati svoju sestru, kada se ona okrenula. Vratila se nekoliko koraka do mene te je iz džepa izvadila nekakav papir.
„Sjećaš li se kada si mi jučer rekao kako misliš da je Mia uzela novce iz Škorpiona?" Kimnuo sam glavom. Naravno da se sjećam jer nisam mogao vjerovati da je to istina, ali bila je. Mia je nestala na nekoliko trenutaka i nitko je ne bi niti vidio kako odlazi zbog gužve. Mene su moji kolege poveli do tajnog sefa iz kojeg je nedostajalo nekoliko tisuća dolara. Znali smo da nedostaje zbog izvadaka koji su bili u tom sefu. Mia me je gledala s krivnjom i nekako sam znao da je ona uzela novce samo nisam znao zašto. Mislio sam da joj nije stalo do para no prevario sam se. Ili ne?
„Pa istina je, uzela ga je, ali ne za sebe."
„Molim?"
„Izvoli, pročitaj ovo." Pružila mi je onaj papir i kada sam ga otvorio, shvatio sam da je pismo od Mije. Podignuo sam pogled prema sestri. Ona je samo mirno kimnula glavom. Duboko sam udahnuo i počeo ga čitati.
Draga Ashley,
Znam da nije u redu od mene što ti se javljam ovako i što se opraštam od tebe preko pisma, ali morala sam to učiniti. Nisam bila sigurna mogu li te pogledati u oči i reći ti zbogom. No, shvatila sam nešto, među nama ne postoji ta riječ, nikada neće postojati. Ti ćeš uvijek biti moja najbolja prijateljica. Pa ti i ona tvrdoglava Maya. Da, moram priznati da je tvrdoglavija i od mene što bi neki rekli da je čisto sranje, ali to je bila velika istina.
Nas tri smo se našle u najranjivijem i najvažnijem trenutku za mene. Nikada nisam imala prijateljice, osim Sebastiana, ali on nije bio žena. Ti i Maya ste me najbolje razumjele kao što sam i ja vas dvije razumjela. Mislim da nam je bilo suđeno da se sretnemo. Neizmjerno sam zahvalna što imam vas dvije uz sebe i voljela bih da mi dolazite u posjet u Austin. Zapravo, očekujem vas ondje kao i Auroru. Nedostajat će mi ta mala zraka sunca kao i vas dvije. Pazi mi na Mayu i nemoj joj dozvoliti da previše radi. Poljubi Auroru u moje ime i reci joj da je volim.
I kada smo već kod nje, učinila sam nešto dok sam bila u sjedištu Škorpiona. Znala sam gdje je njihov tajni sef pa sam provalila u njega i uzela nekoliko tisuća dolara jer sam znala da Škorpionu više neće trebati, a tebi i tvojoj kćeri je najpotrebniji. Uplatila sam ti ga na račun i želim da ga iskoristiš za svoju kćer. Odvedi je najboljem mogućem specijalistu koji će joj pomoći da ponovno čuje tvoj glas. A ono što ostane, želim da iskoristiš za sebe. Otvori knjižaru ili kupi moju najdražu knjižaru u gradu, a onda izdaj svoju knjigu. Zapravo će ti biti drago čuti ili možda neće, ovisi kako gledaš na to, da sam poslala tvoj rukopis jednoj izdavačkoj kući ovdje u gradu. Možda je mala, ali je jako uspješna i oduševljeni su tvojim rukopisom i žele još. U pismu koji sam ti priložila ovdje imaš sve detalje.
Zaslužuješ biti sretna, Ashley. Zaslužuješ sve dobro i želim da uspiješ u svome životu. Posao koji sada radiš nije za tebe i vrijeme je da se pomakneš s mjesta. Navijam za tebe i očekujem jedan potpisani primjerak tvoje knjige kada izađe. Računam na to.
Još nešto, ako te Ashton samo malo rasplače, zovi me i ja dolazim. On jako dobro zna da se sa mnom ne smije igrati. Volim te, Ashley. Hvala ti što si mi prijateljica i hvala ti što si moja obitelj.
Voli te, Mia
P.S. Čuvaj svoga brata za mene, hoćeš li? Voljela bih misliti da će biti slomljen kada odem kao što sam ja slomljena danima zbog toga. Ovo mi nije bila laka odluka, ali sam to morala učiniti. Volim ga i uvijek ću ga voljeti. Čuvaj mi ga i očekujem uskoro tvoj posjet.
Duboko sam disao dok sam završavao pismo. Suze su mi u potocima padale niz lice i jedva sam nazirao slova, ali sam počeo ponovno čitati njezino pismo. Kriste! Ona je ponovno mislila na moju sestru i nećakinju. Uzela je važne dokaze kako bi pomogla mojoj sestri i nije ju bilo briga hoće li netko saznati za to ili ne.
Ali ja sam znao i na tren sam je osuđivao zbog toga, ali samo na jedan prokleti tren zbog čega mrzim sam sebe. Nikada nisam smio sumnjati u nju. Mia je uvijek bila nesebična i darežljiva. Uvijek je druge stavljala ispred sebe i sada je napokon vrijeme da to ispravim. Vrijeme je da Mia napokon počne misliti samo na svoju dobrobit jer i ona zaslužuje biti sretna.
I zaslužuje biti sretna sa mnom.
Ustao sam se sa kauča na koji sam sjeo kada sam počeo čitati njezino pismo. Obrisao sam suze i zagledao se u svoju sestru. Smiješila se kao da je znala moju konačnu odluku. Nema šanse da pustim ženu koju volim od sebe. Moram je uvjeriti da je volim i da je trebam. Moram joj reći da me njezin odlazak boli kao što boli nju. Mia mora ostati sa mnom jer nam je suđeno da budemo zajedno.
„Idem po nju", rekao sam i stao pred sestru. Vratio sam joj pismo koje je ona privinula na prsa kao nešto posebno. I bile su to posebne riječi od moje vatrene cure.
„Bilo je i vrijeme." Poljubio sam je u kosu i izletio iz svoga stana. Znam gdje ću je naći i vrijeme je da odem po nju. Ne smijem dozvoliti da ode odavde, ne bez mene. Ako ne želi ostati ovdje, možemo otići zajedno u Austin. Samo da smo zajedno.
Mia
Promatrala sam svoga brata kako pakuje stvari u svome uredu. On je odlučio vratiti se sa mnom u Austin jer je rekao da je vrijeme da se vratimo našim korijenima. Bila mi je bolna pomisao vratiti se tamo i suočiti se s onime što sam ostavila, ali nisam mogla niti ostati ovdje.
Pokazala sam Gabrielu svoje drugo lice za koje sam se zaklela da nikada neće vidjeti, ali morala sam to učiniti. Morala sam ukloniti prokletog Evana jer ne bih mogla mirno živjeti kada bih znala da je živ. Nadam se da sada negdje gori u paklu jer je to i zaslužio.
Brian Wilson je uhićen i to je bila glavna vijest o kojoj će se još mjesecima pričati. Senator koji je osnovao ilegalnu elitnu jedinicu je vijest koje je odjeknula kao bomba u cijelome svijetu. Škorpion je srušen, zatvoren zauvijek i sada sam napokon bila slobodna. Pokušavali su me slomiti, ali sam na kraju ja izašla kao pobjednica.
No, moja sreća nije dugo trajala jer sam ostala bez onoga najvažnijeg u svome životu, muškarca kojega toliko volim. Znao je što sam učinila prije dva dana. Znao je da sam uzela novce iz Škorpiona i nije ništa rekao. A ja sam znala da me je osuđivao zbog toga. Iako je to boljelo, bila sam sretna jer će moja mala napokon dobiti potrebnu skrb koju toliko treba i uz pomoć najboljeg specijalista možda će ponovno čuti glas svoje mame. Ponovno će čuti ujaka kako joj pjeva. A ja neću biti dijelom toga.
Bila sam kukavica jer sam se s Ashley i Mayom oprostila preko pisma jer ih nisam mogla pogledati u oči. Znam koliko bi me to slomilo. Pozvala sam ih da dođu kod mene u posjetu i nadam se da će me poslušati. Bojala sam se da ću ih obje izgubiti sada kada se preselim i molila sam se da se to ne dogodi. Ja ću njih posjećivati također samo će mi trebati malo više vremena da se ponovno vratim u ovaj grad koji sam smatrala svojim domom.
Sve će mi nedostajati. Moja najdraža knjižara, prekrasan pogled na grad, moja kućica i moja plaža. Moji prijatelji, a najviše će mi nedostajati Gabriel. Željela sam se boriti za njega, reći mu da ga volim, ali me je bilo strah da će me odbiti. To ne bih mogla podnijeti pa je najlakše bilo samo pobjeći. Bila sam kukavica jer se nisam htjela suočiti s muškarcem kojega toliko volim, ali morala sam to učiniti. Gabriel će biti sretan bez mene, a ja ću zauvijek ostati u onoj tami koja me je ponovno obuzela. Gubitak Gabriela je donio i gubitak onog svijetla koji je on unio u moj život.
„Znaš da ne moramo ići." Trgnula sam se iz misli kada sam začula glas svoga brata. Podignula sam pogled i zagledala se u njega. Stajao je pokraj police i stavljao stvari u kutije. Ja sam mu odlučila doći pomoći jer su moje stvari sve spremne, ali sam samo sjedila za njegovim stolom i potpuno se isključila.
Dean će mi se pridružiti tek za nekoliko dana jer je ovdje još uvijek imao hrpu posla. Morao je pacijente prebaciti na drugog doktora. Najviše ga je boljelo što mora ostaviti Sky koja je počela s tretmanom kod njega. Rekla sam mu da ostane, ali me on ne želi ostaviti. Dok on ne dođe, boravit ću kod njega u stanu i tražiti novu školu.
„Znam jer ti još uvijek možeš ostati."
„I ti možeš ostati, Mia. Zašto ne odeš razgovarati s njime?"
„Jer se bojim", rekla sam tiho. Suze su mi počele padati niz lice. Dean je prestao raditi ono što je do sada radio te mi je prišao. Uhvatio me je za ruke kako bi me podigao te me je zagrlio. Nasmiješila sam se kroz suze. Bol zbog svega što gubim je bila malo manja jer sam imala svoga brata koji je činio sve u svojoj moći da me ponovno vidi sretnu. Moj drugi brat je još uvijek ljutit na mene jer mu nisam odmah rekla o svome odlasku, ali je i on odlučio preseliti se s nama u Austin. Rekao je kako me više ne želi napuštati i bila sam mu zahvalna na tome. Ne želim ostati bez njega.
Ja ću mu prenijeti sve stvari u Austin dok će on biti u San Joseu gdje se njegova mama preselila nakon što je izgubila sina i muža. Na Sebastianu se vidi koliko je nervozan zbog toga jer ne zna kako će mu mama reagirati kada ga ugleda. Imao je tek dvanaest godina kada je otet sada već ima skoro trideset i šest godina. Nadala sam se da će sve biti dobro i da će njegov susret s mamom proći i bolje nego je zamišljao.
„Čega se bojiš, Mia?", upitao me je Dean tiho. Odmaknuo me je od sebe i zagledao se u moje oči.
„Htjela sam mu toliko puta reći da ga volim i da želim biti s njime, ali sam se bojala da i on ne misli isto."
„Nije valjda da još uvijek misliš kako te on mrzi?" Slegnula sam ramenima te sam trenutak poslije kimnula glavom. Onaj poljubac koji mi je dao onu večer mi je oduzeo dah, ali mi je kasnije slomio srce kada je otišao kao da se ništa nije dogodilo. Slomio me je. Danima nisam dobro spavala i počela sam sumnjati u sebe i hoću li dobro obaviti zadatak jer su moje misli bile okupirane Gabrielom. Željela sam Gabriela nazad, ali isto sam se tako bojala da se njegova ljubav samo tako ugasila. Zato sam i morala otići. Da me on voli, rekao bi nešto i ja bih onda ostala ovdje.
„Ti si stvarno luda. Znaš da je bio u bolnici kada si pala u nesvijest. Znaš da se brine za tebe samo što ti to konstantno ignoriraš. Gabriel te voli, Mia. Trebala si jednostavno razgovarati s njime."
„Nisam imala hrabrosti za to. Postala sam velika kukavica."
„Moja Mia nikada nije bila kukavica, ali nije niti ova Mia kukavica. Zaljubljena si i strah te je, razumijem, ali ponekada trebaš riskirati." Promatrala sam ga bez riječi dok su mi se suze slijevale niz lice. Nisam znala što bih mu rekla. Mislila sam da je ovo poglavlje davno završeno. Mislila sam kako ću napokon moći okrenuti novu stranicu u životu i nastaviti pisati novo poglavlje, ali nešto me stalno vraća nazad. Nešto što zna da prethodno poglavlje nije završeno.
„Idem kući provjeriti trebam li još nešto spakirati." Ignorirala sam ono što mi je rekao jer nisam više mogla pričati o Gabrielu. Nisam sigurna kako ću nastaviti svoj život bez njega, ali morala sam. Natjerat ću se na to.
„Tvrdoglava si, Mia", rekao je Dean uz uzdah. Kratko sam mu se nasmiješila. U tome smo nas dvoje bili slični, ali ja sam sada samo željela zaštititi svoje ranjeno srce od još bola. Više to ne može podnijeti.
„Znam, veliki brate. Vidimo se poslije?"
„Da, doći ću do tebe za sat vremena da te ispratim." Privukao me je u zagrljaj te me je poljubio u kosu. Zatvorila sam svoje oči i duboko udahnula. „Još uvijek se možeš predomisliti."
„Odluka je donesena." Odmaknula sam se od njega te sam ga poljubila u obraz. Pozdravila sam ga i izašla iz njegovog ureda. Dizalom sam se spustila dolje te sam na ulici pozvala taksi. Moj kamionet je ostao kod kuće jer su neke stvari već bile u njemu pa ih nisam željela vozati okolo.
Taksijem sam prošla pokraj Liamovog kluba Sinner. Nisam ga vidjela od onoga dana kada je vratio sestru. Očito je zauzet s njome jer je želio svoju staru sestru nazad. Onoga dana baš i nije izgledala najbolje. Pitam se što će on sada učiniti? Hoće li se vratiti u Los Angeles ili će ostati ovdje? Iako se nismo vidjeli, poslala sam mu poruku kako bih mu javila da odlazim. I on me je nazvao ludom što idem jer sam mogla ostati, ali nisam željela. Nitko ne shvaća koliko je to bolno živjeti u gradu u kojem živi i muškarac tvoga života.
Taksi se zaustavio ispred moje kuće te sam iskočila. Iznenađeno sam se zagledala naprijed kada sam ugledala Sebastiana i Mayu kako me čekaju. Sebastian je bio na jednom kraju kuće dok je Maya bila na drugom kraju. Izgledali su kao djeca koju je netko stavio u kaznu. Skoro sam se počela smijati, ali sam shvatila da je Maya izgledala ljutito. Čini mi se da nije dobro prihvatila moje pismo jer ga je stiskala u rukama. Polako sam im prilazila.
„Dakle, misliš se sa mnom pozdraviti preko jebenog pisma?" Iznenadila sam se kada sam je čula da psuje jer je to jako rijetko činila što je značilo da je bila stvarno bijesna. U očima sam joj također vidjela povrijeđenost. Nisam očekivala da će ovako reagirati.
„Žao mi je. Morala sam to učiniti."
„Možda će Ashley pristati na taj tvoj pozdrav, ali ja neću. Koji vrag si mislila?"
„Očito je da nisam mislila." Kratko sam pogledala u Sebastiana koji nas je zabavljeno promatrao. Izvadila sam ključeve iz džepa i dobacila mu ih. Ne želim da se zabavlja dok Maya i ja razgovaramo. Znam da ću se slomiti tijekom ovog razgovora. Sebastian je kimnuo glavom i nestao u kući.
„Ne mogu prihvatiti da moja najbolja prijateljica odlazi iz grada, a onda se još sa mnom oprašta preko prokletog pisma."
„Znam i žao mi je. Tako mi je bilo lakše nego da vas obje gledam. Bolno mi je reći....."
„Što, zbogom?", upitala je ljutito. Polako sam kimnula glavom. „Dakle, sada ispada da se zauvijek opraštaš s nama, a pozvala si nas u Austin. Hoćeš li se više odlučiti?"
„Žao mi je. Dobro? Ne znam niti sama što više govorim. Jebeno mi je žao zbog svega! Srce mi se lomi što vas sve ostavljam ovdje, ali moram. Nemam izbora! Ti i Ashely ćete uvijek biti nešto najljepše što mi se dogodilo u životu. Došle ste kada sam vas najviše trebala."
Sada sam počela jecati. Maya mi je prišla te me je uhvatila za ruke. Nekoliko trenutaka je oklijevala, a onda me je privukla u zagrljaj. Držala se ukočeno nekoliko trenutaka i taman kada se počela opuštati, odmaknula se od mene te se zagledala u moje oči. Mrzim što neću provoditi svaki dan s njome da joj ponovno vratim njezino samopouzdanje koje je izgubila prije toliko godina. Želim izbrisati sav strah iz njezinih očiju. Maya također zaslužuje biti sretna, ali nikada neće biti sretna ako si to sama ne dozvoli. Doživjela je veliku tragediju prije toliko godina, ali mora se boriti protiv svoje prošlosti inače će je ona progutati. Nikada neće odustati od Maye kada se to dogodi.
„Samo ne želim izgubiti svoju najbolju prijateljicu."
„I nećeš me izgubiti, Maya. Ja ću uvijek biti uz tebe. Možda ne u istom gradu, ali ja sam tu."
„Zašto moraš otići? Zašto se ne boriš?"
„Nemam izbora. Žao mi je."
„U životu uvijek imaš izbora. Ponekada je lakše misliti da ga nemaš." Obrisala sam suze te sam je još jednom privukla u zagrljaj koji mi je bio toliko potreban. Željela sam ostati, stvarno jesam. Željela sam se boriti, ali ovoga puta, sigurna sam, ne bih izašla kao pobjednica. To moje slomljeno srce ne bi moglo podnijeti.
Odmaknula sam se od Maye i nasmiješila se. Suze su joj blistale u svijetlo smeđim očima. Znam da neće plakati jer Maya nije bila takva iako znam da ju je bolio naš rastanak.
„Ti i Ashley ste dobro došle kod mene, a ja ću doći vama u posjetu kada prestanem biti kukavica."
„Nisi kukavica, Mia, samo si zaljubljena." Mobitel joj je počeo zvoniti, ali ga je ona ignorirala. „Očekuj mene i Ashley kod tebe odmah ovaj vikend."
„Dobro, može", rekla sam kroz smijeh. Kratko me je zagrlila te se zaputila do svoga auta. Prije nego je nestala, čula sam je kako nekome bijesno odgovara na mobitel. Mahnula sam joj i ušla u kuću. Sebastian je sjedio u kuhinji za pultom. Osvrnula sam se po kuhinji koja je bila skoro pa prazna. Odlučila sam zadržati kuću jer sam je voljela i ako se budem vraćala ovdje u grad, želim se vratiti ovdje. Nikada se ne bih mogla riješiti svoje kuće koju toliko volim.
„Spremna si za polazak?" Pogledala sam ga. Mislila sam da jesam, ali u dubini svoje duše znam da nisam bila spremna. Nikada neću biti spremna za ovo.
„Stvari sam još jučer spakirala, sve sam tri puta provjerila i sve je spremno."
„Nisam mislio to. Mislio sam da li si ti spremna na polazak? Da li je ovo stvarno ono što želiš?"
„Ne, nisam spremna, ali nemam izbora."
„Princeza ti je dobro rekla, uvijek imaš izbora." Namrštila sam se dok sam ga promatrala. Ne mogu vjerovati da je prisluškivao naš razgovor. Baš je seronja. I znam da imaju pravo, svjesna sam toga, ali odluka je donesena. Ne sviđa mi se to i moram nekako naučiti živjeti s time.
„Seb, moram ti reći da te volim. Znam da si nas dvoje to ne govorimo, ali volim te."
„Hej, ne govori to kao da se zauvijek opraštaš sa mnom", rekao je te se ustao. Stao je ispred mene. Sklonio je jedan zalutali pramen s moga lica i zataknuo ga za uho. „Volim i ja tebe, Crvena. Ti ćeš zauvijek biti moja sestrica."
Počela sam plakati zbog čega se on opet namrštio. Sebastian je stvarno mrzio kada sam plakala, ali samo zbog toga jer je mrzio ženske suze. Nije znao kako bi se nosio s njima. Privukao me je u zagrljaj. Bit ću sretna u Austinu. Sa mnom idu moja dva brata i bit ću sretna. Možda najveći komad srca ostavljam ovdje s Gabrielom, ali odlučila sam da moram biti sretna. Moja dva brata će mi pomoći u tome.
Pola sata poslije je došao Dean pa su mi njih dvoje pomogli da spremim i ostatak stvari u kamionet. Obojicu sam ih dugo grlila kao da se zauvijek opraštam od njih iako znam da ćemo se vidjeti za nekoliko dana.
Sjela sam u kamionet i zagledala se u svoju kuću. Nedostajat će mi ovo prekrasno mjesto. Nedostajat će mi zvuk valova i miris oceana. Nedostajat će mi kiše ovdje jer znam kako u Austinu više ništa neće biti isto.
Podignula sam kosu u visoku rep te sam prstima prešla preko svoga vrata gdje je bila ona ružna tetovaža. Počela sam ići na lasersku operaciju da je skinem. Želim ukloniti svaki trag Škorpiona sa sebe i iz svoga života. Vrijeme je da okrenem novu stranicu.
Mahnula sam dečkima te sam polako počela voziti. Cijelim putem su mi suze padale niz lice. Boljelo je. Tako je prokleto boljelo napustiti ovo mjesto koje sam ovih nekoliko mjeseci zvala svojim domom. Dok sam izlazila iz grada, razmišljala sam samo o tome kako sam bila sretna ovdje. Kako sam našla nešto prekrasno, a sada sam to izgubila. Imala sam sve što sam ikada poželjela, i puno više i nikada neću žaliti zbog toga. Toliko puno ljudi me je učinilo sretnom i ispunjenom. Zauvijek će biti dijelom mene.
Pogledala sam u tablu koja govori da napuštam Portland pa sam počela još više plakati. Znam da se moram zaustaviti pokraj ceste kako bih se malo smirila, ali nisam to željela. Željela sam se udaljiti što prije od ovoga grada i svega što ostavljam ondje.
Nakon nekoliko minuta vožnje, začula sam policijsku sirenu iza sebe. Pogledala sam u retrovizor i shvatila da me prati policijski auto s upaljenim svijetlima. Prokletstvo! Ne mogu niti izaći iz ovoga grada bez da upadnem u nevolju.
Zaustavila sam auto pokraj ceste te sam u pretincu za rukavice počela tražiti sve svoje dokumente. Morat ću ponovno mijenjati svoje dokumente jer sam napokon mogla biti Mia koju su davno oteli.
Začula sam kucanje na prozoru pa sam podignula pogled i ostala bez daha. Gabriel. Bio je to Gabriel. Stajao je pokraj moga auta, ozbiljan. Još jednom je pokucao po prozoru pa sam se trgnula i spustila ga. Što on radi ovdje? Moje je srce odjednom živnulo. Ako se došao pozdraviti sa mnom, nisam bila sigurna da ću to preživjeti.
„Molim te da izađeš iz auta", rekao je promuklo. Otkopčala sam svoj pojas pa sam izašla van. On se udaljio malo od mene te se zagledao u moje oči. Progutala sam knedlu jer nisam znala što da očekujem od ovoga. Bilo me je silno strah, ali jedan dio mene je zbog nekog razloga bio uzbuđeno što me je iznenadilo i isto tako uznemirilo.
„Što se događa, Gabriele?", tiho sam upitala. Gabriel je zatvorio svoje oči te su se njegove usne na trenutak uvile u prekrasan osmijeh. Kada su se njegove oči ponovno otvorile, ona taman je nestala. Sada je vladala samo svijetlost.
„Tažio sam te po cijelom prokletom gradu. Prvo sam bio kod tebe i bio sam jebeno sretan kada sam ugledao tvoj kamionet, ali su moje nade skoro pale u vodu kada te nisam našao kod kuće."
„Tražio si me?", upitala sam iznenađeno. Moje srce je oživjelo, moja nada je narasla. Smirite se malo, molim vas. Ne želim da se poslije razočaramo.
„Posvuda sam te tražio. Nisam te mogao pustiti, Mia. Ne mogu te pustiti bez da ti kažem da te volim. Jebeno te volim. Ti si žena moga života. Ti si moja vatrena cura zbog koje sam oživio. Trebam te i želim da ostaneš."
„Molim?", upitala sam tiho. Krupne suze su se počele spuštati niz moje lice. Ovo nije moguće. Ovo mora biti san. Željela sam čuti ove riječi od njega već toliko dugo, ali sam izgubila svaki nadu da ću ih čuti. No, evo njega, stoji ispred mene na pustoj cesti i otvara mi svoje srce.
Gabriel mi je prišao, ali me nije dodirivao. Željela sam da me dodirne. Željela sam da me zagrli i poljubi. Željela sam ponovno oživjeti i poletjeti zajedno s njime u visine. Samo je on znao učiniti da ja poletim. Samo Gabriel.
„Ne mogu te pustiti i ne želim te pustiti. Ne ideš nikuda. Ne bez mene. Ako želiš, mogu dati otkaz ovdje i naći ću novi posao u Austinu samo me nemoj napustiti. To ne bih mogao podnijeti."
„Stvarno to misliš?"
„Svaku riječ, srce." Zajecala sam kada sam čula nadimak kojim me zove odmila. Skoro sam mu se bacila u zagrljaj, ali sam se nekako suzdržala. Željela sam da mi još nešto kaže. Željela sam da oživi moje slomljeno srce.
„Mislila sam da me mrziš."
„Nikada te nisam mrzio, Mia. Nikada ne bih mogao mrziti ženu koju toliko volim. Ti si cijeli moj svijet."
„Ne mogu te natjerati da daš otkaz zbog mene."
„Ne zanima me jebeni posao, srce. Želim svoju vatrenu curu nazad. Trebaš mi ti. Ostani. Molim te da ostaneš. Ne zbog mene, nego sa mnom." Sada mi je skroz prišao te je počeo svojim prstima brisati suze s moga lica. Zagledala sam se u njegove zelene oči koje su bile malo crvene što mi je govorilo da je i on plakao. Zašto je moj muškarac plakao? Nisam voljela gledati njega tužnoga. Želim ga ponovno vidjeti nasmiješenoga. Želim ga ponovno vidjeti u svome naručju.
„Učinio bi to zbog mene, Gabriele?"
„Učinio bih sve za tebe. Možemo otići još danas, Mia."
„Ne, ne mogu to učiniti." Povrijeđeno se odmaknuo od mene što me je na tren zaboljelo, ali sam ga uhvatila za ruke kako bih ga spriječila da ode skroz od mene. „Ne želim da napustiš svoj posao. Znam da možeš naći drugi, ali ne želim da odeš odavde. Ne želim niti ja otići odavde. Ovo je moj dom."
„Zbog čega si onda željela otići?"
„Mislila sam da sam te zauvijek izgubila." On me je privukao k sebi te je utisnuo svoje usne na moje čelo. Zagledao se svojim zelenim očima u moje.
„Bio sam glup što ti nisam rekao sve još onu večer kada sam te poljubio. Trebao sam ti sve reći i sada bismo bili u mojoj kolibi, samo nas dvoje. Žao mi je, Mia, zbog svega. Bio sam gad i povrijedio sam te."
„Ne, Gabriele, nisi me povrijedio. Ti si muškarac koji me je toliko usrećio. Ti si muškarac bez kojega ja ne mogu zamisliti svoj život. Samo tebe hoću i samo tebe trebam."
„Dobro to je dobro jer i ja trebam tebe. Srce, ti si ona prava za mene."
„Volim te, Gabriele."
„Volim te, Mia", rekao je tiho. Stavio je svoje ruke na moje obraze i spojio je naše usne u eksplozivni poljubac. Zajecala sam dok sam mu uzvraćala. Moje srce je oživjelo, moja nada se probudila i sada pršti iz mene i oko mene. Sve je ponovno sjelo na svoje mjesto, a tama je potpuno nestala iz mene. Vratila sam svoga muškarca, vratila sam cijeli svoj svijet. Sada napokon imam svoj sretan kraj.