Osveta #1

7. poglavlje

Uspori, dušo. Možeš ti to.

Otvorila sam svoje oči te par puta zatreptala dok se moj san polako povlačio i onaj nježni glas nestajao brzo kao kad se pojavio. Miris ruža mi je odjednom ispunio nosnice. Tko je to bio? Glas je pripadao nekoj ženi i bio je tako nježan dok mi se obraćao, ali ja nisam znala tko je to. Može li biti da je to moja mama? Postoji li mogućnost da se kemikalije polako povlače iz moga sustava? Voljela bih da je tako, ali znam da trebam biti strpljiva. Ništa ne dolazi na silu. Samo sam sretna da se napokon nešto događa.

Osjetila sam topli dah na mome licu pa sam podignula pogled i zagledala se u usnulog Gabriela. Bio je tako miran i predivan. I samo moj. Nisam mogla vjerovati kada sam ga vidjela jučer ispred moje kuće. Mislila sam da mi se priviđa zbog dvije čaše vina, ali kada je progovorio, znala sam da je sa mnom.

Čim sam jučer došla od Maye, bacila sam se pod tuš kako bih opustila napetost iz svojih mišića. Poslije tuširanja sam uzela knjigu kako bih čitala, ali niti knjiga niti topli tuš nisu me opustili. Cijelo vrijeme sam mislila na Gabriela i to kako me nije pozdravio dok je jučer odlazio od mene. Znala sam da je bio ljut, a ja sam bila ljuta na sebe što sam ga zbog svoje tvrdoglavosti ignorirala tri dana.

Ali kada sam ga ugledala ispred sebe, poželjela sam se odmah baciti na njega. On je došao k meni i želio je razgovarati. A onda sam se totalno raspala. Plakala sam pred njime nakon toliko dugo vremena. Plakala sam samo dva puta i to dva puta u prisutnosti meni dva najdraža muškarca. Izbacila sam sve emocije iz sebe i drago mi je da je on bio sa mnom kako bi me utješio jer da sam bila sama, nisam bila sigurna kako bih se ponijela.

Poslušala sam doktora Nolana i odlučila popiti malo vina, ali to malo vina je postalo dvije čaše. Da nisam prosula ostatak vina, bila bi cijela boca. I samo sam pustila osjećajima da me obuzmu. Mislila sam na Sebastiana i na to kako mi nedostaje. Mislila sam na cijeli razgovor koji sam vodila s Deanom. Mislila sam na prokletu Emily koju još uvijek želim sastaviti s podom i na njezine riječi koje mi nisu dale mira. Mislila sam na Mayu koja je tu večer bila napadnuta. Da Gabriel nije došao na vrijeme, strpala bih tog gada u bolnicu. Ili još gore, ubila bih ga! Jučer su me takve mračne misli obuzele dok sam držala tog muškarca da nisam mogla vjerovati. Srećom pa je došao Gabriel jer ne bi bilo lijepo da sam ubila onog gada pred Mayom i tako pokazala svoje pravo lice.

Najviše od svega sam mislila na Gabriela. Obožavam tog muškarca i ne bih ga voljela izgubiti. A kada se pojavio u mojoj kući, brana je popustila. Plakala sam i tako napokon dio tereta skinula sa svojih ramena. Čak sam mu i odlučila reći dio istine. Bila sam izgubljena i stvarno se nisam sjećala ničega od te pucnjave osim da mi je Sebastian spasio život. Da se on nije bacio pred mene i odgurnuo me od kiše metaka, sada ne bih ležala pokraj ovog divnog muškarca. Sebastianu sam dužna za sve.

I još uvijek mislim na to kako me je Gabriel jučer utješio dok me je držao u svome naručju. Nisam mogla vjerovati da plačem pred jednim muškarcem. Znam da većina muškaraca mrzi ženske suze, ali Gabriel se ponio kao pravi džentlmen i utješio me svojim riječima i poljupcima. I samo kad se sjetim što smo radili na mome kauču, moje srce veselo zaigra u meni, a moji ženski dijelovi se stisnu od strasti.

Željela sam da mi pokaže koliko može biti dobro i bilo je više nego dobro. Odveo me je na neku drugu planetu dok me je zadovoljavao svojim dugim prstima. I uživala sam u svakoj minuti. Njegove usne na mojima i njegovi prsti u meni. Željela sam i ja njemu uzvratiti uslugu, ali nije želio. Jednom ću to i učiniti.

Prostenjala sam dok sam se prisjećala prošle noći, a onda se protrljala od njega. Njegove ruke su me čvršće stisnule, ali se nije budio. Koljenom sam slučajno dotaknula njegovu jutarnju erekciju pa sam oblizala svoje usne. Želim to. Želim mu uzvratiti za sve što je učinio za mene prošle noći. Odmjeravala sam njegovo dugo mišićavo tijelo te se zagledala u njegovu tetovažu na lijevom ramenu. Bila je to mala ptica koja je imala povez preko očiju, a iznad nje je bio oblak iz kojeg su izlazile zrake sunca. Ova je tetovaža zasigurno bila posvećena njegovoj nećakinji Aurori. Uvijek ju je zvao nadimkom Ptičica. Na zapešću desne ruke je imao tetovažu krune. Nasmiješila sam se i lagano ga pomilovala po prsima. Bože, bio je tako prekrasan i bio je opet sa mnom. Ovdje, u mojoj kući i mome krevetu.