Gabriel
Sahranili smo Miju prije nekoliko dana. Osjećao sam se slomljeno, osjećao sam se kao da je stvarno sahranjujemo. Tako je i izgledalo. Sahranili smo Miju koju smo mi poznavali. Ova nova Mia nas ne poznaje. Ova nova Mia je izgubila sva svoja stara sjećanja kao i nova. Ne zna tko smo, ne zna što smo joj mi.
Kada se probudila, uplašila se kada je vidjela tri muškarca ispred sebe. Dean ju je nekako uspio smiriti. Pitanje koje je stalno ponavljala, i sada boli kada ga se sjetim. Tko ste vi? Ponavljala ga je toliko puta da mi njezin glas još uvijek odjekuje u mislima. Nisam spavao od toga dana. Mia je ovoga puta izgubila sve što je imala.
A ja sam kriv za to.
Sahranili smo je slijedeći dan. Bilo nas je samo nas četvero na lažnom sprovodu jer se Dean nije htio odvajati od Mije, a Sebastian nije smio izaći u javnost zbog Škorpiona. I Škorpion je također bio na sprovodu kako bi se uvjerili da je istina ono što im je doktor rekao. Pozorno sam ih pratio dok se lažna sahrana održavala. Bili su na sigurnoj udaljenosti, ali sam ih ipak ugledao. Nakon toga, svaki njihov trag se gubi. Izgleda da su povjerovali u našu malu predstavu. Više se nisu pojavljivali u gradu zbog čega je Mia bila napokon sigurna. Jučer se vratila u svoju kuću.
Još uvijek mi mislima prolazi slika Mije kako sve zbunjeno promatra kao da nije mogla vjerovati da je ona imala nešto onako lijepo. Vidjela se bol u njezinim očima jer se nije mogla sjetiti ničega.
Sebastian je također bio slomljen jer je izgubio svoju sestricu koju toliko voli. Nikada to nije priznao, ali znam da je voli. Sebastian nikada ne pokazuje slabost, ali otkako se Mia probudila, na njegovom licu se mogla vidjeti paleta raznih osjećaja.
Svi smo slomljeni. Svi smo šokirani.
Moja sestra je danima plakala zbog Mije. Pokušavao sam je utješiti, ali nisam znao kako. I sam sam bio neutješan. Sada znam da sam Miju izgubio zauvijek i zbog toga sam sam kriv. Trebao sam je slušati. Trebao sam se prije pokrenuti i odvesti je na sigurno sada ne bi imala ovaj problem. Mia se počela prisjećati svoje obitelji, svojih prijatelja, a sada joj je i to oduzeto.
Kako sam mogao biti tako glup?
Sestra mi je rekla da se prestanem kriviti zbog svega, ali jednostavno nisam mogao. Ovo sam joj ja učinio. Ja sam uništio Miju i njezin novi život zbog toga što sam bio jebeno tvrdoglav. Nikada si ovo ne mogu oprostiti.
Jedina dobra stvar u svemu ovome je što joj je Dean napokon priznao istinu. Napokon joj je rekao da su njih dvoje brat i sestra. Kada se Mia probudila, bila je skoro pa histerična jer nas nije poznavala, a onda joj je Dean rekao da su brat i sestra. Donekle se smirila, ali bol na njenom licu je bila očita. Izgledala je tako krhko i izgubljeno dok je ležala na onom krevetu.
Mislima sam se vratio u dan kada se Mia probudila i kada se moj cijeli svijet raspao.
„Tko ste vi?", upitala je Mia promuklo. Gledala nas je naizmjence, a onda je svoje oči zaustavila na Deanu. Gledala ga je zbunjeno. Ja sam prestao disati. Oko mene je sve nestalo.
Dean ju je pokušao uhvatiti za ruku, ali ju je ona bojažljivo povukla. Dean je izgledao kao da mu se cijeli svijet srušio. Nitko ne zna kako se on sada osjeća kao nas trojica. Nas trojica smo je najbolje poznavali i sada kada znamo da smo je izgubili, to jebeno boli.
Sebastian se šokirano odmaknuo od kreveta te je stao ispred prozora i zagledao se u dvorište. Ramena su mu bila napeta.
„Mia, ne poznaješ nas?", upitao je Dean tihim, hrapavim glasom. Mia je još jednom zaokružila pogledom po sobi i odmahnula glavom. Suze su joj zasjale u očima. Bila je prestravljena dok je zurila u nas. Kriste, nisam mogao niti zamisliti što joj u ovom trenutku teče mislima. Gledala je u trojicu velikih muškaraca koji su je okružili. Trojica muškaraca koju ona više ne poznaje. Toga bi se svatko prestrašio.
„Ne poznajem vas", rekla je tiho. Jedna suza joj je kliznula niz lice. Poželio sam pružiti ruku kako bih joj je obrisao, ali znam da će me odbiti. To bi me ubilo.
„Mi smo tvoji prijatelji. Onaj plavokosi je Sebastian, ovo je Gabriel, a ja sam Dean. Mia ja sam tvoj brat."
„Moj.....moj brat?", upitala je. Raširila je svoje oči boje lješnjaka dok su iz njih padale krupne suze. Nisam je mogao gledati ovakvu. Izgledala je kao ranjena srna dok nas je promatrala. Izgledala je kao da želi biti bilo gdje osim u ovoj sobi.
Ja sam poželio da nismo ovdje nego kod njezine kuće, u njezinom krevetu, zajedno. Ona bi imala svoja sjećanja, znala bi tko sam ja. Znala bi tko su njezini prijatelji, njezina obitelj. Znam da sam sebičan, ali to je jedino na što sada mogu misliti. Jedino zbog čega neću sići sa svog prokletog uma. Mia zaslužuje da bude sretna i ja sam joj tu sreću uništio. Jebote! Mrzim sam sebe zbog toga.
Da se Mia sjeća što sam joj napravio, mrzila bi me i ona.
„Da, ja sam tvoj brat. Mi smo tvoja obitelj. Imaš još dvije prekrasne prijateljice koje misle na tebe."
„Prijateljice, brat. Što se događa? Zašto se ne mogu sjetiti?"
„Imala si nesreću zbog koje si izgubila pamćenje."
„Molim?", prošaptala je tako tiho, bolno. Sve se u meni raspadalo dok sam je promatrao. Mia se namrštila, a onda je prstima počela masirati sljepoočnice. Poželio sam da joj mogu nekako ukloniti svu bol, ali znam da nemam više nikakvih prava dirati je.
„Ne mogu se sjetiti." Počela je jecati i plakati. Prišao sam krevetu da je zagrlim, ali sam se zaustavio. Sebastian je pogledao preko ramena i u tom kratkom pogledu sam ugledao suze. Dean je zagrlio Miju i plakao skupa s njom. Pokušavao ju je smiriti, ali Mia kao da nije slušala. Osjećala se izgubljeno i ja sam je razumio. Ništa više neće biti isto.
„Samo se smiri i diši. Diši, Mia", govorio je Dean polako. Mia ga je lagano odgurnula od sebe te pogledom prešla preko sebe. Prstima desne ruke je počela kuckati po gipsu. Izgledala je kao da ga želi iščupati sa svoje ruke. Podignula je pogled i zagledala se u mene. Svojim očima je lagano skenirala moje lice, spustila se pogledom na moja prsa i dolje, a onda je svoje oči vratila na moje lice. Pokušavala me je negdje smjestiti, ali nije mogla. I to je tako boljelo.
„Ne znam tko ste. Ne znam ni da li vam vjerujem. Ne želim biti ovdje." Počela se ustajati, ali ju je Dean spriječio u tome. Govorio joj je da se smiri, ali ona nije htjela poslušati. Vikala je da ju pusti i postajala je sve više histerična. Smrznuo sam se dok sam promatrao Deana i Sebastiana kako je drže, a onda se Dean odmaknuo i iz jedne ladice izvadio injekciju koja ju je brzo smirila i zbog nje je zaspala.
Dean je poraženo pao na stolicu pokraj kreveta dok je Sebastian zurio u njezino blijedo lice. Ja sam i dalje zamrznuto stajao i promatrao. Ovo se ne događa. Molim te, Bože, reci mi da se ovo ne događa. Mia nas se plašila. Nije željela biti ovdje s nama i najbolnije od svega, nije nam vjerovala. Nije vjerovala trojici muškaraca koji su bili spremni na sve zbog nje.
„Izgubio sam je. Izgubio sam svoju sestru", rekao je Dean tiho, samo za sebe, ali sam ga ja dobro čuo. Svi smo je izgubili. I nas troje smo sada bili potpuno izgubljeni jer nismo znali što će se dogoditi kada se Mia ponovno probudi. Hoće li ponovno poludjeti ili će biti smirena?
No, kada se probudila, bila je smirena. Pričali smo s njome o svemu. Ne svemu, naravno. Nismo spomenuli Škorpion jer za to nije morala znati. Pričali smo joj samo o životu koji je vodila ovdje i njezinim prijateljicama. Sa zanimanjem je sve slušala i upijala i postavljala hrpu pitanja. Na neka smo joj odgovorili, a neka koja su bila malo teža, morali smo tražiti izlike i laži. Nisam joj volio lagati, ali to je bilo neophodno.
A kada je Dean rekao kako sam joj ja dečko, njezin pogled koji mi je uputila, oduzeo mi je dah. Gledala me je bojažljivo i sa zanimanjem, ali nešto u tim očima kao da je odisalo prepoznavanjem. I znam da nije moguće, ali ja sam jebeno želio da bude tako. Želio sam da me prepozna, ali i da me ne mrzi zbog svega što se dogodilo u zadnjih par dana. Želio sam svoju Miju nazad. Onu koja se smijala mojim glupim forama, ona koja mi je oduzimala dah samim time kada progovori. Ona koja je bila toliko tvrdoglava, ali sam je zbog toga volio još i više. Ona koja me je toliko promijenila i s kojom sam poželio provesti ostatak svoga života.
Sada ništa od toga neće biti moguće. Moja Mia se izgubila zauvijek.
Zatreptao sam kako bih otjerao suze, ali jedna je našla put. Okrenuo sam im leđa te sam brzo obrisao suzu. Zagledao sam se u dvorište dok sam ih slušao kako i dalje pričaju. Mia se puno raspitivala o Deanu i svojoj obitelji. Kada bi Dean zapeo, Sebastian bi se ubacio sa nekom svojom pričom. Dean nije želio ispričati Miji o njihovim roditeljima jer još uvijek nije spremna. Nisam siguran niti hoće li biti spremna čuti onako tužne vijesti o njima. Probudila se među nepoznatim ljudima i kada sazna da nema roditelje, to je će slomiti.
„Trebat će mi vremena. Ne mogu samo tako uskočiti među ljude koje ne poznajem."
„Znam da ti treba vremena i mi ćemo ti ga dati, ali nije dobro da budeš sama. Trebaš biti s poznatim ljudima", rekao je Dean. Okrenuo sam se prema Miji i ugledao je kako se mršti. Siguran sam da je malo htjela pobjeći od nas kako bi bila sama i razmislila o svemu ovome. Trebalo joj je vremena da posloži sve ove informacije koje su joj dečki upravo ispričali. Razumijem je. Ponekada čovjek samo želi biti sam, daleko od svih, ali nisam siguran da li je dobra ideja da ona bude sama. Trebala je bliske ljude uz sebe iako nas ne poznaje. A i još uvijek je trebala zaštitu od Škorpiona. Oni neće mirovati dok se ne uvjere da je Mia stvarno poginula.
Nismo joj mogli objasniti zbog čega se mora skrivati, ali siguran sam da će Dean nešto izmisliti zbog čega ona još uvijek ne smije izaći u vanjski svijet. Samo ne želim da misli kako je držimo zarobljenu. Mogla bi napraviti nekakvu glupost ako se osjeti ugroženom.
„Znam da mi vi želite pomoći i zahvalna sam vam na tome. Ali ja trenutačno ne znam tko sam. Ja..." Pogledala nas je svu trojicu pa pogled zaustavila na meni. „Ja ne znam tko ste vi i uopće ne osjećam ništa prema vama." Nisam mogao zaustaviti svoj bolni uzdah koji se probio kroz mene. Mia me je tužno pogledala kao da je shvaćala što trenutačno proživljavam. Imao sam osjećaj da sam izgubio i ona jedan jedini dio sebe što me je održavao na životu. Jedan dio mene koji još uvijek nije bio slomljen, sada je potpuno uništen.
Izgubio sam sebe i izgubio sam ženu koju toliko volim.
Mia nikada neće saznati da ću je voljeti do kraja svoga života. Nikada neće saznati da sam za nju spreman učiniti gotovo sve. Nikada neće saznati da me je promijenila i da za mene više ne postoji niti jedna druga osim nje. Mia će uvijek biti u meni i oko mene iako prava Mia ustvari neće biti sa mnom. Prije par dana sam se pomirio s time da je moram pustiti od sebe, zauvijek. I ona jedan dio mene koji se htio boriti za nju, također je izgubio svaku nadu da će nam se Mia vratiti.
Sada ostajem sam sa svojim slomljenim srcem.
„Ne želim vas povrijediti, stvarno ne želim, ali tako se sada osjećam. Znam da me vi volite, osjećam to. Sigurno sam i ja vas voljela, no sada sam prazna. Potpuno prazna. Osjećam kao da sam ostala i bez duše kao i bez pamćenja."
„Razumijemo te, Mia", rekao je Dean. Obrisao je suze koje su mu padale niz lice. Mia ga je tužno promatrala, a onda je podignula ruku prema njegovom licu i obrisala mu suze. Nježno ga je milovala po bradi. Dean je zaklopio svoje oči. Poželio sam biti na njegovom mjestu, ali ja ne bih stao samo na dodiru. Želio bih i njezin zagrljaj i njezine usne. One prekrasne rumene usne koje sam ljubio dok je bila u nesvijesti. Poželio bih sve s njom, ali znam da nemam više nikakvih prava na to.
„Samo nemoj bježati od nas. Ne možemo niti zamisliti kako se sada osjećaš. Dat ćemo ti vremena, ali dopusti da ti pomognemo", rekao je Sebastian. Ja nisam mogao reći niti riječi. Želio sam vikati da ne odlazi od nas, od mene. Želio sam joj reći da joj je mjesto pokraj mene, u njezinoj kućici na plaži. Maštao sam da se preselim tamo kod nje i vodim ljubav s njome na plaži kao zadnji puta kada smo to učinili. Maštao sam i našu zajedničku budućnost i nekoliko djece i prokletog psa. Sve sam zamišljao to s njome i nikada joj to nisam rekao. Nisam bio siguran želi li i ona isto, a sada se kajem što joj nisam barem nešto rekao.
„Ti nećeš ništa reći?", upitala je Mia. Podignuo sam pogled s poda i pogledao je. Gledala je u moje oči. Obraća se meni. Nisam znao što da joj kažem. Prokletstvo, znao sam što da joj kažem, ali nisam mogao to reći. Nisam mogao reći ono što mi je na srcu.
„Slažem se s njima dvojicom. Pomoći ćemo ti koliko god to želiš samo nas nemoj odgurnuti." Mia se trgnula na moj glas zbog čega sam bio uvjeren da djelujem na nju. Iako me ne poznaje, djelujem na nju i zbog toga sam bio jebeno sretan.
„Mogu li nasamo popričati s Gabrielom, dečki?", upitala je Mia. Dean i Sebastian su se zbunjeno promatrali, ali nitko nije bio zbunjeniji od mene. I jebeno uzbuđeniji. Nisam siguran zašto želi razgovarati sa mnom, ali bio sam spreman na to. I nervozan kao prokleti tinejdžer koji po prvi puta priča sa svojom simpatijom.
Dean se nagnuo prema njoj i poljubio je u čelo. Nakon njega je to učinio i Sebastian zbog čega se Mia malo ukočila. Kada su oni otišli, prišao sam krevetu. Želio sam sjesti na krevet kako sam to radio ovih dana dok sam joj čitao, ali nisam je želio prestrašiti.
„Koliko dugo smo nas dvoje zajedno?", upitala je. Duboko sam udahnuo te se spustio na stolicu pokraj kreveta. Neću moći voditi ovaj razgovor dok stojim.
„Nekoliko mjeseci. Upoznali smo se ispred jedne zalogajnice gdje si prije radila. Tada je padala kiša. Ti voliš kišu."
„Volim je?" Nasmiješila se zbog čega je moj ludo srce ponovno oživjelo. Kimnuo sam glavom. „Ubija me to što se ne mogu sjetiti. Ubija me to što se ne mogu tebe sjetiti, Gabriele."
„U redu je. Tvoje pamćenje će se već vratiti."
„Da li smo nas dvoje zaljubljeni?"
„Volimo se, Mia. Neopisivo se volimo", rekao sam tiho. Jedna suza mi je kliznula iz oka pa sam spustio glavu i brzo je obrisao. Zagledao sam se u svoje prste kojima sam silno želio dotaknuti ženu ispred sebe. Želio sam dotaknuti njezinu toplu kožu. Želio sam je osjetiti još jednom i ubijalo me je što to nisam mogao.
Osjetio sam njezine prste na svojoj bradi zbog čega sam zadrhtao. Podignula je moju glavu i zaključala svoj pogled na mome. Vidio sam žaljenje u njezinim očima.
„Žao mi je što ti nanosim bol."
„Nisi ti kriva. Ja sam....." Zastao sam jer joj nisam mogao reći dalje. Ja sam kriv za sve, Mia. Ja sam kriv što si ostala bez pamćenja, bez svoje obitelji i prijatelja. Ja sam kriv za sve. Jebeno sam te uništio i slomio ti srce!
„Voljela bih da se mogu sjetiti nas. Voljela bih da se mogu sjetiti svega." Promatrala me je nekoliko trenutaka, a onda se nagnula prema meni. Nisam znao što sada smjera, ali moje je srce izgleda to osjetilo i znalo jer je počelo ubrzano kucati. Polizao sam svoje usne i njezine oči boje lješnjaka su odmah pale na njih. Mia mi se približila još i više, a onda je spustila svoje usne na moje. Jebote da! Iznenađeno sam dahnuo na njezinim usnama zbog čega je ona čvršće pritisnula usne na moje. Imao sam poriv produbiti poljubac, ali sam pustio da ona vodi, da ona istražuje. Ovo joj je bilo potrebno. Ovo je i meni bilo potrebno. Na trenutak sam ponovno oživio, ali samo na trenutak.
Mia me je nježno ljubila, kao da me je kušala, a onda se odmaknula od mene. Zbunjeno me promatrala. Nije izgledala razočarano, samo zbunjeno. Poželio sam je privući k sebi i pokazati joj kako se to radi, ali nisam mogao. Nisam imao toliko hrabrosti da to učinim.
„Morala sam ovo učiniti."
„U redu je. Lagao bih kada bih rekao da mi se nije svidjelo."
„Nas dvoje ne živimo zajedno?"
„Ne, ja imam svoj stan, a ti svoju kuću. No, ponekad provodim vrijeme kod tebe."
„Hoće li ti smetati ako ti kažem da želim biti sama?" Htio sam kimnuti glavom i vikati da će mi smetati. Jer hoće, jebeno će mi smetati što neću biti pokraj nje. Želio sam biti s njom i pomoći joj da vrati sjećanja, ali znam da sam je morao ostaviti na miru jer je to željela i trebala ma koliko to bilo bolno.
Zato sam odmahnuo glavom.
„U redu je. Znam da ti je potrebno vremena."
„Hvala ti. Sva trojica se ustvari nevjerojatni i puni podrške. Ne znam što sam učinila da vas imam." Kratko sam se nasmiješio. Promijenila nas je, unijela svijetlo u naše živote. Donijela toliko dobroga. Ali kod mene sada ponovno vlada samo tama jer se moje svijetlo opet izgubilo. Ostao sam zauvijek bez njega i sada sam osuđen na doživotnu tamu.
Trgnuo sam se iz misli kada sam začuo telefon kako zvoni u daljini. Osvrnuo sam se oko sebe i shvatio da sam i dalje u postaji u svome uredu. Nisam bio s Mijom u kolibi. Nisam je vidio nekoliko dana. Pokušavao sam joj dati malo prostora, ali sam ustvari i sam samo bježao. Sebastian mi je donosio novosti o njoj.
Oporavila se i ponovno se vratila na posao. Koliko sam shvatio, Patrick je imao hrpu pitanja na koja su mu Dean i Sebastian rado odgovorili. Morali su ga upozoriti da je Mia i dalje ranjiva i da bude strpljiv s njome. Patrick je to prihvatio i rado joj pomaže u svemu.
Po Sebastianovim riječima, Mia obožava svoj novi posao u knjižari. Čini se da tu čuči stara Mia jer je i moja Mia obožavala taj posao.
Dečki su joj također davali malo mira, ali Dean je uvijek bio uz nju. Čini se da se njega jedinog nije plašila i rado je vodila razgovore s njime. Očito je osjećala veliku povezanost sa svojim bratom. Sebastian nije bio sretan zbog toga, ali ju je razumio.
Ja sam par puta poželio otići do njezine kuće po svoje stvari, ali nisam nikako našao hrabrosti. Ako se vratim na mjesto gdje smo bili toliko sretni, ponovno ću se slomiti. Imam toliko prekrasnih uspomena na to mjesto. Nisam siguran da bih izdržao ondje, a da ne počnem plakati kao mala curica.
Mia je promijenila sve svoje podatke. To jest, mi smo joj ih promijenili. Više se nije smjela zvati Mia Evans jer smo nju pokopali. Već par danas se zove Mia Young. Izmijenili smo sve njezine stare podatke i napravili joj potpuno novi identitet. Ovo je bila potpuno nova osoba. Dean je želio da vrati svoje staro prezime, ali je to bilo previše opasno. Sada kada smo se napokon riješili Škorpiona, nismo željeli riskirati s time pa da se ponovno vrate. Mia je morala imati potpuno novi identitet.
Duboko sam udahnuo i rukama se protrljao po licu. Glava me je boljela, a kava koju sam cijeli dan pio nije niti malo pomagala. Ustao sam se sa stolice i izašao iz ureda. Trebalo mi je malo zraka. Nisam mogao biti ovdje na mjestu gdje sam izgubio sve onoga dana kada se dogodila eksplozija.
Kevin me je dozivao, ali sam ga ignorirao. Ušao sam u svoj auto i odvezao se što dalje od postaje. Šef mi je želio dati slobodne dane, ali ja nisam htio jer sam želio raditi. Sada se kajem što ga nisam poslušao jer nisam mogao sjediti na tom prokletom mjestu. Poželio sam otići što dalje iz grada kako bih se maknuo od svega i dobro razmislio o svemu što se dogodilo.
Prošao sam pokraj škole koja se prije tri dana počela ponovno obnavljati. Nakon Mijinog sastanka s gradonačelnikom, on je povukao sve moguće veze i donacije su polako pristigle pa se škola napokon mogla obnoviti. Zahvaljujući Miji, djeca će opet imati svoju školu, a ona neće niti znati što je učinila. Pokrenula je nešto prekrasno.
Parkirao sam auto ispred zalogajnice gdje je nekada radila. Zašto sam to napravio? Zato jer sam čuo od Sebastiana kako nekada svrati ovdje na doručak ili večeru. Nitko joj nije rekao kako je nekada radila na tom mjestu, a Emily koja je radila s njome davno je napustila ovaj grad. U zalogajnici su sada bili sve novi radnici i nitko je nije poznavao pa je nitko ne može uznemiriti.
Sjedio sam neko vrijeme u autu, a onda sam skupio hrabrosti i izašao van. Na drugoj strani parkirališta sam ugledao onaj njezin glupi auto. Polako sam koračao prema vratima. Zastao sam i potražio je pogledom. Sjedila je na onom istom mjestu na kojem sam ja sjedio kada bih dolazio ovdje. Jela je čokoladnu tortu koju je moja Mia obožavala, a pokraj tanjura su bile dvije vrećice M&M bombona. Sjeo sam za šank kako bih imao bolji pogled na nju te sam naručio kavu. Konobarica mi se počela uvaljivati, ali sam je potpuno ignorirao jer je moj pogled bio zalijepljen za Miju. Igrala se s bombonima te je jedan stavila u usta. Namrštila se dok ga je žvakala, a onda je sve isprala s vodom.
Nasmiješio sam se. Izgledala je baš kao prvi puta kada smo nas dvoje otišli na naš prvi spoj. Izgledala je kao da otkriva neki novi svijet. Neke nove okuse i mirise. Uživala je u čokoladnoj torti, a bombone je ostavila sa strane. Podignula je šalicu prema usnama i otpila gutljaj, a onda se namrštila. Ostavila je šalicu sa strane, a onda ju je još više odmaknula od sebe. I znao sam da je to bila kava jer Mia nije voljela kavu. Očito je željela sve ponovno isprobati.
Konobarica je spustila šalicu ispred mene te sam je podignuo i popio gutljaj. Mia je baš u tom trenutku podignula pogled i pogledala me. Nasmiješila mi se. Skoro sam se zagrcnuo kavom zbog toga. Uzela je svoj komad torte i čašu vode, a onda je krenula prema meni. Odjednom sam postao jako, jako nervozan. Ne znam zašto mi se to događa. Stvarno sam se osjećao kao prokleti tinejdžer u njezinoj blizini, a to baš i nije bilo zabavno. Bio sam odrastao muškarac, pobogu.
Mia je sjela pokraj mene te mi se još jednom nasmiješila. Otpila je vode i tijelom se okrenula prema meni. Sa zanimanjem me je promatrala.
„Zašto mi se nisi pridružio?"
„Nisam mislio da želiš društvo."
„I nisam ga željela, ali ti si mi dečko. Mogao si doći." Progutao sam knedlu koja mi se odjednom stvorila u grlu. Otpio sam još malo kave te se zagledao u njezine oči koje sam toliko volio. Modrice na njezinom licu su polako nestajale, sada su već bile žute. Ali će imati ožiljak na čelu gdje je imala malu porezotinu koju su joj morali šivati. Gips je i dalje bio na ruci koji je sada bio ispisan raznim citatima. Nasmiješio sam se i prstom pokazao na njega.
„Vidim da se zabavljaš."
„Oh, to je Patrick. Ponekad se znam rastužiti kada se zamislim nad svime što se događa i on me ovako pokušava oraspoložiti. Obožavam ga."
„Tako mi je žao zbog svega, Mia."
„Nisi ti kriv. Teško mi je, ali idem dan po dan. Dean mi puno pomaže. Sebastian također, ali njega rijetko viđam. Tebe nisam vidjela već danima."
„Da. Mislim da je oboma trebalo malo vremena."
„Imaš pravo. Čudno je to sve. Poznaješ nekoga, zavoliš ga, a onda se dogodi nešto zbog čega sve to izgubiš." Igrala se vilicom po svome tanjuru, a onda me je ponovno pogledala. „Znam koliko te boli, mislim da znam. I vi ste mene izgubili kao što sam ja sebe izgubila."
„Još uvijek se nisi ničega sjetila?"
„Ne, nisam. Barem mislim da nisam. Ponekada imam neke čudne snove, ali ne znam što oni znače." Podignula je vilicu do svojih usana i zagrizla komad čokoladne torte. Ja sam kao hipnotiziran gledao kako se njezine rumene usne skupljaju oko vilice. Moja kita se trgnula u mojim hlačama. Jebote! Ako ona ovako nastavi, izaći ću s jebenom erekcijom odavde. Nisam se želio toliko osramotiti pred njom i drugima. Ali nisam si mogao pomoći. Mia je uvijek imala utjecaja na mene.
„Prije tri dana me je Dean odveo na vidikovac. Rekao je da si me ti tamo vodio. Pogled je bio prekrasan, ali moja sjećanja se nisu probudila. Onda me je vodio na sva moguća mjesta gdje sam bila i to me je toliko izludjelo da sam vikala na njega. Poludjela sam! Samo sam željela da me ostavi na miru. Znam da želi da mu se sestra vrati, ali što ako ja budem zauvijek izgubljena?"
Njezine oči boje lješnjaka su zasjale zbog neprolivenih suza. Nisam si mogao pomoći pa sam je uhvatio za ruku koja je bila položena na šanku pokraj njezinog tanjura. Mia se ukočila, ali se brzo opustila pod mojim dodirom. I dalje je bila zbunjena i prestrašena i ja sam je razumio. Prije svega ovoga se očajnički pokušavala sjetiti svojih roditelja i prijatelja, a sada se pokušava sjetiti nas. I boljelo je, znam da je boljelo nju koliko i mene. Želio sam ukloniti svu tu bol, ali nisam znao kako.
„Siguran sam da će ti se sjećanja vratiti, Mia. Samo trebaš biti strpljiva."
„Bojim se, Gabriele. Bojim se što će se dogoditi ako se ne vrate."
„Vratit će se. Vjeruj mi da hoće. Samo se nemoj previše naprezati i sve će se vratiti."
„Svi imate toliko vjere u mene, a ja je polako gubim."
„Žao mi je što to čujem, srce", rekao sam tiho. Mia je raširila svoje oči na nadimak kojim sam je uvijek zvao od milja. Volio sam je tako zvati i znam da je ona voljela kada je tako zovem. Nisam mislio da će mi sada ovako izletjeti. Ali nisam žalio zbog toga.
Moj mobitel je počeo zvoniti, ali sam ga ja ignorirao. Mia je spustila pogled na moje krilo pa ga je brzo podignula.
„Nećeš se javiti?"
„Siguran sam da nije nitko važan." Slegnuo sam ramenima. Siguran sam da je Kevin koji me opet provjerava. U zadnjih deset dana me je tri puta na dan zvao ako nismo zajedno. Znam da se brine za mene i zahvalan sam mu na tome, ali mi je trebao prokleti predah od svih tih pitanja koja su mi stvarala glavobolju.
Mia je pogledala nekoga iza mene te se iskreno i s kajanjem nasmiješila. Osvrnuo sam se i ugledao Deana kako nam prilazi. Mrzio sam ga zbog toga što je prekinuo ovaj naš mali trenutak. Mia je izvukla ruku iz moje te je uhvatila Deana za ruke.
„Žao mi je što sam eksplodirala onako neki dan. Trebao mi je predah."
„A meni je žao što sam te pokušavao prisiliti da se sjetiš svega. Ništa ne dolazi na silu." Moj mobitel je ponovno zazvonio pa sam se frustrirano ustao, izvukao ga iz džepa i izašao van ispred zalogajnice. Javio sam se bez pozdrava.
„Ako me još jednom upitaš jesam li dobro, slomit ću ti vrat", prosiktao sam u slušalicu. Nekoliko trenutaka je vladala tišina, a onda je Kevin samo izdahnuo.
„Samo se brinem za tebe, partneru."
„Više si mi se sviđao kada si bio ljut na mene", rekao sam. Gledao sam u Miju i Deana kako razgovaraju za šankom. Nadam se da će on otići i ostaviti nas nasamo. Želio sam razgovarati nasamo s njome o bilo čemu. Taman mi se počela otvarati. Želio sam da mi ispriča sve svoje strahove.
Osjetio sam kapljicu kiše na svome obrazu pa sam podignuo pogled prema tamnom nebu. Uskoro je počela padati kiša.
„Mislim da bi trebao prihvatiti one slobodne dane što ti ih šef nudi."
„I mislim da hoću, Kevine." Mislim da je ostao bez riječi jer je nekoliko trenutaka vladala tišina. Ili se veza prekinula. Pogledao sam na mobitel i shvatio da je još na vezi. Čudo je da i on može ostati bez riječi. Sigurno sam ga šokirao ovime što sam rekao.
„Pa to je iznenađenje. Bilo je vrijeme." Šutio je, ali šutio sam i ja jer znam da ima još nešto za reći. „Ona će biti dobro, Gabriele. Naša cura je snažna i pametna i izvući će se iz ovoga."
„Znam da hoće. Ne sumnjam niti malo u to, Kevine. Trebaš li još nešto? Stojim na prokletoj kiši."
„Ništa, to je sve."
„Dobro. Vidimo se." Poklopio sam prije nego je rekao još nešto. Htio sam se vratiti unutra, ali Mia i Dean su izašli van. Dean je bio ispod tende da ne pokisne dok je Mia stajala na kiši, pogleda uprta prema gore. Bilo je baš kao prvi puta kada sam je ugledao onu večer na kiši. Bila je tako prekrasna s dugom crvenom kosom dok ju je kiša milovala po tijelu. Želio sam je poljubiti ovdje, upravo sada, ali nisam mogao.
Mia je spustila svoj pogled i pogledala me. Široko se nasmiješila zbog čega sam skoro pao na koljena pred nju. Tako prekrasna i tako moja. Ali više nije bila moja, zar ne?
„Prekrasno je. Sviđa mi se ovaj miris kiše."
„Ideš kući?"
„Da." Zastala je, pogledala dolje niz parking, a onda vratila svoj pogled na mene. „Želiš li me otpratiti do auta?" Skoro sam viknuo da želim, skoro sam je zgrabio za ruku i odvukao je što dalje od Deana, ali sam se nekako suzdržao. Kimnuo sam glavom i polako smo krenuli do njenog auta. Jedno pokraj drugoga. Svako malo bi se očešala od mene zbog čega sam gorio.
Sve je izgledalo baš kao prvi puta kada sam je ugledao. Ona stoji na kiši, sva mokra. Ja je promatram i ona mi oduzima dah. Pratim je do auta baš kao i sada i ne želim se jebeno više odvojiti od nje, ali znam da moram. Moram je pustiti. Jednom i hoću samo se moram uvjeriti da će Mia biti dobro. Izgleda da nama nije toliko suđeno koliko sam ja mislio.
Stala je pokraj svoga auta te ga pogledala. Nasmiješeno se okrenula prema meni.
„Ja stvarno vozim ovo čudo?"
„Da, voziš", rekao sam kroz smijeh. Ona se također nasmijala zbog čega se moja utroba preokrenula, ali doslovno. „Puno puta sam ti govorio da ga se riješiš, ali ti jednostavno nisi slušala."
„Čini mi se da sam bila previše tvrdoglava."
„I nemaš pojma koliko", rekao sam. Mia je pogledala iza mene te se nekome nasmiješila. Osvrnuo sam se i ugledao Sebastiana koji nam je polako prilazio. Skoro sam počeo ljutito psovati. Sada kada imam priliku biti s njome nasamo, svi nam jebeno smetaju.
Mia je otvorila suvozačka vrata te je nešto kratko kopala, a onda se vratila do mene. Pružila mi je nekakav fascikl zamotan u zaštitnu vrećicu. Zbunjeno sam gledao u njega.
„Ovo sam našla kod sebe. Na njemu piše da je za tebe. Nisam ga otvarala, možda je nešto važno." Kimnuo sam glavom i dalje zagledan u fascikl. „Hej, Sebastiane", rekla je kada je on stao pokraj mene. Podignuo sam pogled. Sebastian je pogledao u fascikl, namrštio se, a onda je pogledao Miju. Ona se cijelo vrijeme lagano smiješila.
„Hej, Crvena. Kako si danas?"
„Dobro. Glavobolje su prestale." Namrštio sam se i prostrijelio Sebastiana pogledom. Taj mali podatak mi nije rekao. Rekao sam da mi kaže sve o Miji, ali baš sve pa čak i što je jebeno jela za doručak. Zanimalo me je sve o njoj.
„Još uvijek ne znam kako da reagiram na taj tvoj nadimak."
„Naviknut ćeš se", rekao je Sebastian. Mogao bih reći da je bio ljut, ali ne znam zašto. Iako kada malo bolje razmislim, on mi više ništa ne govori. Za njega smo nas dvoje samo poznanici, više nismo bili prijatelji. Izgubio sam dvije najvažnije osobe u mome životu u samo jednom danu. To je jebeno boljelo.
„Moram ići. Postaje sve hladnije", rekla je Mia. Prišla mi je i poljubila me u obraz, a onda je sjela u auto i odvezla se. Sebastian ju je pogledom pratio dok nije nestala dok sam ja stajao kao zamrznut na mjestu. Skoro sam zgužvao prokleti fascikl u svojim rukama.
„Moram nešto hitno obaviti." Sebastian je otišao tamo odakle je došao. Mislim da sam ga čuo kako nekoga planira ubiti ili nešto tako, ali nisam bio siguran. Ako upadne u nevolju, valjda će me pozvati. Unatoč svemu, pomogao bih mu. Ja sam njega i dalje smatrao svojim prijateljem.
Otišao sam do svoga auta, sjeo u njega i izvadio fascikl iz vrećice. Zanimalo me je što je to. Nisam se mogao sjetiti da li sam ostavio neke dokumente kod nje koje su vezane za neki slučaj. Nikada nisam nosio svoj posao njezinoj kući.
Prestao sam disati kada sam ga otvorio. Jebote! Jebote! Ovo su bili svi dokazi o mome ocu. Sve što je radio svih onih godina kada nije bio kod kuće. Sada sam imao dokaze, crno na bijelo. Zatvorio sam svoje oči i bolno izdahnuo. Zašto je morao to učiniti?
MIA
Parkirala sam auto u garaži te sam laganim korakom krenula prema kući. Otključala sam vrata i zatvorila ih te sam ukucala šifru u alarm. Otišla sam gore i skinula mokru odjeću sa sebe, a onda sam stala pod tuš.
Pustila sam mislima da polagano lutaju.
Bilo se lijepo ponovno vratiti na posao. Patrick je bio stvarno divan i pun razumijevanja. Ponekada se prema meni ponašao kao da sam invalid i kao da neću znati obaviti posao do kraja što me je izluđivalo i to sam mu rekla. Ispričao mi se zbog toga i rekao da to radi samo zato što se brine za mene. Morala sam mu objasniti da mi to smeta i da ne želim da to radi. Svi su bili drugačiji prema meni od nesreće i mrzila sam to. Nisam željela da se i Patrick promijeni. Željela sam da bude isti kao i prije nesreće i on je rado prihvatio. Našli smo rutinu i uživamo u poslu.
Jučer sam dobila poštu iz škole u koju bih trebala ići za nešto više od tjedan dana. Nisam sigurna kako ću to učiniti nakon svega što se dogodilo, ali znam da ne smijem odustati. To je promjena koju sam toliko željela. Malo ću se i maknuti od ljudi koji me gledaju kao da ću se svaki trenutak raspasti.
Znam da brinu za mene i razumijem ih, ali njihovo me ponašanje malo počinje nervirati. Izgubila sam živce neki dan dok sam bila s Deanom zbog čega sam se isti trenutak pokajala. Žele mi pomoći i zahvalna sam im na tome, ali meni treba samo trenutak da malo prodišem. Treba mi trenutak samoće.
Najviše me boli gledati Gabriela. Nisam ga vidjela danima, a onda se on danas pojavio u onoj zalogajnici i oduzeo mi dah. Imala sam osjećaj da ga vidim po prvi puta u svome životu. To mjesto nas veže i zato sam sjedila ondje. Nadala sam se da ću naletjeti i na njega i to se danas napokon dogodilo.
Bol u njegovim očima je bila tako velika da sam je željela nekako ukloniti, ali nisam znala kako. Nisam ga mogla gledati kako se raspada pokraj mene, ali opet nisam mogla otići od njega. Nas dvoje smo bili povezani na nekoj dubokoj razini. Uvijek ćemo biti povezani.
Ali ono što ja znam, njihova je Mia nestala. Zauvijek.
Uzela sam šampon u ruke i utrljala ga u svoju kosu. Stajala sam pod mlazom kako bih ga isprala, a onda sam ugasila vodu i izašla iz tuša. Zgrabila sam ručnik i jedan omotala oko sebe dok sam drugim brisala svoju kosu. Ušla sam u svoju sobu i navukla gaćice i grudnjak te sam obukla Gabrielovu majicu. Ne znam zašto, ali voljela sam biti u njoj. Obožavala sam je. Uzela sam četku za kosu kako bih se počešljala, a onda sam zastala. Zagledala sam se u četku. Nešto me je tjeralo da stanem i da se zagledam u zrcalo ispred mene, ali se nisam mogla pogledati. Nisam mogla pogledati osobu koju više ne poznajem.
Zvono na vratima me je trgnulo nakon čega je uslijedilo lupanje po vratima. Navukla sam kratke hlače na sebe i krenula prema dolje. Srce mi je snažno udaralo u prsima dok sam silazila. Netko je bio jako nestrpljiv jer je izgledao kao da će razvaliti vrata. Polako sam im prišla i zastala. Kroz špijunku sam pogledala i ugledala ljutitog Sebastiana. Ne, ispravka, bio je bijesan. Namrštila sam se. Otvorila sam vrata i on je projurio pokraj mene. Poprskao me je s nekoliko kapljica kiše. Zbunjeno sam zatvorila vrata i pogledala ga.
„Prokleta lažljivice!", bijesno je prosiktao. Trgnula sam se na njegov grubi ton. Koji vrag se događa?
„Sebastiane, što se događa?"
„To ti meni reci, Mia!", viknuo je. Polako sam mu prišla, ali sam zastala tek nekoliko koraka izvan njegovog zahvata. Bio je bijesan, a ja nisam znala što je bio razlog.
„Samo se smiri, molim te."
„Da se smirim?", ponovno je viknuo. Prekrižila sam ruke na prsima jer me sada već počeo lagano živcirati. Pa neće se on ovako ponašati prema meni u mojoj vlastitoj kući. „Ne mogu se smiriti kada znam da mi jebeno lažeš!"
„O čemu to lažem?"
„O svemu. Lažeš od trenutka kada si se probudila. Reci mi istinu, Mia. Ti uopće nisi izgubila pamćenje, zar ne?" Progutala sam knedlu. Jebote! Što? Sebastian je zurio u mene i ispitivački prelazio svojim plavim očima po mome licu. Trudila sam se kako se ne bih trgnula, ali je bilo vraški teško. Prestala sam disati. Pluća su mi gorjela. Srce mi je ubrzano tuklo. Vrijeme je stalo. Više nisam čula niti jednog zvuka. Sve oko mene je nestalo, vidjela sam samo bijesnog Sebastiana.
„Reci mi jebenu istinu! Lažeš meni, svome bratu i Gabrielu. Lažeš nam svima!", prosiktao je. Prišao mi je jedan korak. „Znaš li kako znam? Jer te poznajem bolje nego što ti poznaješ sebe samu. Odala si se! Jebeno si se odala kada si Gabrielu dala onaj fascikl! Za njega smo znali samo nas dvoje i znam gdje je bio zadnji puta! U tvojoj jebenoj pećini!"
Prokletstvo! Ne, ne, ne! Ovo se ne događa. Ovo se ne smije dogoditi! Morala sam ovo učiniti kako bih ih sve maknula od sebe. Kako bih ih zaštitila od sebe same. Imala sam plan. Imala sam jebeni plan kako da završim svoju jebenu noćnu moru i njih trojica nisu smjela biti dio toga. Morala sam ih odbaciti od sebe i to je bilo jedino rješenje.
„Reci! Mi! Jebenu! Istinu!", naglasio je svaku riječ. Prišao mi je još bliže. Gledala sam u njegove plave oči koje su sada bile nijansu tamnije. Mrzila sam sama sebe zbog onoga što sam im radila svih ovih dana, ali to je bilo potrebno. Morala sam to učiniti.
„Istina je! Lagala sam vam! Nisam izgubila pamćenje, štoviše sada se sjećam svega, Sebastiane. Apsolutno svega!", rekla sam hladno. Moje sjećanje se vratilo dok sam ležala u onom prokletom krevetu u Gabrielovoj kolibi. Imala sam osjećaj da ponovno proživljavam svoju najgoru noćnu moru kada mi se sve vratilo.
Ono što je uslijedilo poslije, kada sam se probudila, sve je to bilo dio moga plana.
„Ti lažljiva kučko!", rekao je grubo. Njegove riječi su me povrijedile, slomile mi srce. Nisam očekivala ovo od njega, ali sam zaslužila. Povrijedila sam ih. Sve njih sam povrijedila, ali me nikada neće odgovoriti od moga plana. Nikada!