Jurila sam po zalogajnici kako bih što prije završila sa svojim poslom. Druga smjena je došla još prije pola sata, a ja nisam nikako otišla. Danas smo stvarno imali puno posla i nisam mogla samo tako otići i ostaviti ih da rade u velikoj gužvi. No ako se ne požurim, mogla bih zakasniti na svoj sastanak s Deanom. Nisam željela izgubiti svoj sastanak s Deanom. Željela sam stići na vrijeme i željela sam mu otvoriti dušu.
Dok sam se okretala od jednog stola, slučajno sam se sudarila s Emily. Ona se namrštila na mene, ali sam samo prošla pokraj nje i odnijela sve prljave čaše u šank. Ben se odmah bacio na pranje čaša. Večere ovdje su isto znale biti pune pa sam im željela pomoći kako bi im sve bilo spremno.
Emily je došla za šank i snažno spustila pladanj za posluživanje. Čaše su zazvečale. Ben je stao s poslom i zagledao se u nju.
„Znaš li ti za riječ oprosti?" Siktala je u mome smjeru. Podignula sam jednu obrvu i zagledala se u nju.
„Ne znam. Je li to još jedna riječ koju si ti izmislila?" upitala sam sarkastično. Ben se iza mene zahihotao i prihvatio se svoga posla. Ali sam znala da jednim uhom prati nas dvije.
„Znaš, Mia, u par riječi bih ti mogla opisati kako se osjećam u vezi tebe."
„Stvarno? Vidiš, ja jednim jedinim prstom mogu tebi pokazati kako se osjećam u vezi tebe", rekla sam s dozom sarkazma. Krajičkom oka sam vidjela Bena kako grize usnicu da se ne bi počeo glasno smijati. Emily me je prostrijelila još jednim otrovnim pogledom, a onda je zamahnula svojom plavom kosom i otišla od nas. Ljutito sam gledala za njom. Bila sam odlučila kako ću je ignorirati na poslu i samo raditi svoj posao, no ona je to stvarno otežavala. Bila je ljubomorna što njezina najbolja prijateljica Kelly dolazi kod mene na tečaj. Koliko sam čula, Emily ju je pokušala odgovoriti od toga, a mene ocrniti, ali Kelly je nije željela slušati. Kelly je bio potreban taj tečaj i ja sam bila svjesna toga. Nedavno se preselila u grad sa svojim zaručnikom pa je sve češće dolazila kod mene na tečaj. Emily me je optuživala kako gubi svoju prijateljicu zbog mene što sam ja smatrala velikom besmislicom. Kod mene su svi dobro došli i nikada ne bih nekome branila da dođe.
Ono što je mene najviše naljutilo u vezi Emily je to što je jučer bez razloga vikala na Auroru. Njezina dadilja je morala ranije otići doma pa je mene zvala da je pokupim jer je Ashley bila na poslu. Bila sam ljubazna prema Emily, što nisam mislila da ću ikada uspjeti biti takva prema njoj, ali jesam. Potrudila sam se i lijepo je zamolila da odem samo kako bih pokupila Auroru i dovela je ovdje da bude sa mnom. Ona je za divno čudo pristala i pokrivala me je na poslu. Zato sam ostala sat dulje na poslu. Ali me je prokleto naljutila kada se Aurora slučajno sudarila s njom i ona je samo počela vikati na nju. Po mome mišljenju, Emily je bila kriva jer jučer kada sam se vratila nije bila sva svoja. Nije uopće obraćala pažnju na okolinu, zabrljala je par narudžbi i kada se Aurora slučajno sudarila s njom, ova je počela vikati. Da je nisam spriječila u vikanju, mislim kako bi je i udarila.
To je bila kap koja je prelila čašu i rekla sam si kako više nikada ne želim biti ljubazna prema takvoj osobi. U početku sam stvarno mislila da ćemo biti dobre prijateljice, ali je ona ubrzo pokazala svoje pravo lice. I sve zbog toga što ona misli da smo Dean i ja ljubavnici. I samo da podsjetim, ona i Dean nikada nisu imali ništa. Ona je umislila kako je on samo njezin. Nisam više sigurna kome je psihijatar potrebniji, meni ili njoj.
Odmahnula sam glavom kako bih odmaknula sve misli o njoj iz svoje glave. Jutros sam se opet probudila s velikom glavoboljom. Gabriel je otišao ranije na posao pa nije bio sa mnom da mi pomogne. Sada se glavobolja ponovno vraćala.
Ben se pokraj mene cerekao dok je gledao za Emily. Ben je bio unuk od gospođe Collins, koja je bila vlasnica ove zalogajnice. On pomaže svojoj baki samo kako ona ne bi morala svraćati ovdje jer je zdravlje ne služi najbolje. Čim sam ga prvi puta upoznala, znala sam da ćemo biti dobri prijatelji. Još uvijek žalim što nas dvoje nismo zajedno u smjeni. Bilo bi zabavno raditi s njime.
„Oh, obožavam kada ostaneš dulje na poslu, Mia. Tako mogu vidjeti tebe kako pokopavaš Emily." Nasmiješila sam mu se i lagano ga lupila ramenom od njegovo rame. On također nije volio Emily. Ni sam nije shvaćao kako je njegova baka nju zaposlila. Nemojte me krivo shvaćati, Emily je bila dobra u svome poslu. Naravno, kada je to htjela. Otkako sam ja stigla, sve češće je vidim iza s mobitelom u ruci, a ja trčim i ubijam se od posla. No ona to sve dobro prikriva, a ja nisam cinkarošica da je izdam. Jednoga dana će sve izaći na vidjelo.
„Polako gubim strpljenje s njome, Ben. Obećala sam sebi da ću je jednostavno ignorirati, ali to je bilo jako teško."
„Svjestan sam toga", rekao je kroz smijeh. Osvrnuo se preko moga ramena i njegov osmijeh se proširio. Okrenula sam se i ugledala gospođu Collins. Hvala Bogu da nije došla pet minuta ranije. Sigurna sam kako bi me nagrdila. Ben ju je nježno poljubio u obraz i posjeo je na stolicu.
„Kako vam ide, djeco?"
„Ide jako dobro, bako. Danas smo stvarno puno posla imali."
„Ti si još ovdje, Mia? Trebala si davno otići."
„Nisam ih mogla ostaviti u poslu, gospođo Collins. Ali sada bih stvarno morala otići inače ću zakasniti kod doktora."
„Naravno, dušo. Samo ti idi." Ljubazno sam joj se nasmiješila. Kada sam htjela otići, ona me je uhvatila za ruku i nježno je stisnula. „Nemoj biti pregruba prema Emily. Ona je anđeo", tiho mi je prošaptala. Ja sam joj se nevino nasmiješila i približila joj se.
„I Sotona je bio anđeo, gospođo Collins", uzvratila sam joj šaptom. Ona se glasno nasmijala pa me zaigrano lupila po ruci. Pozdravila sam nju i Bena i zaputila se prema garderobi. Sigurna sam kako njoj Ben priča o našoj situaciji na poslu, ali joj on to malo uljepša jer je ne želi brinuti. Ne bih željela da gospođa Collins pomisli kako sam došla kod nje samo kako bih pravila probleme. Imala je puno povjerenja u mene kada mi je dala posao i nisam željela da to povjerenje nestane.
Imala sam još deset minuta pa sam brzo pokupila svoje stvari i izletjela van. Srećom pa Dean odmah iza ugla ima svoj ured inače bih izgubila svoj sastanak danas.
Izašla sam iz dizala na njegovom katu i taman sam stigla kada se opraštao s drugim pacijentom. Baš kao i zadnji puta kada sam bila ovdje, njegova smeđa kosa je bila raščupana. Očito ga je ovaj pacijent dobro izludio. Mislila sam kako psihijatri ne gube svoju mirnoću, ali sam se očito prevarila.
Dean se okrenuo prema meni i rukom mi pokazao da uđem. Poslušala sam ga pa sam sjela na svoje mjesto. On je sa svoga stola jedan fascikl zamijenio drugim pa je sjeo preko puta mene. Neko je vrijeme nešto pisao dok sam ga ja dobro promotrila. Na sebi je imao crne traperice, bijelu majicu, a preko nje kariranu crvenu košulju. Dugim prstima je protrljao gustu bradu i nastavio pisati. Izgledao je stvarno umorno. Njegovog osmijeha je nestalo, a ispod očiju su mu se nalazili podočnjaci. Nekakav neobjašnjivi osjećaj se u meni probudio i sada sam postala zabrinuta za njega.
„Jesi li dobro, Dean?" upitala sam ga nakon nekoliko trenutaka šutnje. On je podignuo glavu sa papira i lagano se nasmiješio.
„Dobro sam. Nismo ovdje da pričamo o meni nego o tebi." Još sam ga nekoliko trenutaka promatrala i kada sam ga htjela opet nešto upitati, on me je prekinuo. „Mogao bih i ja tebi postaviti isto pitanje. Jesi li dobro?"
„Glava me boli. A najviše od svega, zabrinuta sam za svoga dečka."
„Nešto mu se dogodilo?"
„Nije, ne. Danas ima jako važnu operaciju na poslu i brinem se. Samo se nadam kako će sve proći u redu."
„Znaš da je on izvrstan detektiv, Mia?"
„Znam da jest, Dean. No to ne znači da ću se manje brinuti o njemu. Njegov posao je opasan." Cijelu noć nisam spavala jer sam se brinula za njega. Danas ima tu jako važnu operaciju s kojom će napokon završiti taj slučaj na kojem je radio kao opsjednut. Samo sam se brinula da mu se nešto ne dogodi. Ne bih mogla živjeti bez njega. Gabriel mi je bio sve na svijetu. S njime sam se osjećala živom i sretnom. Bez njega bi to sve nestalo.
„Moraš imati vjere da će sve biti u redu, Mia. On je pametan i odličan policajac i siguran sam da će sve brzo završiti."
„Ja sam mu malo pomogla oko tog slučaja." To me je još uvijek mučilo. Što ako sam ih poslala u zamku? Što ako nešto pođe po zlu i svi budu ranjeni ili još gore, mrtvi? Što ako se nešto dogodi Gabrielu? Nikada si to ne bih mogla oprostiti. Nisam se vidjela niti čula s Liamom od nedjelje i ne znam što se dogodilo kada mu je policija pokucala na vrata. U ponedjeljak je neobjašnjivo otišao iz grada. Samo mi je poslao poruku da odlazi na kratko iz grada i da ako nešto trebam, obratim se njegovim ljudima. To mi je bilo malo sumnjivo, a kad se vrati, imat će mi ispričati puno toga.
„Kako si mu ti pomogla u vezi slučaja?" upitao je zabrinuto.
„Rekla sam mu kako znam čitati s usana i on me je pozvao u svoj ured da pogledam jednu snimku. Rekla sam im za mjesto i vrijeme sastanka." Nisam mu željela reći kako sam prepoznala jednoga od Liamovih ljudi. On sam je od početka bio sumnjičav prema Liamu i nisam mu željela dati povoda da bude još više sumnjičav. I sama sam bila previše sumnjičava nakon što je Liam otišao iz grada. Odrezat ću mu jaja samo ako saznam da mi je lagao o svemu.
„Shvaćaš li ti da otkrivanjem svih tih stvari o sebi, dovodiš sebe u opasnost. Ili će ljudi postati jako sumnjičavi u vezi tebe."
„Nisam glupa, Dean. Znam kako zamaskirati istinu. Zapravo, ja Gabrielu uvijek kažem istinu o sebi, ali ta istina uvijek bude upakirana u laž." I to je ono što me najviše boli. Govorim mu poluistine, a sve je to upakirano u veliku laž. Naš prekrasni čisti odnos sam ukaljala prljavim lažima. Gabriel bi me mrzio da sazna istinu i to bi me jednostavno slomilo. Nisam sigurna da bih preživjela kada bih njega izgubila.
„Što te muči, Mia?" upitao je Dean tiho. Zagledao se u mene svojim očima boje lješnjaka. Nešto u tim očima mi nije dalo da skrenem pogled. U očima su me zapekle suze.
„Brinem se da ću ga dovesti u nevolju. Što ako je to sve zamka?"
„Vjerujem da nije. Moraš i ti vjerovati, Mia. Tvoj Gabriel će biti dobro i brzo će ti se vratiti." Polako sam kimnula glavom. Moje srce je snažno udaralo. Na tren sam zaklopila oči i zamislila Gabriela kod sebe u krevetu kako mi se smiješi onim osmijehom koji toliko volim. Pa mi onda priča besmislice i masira me samo kako bi mi glavobolja prestala. Morala sam se nadati kako ću to nastaviti gledati i dalje. Gabriel će i sutra biti u mome krevetu. Bit će on dobro.
Otvorila sam svoje oči i pogledala u Deana. On me je mirno promatrao. Glavobolja se još više povećala pa sam lagano prstima počela masirati sljepoočnice.
„Mislim da imaš pravo, Dean. Gabriel će biti dobro."
„Naravno da hoće." Dean mi se lagano nasmiješio. „Pričaj mi o svojim snovima. Ima li promjene?"
„Nema. Sve je isto. Vriska, dreka, pucnjava. Borim se da saznam tko su svi ti ljudi, moram znati jesu li to moji roditelji ili netko s mojih starih zadataka. Sve sam izgubila i ništa ne mogu vratiti."
„Vratit će ti se sve, Mia. Siguran sam da hoće."
„Voljela bih imati tvoju vjeru, Dean", rekla sam kroz suze koje su polako počele padati niz moje lice. Nisam dugo plakala i pustiti suze da sada teku, donosi mi nekakvo neobjašnjivo olakšanje. Bojim se kako će moja prošlost ostati samo to, prošlost. Ostat će zakopana i ja nikada neću ustvari saznati tko sam ja ni tko je moja obitelj. Bojim se da će sve to ostati zakopano duboko u mome umu koji se bori sa svom tom boli i agonijom.
„Poslušaj me dobro, Mia. Tvoje sjećanje će se vratiti. Možda ne sutra ili za tjedan dana, ali će se vratiti. I nas dvoje zajedno ćemo se pobrinuti za to."
„Samo bih voljela da ovo sve brzo nestane, ova bol što me razara."
„Znam i sve će brzo nestati. Samo trebaš imati strpljena i prepustiti se tim ružnim snovima. Jer ponekada, Mia, moramo dopustiti ružnim stvarima da ovladaju nama kako bismo došli do onih lijepih stvari."
Zahvalno sam mu se nasmiješila. Obrisala sam suze koje nisu prestale teći. Dean ima pravo. Iako me je ponekada strah spavati zbog svih tih ružnih snova i zbog onoga što se događa u mome umu, moram se samo prepustiti. Neću moći nikada naći svoju obitelj ako se opirem svemu tome.
„Misliš li ti da sam ja loša osoba?"
„Loša osoba? Ne, Mia, ti si dobra osoba. Ti si samo osoba kojoj su se dogodile loše stvari."
„To je citat iza Harry Pottera", rekla sam kroz smijeh. Dean mi je uzvratio osmijeh i njegove jamice na obrazima su se ponovno pojavile. Ovo je bio prvi njegov iskreni osmijeh otkako sam sjela ovdje.
„Pomaže li?"
„Harry Potter uvijek pomaže."
„Onda da ti sada kažem i svojim riječima. Ti si dobra osoba i vjerujem da si bila i prije jako dobra osoba. Ti samo sada reflektiraš osobu kakva si bila prije Škorpiona. Vjeruj u to, Mia. Vjeruj u sebe." Iskreno sam mu se nasmiješila, zahvalna njemu na ovim toplim riječima. Znam da Dean ima pravo. I želim vjerovati u to, zapravo, vjerujem u to. Vjerujem u sebe. Škorpion je stvorio nešto što ja nisam, stvorili su ubojicu i vojnika, ali sada nisam takva osoba, sada ne želim biti takva osoba. Nova Mia ima prijatelje i dečka u kojega je zaljubljena. Imam nešto za što sam mislila kako nikada neću naći. I zahvalna sam na svim tim prekrasnim darovima. Škorpion je moja prošlost i tamo mora ostati. Sada se samo moram sjetiti svoga staroga života. Bit će to težak i bolan put, ali moram se odvažiti i krenuti na njega. No znam kako nikada neću biti sama na tom putu. Imam ljude do kojih mi je stalo uz sebe iako oni nikada neće saznati ništa o mojoj prošlosti.
„Hvala ti, Dean. Cijenim to."
„Moraš i sama shvatiti da si dobra osoba, Mia. Nemoj više nikada sebe smatrati lošom osobom jer ti to nisi."
„Imaš pravo."
„Želiš li mi pričati o još nečemu? Sebastian?" Tužno sam se nasmiješila na spomen njegovog imena. Iako već dugo vremena pričam Deanu o Sebastianu, bol je još uvijek prisutna i nisam sigurna kako će ona ikada otići. Samo bih voljela znati je li on dobro. Ne moramo čak ni biti zajedno u istom gradu, samo da znam da je on dobro.
„Još uvijek ga tražim, ali dok ga ja ne mogu naći to je samo dobar znak, ma koliko bolno mi to bilo reći. To samo znači da ga ni Škorpion ne može naći."
„To je u neku ruku, dobra vijest." Kimnula sam glavom jer nisam znala što bih više rekla. „Evo ti još jedan citat iz Harry Pottera. Stvari koje izgubimo, uvijek se na kraju vrate iako ne na način na koji mi očekujemo. Pa u ovom slučaju, osobe."
„Znaš, Dean, počinješ mi se sve više sviđati." On se kratko nasmijao što je njegovom umornom licu donijelo veliku promjenu. Obožavala sam Harry Pottera i kao što sam već rekla, on mi je uvijek pomogao da prođem kroz neke stvarno teške stvari. Prvi serijal koji sam pročitala otkako sam pobjegla i zbog Harrya sam se ustvari zaljubila u čitanje knjiga. I jako sam ponosna na svoju kolekciju kod kuće koja stalno raste.
„Kako ide tražnje škole?"
„Zapravo, našla sam je. Skoro sam ti zaboravila reći. U ponedjeljak sam poslala molbu u Portland Academy i sada čekam svoje pismo."
„To je jako dobra škola, Mia. Uvjeren sam da će te primiti." Portland Academy je bila škola koja je primala tek petsto učenika godišnje i bila je to stroga škola s odličnim akademskim rezultatima. Odlučila sam se baš zbog toga. Željela sam učiti i završiti svoje školovanje. Gabriel mi je ukazao na njih i nakon dugog istraživanja i razmišljanja, odlučila sam upisati tu školu. Iako imam neko stečeno znanje, želim završiti školu, dobiti svoju diplomu i zaposliti se kao učiteljica. To mi je velika želja i nadam se kako će se ostvariti. I naravno, želim otvoriti školu kako bi se djeca mogla nastaviti školovati bliže kući. Tko zna, možda jednoga dana budem radila ondje.
„Ja se nadam da hoće. Velika mi je želja završiti školu. Sada samo trebam čekati svoje pismo."
„Vidiš, Mia. Već ti se događaju nevjerojatne stvari. Trebaš biti ponosna na to."
„I jesam. Stvarno sam ponosna", rekla sam sa širokim osmijehom na svome licu. Ovo je po prvi puta da sam ponosna na sebe. Moji prijatelji i Gabriel ne misle da sam zakinuta budala koja nije ni školu završila nego me u potpunosti podupiru. A ja ću dati sve od sebe kako bi bili ponosni na mene.
„Moram priznati da sam i ja stvarno ponosan na tebe. Toliko toga si postigla, Mia."
„Hvala ti, doktore", rekla sam odjednom emocionalna. Progutala sam knedlu koja mi se stvorila u grlu. Nasmiješila sam mu se, zahvalna za sve. On je bio jednim dijelom zaslužan za sve što sam do sada postigla i nisam sigurna da li bih uspjela bez njega. Prihvatio me je i slušao moje lude priče zbog kojih bi neki ljudi bježali glavom bez obzira, ali ne i Dean. On me je uvijek slušao i pomagao mi svojim savjetima. Nisam sigurna ni da li bih uopće išla psihijatru da me se on nije dojmio nakon našeg prvog susreta.
„Mislim da nam je vrijeme isteklo. Želiš li još nešto pitati prije nego se rastanemo?"
„Za sada ne, doktore. Danas si mi puno pomogao i hvala ti."
„Želim da znaš da sam uvijek ovdje za tebe. Imaš moj broj mobitela i zovi me u bilo koje doba, uvijek ću ti pomoći."
„Hvala ti." Ustala sam se i krenula prema vratima. Pozdravila sam Deana i napustila njegov ured, mirnija i opuštenija. On me je uvijek znao smiriti kada je to bilo potrebno i zahvalna sam mu na tome. Na putu prema svome automobilu sam poslala poruku Gabrielu samo kako bih se uvjerila da je on dobro i da je spreman za ovaj zadatak. Nedostajao mi je danas i želim da zna da mislim na njega.
Parkirala sam auto iza nekog nepoznatog automobila marke Opel. Neko vrijeme sam sjedila u autu dok sam promatrala sad auto sad svoju kuću. Bila sam spremna na bijeg ili na borbu. Nisam znala tko je to došao mojoj kući i prokleto sam se zabrinula zbog toga.
Tamna prilika pred mojim vratima se pomaknula i svijetlo se automatski upalilo. Nasmiješila sam se s olakšanjem kada sam ugledala Gabriela. Iskočila sam iz svoga auta i zaletjela se u njegovo naručje. Udahnula sam njegov miris dok sam ga snažno stiskala rukama oko vrata.
„Nekome sam stvarno nedostajao."
„Stvarno jesi. Mislila sam da te danas neću uopće vidjeti." Odmaknula sam se od njega kako bih pogledala njegove prekrasne zelene oči. „Nisi mi odgovorio na poruku."
„Da, znam. Ali mislio sam kako bi bilo bolje da te dođem vidjeti nego da ti šaljem poruku. I ti si meni nedostajala." Nasmiješila sam se. Napokon je spustio svoje usne na moje i počeo me nježno ljubiti. Sada kada je ovdje, mirnija sam i mogu mu poželjeti sreću na svoj način. Ne bih ga željela pustiti da ide, ali čim prije završi s tim prokletim slučajem, može ići na odmor.
„Zašto si bio vani? Mogao si ući unutra jer imaš ključ."
„Došao sam dvije minute prije tebe i želio sam te pričekati vani. Oprosti ako sam te prestrašio. Morao sam uzeti drugi auto zbog slučaja."
„Onda si svoju bebicu mogao ostaviti meni", rekla sam šaljivo. On mi se široko nasmiješio i odmahnuo glavom. Izvadio je ključeve iz svoga džepa i otključao vrata te ih ponovno zaključao za nama. Bacio je moju torbicu negdje u mrak i ona je pala uz mukli udarac.
„Siguran sam kako bi pobjegla s njime." Govorio je dok me je polako razodijevao. Uskoro sam ostala gola pred njime. Odmaknuo se jedan korak od mene kako bi me dobro pogledao na mjesečini. Bradavice su mi se odmah ukrutile od njegovog vrućeg pogleda. Oblizao je svoju donju usnicu i pogledao me u oči.
„Tako si prekrasna, srce", rekao je tihim, promuklim glasom. Skinuo je svoju majicu i bacio je negdje iza sebe. Zagrizla sam donju usnicu dok sam ga promatrala kako se skida. Njegovo prekrasno mišićavo tijelo, njegove duge noge i on. Sve je to bilo moje.
Kada je ostao gol, podignuo me je u naručje i počeo me nositi gore u sobu. Ubrzo sam se našla na krevetu, a on na meni. Polako me je počeo ljubiti po vratu i poljupcima se spustio do jedne dojke. Uvukao je jednu bradavicu u svoja vrela usta i počeo je sisati dok je drugu dražio svojim prstima. Izvijala sam se pod njime od sladostrašća.
„Gabriele", zajecala sam. Kugla uzbuđenja se počela stvarati u dnu moga stomaka. Podignula sam kukove prema njemu jer sam ga željela u sebi. Željela sam da se spojimo kao jedno. Nježno je svojim dugim prstima prešao preko moga međunožja i zabio jedan prst u mene. Stegnula sam ga svojim unutarnjim mišićima na što se on bezobrazno nacerio.
„Uvijek spremna."
„Prestani pričati i daj mi ga."
„Na zapovijed, šefice." Izvukao je svoj prst iz mene i uhvatio svoju impresivnu erekciju u ruke pa je par puta prešao njome preko moga klitorisa, a onda se naglo zabio do kraja u mene. Zajecala sam od uzbuđenja. Nekoliko trenutaka je samo gledao u moje oči, a onda se počeo pomicati. Strastveno me je ljubio dok se sve brže zabijao u mene. Ovila sam svoje noge oko njegovog struka i tako je ušao još dublje u mene ako je to ikako bilo moguće. Gricnuo mi je donju usnu i poljupcima se preselio na moj vrat gdje me je počeo gristi i sisati. Sigurna sam kako će ostaviti svoj trag na mome vratu, ali to me nije niti malo zanimalo. Željela sam da me cijelu označi. Bila sam samo njegova.
Svoje usne je vratio na moje te je ubrzao svoje pokrete. Osjećala sam kako moja kugla uzbuđenja sve više i više raste, vapi za oslobođenjem. Gabriel je svojim čarobnim prstima pritisnuo moj klitoris, a ja sam se raspala u milijun malih komadića. Nekoliko trenutaka poslije, on je svršio uzvikujući moje ime.
Nasmiješila sam se kada je legao na mene pa sam ga ovila rukama i nogama. Nisam ga bila spremna pustiti. Duboko sam udisala njegov miris ispunjen mirisom seksa. Nježno sam prstima prelazila preko njegove kose. Nekoliko trenutaka smo oboje šutjeli dok smo dolazili do daha. Ne želim sada zamišljati kako je ovo bio oproštajni seks jer nije bio. Gabriel će mi se vratiti, osjećam to.
Podignuo je pogled i nježno me poljubio, a onda se izvukao iz mene i legao pokraj mene. Povukao me je na sebe i omotao svoje noge oko mojih. Osluškivala sam kako mu srce udara u prsima.
„Jesi li dobro, Mia?"
„Obećaj mi da ćeš se vratiti, Gabriele. Obećaj mi." Podignula sam pogled i zagledala se u njegove oči. Njegovo lice se smekšalo i uputio mi je maleni osmijeh.
„Ne moraš se brinuti za mene, srce. Bit ću ja dobro."
„Samo mi obećaj, molim te."
„Obećavam da ću ti se vratiti, Mia. Nećeš se mene tako lako riješiti."
„Dobro jer to ni ne želim."
„To te je brinulo, da se neću vratiti?" Uspravio se u krevetu i naslonio se na uzglavlje kreveta. Posjeo me je na sebe i zagledao se u moje oči. U njima može pročitati brigu i strah za njega. Želim da ovo što prije prođe pa da mi se vrati.
„Svaki dan otkako sam vam pomogla, ja se brinem. Ne želim da vam se nešto dogodi. Ne želim da se tebi nešto dogodi."
„Mia, obećavam ti da će sve biti u redu. Sve smo dobro razradili i uskoro će tome doći kraj. Poslije toga, kao što sam ti već obećao, idem na odmor."
„Dobro jer ti prokleto treba", rekla sam na rubu suza. On me je nježno pogledao pa me je palcem pomilovao po obrazu. I sama sam bila u opasnosti dok sam bila u Škorpionu i znam kakav je to opasan posao. Ne bih mogla podnijeti da ostanem bez njega. Gabriel je bio drugi dio moje duše i ako me on napusti, ja više ne bih postojala. Moja duša bi se brzo ugasila.
„Ne želim da brineš kad odem odavde jer bih se onda ja brinuo za tebe."
„Oprosti, samo...."
„Znam, srce, znam. Sve će biti u redu i sve će biti brzo gotovo." Polako sam kimnula glavom. Pomno sam pretražila njegovo lice. On je bio tako miran i znam da bih zbog toga i ja trebala biti mirna, ali ne mogu si pomoći što brinem za njega. Uvijek ću brinuti za njega.
„Dobro, dobro. Prestajem se brinuti, ali tek mrvicu. Uvijek ću se brinuti za tebe, Gabriele."
„Mogu li ti danas dati slobodan dan?" upitao je šaljivo. Uspjela sam se tek malo nasmiješiti što me je donekle opustilo. Nježno sam ga poljubila i ostavila svoje usne na njegovim nekoliko trenutaka. Njegove ruke su polako lutale mojim tijelom i ispod sebe sam osjetila kada je počeo rasti.
„Nikada ne želim slobodan dan od tebe", rekla sam kada sam ga pogledala. Nekakva emocija je prešla preko njegovog lica, neka meni nepoznata. Strastveno me je poljubio pa je nisam uspjela dobro proanalizirati. Promeškoljila sam se na njemu na što je on zarežao u moja usta. Odignuo me je od sebe i polako se počeo uvoditi u mene. Spustila sam se na njega i zajecala od uzbuđenja kada sam ga osjetila cijeloga.
„Evo, jaši me, srce."
„Da te jašem?" upitala sam zbunjeno. Nisam znala što bih trebala raditi jer je ovo bila nova poza za mene. Do sada je on uvijek bio na meni zato sam sada zbunjena.
„Da. Bit ću tvoj vlastiti pastuh", rekao je promuklo. Stavio je ruke na moj struk i počeo me navoditi kako da se mičem. Uskoro sam uhvatila svoj tempo i počela ga jahati, baš kako mi je on rekao. Moji kukovi su se micali neprestano dok me je on promatrao svojim zelenim očima. Izgledao je sretno, zadovoljno i nekako ponosno na mene što je meni samo dalo poticaj da se još više pomičem. Bilo je lijepo vidjeti ga ovako ispod mene kako se raspada zbog ovoga što mu ja radim. Bila sam stvarno sretna što i ja imam velikog utjecaja na njega kao i on na mene.
Zaokružila sam svojim kukovima po njegovoj erekciji. On je zarežao i napeo se. Oboje smo bili jako blizu. Zabacila sam svoju glavu i jahala ga sve dok me nije sustigao orgazam. Gabriel i ja smo zajedno svršili. Još sam se par puta pomaknula, a onda sam pala na njegova prsa. On je ovio svoje ruke oko mene i nježno me ljubio po kosi.
„Bio si dobar pastuh, Gabriele", rekla sam u njegova prsa. On se tiho nasmijao i još me jednom poljubio, a onda me je čvrsto uhvatio za struk i podignuo me. Odveo nas je oboje pod tuš.
„Drago mi je da ste zadovoljni, gospođice Evans." Strastveno me je poljubio, a onda me je spustio pod mlaz vode. Uzeo je moj šampon s mirisom vanilije i utrljao ga u moju kosu. Njegove ruke su lutale po mome tijelu dok sam ja uživala u svakoj sekundi. Kada me je oprao, uzela sam njegov šampon kako bih ja njega oprala, ali me je zaustavio i uzeo moj šampon.
„Želim da danas mirišem na tebe. Želim misliti na tebe dok sam na zadatku i znati da se vraćam tebi, u tvoj krevet." Nježno sam mu se nasmiješila i uzela svoj šampon od njega te ga utrljala na njegovu kosu. Suze su mi počele padati niz lice, ali se nisu mogle vidjeti zbog tuša koji je padao po nama. Nisam ga željela zabrinjavati pa sam se cijelo vrijeme smiješila dok sam ga prala. Nevjerojatno je kako me ovaj muškarac čini sretnom. Ušao je u moj život tako nenadano onu večer na onoj kiši i nisam mogla niti zamisliti kako više neću moći niti disati bez njega. Gabriel je ispunio moj usamljeni život i zahvaljujem se svim svecima ili nekoj višoj sili što su ga poslali na moj put. Postala sam stvarno ovisna o njemu, a od te se ovisnosti ne želim izliječiti.
Nakon što smo isprali svu pjenu, izašli smo van i Gabriel me je umotao u ručnik. Drugim ručnikom je lagano protrljao moju kosu pa me je posjeo na stolac ispred moje komode i počeo me češljati. Promatrala sam ga u ogledalu dok me je češljao. Izgledao je opušteno i zadovoljno, sretno.
„Na ovo bih se mogla naviknuti", zaprela sam. Gabriel me je pogledao u ogledalo i nasmiješio se.
„Možda bi i mogla. Volim ovo raditi." Još je par puta prošao četkom preko moje kose, a onda ju je odložio. Uhvatio me je za ruke kako bi mi pomogao da se ustanem, a onda me je privukao na svoje tople usne. Uvijek zna kako da me ostavi bez daha i uvijek zna kako da ne mislim na išta drugo osim na nas u ovom trenutku.
Poveo me je dolje u kuhinju gdje je meni natočio čašu vina, a sebi je uzeo pivo. Uhvatio me je za ruku i izveo nas na terasu. Posjeo me je na ogradu i stao između mojih nogu.
„Ne bi trebao piti prije zadatka."
„To je samo jedno pivo." Pogledala sam pogledom koji govori da bi bilo bolje da odustane. On je uz smijeh odmahnuo glavom pa je odložio pivo sa strane. Zahvalno sam mu se nasmiješila.
„Morao bih uskoro krenuti."
„Znam." Odložila sam svoju čašu vina na ogradu i samo ga zagrlila. Želim da zna kako ću biti uz njega dok je na tom opasnom zadatku. I kada ga završi, čekat ću ga ovdje gdje mu je mjesto, sa mnom.
Njegov mobitel je zasvirao negdje u unutrašnjosti kuće pa me je poljubio i otišao ga potražiti. Popila sam vino do kraja i krenula za njime. Pričao je sa svojim partnerom dok je skupljao našu odjeću s poda gdje ju je bacio prije nego što smo otišli u sobu. Pogledao je u mene kada je odgovorio partneru kako dolazi te je poklopio. Brzo se obukao, a onda mi je prišao.
„Mia, želim da zapamtiš kako ću ti se uvijek vratiti." Kimnula sam glavom i lagano mu se nasmiješila. Nježno sam ga poljubila što njemu očito nije bilo dovoljno jer me je strastveno počeo ljubiti. Nisam ga željela pustiti da ode od mene, ali sam morala. Bilo je vrijeme da svoj zadatak privede kraju i što prije to obavi, vratit će se meni.
Odvojio se od mene poljubio me u čelo, u obraze pa u vrat i na kraju ponovno u usta, a onda je krenuo prema vratima.
„Vidimo se uskoro, srce." Još me je jednom poljubio, a onda je krenuo prema svom autu. Mahnula sam mu i tek kada sam ga izgubila iz vida, ušla sam u kuću. Naslonila sam se na vrata i zatvorila svoje oči. Bože, vrati mi ga.
Pokušala sam malo čitati, ali se nisam mogla uopće skoncentrirati na priču pa sam brzo odustala. Upalila sam televiziju samo kako ne bih slušala prokletu tišinu i kako se ne bih osjećala usamljeno. Otišla sam dolje u svoje tajno skrovište da provjerim stanje u Škorpionu. Jučer kada sam gledala bila je tek nekolicina ljudi u sjedištu jer su sigurno bili na zadatku. A sada su svi opet bili ondje. Čak i Sky koja je izgledala sve bolje i bolje. Opet je izgledala kao netko tko uopće nije niti želio pobjeći iz ralja Škorpiona.
Sjedila sam ondje možda nekih sat vremena kada sam napokon odustala i otišla gore u svoju sobu. Legla sam na Gabrielovu stranu i duboko udahnula njegov miris. Prije nego je otišao na zadatak, poslao mi je poruku u kojoj mi je javio kako će doći poslije do mene. Nije siguran koliko će to trajati, ali je siguran da se želi probuditi pokraj mene. I ja to želim. Želim ugledati njegovo prekrasno muževno lice čim otvorim svoje oči. Ako uopće budem mogla spavati.
Nekoliko trenutaka sam se prevrtala po krevetu i pokušavala zaspati, ali nikako nisam uspijevala. Čak sam počela brojati i proklete ovce, ali jednostavno nisam mogla zaspati. Zagrlila sam njegov jastuk i zaklopila svoje oči. Sve što sam tada vidjela je bio Gabriel kako mi se smiješi i tada sam polako počela tonuti u san.
Nisam sigurna jesam li spavala cijelu noć ili samo pet minuta kada se moj mobitel oglasio. Iskočila sam iz kreveta i zgrabila svoj mobitel. Javila sam se bez da sam pogledala tko me zove. Imala sam jako loš osjećaj.
„H-halo?" rekla sam drhtavim glasom. Duboko sam udahnula dok sam čekala da osoba s druge strane odgovori.
„Mia, moraš doći. Gabriel je u bolnici. Ne znam što se dogodilo nisu mi htjeli ništa reći." Bila je to Ashley koja je plakala s druge strane. Moja koljena su zadrhtala pa sam se bacila u stolac kako ne bih pala. Suze su mi počele padati niz lice.
„D-dolazim odmah", odgovorila sam i poklopila. Nekoliko trenutaka sam samo sjedila dok sam se tresla, a onda kao da me je netko zalio kantom hladne vode, počela sam glasno plakati. Gabriel je bio u bolnici, a Ashley ne zna što mu je. Dogodilo se ono čega sam se najviše bojala. Hoću li ga izgubiti?
Probudila sam se iz transa, nabacila na sebe donji dio trenerke i običnu majicu. Kosu sam svezala u rep, uzela ključeve od auta te izletjela iz kuće. Velikom brzinom sam se vozila kroz grad. Bilo je jedan poslije ponoći i srećom nije bilo nikoga u gradu pa sam mogla neometano voziti. Mislim da sam nekoliko puta prošla i kroz crveno svijetlo, ali se nisam obazirala na to. Željela sam biti uz svoga muškarca.
Parkirala sam auto na prvo mjesto koje sam našla te sam utrčala u bolnicu i zaputila se do pulta. Žena za pultom me je iznenađeno pogledala. Sigurna sam da sam izgledala katastrofalno, ali to mi je sada bila najmanja briga.
„Gdje... Gdje je detektiv Gabriel Darcy? Moram ga hitno vidjeti."
„Žao mi je. Za sada ga smiju vidjeti samo članovi obitelji."
„Molim vas. Moram ga vidjeti. On je moj zaručnik", rekla sam naglo. Ako će me ova sitna laž odvesti do njega, lagat ću. Ionako je cijeli moj prokleti život pun laži.
„U redu, gospođice. On je u sobi 210. Na kraju hodnika pa lijevo."
„Hvala vam, hvala vam!" Brzo sam otrčala do kraja hodnika i skrenula lijevo baš kako mi je medicinska sestra rekla. Ispred jednih vrata sam ugledala Ashtona kojemu je Aurora spavala na ramenu.
„Gdje je Gabriel? Kako je on? Je li živ?" Ispaljivala sam pitanje za pitanjem. Ashton mi se utješno nasmiješio i nježno me uhvatio za ruku.
„On je iza onih vrata. Ashley je sada s njime, ali možeš i ti ući." Nisam mu dopustila da završi već sam poletjela do vrata koja su skrivala moga muškarca. Otvorila sam ih i ugledala Ashley koja je plakala na Gabrielovom ramenu. Njemu su oči bile zatvorene. Vrata iza mene su zalupila pa se Ashley okrenula prema meni, a njegove zelene oči su me pogledale. Počela sam glasno plakati kada sam shvatila da je živ. Gabriel je bio živ.
„Ostavit ću vas nasamo", rekla je Ashley. Poljubila je Gabriela u obraz te je prišla meni i zagrlila me. Ja sam obamrlo gledala u Gabriela. Uskoro smo ostali sami. Raširio je svoje ruke i ja sam poletjela njemu u zagrljaj. Plakala sam na njegovim golim prsima dok me je on pokušavao smiriti. Nisam se mogla smiriti. Nisam znala ni hoću li se uspjeti smiriti. Ashleyin poziv mi je oduzeo zdrav razum. Mislim da sam ostarjela deset godina u ovih petnaest minuta.
Odvojila sam se od njega kako bih ga dobro promotrila. Na licu je imao par ogrebotina i modrica, a na desnom boku je imao veliki flaster. Sve ostalo je bilo dobro. Osim moga podivljaloga srca koje je još uvijek snažno lupalo.
„Dobro sam, Mia. Dobro sam."
„Imaš sreće što si jebeno živ jer bih te inače ja ubila!", rekla sam ljutito. Opet sam počela plakati dok sam ljubila svaku njegovu ogrebotinu i modricu. Bit će dobro. Moj muškarac će biti dobro.
„Što se pobogu dogodilo?"
„Malo su me upucali." Pokušavao se šaliti, ali meni sada nije bilo do šale. Prostrijelila sam ga ljutitim pogledom.
„Nije mi do šale, Gabriele."
„Znam. Oprosti." Nježno me je poljubio i zataknuo jedan zalutali pramen moje kose iza moga uha. „Jedan od napadača mi je došao iza leđa i da nije bilo Kevina, metak bi otišao u kralježnicu ili negdje drugdje."
„Podsjeti me da se zahvalim Kevinu što je spasio mog dečka." Zadrhtala sam kada sam shvatila da je moglo biti puno gore nego što je bilo sada. Gabriel se mogao boriti za svoj život i ne bi me gledao svojim zelenim očima kao što to sada radi. Stavila sam ruku na usta kako bih spriječila jecaj, ali se on probio kroz mene. Gabriel me je tužno promatrao dok sam se ja borila sa suzama.
„U redu je, srce. Sutra ujutro već izlazim."
„Mogla sam te izgubiti, Gabriele. Ne bih mogla živjeti bez tebe. Ne želim živjeti bez tebe."
„Tu sam, Mia. Obećao sam ti da ću ti se vratiti i tu sam, s tobom. To je sada najvažnije." Kimnula sam glavom i zabila glavu u njegov vrat. Plakala sam cijelo vrijeme dok me je on nježno ljubio u kosu i rukama prolazio preko mojih leđa. Srećom pa se njegov partner našao s njime, sada ga možda više ne bi bilo. Ali moram biti zahvalna što mi se vratio. Nikada se u životu nisam ovoliko prestrašila kao danas.
„Dođi, lezi pokraj mene. Oboma nam je potreban odmor." Odmah sam ga poslušala i pažljivo sam legla pokraj njega te naslonila glavu na njegova prsa. Njegovo srce je snažno udaralo što je meni davalo veliku radost. Bio je živ i bio je ponovno sa mnom. Više ga ne puštam.
„I idem na odmor. Moj šef me ne želi vidjeti na poslu slijedećih mjesec dana."
„Dobro i bolje. Tvoj šef mi se sve više sviđa. Da te nije on poslao na duži odmor, ja bih ga natjerala."
„I mislim kako bi te poslušao", rekao je kroz smijeh. Nježno sam ga poljubila u prsa, a onda sam ga poljubila u usta. Nisam ga mogla prestati dirati , usnama, rukama. Morala sam sama sebe stalno uvjeravati da je on živ i da je opet pokraj mene.
„Sada spavaj, srce." Nježno me je poljubio u kosu te me snažnije zagrlio. Polako sam počela tonuti u san, ali sam kroz maglu čula medicinsku sestru i njega kako pričaju. On me nije želio pustiti pa je medicinska sestra napokon popustila. Ja sam utonula u dubok san, sretna i mirna jer mi se moj muškarac vratio.