Prošlo je već tri dana otkako sam upoznala Liama, ali ga od te večeri nisam više vidjela. On nije nikako stupio u kontakt sa mnom pa se nisam niti ja trudila. Sigurna sam kako ima hrpu pitanja i rado ću mu na njih odgovoriti, ali mi je bilo drago što me je malo pustio na miru. Kao da je i sam znao da mi treba trenutak mira jer od nedjelje ja nisam prestala vrtjeti naš razgovor koji smo vodili u njegovom uredu.
Ja sada stvarno više nisam znala tko sam ustvari ja. Da li je moje ime stvarno bilo Mia ili mi je prokleti Škorpion uzeo i to kao što mi je sve oduzeo. Kako se ti prokletnici usuđuju ovako igrati s ljudima i njihovim emocijama? Njihovim osjećajima, a što je najvažnije njihovim životima. Prokleti da su svi od reda, počevši od Evana!
Tri dana nisam mogla spavati i osjećam se iscrpljeno i prazno. Prazna sam i bijesna. Osim što nisam vidjela Liama, nisam vidjela niti svoje prijatelje. Ashley i Aurora nisu dolazile kod mene na ručak u zalogajnicu jer je Ashley ostajala duže na poslu, a Aurora je vrijeme provodila sa dadiljom sada kad je škola završila. Maya i Ashley su me pokušale kontaktirati, ali sam odbijala sve njihove pozive. Mrzila sam sama sebe zbog toga. Željela sam prijatelje, a sada sam ih sve redom odbacila.
Kao i Gabriela.
On je dolazio ovdje, ali bih se ja skrivala u garderobi. On nije bio glup i znao je da se nešto dogodilo zbog čega ih sve izbjegavam. Želio je razgovarati sa mnom, ali ja sam bježala. Nisam znala što bih im rekla. Željela sam biti nasamo, ali sam kasno shvatila kako mrzim biti usamljena. Želim biti okružena ljudima i ako ovako nastavim, sve ću ih izgubiti. Nisu oni krivi što se moj život pretvorio u pravi pakao i što ja ne znam tko sam.
Ali u neku ruku sam i znala tko sam. Ja jesam Mia i nitko mi neće reći drugačije. Vezana sam za to ime i znam da mi nešto znači. Neću pružiti Škorpionu to zadovoljstvo da mi oduzme i ovaj novi život koji sam počela graditi sada kada sam daleko od njih. Nikada me neće uništiti, mogu samo pokušati.
Danas sam im svima poslala poruku i ispričala se zbog ignoriranja. Opet sam lagala i rekla kako sam imala hrpu posla. Najtužnije od svega je što mi Gabriel nije odgovorio. Ne bih voljela saznati kako je on nastavio dalje. To bi me stvarno slomilo. Tek sam ga dobila i ne bih podnijela da ga brzo izgubim. Gabriel me čini sretnom, onako kako nikada nisam bila sretna. Čini me snažnom i hrabrom. On je muškarac koji mi se tako brzo zavukao pod kožu i ne želim ga izgubiti.
Zato ću se potruditi da ga ponovno vratim. Ako sam ga izgubila.
Zakopala sam se u posao u ova tri dana kako ne bih mislila na sve što sam pričala s Liamom. Ali sam na poslu imala Emily koja je bila davež i koja je napokon pokazala svoje pravo lice. Mislima sam se vratila u onaj bizarni razgovor koji smo danas vodile poslije posla.
Objesila sam svoju pregaču u svome ormariću i pogledala na sat na mobitelu. Imala sam taman dovoljno vremena kako bih se odvezla kući i na brzinu se istuširala prije posjeta Deanu. Ova tri dana su bila preduga za mene i jedva sam dočekala ovu srijedu kako bih se napokon našla sa doktorom. Bila sam uznemirena i znala sam da će me on nekako znati smiriti. Željela sam čuti neke utješne riječi od njega. Prokletstvo, trebalo mi je to! Već kada sam izbjegavala svoje prijatelje, morala sam s Deanom popričati o svemu.
Uzela sam svoje stvari i krenula prema vratima na kojima je stajala Emily. Po izrazu njezina lica, rekla bih da je ljuta. Kao da je mene jebeno zanimalo zbog čega je ona bila ljuta. Ne znaš ti što je ljutnja, kolačiću, pomislila sam bijesno.
„Emily, žurim. Makni se!" Željela sam siktati na nju. Željela sam da mi se jebeno makne s puta. Znam da bih ju lako mogla maknuti s puta, ali ne želim koristiti silu protiv nje no hoću ako budem prisiljena na to.
„Što ti imaš s doktorom Nolanom?" upitala me je ljutito. Skoro sam joj se počela smijati u lice. Sada shvaćam da je ova cura malo previše opsjednuta Deanom.
„Koji vrag ti pričaš?" upitala sam je. Ne zalazi tamo Mia, samo idi. „Makni mi se s jebenog puta!"
„Neću! Vidjela sam vas jučer kako prijateljski čavrljate. Što imaš s njime?" Gledala sam u nju kao da ima dvije glave. Da , istina je da sam jučer susrela doktora na ulici jer je vidio da mi nije dobro. Želio je otkazati svoj sastanak na koji je tada žurio kako bi mene ubacio, ali sam mu obećala kako ću do danas biti dobro. I držala sam se dobro sve do ovoga razgovora. Želim zveknuti Emily po njezinoj glupoj glavi kako bih je maknula s puta.
„Ti si stvarno luda! Kao prvo, moj privatni život te se jebeno ne tiče. A kao drugo, nemam ništa s doktorom, a i da imam to tebe ne bi trebalo zanimati. Jer kao što sam rekla, to te se jebeno ne tiče!"
„Tiče me se sve što ima s njime. Ne želim da se jebeno motaš oko njega!" zasiktala je. Ja sam samo izbezumljeno gledala u ovu ludu ženu ispred mene. Kriste, kada sam samo mislila kako je dobra osoba, ali je ona ustvari vrag ispod te maske slatkice iz susjedstva. Čak sam razmišljala da i budem prijateljica s njome jer radimo zajedno, ali hvala Bogu pa sam bila pametnija i nisam pustila ovo puknuto stvorenje u moj život.
„Emily, ovo mislim na najljubazniji mogući način, ti si bolesna," rekla sam s dozom sarkazma. Nemam vremena slušati njezine besmislice. Moram svratiti kući kako bih se istuširala jer ne dolazi u obzir da Deanu dođem sa smradom kuhinje na meni.
„Ja sam bolesna? Ja sam luda? Nisam ja ona koja sjedi na dvije stolice. Ne možeš imati i policajca i doktora, Mia. A uskoro nećeš imati niti jednoga." Bezobrazno se nacerila te mi je prišla jedan korak. Nisam se niti pomakla. Što mi može napraviti jedna mala plavuša? Pa ja je jednim prstom gurnem na njezino prokleto dupe.
„Samo da znaš, moja najbolja prijateljica Kelly uskoro dolazi u grad. Ona je Gabrielova bivša, a on kada je vidi, ti ćeš ubrzo postati bivša." Tako sam joj željela obrisati ovaj njezin samodopadni osmijeh s lica, ali nisam mogla. Ne dok sam još uvijek na radnom mjestu. Emily duže radi od mene ovdje i siguran sam kako bih prije ja letjela s posla nego ona.
Bijesno sam stiskala svoje ruke kako moja šaka ne bi poletjela do njezinog lica. Nešto sam morala udariti i ako se uskoro ne maknem od nje, bit će to i ona. Njezin prokleti komentar me je stvarno razbjesnio.
„Emily, ne zanima me tvoje mišljenje pa ga zadrži za sebe." Odmaknula sam je od sebe, malo grublje nego sam planirala, pa sam krenula prema svome autu, ali sam zastala i pogledala je. „I da, tvoja jebena prijateljica može samo pokušati jer je Gabriel samo moj." Ona je otvorila svoja usta kako bi i dalje prosipala svoj otrov, ali joj nisam pružila to zadovoljstvo. Ušla sam u svoj auto i odvezla se što dalje od nje.
Neću lagati, osim što sam se razbjesnila zbog njenog komentara, on me je i uznemirio. Da li je istina to što je rekla? Da li stvarno ta Kelly dolazi u grad kako bi vratila Gabriela? Na našem prvom spoju sam ga pitala nešto o njegovim bivšima i on mi je bio spomenuo kako je prije dva mjeseca prekinuo s jednom curom. On je išao na tajni zadatak, a ona je poslije toga otišla iz grada. Da li je to ona? Milijun pitanja mi se vrtjelo glavom. Neću znati ništa dok ne pitam njega. Ili dok ne vidim tu slavnu Kelly.
Iz mojih misli me je izvukla nečija ruka koja se našla na mome ramenu. Naglo sam se odmaknula od te osobe te sam snažno zgrabila tu ruku i izvrnula je na leđa te osobe. Tu osobu sam pribila na zid dok sam mu snažno stiskala ruku na leđima. Kroz izmaglicu i šum u ušima čula sam da me netko zove.
„Mia. Ja sam, Dean." Odmahnula sam glavom kako bih rastjerala sve mračne misli iz glave, a onda mi se vid razbistrio. Gledala sam u Deana kojeg sam pribila u zid. Naglo sam ga pustila kada sam shvatila što sam učinila.
„Gospode Bože! Dean, tako mi je žao zbog ovoga."
„U redu je." Kratko je protrljao svoju ruku koju sam držala na njegovim leđima. Osvrnula sam se oko sebe i uz uzdah olakšanja shvatila da smo sami na hodniku. Nije bilo nikoga da svjedoči mojoj ludoj epizodi.
„To je...to je moj obrambeni mehanizam. Nikada nisam voljela kada mi se netko prišulja iza leđa."
„Shvaćam. Dozivao sam te nekoliko trenutaka, ali ti si gledala kroz taj prozor i nisi me čula." Kimnula sam glavom. Otkako sam stigla ovdje, stala sam pred prozor baš kao i prvi puta i tada su moje misli počele ludjeti. Vjerojatno sam još bila napeta zbog bizarnog razgovora koji sam vodila s Emily danas.
„Žao mi je. Zamislila sam se."
„To sam i sam shvatio. Uđimo unutra i ispričaj mi što ti je tako okupiralo misli." Pokazao mi je rukom da krenem naprijed pa sam pokrenula svoje ukočene noge. Duboko sam udahnula kako bih smirila svoje poludjelo srce koje je i dalje snažno udaralo. Kriste, mogla sam ozlijediti doktora.
Sjela sam na svoje mjesto i pratila sam Deana pogledom dok je skupljao svoje papire i sjedao preko puta mene. Lagano mi se nasmiješio.
„Stvarno mi je žao."
„U redu je, Mia. Naučit ću da se tebi ne prikradam iza leđa", rekao je šaljivo kako bi malo opustio ovu atmosferu. No ja se nisam nikako mogla opustiti. Nakrivio je malo glavu te me pozorno promotrio. „Izgledaš iscrpljeno i uznemireno. Što se dogodilo?" Promeškoljila sam se na onom kauču, ali sam se brzo ustala. Nisam mogla mirno sjediti dok sam oblikovala svoje misli. Odakle da krenem od Liama, moga izbjegavanja prijateljica i Gabriela ili od ove lude Emily. Idem po redu.
Došla sam do onoga zida sa svim onim crtežima te se zagledala u jedan crtež ptice koja je bježala iz kaveza. Željela sam ja biti kao ta ptica koja bježi u svoju slobodu. Možda sam slobodna već godinu dana, ali ja ustvari nikada neću biti slobodna od Škorpiona. Dok oni postoje, nikada neću dobiti svoju slobodu.
„U nedjelju sam upoznala jednog muškarca koji me je prepoznao. Pa točnije, prepoznao je moju tetovažu na vratu", rekla sam dok sam i dalje promatrala onaj crtež. Čula sam ga kako je šokirano uzdahnuo iza mene.
„Kako je uspio vidjeti tvoju tetovažu?"
„Tako što sam bila nemarna. Bila sam jako uzbuđena što izlazim sa svojim prijateljicama i zaboravila sam je prekriti. On ju je vidio i pozvao me je na razgovor."
„Što se zatim dogodilo?" Okružila sam pogledom sve crteže na tom zidu, ali moj pogled se stalno vraćao na onu pticu koja bježi. Crtež je izgledao kao da ga je nekakav profesionalac nacrtao i jako mi se svidio.
„Ovo su crteži tvojih pacijenata?"
„Da, jesu," nestrpljivo je odgovorio. Znam da želi čuti sve što skrivam duboko u sebi i sigurna sam da ga izluđujem ovim okolišanjem. Ni sama nisam bila sigurna zašto to radim kada sam jedva dočekala srijedu da pričam s njime. Zato sam duboko udahnula i okrenula se prema doktoru koji me je, unatoč njegovom tonu, mirno promatrao. Ostala sam naslonjena na onaj zid.
„Rekao mi je kako ima sestru koju je Škorpion također oteo. Nikada je nije našao jer nije znao gdje se Škorpion točno nalazi."
„Ti si mu rekla." To nije bilo pitanje pa sam samo kimnula glavom. „Želi nešto od tebe?"
„Samo želi odgovore. Od nedjelje se nismo čuli, ali bila sam spremna mu reći sve što znam o Škorpionu."
„Zašto?"
„Jer je on, osim tebe, jedina osoba kojoj to mogu reći." Ponovno sam sjela na kauč i zagledala se duboko u njegove oči. „Osjećam se kao da ću eksplodirati od svih laži koje sam izgovorila. Osjećam se kao da ću eksplodirati od svih ovih osjećaja u meni."
„Što trenutačno osjećaš?"
„Bijes. Veliki bijes", rekla sa, kroz zube. Bila sam bijesna na Škorpion, na sebe, na prokletu Emily. Bila sam bijesna na sve i samo sam čekala kada će sve izletjeti iz mene. A kada se to dogodi, moj bijes će biti u obliku tornada koji razara sve pred sobom. Samo se nadam da meni drage osobe neće biti blizu mene kada se to dogodi jer ne želim da njih taj tornado pogodi.
„Možeš li ga držati pod kontrolom?"
„Za sada, da. Upisala sam se u teretanu i pomaže mi kada ubijam onu prokletu vreću."
„To je dobro. Što je s tvojim prijateljima?"
„Što s njima?" upitala sam promuklo. Malo sam se promeškoljila i naslonila se na naslon kauča. Dean je suzio svoje oči dok me je promatrao kao da je nešto znao. Kao da je pročitao sve moje misli koje su danas kolale mojom glavom. Imala sam poriv ponovno se ustati, ali me je Deanov pogled držao na mjestu.
„Dobro je okružiti se poznatim ljudima. Oni imaju moć smiriti osobu kojoj je to potrebno. Dakle, što s tvojim prijateljima?"
„Možda sam ih izbjegavala ovih dana. Morala sam biti sama nakon razgovora s Liamom."
„Dobro, vratit ćemo se na to i onda ću ti reći koliko si pogriješila, a sada me provedi kroz razgovor s tim Liamom." Kimnula sam glavom i zagledala se u svoje ruke. Bila sam nervozna. Bila sam užasno nervozna kao onda kada sam odlučila pobjeći iz središta Škorpiona. Plašila sam se kako će me netko uhvatiti, ali sam se izvukla ne primijećena. Da su me uhvatili, definitivno ne bih sada sjedila ovdje u uredu doktora Nolana.
A onda sam mu počela pričati sve što sam pričala s Liamom. Taj razgovor između nas dvoje nije trajao toliko dugo, ali me je svaka ta rečenica uznemirila do kosti. I nisam mogla zanemariti doktorov pogled kada sam spomenula puno Liamovo ime. Stisnuo je oči samo na tren, ali sam to uspjela vidjeti. Deanu se Liam nije nikako svidio.
„Vjeruješ tom Liamu Sullivanu?"
„Da, vjerujem. Njegova sestra je također u Škorpionu i ja je znam."
„Čega se zapravo bojiš? Daleko si od Škorpiona. Zbog čega si zapravo uznemirena?"
„Njoj su promijenili ime, Dean. Što ako ovo nije moje pravo ime?" Nekoliko trenutaka je bez riječi zurio u mene te je kratko kimnuo glavom. Nisam znala što da mislim o ovom malom trenutku tišine. Izgledao mi je kao da je smišljao dovoljno dobar odgovor koji me neće do kraja uznemiriti.
„Na prvom našem sastanku si mi rekla kako si jako povezana sa svojim imenom. Kako osjećaš da je to tvoje ime. Zašto je je to bilo tako?"
„Zato što je to bilo istina. Sve što sam rekla, sve što sam radila je bila velika laž i obmana, osim moga imena. Uvijek sam smatrala da je ono dijelom mene i prije nego pamtim. Uvijek sam osjećala da je ono jedino koje nije lažno."
„Zašto onda ne vjeruješ tom osjećaju?" Zaustila sam kako bih nešto rekla, ali sam zastala. Htjela sam se pobuniti i reći kako više ne vjerujem svojim osjećajima i svojoj intuiciji na koju sam se uvijek oslanjala. Ali moja intuicija nije pogriješila u vezi Maye i Ashley. I definitivno nije pogriješila u vezi Gabriela. Pa zašto bih je onda, pobogu, ignorirala u vezi moga imena. Uvijek i u svakoj situaciji sam vjerovala svojoj intuiciji tako bih trebala i sada.
Kako ja nisam ništa rekla, Dean je nastavio dalje.
„Dakle, da ponovimo. Rekla si da je Liam Irac, dakle njegova sestra je također Irkinja. Rekla si da su Natalie i Nessa jedna osoba. Kroz koliko tretmana je Nessa morala proći da joj izbrišu njezino pamćenje, i uz to njezin irski naglasak."
„Ne znam. Puno. Zar postoji nešto toliko jako što briše cijelo postojanje jedne osobe?" Ali znala sam da postoji i sama sam se uvjerila u to. Da mi Liam nije pokazao fotografiju njegove sestre, ne bih vjerovala da su Natalie i Nessa ista osoba. Ona se ponašala i pričala kao prava Amerikanka. Ne samo da su joj oduzeli sva njezina sjećanja, nego su izbrisali cijelo njezino postojanje i pretvorili je u novu osobu. Da li je moguće da sam i ja bila dijelom toga eksperimenta?
Nešto u meni mi govori kako to nije moguće.
„Ono što mene zanima, Mia, kako je jedna Irkinja završila kod Škorpiona? Rekla si da otimaju samo djecu iz Amerike, točnije iz svake države po jedno."
„Dean, sada stvarno pitaš teška pitanja. Ne znam ništa."
„Oprosti zbog toga. Samo te želim dovesti do zaključka. Imaš osjećaj da si ti Mia, da je to tvoje pravo ime. Možemo samo pretpostaviti da je Nessa bila nesretni eksperiment na kojem su se oni iživljavali. Vjeruj svojoj intuiciji, Mia. Da li je ikada do sada pogriješila?"
„Ne, nikada", rekla sam tiho zagledana u njegovu crnu majicu na kojoj je velikim slovima pisalo NIRVANA. Dean je stvarno bio neobičan psihijatar, ali razgovori s njime su mi olakšavali ovu ionako tešku situaciju. Da nisam imala njega, ja bih davno eksplodirala i bilo bi previše žrtava oko mene. Meni jako dragih ljudi.
„Onda vjeruj sebi. Ostani vjerna sebi. Ti jesi Mia. Zapamti to." Kimnula sam glavom te se malo opustila. „Ovo moram pitati i znam da će biti teško. Jesu li ti se počela vraćati sjećanja?" Kao da bih mu to prešutjela. Zaboravila bih na Liama i na prokletu Emily. To bi bilo prvo što bih mu rekla da se dogodi. Ništa se ne događa s mojim pamćenjem i dalje ne znam ni trenutka iz svoje prošlosti. A potrebno mi je da se sjetim makar neke sitne pojedinosti. Želim znati barem koje su mi bile najdraže pahuljice ili da li sam voljela nogomet. Samo da i to znam, bila bih sretna zbog toga.
„Ništa se ne događa. Osim što ponekada u jutro imam velike glavobolje, ali to sam pripisala napornim treninzima."
„Dobro, morao sam pitati. Učinit ćemo sve da ih vratimo, Mia." Kimnula sam glavom. Vjerovala sam mu. Ako mi je itko mogao pomoći to je bio Dean. Ali morala sam i ja sama sebi nekako pomoći. Trening i teretana će mi pomoći da izbacim sav ovaj bijes van iz sebe. Ne želim da ništa ostane u meni. Misli mi moraju biti prazne kako bih se bar nečega prisjetila.
„Sada se vratimo na tvoje prijatelje. Zašto si ih izbjegavala?"
„Trebala mi je samoća, ali sam kasno shvatila da mrzim samoću. Dugo sam bila usamljena i nisam to više željela. Trebale su mi Ashley, Maya i Aurora. Trebao mi je i Gabriel." Nakrivio je glavu kada sam spomenula Gabriela. Do sada mu nisam spominjala nikoga od njih. Zna da imam prijatelje, ali mu nikada nisam bila pričala o njima. Do sada smo se orijentirali samo na Škorpion, a meni je trebao mali predah od njih. Voljela sam svoje prijatelje i voljela bih Deanu pričati o njima.
„Nije kasno, nikada nije kasno. Ako poželiš bijeg, nemoj bježati od svojih prijatelja, otvori im se."
„I što da im kažem? Istinu?"
„Nisam mislio to, ne. Želim reći da pričaš, o bilo čemu, smijeh i društvo pomažu kod usamljenosti pa i kod bijesa." To je imalo smisla. Ja sam imala dvije opcije i izabrala sam onu drugu gdje ću ignorirati sve svoje prijatelje kako bih bila sama i jadna, a ustvari sam trebala sve njih. Trebala sam Gabriela koji je uvijek mirisao na mentu, barut i kolonjsku vodu. Bio mi je potreban njegov zagrljaj i njegov poljubac. Samo se nadam kako oni nisu odustali od mene.
„Što da im kažem? Već sam im poslala poruku da sam bila u poslu. Ne znam ni jesu li mi povjerovali. Gabriel mi nije odgovorio na poruku."
„Reci im istinu, pa barem pola istine. Bila si u poslu i trebala si samoću, ali si pogriješila."
„Valjda će to proći kod njih." Sumnjala sam da će mi povjerovati, pogotovo Gabriel. Pa taj muškarac je bio detektiv i znao je dobro čitati ljude. Nisam bila spremna na to da ću ga izgubiti.
„Želiš li mi pričati o njima?" Nasmiješila sam se prvi puta otkako sam stigla i sjela u njegov ured. Ovo je bio iskren osmijeh. Stvarno sam mu željela pričati o svojim prijateljicama.
„Prvi puta kada sam stigla u grad, nisam znala kuda bih. I to mi se prvi puta dogodilo. Inače sam imala plan tada nisam. Za ovaj gradić sam se odlučila sasvim slučajno. Našla sam tu savršenu kućicu pokraj oceana i znala sam da je morala biti moja. Dala sam ponudu i stigla u grad. Naravno, kuća nije izgledala onako kao na slikama." Nasmiješila sam se. Prije nego sam stigla ovdje u Portland, bila sam u Kansasu. Vidjela sam oglas za prodaju kuće pokraj oceana i brzo sam nazvala vlasnika. On mi je kuću prodao i po manjoj cijeni nego što je bilo oglašeno. Bio je u žurbi i htio je brzo prodati svoju kuću. Divila sam se toj svakoj fotografiji koju sam pogledala i znala sam, u dubini svoje duše sam znala kako ta kućica nije više onako lijepa kao na tim slikama.
I imala sam pravo. Čim sam stigla, vidjela sam u kakvom je oronulom stanju bila, ali mene to nije brinulo. Brzo sam našla neke radnike i dok sam tražila njih, upoznala sam Ashley i Auroru.
„Ashley je ustvari bila ona koja me je preporučila za posao u zalogajnici. I vrlo brzo smo postale prijateljice. Obje smo bile jako usamljene i jednostavno smo se našle. Njezina kćer, Aurora mi je jako brzo prirasla srcu. Aurora ne čuje pa sam zbog nje naučila znakovni jezik. Bože, zbog te djevojčice sam spremna na sve." Dean se nasmiješio i kimnuo glavom. Pozorno me je slušao dok sam ja pričala i nije me htio prekidati. Cijenila sam to kod njega.
„Mayu sam upoznala u jednoj trgovini kada sam kupovala haljinu za moj prvi spoj. Bila sam užasno nervozna, ali me je ona smirila. Maya je stvarno jako draga i većinu njezinog života su je ljudi zvali razmaženom princezom, ali ona to nije bila. Bila je pametna, dobra i draga. Radi u hotelu svoga tate iako ne voli taj posao. Nikada je ustvari nisam pitala zašto radi tamo."
To me je uvijek zanimalo i znam da ću je jednom pitati. Ona, kao i ja malo govori o svojoj obitelji. Ja stalno pričam o svojoj lažnoj tetki koja me je odgojila nakon što su moji umrli. Ona svoju obitelj ne spominje osim svoga tate. Rekla bih da ga voli, ali i da je ljuta na njega zbog nečega. U njezinim očima se također vidi velika bol koja je isijavala iz nje.
„A Gabriel?" upitao je Dean nakon kraće šutnje. Tada sam se široko nasmiješila i zagledala se u svoje ruke. Gabriel mi je bio sve.
„Gabriel je.....Gabriel je sve. Stvarno je naočit i pametan. Moje ludo srce bi uvijek ubrzano kucalo kad god bih bila u njegovoj blizini. Nikada se nisam tako osjećala u blizini nekog muškarca. Doduše, nikoga nisam pustila tako blizu sebi kao Gabriela."
„Zašto si odlučila pustiti njega?"
„Željela sam to. Željela sam nekoga zbog koga ću se osjećati posebnom, jakom, pametnom. Željela sam nekoga tko će gledati na mene kao da nema nikoga drugoga na ovom svijetu. S Gabrielom sam to našla. Ne razumijem što je ljubav, ne razumijem sve ove osjećaje koji su u meni, ali znam da ne želim živjeti bez Gabriela. On je bio kao magnet koji privlači, ali koji te više ne ispušta. To nisam željela. Nisam željela da me ispusti."
Smiješila sam se dok sam pričala o Gabrielu i zamišljala sam njegove zelene oči koje me intenzivno promatraju. Zamišljala sam onaj njegov prekrasan osmijeh koji mi pokloni čim me ugleda. I zamišljala sam njegove pune usne na mojima. Deanu sam rekla istinu nisam razumjela ljubav i pola ovih osjećaja koji se odvijaju u meni, ali znala sam da je to nešto dobro. Možda sam ga kratko poznavala no sve u meni je pjevalo kad god bih se našla u njegovoj blizini. I s njime sam bila spremna na sve. S njime sam doživjela svoj prvi poljubac koji me je oborio s nogu i s njime sam bila spremna voditi ljubav.
Samo kada bih znala da nisam ostala bez njega zbog toga što sam ga ignorirala ova tri dana.
„Našla si nešto posebno, Mia. To je lijepo. Vidiš, i sama si svjesna koliko si mogla izgubiti zbog svoje tvrdoglavosti." Nadignuo je jednu obrvu kada sam mu htjela proturječiti, ali sam zastala. Imao je pravo. Bila sam tvrdoglava i zbog toga sam ignorirala sve meni drage osobe. Stavila sam sve na kocku i mogla bih izgubiti.
„Znam. Potrudit ću se sve ispraviti." Postoji još jedna osoba o kojoj bih željela pričati Deanu, ali ne danas. Danas me je previše emocija obuzelo i nisam bila sigurna da ću moći biti mirna dok bih pričala o Sebastianu. Nisam više mogla skrivati Sebastiana. Željela sam da Dean zna i za muškarca koji mi je bio poput brata i koji mi je spasio život.
„Došli smo do kraja, Mia. Osjećaš li se danas barem malo mirnije?"
„Mislim da da. Mislim neću plakati poslije uz čašu vina, ali mirnija sam."
„Možda bi i mogla pustiti koju suzu. Suze mogu biti smirujuće. Pa ponekad."
„Ja ne plačem."
„Baš nikada?" upitao je iznenađeno. Odmahnula sam glavom. Plakala sam samo jednom i to onda kada sam se opraštala od svoga brata. Od tada nisam pustila niti jednu suzu. Imala sam puno razloga za plakanje, ali sam ja ipak pustila da me bijes obuzme.
„Znaš, to što radiš nije zdravo. Pusti se, Mia. Isplači se, viči, razbijaj, ali nikada ništa nemoj držati u sebi." Imao je pravo, ali ja nisam još saznala kako da se pustim. Trebat će mi još neko vrijeme da to naučim. Suze bi mi mogle pomoći da smanjim ovaj bijes koji vrije u meni samo kad bih se znala pustiti.
„Vidimo se u petak?" Ignorirala sam njegovu zadnju rečenicu te sam se ustala. On se odmah ustao za mnom te smo krenuli prema vratima. Zagledao se u moje oči.
„Poslušaj moj savjet. Uzmi čašu vina i opusti se." Kimnula sam glavom te sam ga pozdravila. Ubrzo sam se našla pokraj svoga auta, ali još uvijek nisam htjela ići unutra. Razmišljala sam o njegovim riječima. Može li meni jedna čaša vina pomoći da se opustim i prepustim svim svojim mračnim mislima? Ne želim razmišljati o Škorpionu, ne želim razmišljati o Evanu, ali moram. Kako bih napokon mogla živjeti u miru, morala sam se svega osloboditi.
Iz misli me je trgnuo ženski vrisak koji je dolazio odmah iza ugla. Prvo sam mislila kako sam samo umislila, a onda sam ga opet začula. Brzim korakom sam krenula prema tamo i zatekla Mayu kako se bori s nekim muškarcem koji ju je držao pribijenu na zid s jednom rukom na leđima dok ju je drugom pipkao. U trenu sam se razbjesnila.
Uhvatila sam ga snažno za vrat te ga odmaknula od Maye. Na tren se iznenadio što ga je netko uhvatio, ali kad je shvatio da sam ja žena, pokušao se boriti. Snažno sam ga svojom nogom udarila sa stražnje strane njegovih nogu pa je kleknuo na pod. Jednu ruku sam mu prebacila na leđa dok je druga bila na njegovoj glavi kojom sam ga snažno bacila na pod. Kleknula sam na njegova leđa kako bih ga smirila. Pogledala sam u Mayu koja je bila uplakana i uznemirena.
„Jesi li dobro?" Odmahnula je glavom te je trenutak poslije kimnula glavom.
„Mislim da jesam." Začula sam korake iza sebe te sam se kratko okrenula spremna na borbu, ali sam odahnula kada sam vidjela bijesnog Gabriela. Ja sam još uvijek snažno držala muškarca ispod sebe koji se koprcao i vikao da ga pustim. Smrdio je na alkohol i na marihuanu.
„Ne ideš ti nikuda, jebeni gade!" rekao je bijesno Gabriel. Odmaknuo me je od njega te je stavio lisice na ruke tog gada. Okrenula sam se prema Mayi te je samo zagrlila. Tresla se u mome zagrljaju. Gledala sam Gabriela kako vodi onog muškarca do jednog auta koji nije bio njegov. Kevin, njegov partner je strpao muškarca u auto. Kimnuo je na nešto što mu je Gabriel rekao pa se Gabriel uputio do nas. Čovječe, izgledao je tako prekrasno dok je bio bijesan. Njegove oči su sjajile, a kosa mu je bila razbarušena. Prsti su me svrbjeli da prođem njima kroz njegovu bradu.
„Jeste li vas dvije dobro?"
„Jesmo. Hvala ti, Gabriele. I hvala tebi, Mia. Da tebe nije bilo, ne znam što bi se dogodilo", rekla je Maya tiho. Pogledala sam je i utješno joj se nasmiješila. Hvala Bogu pa sam došla na vrijeme. Onaj muškarac je bio spreman iskoristiti Mayu i ne bih sebi oprostila da sam došla kasnije.
„Mia?" upitao je Gabriel grubo. Trznula sam se na njegov ton.
„Dobro sam."
„Gdje si pobogu naučila ono što si sada izvela?" upitala je Maya. Uh, što bih sada trebala reći?
„Tečaj samoobrane." Odgovor mi je došao tako lako kao svaka laž koju sam do sada izrekla. Gadila sam se sama sebi zbog svih tih laži. Gabriel me je sada malo nježnije gledao te se lagano nasmiješio.
„Morat ćeš me naučiti nešto od toga. Mrzim biti ovako slaba."
„Hej, da to nisam čula od tebe. Ti nisi slaba, Maya."
„Jesam. Taj muškarac me je skoro.......da nisi ti došla...." Odmahnula sam glavom te se zagledala u njezine smeđe oči. Bože, ona je još uvijek drhtala zbog onog prokletog gada. Kratko sam pogledala prema autu, spremna odletjeti do njega i dobro ga prebiti. Danas sam dovoljno ljuta na cijeli svijet, a on bi mi poslužio kao boksačka vreća.
Gabriel je stao ispred mene kako bi mi zaklonio pogled na onaj auto kao da je znao kuda moje misli lutaju. Pogledala sam u njega i njegov pogled je smirio oluju koja je bjesnila u meni.
„Znaš li pucati?" upitala me je Maya i tako me izbacila iz misli o Gabrielu. Pogledala sam je.
„Da, znam." Ne vrijedi mi lagati. Neka znaju barem neku istinu o meni. Maya se iznenađeno nasmijala i raširila svoje oči.
„Stvarno?"
„Da, stvarno. Moja tetka je bila južnjakinja s pištoljem koja je zahtijevala da i ja naučim pucati." Maya je samo kimnula glavom. Uhvatila sam Gabrielov pogled koji je na tren odletio na mjesto na kojem sam ranjena pa me ponovno pogledao u oči. Njegove zelene oči su sada izgledale mirnije nego kada je tek stigao do nas. Znači li to da nije ljut na mene? Nadam se da je tako.
„Odvezi Mayu kući, a ja vozim onog prokletog gada u pritvor."
„Što ćeš poslije s njime?"
„Maya ga može tužiti zbog napada, a mi ćemo podnijeti prijavu i za posjedovanje droge." Maya je zadrhtala pokraj mene pa sam je nježno uhvatila za ruku kako bih je smirila. Ovaj gad zaslužuje da trune u paklu. Da sam ona stara Mia odvukla bih ga do pakla, ali i zatvor će mu zabraniti da povrjeđuje druge ljude.
„Dobro. Hvala ti, Gabriele," rekla sam i kratko mu se nasmiješila. On mi je kimnuo glavom još jednom pogledao prema Mayi, a onda je otišao prema svome partneru. Bez pozdrava, bez poljupca. Prokletstvo!
„Dođi, vozim te kući." Povela sam je do svoga auta. Nisam je niti pitala gdje je njezin, samo sam je željela odvesti što dalje iz ove uličice.
„Jesi li sigurno dobro?"
„Jesam, hvala ti, Mia." Kimnula sam glavom i kratko joj se nasmiješila. Za to mi se ne treba zahvaljivati. Mogla bih negdje mogla održavati sate samoobrane kako bi se sve žene mogle zaštititi od prokletih muških gadova. Sve žene zaslužuju da se obrane kada im je to potrebno, a ja ću se pobrinuti za to.
„Žao mi je zbog zadnjih par dana, Maya. Bila sam rastrojena i trebala mi je samoća."
„Razumijem. Ima li to nekakve veze s tim Liamom?"
„Donekle, da. On je dijelom moje prošlosti koju želim zaboraviti." Pogledala me je i uhvatila me za slobodnu ruku. Kratko sam je pogledala i brzo vratila pogled na cestu kada sam vidjela zabrinutost u njenom pogledu. To je nešto na što nisam bila naviknuta.
„Znaš da meni možeš ispričati sve što hoćeš. Ja ću te saslušati."
„Znam i hvala ti zbog toga. Sada se trenutačno želim pobrinuti za svoju prijateljicu."
„Bila sam ozbiljna kada sam rekla da mi treba tečaj samoobrane."
„I za to ću se pobrinuti", rekla sam s obećanjem. Definitivno ću se pobrinuti za to. Ne želim više čuti od Maye da za sebe kaže da je slaba. Ona nije slaba. Pametna je, jaka i hrabra žena. Samo ona to treba vidjeti.
„Mene život nije mazio, Mia. Izgu...izgubila sam najdražu osobu prije par godina i još se nisam pomirila s time što ga nema." Zastala sam pred njenom kućom te je privukla u zagrljaj kada je počela plakati. Oh, Maya. Zato toliko boli ima u njenim očima. Ne želim je siliti da mi priča što se dogodilo, ali i sama sam naučila da je najbolje sve izbaciti van iz sebe.
„Ako ikada poželiš pričati o tome, ja sam tu." Kimnula je glavom i odmaknula se od mene. Borila se s riječima, ali je na kraju samo odustala. Ne želim je siliti. Dat ću joj koliko god vremena bude trebala. Ja ću biti tu i čekat ću. Ovoga puta ću biti prava prijateljica i prestat ću bježati.
Ispratila sam je do kuće te sam ušla za njom. Njezina kuća je bila skromna baš poput moje. Maya mi je puno puta rekla koliko samo obožava svoju kući i sama razumijem zašto. Iako živi sama, od nje je napravila pravi dom. A kućom se širio prekrasan miris cvijeća koje ona uzgaja u svome dvorištu.
„Želiš li da ostanem s tobom?"
„Ne trebaš, hvala. Bit ću ja dobro."
„Popij čašu ili dvije viskija za smirenje." Nasmijala se te je kimnula glavom. Znam da je bila još uvijek uznemirena, ali svjesna sam toga da želi biti sama pa sam je teškom mukom ostavljala samu. Bila sam spremna ostati kod nje i praviti joj društvo dok ne zaspe. Ovo što joj se danas dogodilo je nešto što ne izlazi iz glave tako lako.
„Taj savjet ću poslušati. Hvala ti." Kratko me je zagrlila, a onda me je ispratila do vrata. Još jednom sam joj rekla da me zove ako me bude trebala pa sam otišla. Sada će meni biti potrebna čaša ili dvije viskija kako bih smirila svoje podivljalo srce. Moju prijateljicu su danas napali, a Gabriel je ljut na mene.
Slijedi još jedna probdjevena noć.
Gabriel
Nakon što smo onog gada pretresli i našli kod njega nekoliko grama marihuane i vrećicu kokaina, strpali smo ga u pritvor odakle ga sutra voze u zatvor. Odležat će možda dvije godine zbog napada i posjedovanja, ali bar neće biti na ulicama našeg grada. On nije jedini gad koji se mota našim gradom, ali je jedini gad koji je napao Mijinu prijateljicu. A Mijina prijateljica je nekako postala i moja prijateljica. Učinio bih sve što mogu da ih obje zaštitim.
Iako, ono što sam vidio, Miji nije trebala zaštita. Sredila je onog gada u tren oka. Ugledao sam je kako izlazi iz zgrade onog doktora, a onda je nekoliko trenutaka zamišljeno stajala vani. Zanimalo me je što joj je prolazilo kroz glavu u tome trenutku. Želio sam znati što joj se dogodilo u ova tri dana.
Željela je samoću i ja sam joj je dao jer sam je shvaćao. Shvaćao sam kako je to kada nekome treba trenutak mira i samoće kako bi bio sam sa svojim mislima. Ali shvaćam i kako ponekada ne trebaš samoću nego bliske ljude s kojima se možeš smijati i pričati. Ona je bježala od toga.
Ali toga je sada dosta. Više ne želim da bježi. To definitivno nije bilo rješenje.
Nisam razumio što mi se događa kada sam s njom. Nekih svojih osjećaja sam se toliko plašio, ali sam im se odlučio prepustiti. Mia mi se jako brzo zavukla pod kožu i nisam je želio pustiti. Jednom kad je ušla u moj život, više nema izlaza. Može se reći da sam malo posesivan, bila je istina. Nisam bio nikada toliko posesivan otkako sam upoznao Miu. Ona je bila moja i ostat će moja. Njezin dobri doktor i svi ostali muškarci neka se jebu. Ja svoju Miju ne dam nikome.
Vidio sam koliko je bila povrijeđena što je nisam pozdravio kada sam odlazio od nje. Jedan dio mene je još uvijek bio ljutit na nju što me je tako tvrdoglavo ignorirala, ali drugi dio mene je želio poljubiti one njezine slatke usne i pribiti je na onaj zid kako bi znala da pripada samo meni. Zato sam joj odlučio izbaciti tu tvrdoglavost i dati joj do znanja da sam ja jebeni muškarac kojeg se ne može ignorirati tako lako.
Parkirao sam svoj auto iza njezine krntije za kojeg joj stalno govorim da ga se riješi, ali me ona ne želi slušati. Uvijek mi onim svojim slatkim osmijehom objašnjava kako obožava svoj kamionet pa ja brzo odustanem od te prepirke. Taj njezin osmijeh i smijeh su imali moć da zaboravim na sve što pomislim i izgovorim. Ali znam da će jednoga dana ovaj njezin kamionet otkazati poslušnost. Osim ako ja to ne ubrzam. Jebeno sam se brinuo za nju.
Pokucao sam na vrata pa pozvonio, ali nitko nije otvarao. Svijetla su bila pogašena, ali sam čuo glazbu iz kuće. Pa gdje je ona? Možda je u kadi gdje je ispružila ono svoje prekrasno tijelo koje vidim ispod sebe svaki puta kada zatvorim svoje oči.
Još jednom sam pozvonio i kako se ništa nije događalo, obišao sam kuću i otišao na stražnji ulaz. A onda sam je ugledao. Sjedila je na stepenicama, naslonjena na stup samo u crnim gaćicama i crnoj potkošulji. Sva jebena sreća pa Payne nije bio kod kuće jer bi je vidio u ovome izdanju, a to ne smije vidjeti nitko osim mene.
Imala je zatvorene oči dok joj se glava lagano njihala uz glazbu koja je dolazila iz kuće. Polako sam pogledom počeo prelaziti od njezinog prekrasnog lica pa do grudi na kojima sam se trenutak duže zadržao. Bile su male i okrugle, ali meni to nije smetalo. Obožavao sam sve na njoj. Od njene crvene kose pa sve do njenih dugih nogu. Sve što sam ja želio, uroniti svoju glavu među njene grudi i napokon ih okusiti. Želio sam znati kakvog je Mia bila okusa.
Moja kita se trgnula u mojim hlačama dok sam nastavljao maštati o njoj i svim njezinim prekrivenim dijelovima tijela. Podignula je čašu vina, za koju sam tek sada primijetio da je drži u rukama, do svojih crvenih usana te je lagano otpila. Jedna kapljica se zakotrljala preko njene brade i spustila se niz vrat. Počeo sam duboko disati dok sam gledao tu kapljicu kako usamljeno stoji na njenom vratu. Oblizao sam svoja usta iako sam želio da ližem njezin vrat. Moja kita me je sada stezala pa sam se malo promeškoljio kako bih ga bolje namjestio u hlačama.
No ono što je najviše privlačilo moj pogled je bilo njezino prekrasno lice koje je sada bilo napeto i uznemireno. A više od svega toga je bila tužna. Koji je bio razlog što je moja djevojka ovako tužna? Djevojka? Jebeno da!
Naglo je otvorila svoje oči boje lješnjaka te ih fiksirala na mene. Ono što je mene uznemirilo što su joj se oči sjajile od neprolivenih suza. Polako sam joj prišao i sjeo pokraj nje. Naslonio sam se na drugi stup i zagledao se u njezine oči u kojima se tako lako izgubiti.
„Što se događa, Mia?"
„Jesi li ljut, Gabriele? Jesi li ljut na mene?" upitala je to tako tiho i ranjeno da me je srce zaboljelo radi nje. Otpila je vino do kraja te je odložila čašu pokraj flaše koja je bila prazna više od pola. Kriste, pijana je?
„Vidim, dobro ti je išlo." Pokazao sam prstom na flašu. Ona se hrapavo nasmijala što mi je toliko nedostajalo. Poželio sam je baciti na ovaj pod i samo je izljubiti da uklonim suze iz njenih očiju.
„Zapravo, popila sam samo dvije čaše. Ostatak mi se prosuo po podu."
„Nisi pijana?"
„Ne, nisam." Zagledala se duboko u moje oči. Kada god me ovako pogledala, mislio sam da može zaviriti u moju dušu. „Ljut si?" Ponovno je pitala.
„Bio jesam ljut, ali to me je brzo prošlo. Ne želim da me više nikada ignoriraš. Znam da ti ponekad treba samoća, ali srce, moraš znati da sam ja jako nestrpljiv muškarac i uvijek dolazim po ono što je moje."
„Ja sam tvoja?"
„Jebeno jesi. Više te ne puštam od sebe."
„Hmmm!" Oblizala je opet svoje usne na što se moja kita još jednom trgnula. Mir, dečko! „Znaš, nisam sigurna da li mi se sviđa to kako se odnosiš prema meni kao da sam stvar."
„Ne, srce. Ti nisi stvar. Ti si jedna prekrasna i pametna žena. Dovoljno pametna da pobjegneš od ovoga ludog muškarca, ali kao što sam ja rekao, više te ne puštam od sebe." I jebeno je istina! Nema šanse da ikada ovu ženu pustim od sebe. Otkako sam nju upoznao, osjećam se življim nego ikada i osjećam se kao da ponovno mogu disati. Nikada nisam tako nešto osjećao ni prema jednoj ženi, ali Mia je okrenula sav moj svijet i ona ga nikada neće napustiti. Imam proklete lisice da je zadržim za sebe.
Mia mi se nasmiješila te je lagano zagrizla svoju donju usnu. Skoro sam zarežao i bacio se na nju, ali sam se suzdržao. Miji je potreban razgovor i izvući ću sve iz nje danas. Želim znati što ju je to rastužilo.
„Što se događa, srce?" Duboko je udahnula te se zagledala u moj vrat.
„Osjećam se tako izgubljeno, Gabriele. U nedjelju sam susrela nekoga iz svoje prošlosti, prošlosti koje želim zaboraviti, a isto tako prošlosti koje se ne mogu sjetiti." Zbunjeno sam se namrštio dok sam je promatrao. Nisam znao o čemu je ona pričala. Što je to mogla zaboraviti? Do sada mi je stalno pričala o svome životu sa svojom ludom tetkom. Dobro je pa ju je ta luda tetka natjerala da ide na tečaj samoobrane inače bi onaj jebeni gad napao i nju danas.
„O čemu govoriš?"
„Nakon moje nesreće, postoje neke rupe u mome sjećanju. Više se ne mogu sjetiti svojih roditelja, svoga prvog kućnog ljubimca. Sjećam se pucnjave i svega što se poslije događalo, ali ne sjećam se ničega prije pucnjave." Kratko sam pogledao na njezinu ranu od metka koju je imala ispod ključne kosti. Mrzio sam jebenog lika koji ju je upucao. Njezine suze koje je toliko dugo zadržavala, sada je pustila da slobodno padaju niz lice. Oh, moja prekrasna ranjena djevojka. Povukao sam je na svoje krilo i stavio njezinu glavu pod moju bradu. Nježno sam ju ljuljao u naručju dok je ona tiho plakala. Mrzio sam je gledati ovakvu. Mrzio sam ženske suze i uvijek bih bježao od njih. Sam Bog mi je svjedok koliko puta sam bježao kada bi se Kelly rasplakala jer nisam znao kako da je utješim ni što da joj kažem. A sada, sada sam samo želio ovu prekrasnu ženu držati u svome naručju i obrisati svaku suzu s njezinog lijepog lica.
Pustio sam je nekoliko trenutaka da se dobro isplače, a onda sam je odmaknuo od sebe i zagledao se u njezine oči koje su sada bile tamnije nijanse zelene. Nježno sam je počeo ljubiti po licu i očima te svojim usnama kupiti njezine suze. Polako se počela smirivati.
„Tako mi je žao, srce. Zbog toga ideš doktoru Nolanu?"
„Upravo tako. Nadala sam se da će mi on moći pomoći vratiti moja sjećanja."
„Pomaže li?" Zagledala se u mene svojim prekrasnim očima. Glazba je na tren prestala da bi trenutak poslije ponovno zasvirala. Pjevala je grupa U2 With or without you. Savršena pjesma u ovom trenutku.
„Pomaže razgovor s njime. I znam da mi treba vremena da se svega sjetim." Želim iskočiti iz kože zbog toga što ona priča s nekim prokletim doktorom o svojim stvarima. Bio sam jebeno ljubomoran zbog toga. ja nikada nisam bio ljubomoran, a sada umirem. Moram dati do znanja Miji da može i sa mnom pričati o čemu god želi.
„Sjetit ćeš se, znam da hoćeš." Nježno sam je poljubio u usne te joj sklonio jedan pramen kose s lica i stavio ga iza njezinog uha. „ Želim da znaš da sam i ja tu ako bilo što trebaš."
„Znam. I hvala ti, Gabriele. Na svemu." Ne mora mi se uopće zahvaljivati. Osim moje sestre i nećakinje, Mia je bila žena za koju bih sve učinio. Zaštitio bih je od svega što je proživjela i vratio bih joj njezina sjećanja kada bih to mogao. Ona zaslužuje biti sretna, a ja sam tu da to ostvarim.
„I još nešto srce, ti više nisi izgubljena jer sam te ja pronašao." Široko mi se nasmiješila te me je strastveno poljubila. Napokon! Uzvraćao sam joj gladno poljupce. Ustao sam se zajedno s njome te sam ju prenio do kauča. Legao sam preko nje i svoju erekciju stavio na njezino središte na što je ona iznenađeno izdahnula. Odvojio sam se od nje te se pohotno nacerio, a onda sam se počeo trljati od nju. Ona je zajecala te je zatvorila svoje oči i zagrizla svoju jebozovnu usnicu.
Prstima sam lagano putovao po njezinim rukama se sam ih zaustavio na njezinim gaćicama. Mia se ukočila pa sam je pogledao. Izgledala je posramljeno i iznenađeno. Stavila je ruke preko svoga lica te je nešto rekla što nisam mogao razumjeti. Maknuo sam joj ruke s lica koje je sada bilo crvenije, ali je oči držala zatvorenima.
„Što si rekla?"
„Ja nikada nisam.......nikada nisam spavala s nekime", rekla je tako tiho da sam na tren mislio kako ne govori ona nego netko drugi, ali njezina lijepo usta su se otvorila dok su te riječi bile izgovorene. Kriste, ona je bila djevica? Kako je to moguće? Ovako prekrasna i pametna žena je još uvijek bila djevica. Pa zar su drugi muškarci bili slijepi?
Kako sam ja još uvijek šutio, ona je polako otvorio svoje oči pa me je pogledala. Njezine oči su ponovno bile boje lješnjaka baš onako kako ih ja volim. Nervozno je grickala svoju usnicu.
„Nećeš ništa reći?" Još uvijek nisam znao što bih rekao. Zašto je čekala toliko dugo? Zar nije imala dečka s kojim bi se ševila? Mali milijun pitanja mi se vrtjelo mislima, ali samo jedna misao je bila najvažnija. Hvala Bogu pa ova divna žena nije imala nikoga prije mene. Policajac kakav jesam, siguran sam da bi ih sve istražio da vidim s kakvim je muškarcima bila.
„Gdje si bila sve ove godine, srce?" Nježno sam je poljubio.
„Ne smeta ti?"
„Bože, ne. Naravno, zanima me da li je muški rod iole normalan kada nije vidio ovako prekrasnu ženu pred sobom." Ona mi se nasmiješila stidljivo te se promeškoljila poda mnom. Zasiktao sam i zatvorio svoje oči kada se očešala o moju erekciju. Čovječe, nastavi li ovako eksplodirat ću. Kada sam ponovno pogledao u nju, ona se ponovno promeškoljila.
„Želim da mi pokažeš kako dobro može biti." Bože, mislim da sam umro i otišao u raj! I ja to želim, stvarno želim, ali moram biti siguran da je ona spremna.
„Jesi li sigurna?"
„Jesam. Pokaži mi, Gabriele." Polako sam prelazio svojim prstima po njenom ravnom trbuhu, a onda sam uhvatio krajeve njezine potkošulje i počeo je lagano svlačiti s nje. Bacio sam potkošulju negdje iza sebe te se zagledao u ona dva slatka pupoljka koja su gledala u mene. Sagnuo sam svoju glavu te jednu njezinu bradavicu nježno posisao. Ona je zajecala i gurnula mi svoje grudi još bliže mojim usnama. Grickao sam je, lizao i sisao dok je Mia glasno uzdisala. Drugoj bradavici sam isto posvetio takvu pažnju. Jednu ruku sam zaustavio na njezinim gaćicama pa sam je pogledao dok sam tražio dopuštenje. Duboko je disala, ali je kimnula glavom.
Polako sam svlačio gaćice preko njenim dugih nogu te su završile tamo gdje njena potkošulja. Odvojio sam se od nje da bih je mogao promatrati. Čovječe! Bila je jebeno prekrasna i samo moja. Na desnom boku je imala još jednu ranu od metka. Spustio sam se te ju nježno poljubio te sam to učinio i s ožiljkom ispod njene ključne kosti.
Moja lijepa ratnica!
„Znaš, uvijek sam se pitao da li si i dolje isto crvenokosa kao i gore." Zagledao sam se u njezin trokutić te ga nježno pomilovao. Ona se promeškoljila i zajecala. Prstima sam se polako spuštao prema dolje, a onda sam zastao na snopu živaca i lagano ga protrljao.
„Gabriele!" vrisnula je Mia. Nisam je prestao trljati dok sam jednim prstom lagano uronio u nju. Bila je tako mokra i spremna. Ona je zajecala i počela se lagano pomicati s mojim prstima. Ja sam zapanjeno gledao kako moj prst nestaje u njoj kao da je to nešto što prvi puta vidim. Pogledao sam u njeno lice i vidio koliko ona uživa. Pridignuo sam se te je strastveno poljubio. Uzvraćala mi je jednakom glađu. Stavio sam još jedan prst u nju i povećao svoje prodore dok sam je palcem trljao po klitorisu. Ljubio sam je po vratu i čeljusti, a onda sam snažno usisao jednu njezinu bradavicu. Mia je zanjihala svojim kukovima i stisnula moje prste svojim unutarnjim mišićima. Bila je blizu.
„Prepusti se, srce. Samo se pusti", šaptao sam joj na uho dok sam brzo pumpao svojim prstima.
„Gabriele!" uzviknula je, a onda se počela tresti kada ju je pogodio prvi val orgazma. Trljao sam njezin klitoris kako bih joj produžio orgazam, a onda sam je poljubio da progutam njezine jecaje. Izgledala je tako prekrasno.
Izvukao sam svoje prste iz nje te je pogledao i shvatio da me već promatra. Oči su joj bile mutne, a obrazi i vrat crveni. Njezine prekrasne usne su bile uvijene u osmijeh. Nježno sam je poljubio.
„Je li bilo dobro?"
„Bilo je prekrasno", rekla je promuklo. Čovječe, nisam niti znao da sam zadržavao dah dok nisam osjetio kako mi pluća gore. Kao da sam samo čekao njezino odobrenje jer sam se osjećao kao prokleti napaljeni tinejdžer koji to radi prvi puta.
Moja kita se sada napinjala u mojim hlačama i vapila je za oslobođenjem, ali ona sada nije bila važna. Bila je važna samo Mia. Moja kita će pričekati još neko vrijeme.
Uzeo sam Miu u naručje te je ponio do njezine sobe. Stavio sam je na krevet te se zagledao u nju onako prekrasno golu. Grickala je svoju usnicu dok me je promatrala.
„Hoćeš li ostati sa mnom večeras?" Jebeno da! Nisam niti mislio nikuda ići danas od nje. Želim se probuditi pokraj nje. Brzo sam svukao majicu sa sebe i hlače. Njezin pogled je polako putovao mojim tijelom i zadržao se na mojoj erekciji. Oblizala je svoje usne.
„Želiš li da učinim nešto da ti bude lakše?"
„Ne treba, srce. Ti si ovdje važnija. Danas je bilo samo za tebe."
„Ali voljela bih to." Skoro sam zarežao kada me je tako nevino pogledala, ali sam je morao odbiti. Imala je dosta uzbuđenja za jedan dan, a moj dečko će se već smiriti. Bar dok nisam s njome će se smiriti.
Legao sam pokraj nje na krevet i privukao je k sebi. Počeo sam je nježno ljubiti.
„Možda neki drugi puta." Poljubio sam je u kosu i ovio svoje ruke oko njezinog struka. Ona je jednu nogu prebacila preko mene i osjetio sam koliko je bila mokra. Jebote! Moja kita ovo neće moći izdržati. Eksplodirat ću!
Osjetio sam njezin dah na svojim prsima pa sam pogledao dolje prema njoj. Spavala je s najljepšim osmjehom na licu. Poljubio sam je u čelo i zatvorio svoje oči. Napokon je imam uz sebe i definitivno je više ne puštam.