Pjevušila sam dok sam se opuštala u svojoj velikoj kadi. Ja, koja nikada nisam pjevušila, sada to radim. I sviđa mi se. U kadi sam bila već pola sata, voda se skoro i ohladila, ali meni se tako ne ide van iz nje. Iako bih se trebala ustati kako bih se počela spremati jer za nešto više od sat vremena idem s curama u dogovoreni izlazak. Sutra je bio radni dan, ali to me nije toliko brinulo. Jedino je bilo važno to što napokon izlazim van sa svojim prijateljicama.
Sada mi je prokleto žao što nisam subotom radila ujutro. Da sam znala kako će se nešto ovako dogoditi, nikada ne bih pristala raditi popodnevnu smjenu. Nedjelju uvijek imam slobodnu pa bih se poslije izlaza cijeli dan odmarala, ali od toga nema ništa. Prisiljena sam izlaziti samo nedjeljom stoga ću ponedjeljkom na poslu sigurno biti nešto sporija nego inače.
Ali kao što sam rekla, to me toliko ne brine.
Uzela sam britvicu i lagano njome prelazila preko svojih nogu. Prošla su već dva, tri dana otkako sam se zadnji puta depilirala i danas se moram dovesti do savršenstva. Ne sređujem se za nekog posebnog nego samo za sebe. Nikada nisam imala povlastice da se sredim i samo uživam. Večeras ću to sve lijepo iskoristiti.
Natjerala sam se da izađem iz svoje lijepe kade, pa sam na sebe utrljala mlijeko za tijelo s mirisom vanilije. Srce mi je brže zakucalo kad sam se sjetila kako me Gabriel uvijek pomiriše i kaže da lijepo mirišem. Zato nikada nisam mijenjala miris svoga mlijeka za tijelo.
Zvono na vratima me je zbunilo jer je još bilo rano za pokret. Cure su rekle da će doći po mene pa ćemo ići zajedno do kluba. Navukla sam na sebe svoj novi svileni ogrtač pa sam se spustila dolje kako bih otvorila vrata. Na vratima su stajali Gabriel i Aurora. Gabrielov pogled je lutao mojim tijelom, a onda se zaustavio na mojim očima.
„Što je to s tobom i nedostatkom odjeće?", upitao je nasmiješeno svojim dubokim glasom. Nestašno sam slegnula ramenima. Dok sam sama volim biti u što manje odjeće jer se tako osjećam udobnije. I zbog toga što znam da u mome susjedstvu nema nikoga pa mogu biti opuštena.
„U svojoj sam kući, Gabriele. Mogu raditi što god želim", rekla sam i namignula mu. Pogledala sam u Auroru te je poljubila u čelo. „Otkud vas dvoje kod mene?"
„Znam da ideš van i da se trebaš spremati, ali morali smo te doći vidjeti."
„Mama nas je izbacila jer smo joj dosađivali", rekla je Aurora na znakovnom jeziku. Glasno sam se nasmijala dok sam ih puštala u kuću. Aurora je sjela na kauč dok je Gabriel stajao pokraj njega i cijelo vrijeme gledao u mene. Zapravo je gledao u moj ogrtač koji se malo rastvorio u predjelu prsa, ali nisam žurila kako bih se sakrila. Čvršće sam ga vezala na što je Gabriel zajecao. Slavodobitno sam se nasmiješila.
„I zato ste došli meni dosađivati?" upitala sam ih oboje. Aurora se vragolasto nasmiješila i tada me je nevjerojatno posjetila na svoga ujaka. On mi se uvijek tako smiješio.
„Ujak je mislio da bi ti trebala pomoć."
„Ma stvarno?" Pogledala sam u Gabriela koji nas je nevino promatrao. Samo je slegnuo ramenima i bacio se pokraj Aurore na kauč. Nisu mi smetali, štoviše bilo mi je drago što su došli. Već par dana nisam vidjela Auroru i stvarno mi je nedostajala.
„Hvala ti, Gabriele, na ljubaznoj ponudi, ali i sama ću se snaći." Podigao je jednu obrvu te se vragolasto nasmiješio baš onako kako on zna da ja volim. Da imam gaćice ispod, sigurna sam da bi samo odletjele s mene. Kad smo već kod toga, spustila sam glavu i shvatila da je moj ogrtač donekle proziran i Gabriel je imao savršen pogled na moje bradavice koje su se ukrutile čim sam njega ugledala. Odmahnula sam glavom i čvršće stegnula svoj ogrtač. Gabriel se hrapavo nasmijao.
„To ti ne pomaže, srce." Zagrizao je donju usnicu s koje ja nisam mogla maknuti svoje oči. Željela sam ja zarinuti svoje zube u tu njegovu punu usnicu. Da nije bilo Aurore sigurna sam da bih to i učinila, ali moram biti pristojna. Stoga sam odmaknula sve pohotne misli iz svoje glave i nasmiješila se Aurori.
„Ptičice, želiš li mi pomoći da se spremim?" Ona je veselo kimnula glavom pa sam je uhvatila za ruku i povela je gore. Začula sam Gabriela kako reži iza mene, a onda sam shvatila razlog njegovog režanja. Ogrtač se na mojoj guzi malo podignuo i tako pokazao Gabrielu donji dio moje stražnjice. Nasmiješila sam se i zgrabila svoje donje rublje te ga obukla u kupaonici. Za večeras sam izabrala crnu usku haljinu koja je dopirala do koljena. Stavila sam tek nešto malo pudera kako bih sakrila svoje pjegice na nosu i crveni ruž za usne. Kosu sam lagano nakovrčala i pustila je da mi pada niz leđa.
Aurora mi je dodala crne sandale na visoku petu. Još nisam bila sigurna u vezi njih. Tek sam naučila hodati u njima, ne znam kako ću plesati, ali Maya me je nagovorila i rekla da ih obavezno moram obuti. Pa sam je i poslušala. Lako ih skinem s nogu. Odmjerila sam se u ogledalu i zadovoljno kimnula glavom. Aurora je zapljeskala i veselo se nasmijala.
„Izgledaš prekrasno, Mia."
„Hvala ti, Ptičice." Pokazala mi je prstom da se malo okrenem pa sam to i učinila, ali sam u jednom trenu zapela za tepih i skoro sam pala na dupe, ali sam se uhvatila na vrijeme za zid. Aurora i ja smo se cijelo vrijeme smijale mojoj nespretnosti.
Uzela sam svoju torbicu u koju sam stavila svoj ruž i nešto novaca. Pogledala sam u svoj mobitel da provjerim jesu li mi se cure javile, a onda ga spremila u torbicu. Aurora i ja smo krenule prema dolje, a onda sam zastala na ulazu u dnevni boravak i zagledala se u Gabriela koji me je promatrao vatrenim pogledom. Pričao je na mobitel, ali samo je poklopio nekome bez pozdrava. Prelazio je svojim zelenim pogledom od mojih prstiju do moje crvene kose. Polako mi je prišao, uhvatio me za ruku, a onda me lagano zavrtio. Ako sam gore skoro pala, sada bila sprema zaroniti na pod zbog njegovog pogleda. Ja sam gorjela.
„Izgledaš.......vauu. Prekrasna si, Mia." Progutao je knedlu dok me je još jednom odmjerio, a onda se zagledao u moje oči. Ono što sam vidjela u njima mi se jako svidjelo. Oči su mu gorjele od požude i čežnje i još nečega, ali nisam mogla pročitati jer mi se približio i zabio glavu u moj vrat te me lagano pomirisao.
„Moj najdraži miris. Vanilija." Gricnuo me je za vrat na što sam se ja naježila. Odvojio se od mene, ali samo kako bi nježno spustio svoje usne na moje. Oh, kako sam željela produbiti taj poljubac i ugristi ga za tu njegovu seksi donju usnicu, ali se on domaknuo.
„Prekrasna si."
„Hvala ti, Gabriele." Nasmijala sam se kada sam pogledala njegove usne na kojima je ostalo malo crvenog ruža. „Imaš malo ruža ovdje." Lagano sam prstima prešla preko njegovih usana na što je on duboko udahnuo i zagledao se u moje oči. Prokletstvo! Ja sam bila napaljena! Da smo sami, sigurna sam kako bih spavala s njime. Otkazala bih sve svoje planove i ostala sama s njime. Bila sam spremna, osjećala sam to.
„Mrzim kada skrivaš svoje pjegice." Nasmiješila sam se. On mi je uvijek govorio kako voli moje pjege na nosu, pa sam ih i ja zavoljela. Doduše, nikada mi nisu smetale jer su uvijek bile dijelom mene.
„Znam, ali željela sam staviti barem malo pudera."
„Tebi ni to ne treba, srce. Lijepa si bez sve te maske." Srce mi je brzo zaigralo nakon njegovih riječi. Cijelo vrijeme smo se promatrali. Zaboravila sam na vrijeme i na cijeli svijet dok smo Gabriel i ja bili sami u svome mjehuriću.
Zvono na vratima me je trgnulo, ali se nisam odmaknula od njega. Gabriel je zamolio Auroru da otvori vrata pa je ona pohitala do njih i ubrzo su nam se pridružile Ashley i Maya.
„Dakle, tu ste vas dvoje nestali. Mogla sam i misliti da ćete svratiti i do Mie", rekla je Ashley veselo. Gabriel se ponovno veselo nacerio, a onda se malo odmaknuo od mene. Skoro sam se pobunila jer mi je nedostajala toplina njegovog tijela, ali sam se nekako suzdržala. Okrenula sam se prema Mayi i Ashley koje su također izgledale prekrasno. Maya je obukla zlatnu haljinu bez naramenica koja je dosezala do ispod koljena. Kosu je svezala u pletenicu i prebacila je preko ramena. Ashley je obukla haljinu boje crvenog vina, a kosu je svezala u neurednu punđu.
„Cure, lijepo mi izgledate", rekla sam odobravajuće. Ashleyne oči su sjajile nekim posebnim sjajem, ali rekla bih da tu ima i malo alkohola.
„Dobro, Crvenkapice. Vrijeme je da se pozdraviš sa svojim muškarcem pa da možemo krenuti", rekla je Maya i vragolasto mi namignula. Nasmijala sam se i okrenula se prema Gabrielu koji je zabrinuto promatrao svoju sestru. Ona i Maya su veselo čavrljale s Aurorom. Znam koliko se on brine za svoju sestru i sada kada je ona napokon pristala izići van i malo se zabaviti, sigurna sam da je želio da ipak ostane kod kuće. Ali dok je sa mnom, njoj se ništa neće dogoditi.
„Hej, nemoj se brinuti zbog nje. Bit će ona dobro."
„Znam to. Samo, pogledaj je. Ne sjećam se kad se zadnji puta ovako široko smiješila." Oboje smo pogledali u Ashley koja se glasno smijala nečemu što je Maya rekla. Dopustila je da joj Aurora popravi ruž. Ja znam da Ashley poznajem tek nešto više od mjesec dana, ali Gabriel je imao pravo. Ashley se nikada nije ovako veselo smijala dugo. Muškarac koji je ostavio nju i njezinu kćer je ostavio i veliku prazninu u njenom srcu. Ashley više od svih zaslužuje biti sretna.
„Bit će ona dobro", opet sam to ponovila i mislila to. I nisam mislila samo na večeras nego i na ostatak njenog života. Ashley će biti stvarno dobro. Bila je snažna i neovisna žena spremna na sve za sebe i svoje dijete. Željela sam biti kao ona kada odrastem.
„Snažnija je ona nego što ti to misliš, Gabriele."
„Znam. Brzo je odrasla." On je svoju sestru još uvijek vidio kao malenu curicu koja je trčala za njime i svugdje ga pratila. Bio je stariji od nje devet godina i ona će za njega uvijek biti njegova malena sestrica. Voljela bih da ja imam tako nešto. Možda sam i imala tako nešto, ali neću znati dok mi se sjećanje ne vrati.
„Hej, vas dvoje! Mislite li se vi danas pozdraviti!" vikala je Ashley. Gabriel se nasmijao i odmahnuo glavom. Kratko ju je prostrijelio pogledom, a onda se zagledao u moje oči.
„Čuvaj se. I čuvaj mi sestru." Kimnula sam glavom i nasmiješila mu se. „I zabavi se. Ali ne previše."
„Na zapovijed, detektive Darcy." Salutirala sam mu kao u vojsci pa sam prislonila svoje usne na njegove. Zario je svoje prste u moju kosu i lagano je povukao te je produbio svoj poljubac. Njegov jezik je nježno prelazio preko moga. Iza nas su cure nešto vikale, ali sam ih ignorirala dok sam se gubila u Gabrielu. A onda sam učinila ono što sam cijelu večer htjela, ugrizla sam ga za njegovu donju usnicu. On je zarežao pa se odvojio od mene. Oboje smo bili zadihani.
„Vražice jedna!"
„Da misliš na mene večeras."
„Kao da sam ikada prestao", rekao je promuklo te me još jednom nježno poljubio, a onda me poveo do cura koje su nas čekale ispred taksija. Pogasila sam svijetla i zaključala kuću te krenula do cura. Pozdravila sam se s Aurorom i mahnula Gabrielu, a onda ušla u taksi. Malo sam popravila svoj ruž i bila sam spremna za izlazak.
Kada smo se zaustavile ispred kluba Sinner red je bio dugačak. Namrštila sam se. Kako ćemo pobogu ući unutra kad je ovolika gužva? Maya nas je povela do izbacivača pred vratima, nešto mu je rekla, a onda nas je on propustio. Kako smo se bližile ulazu u klub, glazba je bila sve glasnija. Konobarica nas je povela do jednog visokog stola pa smo joj odmah naručile piće.
„Kako si nas, pobogu, uspjela uvesti unutra?" Vikala sam Mayi na uho kako bi me čula.
„Oh, to je bilo lako", rekla je Maya i odmahnula rukom. Ashley i ja smo ju još uvijek zbunjeno gledale. „To je David. Prije je radio kod nas u hotelu i tata mu je dao otkaz zbog nekog sranja za koje on nije bio kriv. Bilo mi ga je žao pa sam mu našla posao ovdje."
„Ti si stvarno jedna dobra duša", vikala je Ashley. Maya je opet odmahnula rukom. Ali Ashley je imala pravo, Maya je stvarno bila jako dobra osoba. Patila je na poslu kojega ne voli i voljela je pomagati drugima. Njezin otac bi trebao otvoriti svoje oči i tada bi shvatio kako posebnu kćer ima.
Konobarica nam je donijela naša pića, votku brusnicu i još uz to flašu šampanjca. Maya je samo slegnula ramenima pa nam svima natočila šampanjca, a onda je podignula čašu.
„Za nezaboravnu noć." Kucnule smo se čašama i otpila sam malo šampanjca. Mjehurići su mi zaigrali po jeziku. Isprva mi se okus nije svidio, ali nakon drugog gutljaja polako sam se počela navikavati na okus. Do sada sam pila samo vino, a votka i šampanjac su bili nešto novo za mene.
Okretala sam se po klubu i gledala kako svi plešu. To je jedino što do sada nisam nikada isprobala, nikada nisam plesala. Pratila sam što ostali rade, a onda se počela lagano pomicati u mjestu. Izgleda da nije bilo toliko teško, samo sam trebala pratiti ritam. Okrenula sam se prema curama koje su me promatrale.
„Što je?"
„Izgledaš kao da si prvi puta vani", rekla je Maya. Nisam bila prvi puta u nekom klubu, jer sam radila u jednom dok sam bila u Bostonu, ali je prvi puta da plešem.
„Nije mi prvi puta, samo nikada nisam plesala." Obje su me iznenađeno pogledale, a onda su me zgrabile za ruke i odvukle me na plesni podija. Maya se počela zavodljivo pokretati pa je počela i Ashley. Neko vrijeme sam ih samo promatrala, a onda su se moje noge i kukovi pokrenuli. Vrtjela sam stražnjicom i podizala ruke u zrak, a onda sam se samo počela smijati. Ja plešem! Ashley i Maya su veselo vikale pa sam nastavila dalje. Oh, kako sam samo uživala.
„Za prvi puta ti ide izvrsno", vikala je Ashley. Kimnula sam glavom i nastavila zavodljivo pokretati svoje tijelo. Zgrabila sam svoju čašu šampanjca i sve ispila do kraja, a onda sam isto tako popila i votku brusnicu. Alkohol me je zagrijao i brzo me udario u glavu, ali uz ples će sve izaći van.
Ne znam koliko dugo smo plesale, Maya nas je zgrabila za ruke i odvela do stola. Natočila nam je šampanjac i lagano otpila. Ja sam popila svoj šampanjac do kraja, a onda uzela malo vode jer sam stvarno bila žedna. Unatoč velikoj buci, uspjele smo i pričati pa smo pričale o svemu, a onda su se one dotakle i teme seksa. Ashley je priznala da nije to radila otkako je rodila jer se bojala da će je opet neki muškarac povrijediti, a Maya je rekla da je isto prošlo neko vrijeme otkako ona to nije radila. A ja? Ja sam samo šutjela i slušala kako one pričaju i govore kako im seks nedostaje. Moram im reći. Nekome se moram otvoriti u vezi toga.
„Ja se nikada nisam seksala!", rekla sam sramežljivo dok sam snažno stiskala čašu za šampanjac. Imala sam osjećaj da će mi puknuti u ruci pa sam malo popustila stisak. Bilo me je sram podići pogled, a onda sam osjetila dvije tople ruke na svojim rukama. Skupila sam hrabrosti i pogledala u njih dvije. Nisu mi se smijale niti su me ismijavale. Bile su mirne i malo iznenađene.
„Baš nikada?" upitala je Maya. Odmahnula sam glavom.
„Baš, baš nikada."
„Nisi bila niti blizu tome?"
„Ne, rekla sam vam kakva je bila moja tetka. Ona je bila užasna žena koja mi je napričala užasne stvari o seksu. Naravno, htjela sam to napraviti iz bunta prema njoj, ali nisam. Kada je umrla još sam čekala. Valjda sam čekala onog pravog." Slegnula sam ramenima. Kriste, kako lažem! Sram me je toliko laži, ali jedno nije bila laž. Čekala sam onoga pravoga. Možda Gabriel bude baš taj s kojim bih mogla izgubiti svoju nevinost. Jer jedno znam, spremna sam na taj veliki korak, a večeras sam bila spremna baciti Gabriela na svoj kauč.
„Nije valjda da se sramiš toga?" upitala je Ashley iznenađeno. Pomalo se i jesam sramila, to nije bila tajna, ali mi je drago što sam čekala i što nisam spavala s nekim u ovih godinu dana.
„Možda malo."
„Nemaš se čega sramiti. Ja ti se zapravo divim. Da ja nisam povjerovala onom idiotu na svaku njegovu riječ, vjerojatno bih i danas bila djevica", rekla je Ashley i popila svoj šampanjac do kraja. Maya joj je natočila novu čašu pa se zagledala u mene.
„Ashley ima pravo, nemaš se čega sramiti. Znaš li koliko postoji cura koje danas govore da je bolje da su čekale. Ti si sretnica. Sada to možeš napraviti s nekime tko ti se jako sviđa." Veselo je zaigrala obrvama pa mi vragolasto namignula. Ja sam se počela glasno smijati i zbog toga sam se opustila. Oh, Bože! Stvarno imam najbolje prijateljice na svijetu.
„Samo obećaj kako meni nećeš pričati o seksu i Gabrielu."
„Obećavam."
„Meni ne moraš ništa obećavati", rekla je Maya i namignula mi. Osjećala sam se stvarno sretno i opušteno. Sada sam stvarno bila mirnija što sam im se otvorila. Mislila sam kako će mi se smijati, ali su me one utješile i pružile mi podršku. Samo nisam sigurna kako da kažem Gabrielu da sam još uvijek djevica. Hoće li njemu to smetati?
„Popijmo još malo pa idemo na ples!", vikala je Maya i u jednom gutljaju popila cijelu čašu šampanjca, a za njom i Ashley. Njih dvije su odletjele do plesnog podija dok sam ja zastala s čašom u zraku jer sam shvatila da me iz mraka netko promatra. Nisam mogla dobro vidjeti tko je, ali moje srce je počelo ubrzano kucati jer sam znala da je nekakva nevolja. Nije valjda da me je netko iz Škorpiona našao? Poželjela sam pobjeći što dalje odavde. Popila sam šampanjac do kraja i osvrnula se po klubu. Nisam vidjela nikoga tko bi mi mogao biti poznat, a kad sam vratila pogled, one osobe u mraku više nije bilo.
Maya me je povukla na plesni podij i natjerala me da plešem. Šampanjac koji je kolao mojim tijelom me je polako počeo opuštati, ali moje misli su i dalje bile na onom muškarcu koji me je promatrao. Tko je to bio?
Taman kada sam to pomislila, teška ruka mi se spustila na rame. Naglo sam se okrenula, spremna na borbu, ali div ispred mene je izgleda pročitao moje namjere jer me je uhvatio za ruke kako bi me spriječio da ga udarim. Duboko sam disala dok sam ga promatrala. Njega nisam znala!
„Gospodin Sullivan vas želi vidjeti?"
„Tko je on?"
„Samo pođite sa mnom pa ćete sve saznati." Namršteno sam gledala u diva ispred sebe. Zašto bih pošla s ovim divom čovjeku kojeg ne znam? Tko je uopće bio taj Sullivan? Što ako je to bio onaj muškarac iz mraka? Nekoliko trenutaka sam razmišljala o tome, ljuta na sebe što uopće razmišljam da odem s ovim, ali mi div nije dao da išta kažem jer me je povukao sa sobom prema nekim stepenicama. Maya i Ashley su vikale za mnom, ali im drugi div nije dao da krenu prema meni. Prokletstvo! Što će se sada dogoditi?
Div me je vukao po stepenicama, a onda je zastao ispred velikih crnih drvenih vrata i otvorio ih. Željela sam pobjeći, ali me je opet zgrabio i uvukao me unutra. Bio je to nečiji ured. I bio je mračan. Unatoč tome što je svijetlilo crveno svijetlo, ured je bio mračan. Ispred mene se nalazio veliki stol za kojim je bila velika stolica koja je bila okrenuta prema prozoru koji se protezao od jednog zida do drugog. Kroz taj prozor se mogao vidjeti cijeli klub.
„Pusti me, ti jebeni mrgude!" vikala sam na ovog diva koji me je još uvijek držao za ruku. Snažno sam potpeticom nagazila na njegovu nogu na što je on jauknuo te me pustio. Bijesno me je pogledao te je krenuo na mene. Oh bila sam ja spremna za tebe, tigriću! Borila sam se i s gorima od tebe! No naglo je zastao kada je vidio nešto iza mene. Zastala sam i ja i okrenula se te shvatila da netko sjedi u onoj fotelji.
„Budi pristojan prema dami, O' Connely", rekao je muškarac iz naslonjača teškim irskim naglaskom. Div iza mene je par puta opsovao, a onda je otišao. Skoro sam se zaletjela za njime kada sam shvatila da psuje prokletu crvenokosu. Oh, kako sam samo bila bijesna! I definitivno sam bila spremna na tuču! Samo ne znam tko će dobiti šaku u zube onaj div koji je izašao ili ovaj muškarac ispred mene!
„Žao mi je zbog toga, gospođice. Moj tjelohranitelj ne zna baš s damama."
„Ma nemojte!", rekla sam bijesno kroz zube i uhvatila se za ruku koja je još uvijek bridjela od njegovog povlačenja. „Kog vraga hoćete od mene?" Ne želim biti ovdje jer ne znam tko je ovaj prokleti muškarac. Mogla sam ga srediti da sam htjela, ali onaj div ispred vrata bi se brzo pojavio i ne bih imala nikakve šanse protiv obojice.
Muškarac ispred mene se odjednom ustao i shvatila sam koliko je ustvari visok. I bio je cijeli u crnome. Prošetao je do jednog zida, a onda je ured odjednom prosvijetlio. Zatvorila sam oči od tolikog svijetla pa sam ih lagano otvorila i promotrila muškarca ispred mene. Bio je visok i zgodan. Imao je tamno smeđu kosu uredno počešljanu i iste takve boje oči, ali su se činile gotovo crnima. Lice mu je je bilo ozbiljno pod bradom starom pet dana. Pokušavao me je zastrašiti, ali ja se nisam dala. Suzila sam svoje oči dok sam ga promatrala. A onda sam ga i prepoznala!
„Kog vraga hoćete od mene?" On je kimnuo glavom te mi polako počeo prilaziti. Stao je samo par koraka ispred mene i zagledao se svojim tamnim očima u moje.
„Nudim ti svoju pomoć."
„Vašu pomoć?" Nasmijala sam se i odmahnula glavom. Kog vraga bi meni trebala njegova pomoć. „Što želite od mene?"
„Zovem se Liam Sullivan. I želim ti pomoći." Skoro mi je izletjelo kako ja znam tko je on, ali sam se nekako suzdržala. Jedno vrijeme je njegov otac bio u Chicagu pa nam se našao na meti, ali se gad vratio u Irsku gdje nismo imali nikakvih ovlasti. Otac mu je kralj irske mafije, a ja sam u prokletom uredu s njegovim sinom. Baš krasno!
„Ne treba meni nikakva pomoć, gospodine Sullivan. Hvala vam na ponudi, a sad, ako vam ne smeta, vratila bih se svojim prijateljicama." Krenula sam prema vratima, ali me je njegov duboki glas obojan irskim naglaskom zaustavio.
„Ma dajte, gospođice. Znam da ste me prepoznali. Kao što i ja znam tko ste vi." Ukočila sam se na njegove riječi. Nije moguće! Nema šanse da on zna tko sam ja! Kako bi to znao osim ako nije bio u Škorpionu, ali jako dobro znam da Liam Sullivan nikada nije bio ondje. Polako sam se okrenula prema njemu i uhvatila ga kako mi se smiješi.
„Molim vas sjednite...." Zastao je te se namrštio. „Ne znam vam ime."
„Upravo ste rekli kako me znate. Znači da stvarno ne znate tko sam." Skoro sam izdahnula od olakšanja kada sam shvatila da on stvarno ne zna tko sam ja. Nema ni kako saznati.
„Dopustite da se ispravim, gospođice. Ne znam vam ime, ali znam da ste dio organizacije koja se zove Škorpion." I tada mi se sve zacrnilo pred očima. Soba se počela okretati dok sam pokušavala doći do sebe. Kako zna? Kako zna da sam ja iz Škorpiona? Što ako me želi vratiti nazad? Ali rekao je da mi želi pomoći. Muškarac kao on će željeti uslugu, u to sam sigurna. Smirivala sam polako svoje disanje dok sam vraćala svoj pogled na njega. On je još uvijek mirno sjedio na rubu svojeg stola s rukama u džepovima. I znao je. Mogla sam sve poreći, ali prokletnik je sve znao. Kako?
„Kako znate?" upitala sam polako. On je kimnuo glavom, zadovoljan što nisam nastavila dalje s poricanjem. Ponovno je pokazao na stolicu ispred sebe i teškim korakom sam krenula prema njoj. Ako ne sjednem, past ću na pod. A to si ne smijem dozvoliti.
„Po samo jednoj stvari, gospođice." Stao je iza mene, zadigao mi kosu i izložio moju tetovažu svome pogledu. „Kada ste plesali, zadigli ste svoju kosu i ugledao sam tu malu ružnu tetovažu na vašem vratu i tada sam znao. Vi ste iz Škorpiona."
„I što želite? Želite me vratiti?" Pustio je moju kosu natrag pa sam se naslonila na naslon stolice kad se opet našao ispred mene. Moja tetovaža je ponovno gorjela i imala sam poriv sastrugati je sa svoje kože.
„Bože, ne. Želim ti pomoći. I ti si pobjegla, je li tako?"
„Jesam." Zaustila sam kako bih mu još nešto rekla, a onda sam zastala kada sam shvatila nešto. „Kako to mislite i ja sam pobjegla? Znate još nekoga?" Zna li Sebastiana? Da li je pomogao Sebastianu kada je on pobjegao. Oh Bože daj da je to istina.
„Idemo po redu. Tvoje ime?"
„Zovem se Mia."
„Dobro, Mia, molio bih te da me zoveš Liam." A onda je zastao kao da je nešto shvatio pa se lagano nasmiješio. Njegov osmijeh je odmah preobličio cijelo njegovo lice. Izgledao je ljepše kada se smiješi.
„Ti si dakle Mia. Čuo sam puno o tebi, zapravo."
„Od koga?"
„Imao sam to zadovoljstvo pomoći jednom muškarcu koji je pobjegao iz ralja Škorpiona prije tri godine. Poznato?" To je bio Nick. Njemu sam pomogla da pobjegne prije tri godine. Znači nije bio Sebastian. Moja nada se polako ugasila.
„Da. Njemu sam pomogla da pobjegne."
„Sve mi je rekao. Ja sam ga skrivao ovdje neko vrijeme dok se on nije svega sjetio. Našli smo mu obitelj u Seattleu pa su se preselili svi u Kanadu. Sretan je, vjeruj mi."
„Da ti vjerujem? Teško. Sada navodno želiš meni pomoći?"
„Želim ti pomoći. Ako ti treba zaštita, rado ću ti je pružiti."
„Mora postojati kvaka. U čemu je stvar?" Neko vrijeme je šutio dok me je promatrao. U njegovim očima su se na tren ukazali bol i praznina koji su brzo nestali kao što su se pojavili. Nešto mi skriva, ali izvući ću sve iz njega
„Samo želim informacije iznutra." Suzila sam svoje oči dok sam ga promatrala, ali je on brzo skrenuo svoj pogled s mene kao da se bojao kako ću mu pročitati misli. A onda mi je sinulo. O moj Bože! Nije valjda!
„Škorpion ti je nekoga uzeo? Je li tako, Liame?" Vratio je svoj pogled na mene te kratko kimnuo glavom. Ozbiljnog lica je nestalo i bol se ponovno vratila. Ta bol u njegovim očima činila ga je čovjekom.
„Zvala se Nessa i bila je moja sestra." Progovorio je bolnim glasom i na tren mi ga je bilo žao. Ostati tako bez nekoga koga voliš stvarno mora biti bolno. Liam je bio muškarac koji se zatvorio u svoj oklop, ali kada je bila riječ o njegovoj sestri, taj oklop je lagano pucao.
Zamislila sam se nad tim imenom. Nessa. Nismo imali nikoga pod tim imenom. Sigurna sam kako je to bilo irsko ime, ali sigurna sam kako bih zapamtila to ime.
„Žao mi je, Liame. Nismo imali nikoga pod tim imenom." Naglo se uspravio što je mene iznenadilo, a onda je iz ladice svoga stola izvukao nekakvu fotografiju i pružio je meni. Shvatila sam koliko mu ruke drhte. Uzela sam fotografiju i zagledala se u djevojku na slici. Nju sam odmah prepoznala. Ista tamna kosa i oči, a na čelu mali ožiljak.
„To je tvoja sestra?" Kimnuo je glavom. „Zvali smo je Natalie." Kriste, sada kada znam da je njeno pravo ime ustvari Nessa, da li je moje stvarno bilo Mia? Što ako su i meni promijenili ime baš kao i Liamovoj sestri? Odjednom mi je bilo zlo od sveg pića koje sam popila. Naglo sam se ustala sa stolice kako bih mogla barem malo disati.
„Jesi li dobro?"
„Jesam. Treba mi samo trenutak mira." Da li je moguće da su se usudili uzeti mi i moje pravo ime? Zar su stvarno tolika čudovišta? Na to pitanje mi ni ne treba odgovor jer sam već znala kolika su čudovišta. Bili su spremni uništiti živote stotinama djece za neki njihov bolestan cilj. Prokleti bili!
Uhvatila sam jednu kristalnu čašu koja je stajala na malom baru i zavitlala je u zid. Čaša se raspala u tisuću malih komadića. Predugo sam potiskivala bijes u sebi, a ovo je bilo vraški dobro. Moram se učlaniti u teretanu kako bih izudarala onu prokletu vreću da nešto bijesa izbacim iz sebe.
Okrenula sam se prema Liamu koji me je mirno promatrao, bez komentara što sam razbila jednu njegovu kristalnu čašu. Bila sam mu zahvalna što je šutio inače bih se izvikala i na njega.
„Prokletstvo!" bijesno sam prosiktala kroz zube. Stisnula sam svoje šake, a onda sam shvatila da još uvijek držim fotografiju Liamove sestre Nesse. Nessa. To ime neću nikada zaboraviti.
„Znam je, Liame. Bila je u Washingtonu, ali su je preselili u Austin. Nitko nije rekao zašto. Bila je tek par mjeseci s nama da bi poslije nestala. Evan je rekao da je na oporavku."
„Što to znači?" bijesno me je upitao. I mene je uvijek zanimalo na kakvom oporavku oni budu pa sam i to istražila. To je zapravo i bio veliki razlog što sam otišla. Postojalo je posebno krilo za one kojima se pamćenje polako vraćalo pa kad bi ljudi iz Škorpiona shvatili što im se događa, odveli bi ih tamo i ponovno pokrenuli proces brisanja pamćenja. Tamo sam vidjela i Sky koju nisam vidjela mjesecima. Izgledala je kao da je bolesna i sve što sam htjela je da joj pomognem da ode odande, u slobodu baš kao što sam joj obećala. Obećala sam joj da ću joj pomoći, ali nisam ispunila svoje obećanje.
„Vraćalo joj se pamćenje i odveli su je na posebno krilo kako bi joj ponovno izbrisali pamćenje. Par dana prije nego što ću ja otići, ona se ponovno vratila u tim." Liam je zaklopio svoje oči u kojima su sjajile suze. Željela sam ga utješiti, ali nisam znala kako. Pobogu, nisam znala niti sebe utješiti. Znam da ga boli što je njegova sestra još uvijek tamo, ali i mene boli što ne znam tko sam. Što ne znam ništa o sebi. Što nisam pomogla Sky kada sam to mogla. Ali ona je nestala prije nego sam uspjela u tome i našla sam je na posebnom odjelu. Svi koji su bili tamo, bili su toliko slabi. Bojala sam se da su im radili i više od samog brisanja pamćenja. Prokleti Evan i cijeli Škorpion zaslužuju gorjeti u paklu.
„Hoćeš li me pustiti? Obećavam ti da ću ti reći sve što znam, svaku jebenu sitnicu. Samo ne sada. Molim te, Liam."
„U redu je. I meni je dosta za večeras. Hvala ti, Mia, i na ovo malo informacija." Kimnula sam glavom i ne znam zašto, ali potapšala sam ga po ramenu čisto da mu pružim nekakvu utjehu. Osjetila sam kad se ukočio pod mojim dodirom pa sam brzo maknula svoju ruku od njega i vratila mu fotografiju njegove sestre.
„Hoćeš li pristati na moju zaštitu?"
„Hoću, ali ne želim da tvoji divovi hodaju iza mene i prate svaki moj korak."
„To neka te ne brine. Siguran sam da ti sama možeš isprašiti tom mom divu dupe." Opet je otvorio ladicu da bi spremio fotografiju pa je otvorio drugu ladicu iz koje je izvukao nekakvu karticu pa je nešto napisao na njoj te mi ju pružio. „Ovdje sam ti napisao moj privatni broj. Mali broj ljudi ih ima. Možeš me dobiti u svako doba, Mia. Tu sam ako trebaš pomoć."
„Hvala ti, Liam. Moram se vratiti prijateljicama. Sigurna sam da umiru od brige."
„Žao mi je još jednom zbog mog čovjeka. Želite li ti i prijateljice preseliti se u VIP dio?"
„Ne treba, ali hvala. Dobro nam je i ondje. Ali to ću zapamtiti za ubuduće." Nakrivio je svoje usne u nešto nalik na osmijeh te me je ispratio do vrata. Još jednom sam mu se zahvalila pa sam pohitala stepenicama do svojih prijateljica koje su, kada su me vidjele, odmah mi se bacile u zagrljaj i počele s puno pitanja.
„Cure, dobro sam. Stvarno sam dobro."
„Gdje te je onaj jebeni kreten onako odvukao?" vikala je Maya koja je gledala preko moga ramena ne bi li ugledala onog diva.
„Odveo me je do vlasnika kluba koji mi se ispričao zbog tog ponašanja. Bio je stvarno ljubazan i ponudio nam je VIP dio, ali sam odbila. Iskoristit ćemo to slijedeći puta."
„Sigurno si dobro?" upitala je Ashley zabrinuto. Kimnula sam glavom i široko se nasmiješila kako bi se one malo opustile.
„Dobro sam, cure. Obećavam. Možemo li sada nastaviti sa zabavom?" Uhvatila sam svoju punu čašu kako bih nazdravila s njima dvjema. Maya me je nekoliko trenutaka sumnjičavo promatrala, ali je brzo odustala i zgrabila svoju čašu te otpila nekoliko gutljaja. Podignula sam pogled prema onom velikom prozoru iza kojeg nisam mogla ništa vidjeti, ali sam dobro znala da me Liam sada gleda.
Pristala sam na njegovu pomoć iz nekoliko razloga. Stvarno mi ga je bilo žao. On je ostao bez svoje sestre i nakon toliko godina, još uvijek ga boli njezin nestanak. I pristala sam zbog toga što, iako se znam sama braniti, Liam i njegovi divovi bi mi dobro došli kada bi mi trebala pomoć u vezi Škorpiona. Znala sam da ću se moći osloniti na Liama. A i Liam je, osim doktora Nolana, bio jedini muškarac s kojim sam mogla pričati o Škorpionu. Ono što ne smijem nikome pričati.
Kada sam došla kući, prevrtala sam se po krevetu jer nisam mogla spavati. Na posao sam išla za nešto više od četiri sata, ali moje poludjele misli mi nisu dale spavati. Toliko toga se dogodilo danas i jedva sam čekala srijedu kako bih to sve mogla ispričati Deanu. U ovom trenu sam se osjećala kao da ću iskočiti iz svoje vlastite kože.