"Leaving all this behind, thinking about what would happen if i stay"
"Je li to stvarno ono što želiš?" Gledala sam u uplakano majčino lice koje je s nadom da ću se predomisliti promatralo moje.
"Mama,već smo imale ovaj razgovor. Ovdje više nemam što raditi,tamo bar imam nadu da ću početi ispočetka i učiniti nešto od života." Pokušavala sam ostati normalna i ne zaplakati,samo bih otežala situaciju.
Nije još ni pet sati ujutro i za očekivati bi bilo da mi se spava,ali osjećam se kao da je pet popodne. Tužno pogledam u mamu kojoj je cijelo lice crveno od plakanja. "Ali ne brini,ne vidiš me zadnji put. Doći ću te posjetiti čim stignem" Pokušavala sam je utješiti.
Sunce se već polako naziralo na obzoru,zora je. "Moram krenuti sada,zakasnit ću na let" Pogledala sam prema hodniku kojim sam trebala proći da bih se ukrcala na avion. Ljudi su već krenuli s ukrcavanjem,a stjuardesa je stajala pored ulaza u hodnik i s nekom dozom razumijevanja mi tužno rukom pokazala da krenem. Okrenula sam se prema majci i čvrsto ju zagrlila za rastanak. Jedna suza mi je kapnula na njen kraljevsko plavi pulover,ali sam brzo rukom obrisala lice da ne skuži da plačem. "Molim te,javi se čim stigneš" Prošaptala je. Kimnula sam glavom i mahajući joj krenula prema hodniku kako bih se ukrcala na avion.
Ušla sam u avion i pronašla slobodno mjesto. Izvadila sam knjigu koju trenutno čitam, Federico Moccia - Tri metra iznad neba.
Moja omiljena knjiga. Čitam ju po već tko zna koji put i još mi nije dosadila. Pogledala sam i film na španjolskom i postala opsjednuta Španjolskom,Mariom Casasom i svime vezanim za film. San mi je da posjetim Španjolsku,odnosno Barcelonu.
(...)
Čitajući knjigu i razmišljajući,zaspala sam. Prespavala sam cijeli let. Začula sam glas stjuardese koja je govorila na razglas "Slijećemo u New York, vežite pojaseve".
Uzela sam ogledalce iz torbice kako bih popravila frizuru,inače izgledam kao strašilo kad se probudim. Prošla sam par puta prstima kroz kosu i spremila ogledalce nazad u torbu.
Na aerodromu me sada čeka Sarah. Zadnji put smo se vidjele prije šest godina,kada sam s roditeljima bila na putovanju u New Yorku mjesec dana. Upoznala sam cijelu četvrt Midtown Manhattan gdje je Sarah živjela. Tada je još živjela s roditeljima u zajedničkom stanu,sada ima svoj stan u toj istoj četvrti,gdje živi s dečkom. Poznajem ju otkad znam za sebe,majke su nam bile najbolje prijateljice još od osnovne škole. Sarah je rođena samo mjesec dana prije mene,tako da su bile i trudne u isto vrijeme. Nas dvije išle smo skupa u vrtić i osnovnu školu. Ona mi je poput sestre koju nikad nisam imala. Nakon što smo završile osnovnu školu,njen tata je dobio premještaj na poslu i odselili su u New York. Jako smo plakale tada. Toliko sam bila tužna da su me roditelji mjesec tana nakon što su Robertsovi odselili vodili u New York. Mjesec dana smo bili tamo,Sarah i ja smo svaki dan provodile skupa. To je bio zadnji put kad smo se vidjele,nisam više imala prilike posjetiti ju,a ni ona mene. Iako,nije prošao dan da se nismo čule telefonom. Kada se desila Davidova nesreća,skupa smo plakale na telefonu po cijele dane,ona me tješila,pokušavala oraspoložiti... Jako sam uzbuđena zbog našeg ponovnog susreta.
Sletjeli smo i putnici su počeli izlaziti iz Aviona. Izašla sam i krenula pogledom tražiti nisku smeđokosu djevojku. Prije nego sam se uspjela snaći,začula sam njen glas "Lisa Stone" , viknula je. Dotrčala je do mene i snažno me zagrlila. Stajale smo zagrljene desetak minuta. "Ne mogu vjerovati da te napokon vidim" prekinula sam tišinu među nama,iako je to bila ona ugodna tišina.
(...)
"Sigurna si da nećeš spavati kod mene dok ne nađeš stan?" Ponovno me upitala Sarah.
"Da,sigurna sam. Mislim,voljela bih to,ali tata je već platio hotel."
"Nisam te pitala,kako se tvoja mama sad drži nakon razvoda?" upitala je.
"Sad je dobro,već je prošlo godinu dana. Otkako sam ja odlučila doći u New York,čak su u boljim odnosima ona i tata. Neku večer su izašli na večeru,kako bi se dogovorili oko troškova mog putovanja i boravka ovdje i mama se vratila poprilično raspoložena."
"Tko zna,možda se pomire" zafrkavala me.
"U to baš ne vjerujem,ali nikad ne znaš."
Hodale smo prema hotelu u kojem ću odsjesti, The New York Edition. Nisam znala gdje se točno nalazi pa me ona vodi do hotela,ali u istoj je četvrti kao i njen stan. Ubrzo smo se našle pred velikim hotelom. Još jednom sam zagrlila Saru,ona žuri na fakultet pa ćemo se vidjeti navečer. "Nazvat ću te onda kad završim s ispitom,pa se nađemo u nekom kafiću." rekla je. Ja sam krenula prema ulazu u hotel.
Čim sam ušla u široki hodnik hotela ostala sam zadivljena. S visokog stropa visjele su velike okrugle svjetiljke. S moje lijeve i desne strane stajale su kožne, bijele ,zaobljene kutne garniture,a pred svakom od njih niski, okrugli stol. Krenula sam prema recepciji. Za pultom je stajao visoki dečko,otprilike možda dvije godine stariji od mene. Zagledala sam se par sekundi u njegove plave oči,a onda ga pozdravila. Osmjehnuo mi se. Ima predivan osmijeh.
"Rezervacija na prezime Stone" izustila sam.
"Drugi kat,soba 115" Pružio mi je karticu s kojom se otključava apartman. Krenula sam liftom na drugi kat tražeći svoju sobu. Kada sam došla do vrata,prislonila sam karticu na uređaj pored i vrata su se sama otvorila. Ušla sam vukući veliki kofer za sobom. S desne strane stajao je visoki,bijeli bračni krevet. Nasuprot njemu,na zidu je visio veliki TV. S lijeve strane od vrata stajala su dva bijela, kožna kauča jedan nasuprot drugom,a između njih niski, četvrtasti stolić. Pored kreveta staljala su vrata,koja su vjerojatno vodila u kupaonicu. Ušla sam u veliku kupaonicu. U njoj je na sredini stajala velika, ovalna kada. Na lijevom zidu bilo je pravokutno ogledalo,a ispod njega ormarić s lavaboom. U ćošku s desne strane bila je velika tuš kabina. Izašla sam iz kupaonice. Ravno od ulaza u apartman preko cijelog zida prostirao se prozor s pogledom na grad. Pored prozora,nalazi se mini bar i crna,kožna ležaljka. Bacila sam torbu na krevet i legla na ležaljku gledajući kroz prozor.
(...)
Bila sam zaspala. Probudilo me zvono mobitela. Ugledala sam ime na ekranu,Sarah zove. 6 sati popodne je.
"Halo" javila sam se.
"Hej curo,idemo na kavu?"
"Da,taman mi je potrebna jedna kava,prespavala sam skoro cijeli dan" pospano sam mumljala.
"Nađemo se onda pred tvojim hotelom za pola sata pa ćemo uzeti taxi do tamo,malo je dalje. Ali vjeruj mi,nema bolje kave u New Yorku nego u ovom kafiću."
"Vjerujem ti na riječ"
(...)
Naša kava se odužila,pričale smo tri sata. Sada je 10 navečer,odlučila sam prošetati do hotela. Hodala sam ulicama New Yorka,a mrak se već odavno spustio nad grad. Godio mi je svjež zrak. Pogledala sam prema nebu. Velik se oblak nadvio nad grad. Izgledalo je kao da će svakoga trena naići pljusak.
I nisam se prevarila. Za par minuta,krupne kapi kiše kvasile su ulice. Nema veze,obožavam kišu. Kao mala znala sam izaći van na pljusak i plesati,dok bi se mama derala kako ću se prehladiti. Taman mi je ovo trebalo. Kiša pere ulice i uživam u zvukovima koje proizvodi. Sva odjeća na meni je mokra,a ja se i ne trudim požuriti prema hotelu. Uživam dok se kapljice kiše slijevaju niz mene. Potpuno zaboravljam na vrijeme i prostor. Odjednom,pored mene staje crni,najnoviji audi sa zatamnjenim staklima. Ne vidim vozača,ali on ubrzo otvara prozor. Ugledam ga. Kovrčavi dečko zelenih očiju gleda prema meni. Prema meni? Pa,sigurna sam da ga ne poznajem.
"Trebaš prijevoz?" začula zam njegov hrapavi glas s britanskim naglaskom. Britanskim? I dalje mislim da ga ne poznajem.
"Znamo se?" postavila sam protupitanje.
Na njegovom licu pojavio se široki osmijeh. "Samo sam pokušao biti ljubazan,hodaš sama ulicom po toj kiši,sva si mokra."
"U tom slučaju..." započela sam,ali on me prekinuo "Mislim,nije da mi se ne sviđa to što si mokra." zločesto se osmijehnuo. Super,samo mi to treba. Neki manijak da me vozi u autu.
"Ne hvala,prošetat ću." hladno sam odbrusila i nastavila hodati. Čula sam otvaranje vrata auta,a zatim zatvaranje. Začula sam korake iza sebe. Nastavila sam brže,a on je nastavio za mnom. Odjednom,stvorio se ispred mene. Zaledila sam se od šoka.
"Što je,uplašila si se?" zahihotao se.
Ja sam drhtala,od hladnoće,a i straha. "Ne,samo mi je hladno"
"Zašto nisi onda prihvatila prijevoz? Drhtiš od hladnoće."
"Ne poznajem te." odbrusila sam i krenula ga zaobići kako bih nastavila svojim putem.
Uhvatio me za podlakticu i zaustavio tako da ne mogu nigdje,stisak mu je bio previše čvrst "Ako je u tome problem,upoznat ćemo se. Ja sam Harry." proračunato se osmijehnuo. "A tvoje ime je?"
"Lisa." rekla sam kratko,a on me pustio.
"Želiš sada da te povezem?"
"Zašto si toliko uporan?" opet sam ga napala protupitanjem.
"Zato što ne bih mogao spavati znajući da sam neku klinku ostavio samu na ulici po noći,po kiši." već je i on bio sav mokar i kapljice su mu kapale s kose.On je dosta veći od mene,gledao me tako s visoka ravno u oči.
"Klinku?" povisila sam ton.
"A što si? Bojiš se ući u auto sa mnom" zabavljeno me promatrao.
"Ne bojim se,samo,zašto da ti vjerujem?"
"Možda jer je okolo nas mnogo svjedoka koji unatoč kiši hodaju ulicom i čuju tvoje deranje."
Preokrenula sam očima. "Dobro,ali ako nešto pokušaš..." prekinuo me njegov glasan smijeh "Stvarno ti izgledam tako?" Rukom mi je kroz smijeh pokazao prema autu. Krenula sam za njim,jer stvarno,do hotela ima još barem pola sata,a meni počinje biti hladno od mokre odjeće na meni.
Otključao je auto izdaleka i sa zadovoljnim osmijehom na licu ušao u auto. Sjela sam na suvozačko sjedalo. Auto je prostran,s bež kožnim sjedalima,a sve tipke oko radia svijetle i osvjetljavaju naša lica.
"Zbilja misliš da bih ti naudio?" ponovno se zahihotao i prekinuo tišinu među nama.
"Što je u tome toliko smiješno? Plašiš me.." izletjelo mi je.
"Mene se ne moraš plašiti,ali da si nastavila hodati sama ovom ulicom,naišao bi netko koga bi se trebala plašiti." ovaj me odgovor nekako smirio.
Rekla sam mu ime hotela,on je kimnuo glavom i krenuo.
Cijelu vožnju smo šutjeli. Kada me dovezao pred hotel,prvi je progovorio "Nadam se da ćemo se još vidjeti" zločesto se nasmijao.
"Hvala na prijevozu,ali nadam se da ne." bahato sam odgovorila. Prije nego sam zalupila vrata auta,začula sam njegov smijeh.
Brzim korakom ušla sam u hotel. Uletjela sam u sobu i otišla direktno u kupaonicu. Treba mi topla kupka da se malo zgrijem i čista odjeća. Nasula sam vodu u kadu i kapnula par kapi mirisne cvjetne kupke. Skinula sam odjeću sa sebe i sjela u kadu. Taman mi je ovo trebalo...
(Evo prvi nastavak priče,nadam se da je bio zanimljiv za početak i da vas nisam razočarala. Ostavite vote i komentar da vidim vaše mišljenje xx)