Sjedimo u parkiranom kombiju, Mike je ušao u zgradu. Čim je kročio nogom u jedan od ureda bubica koju je prilijepio ispod stola krenula je emitirati prijenos u naše slušalice. Rešeta ih svime što ima, uglavnom se brane šutnjom i čekaju odvjetnika da dođe govoriti umjesto njih. Cigareta mi dogorjeva između prstiju, Raton mlati rukom i spušta prozor. Draže mu je da vrelina izvana ulazi unutra nego da izdrži tih pet minuta dima koji ionako odlazi kroz ventilaciju koja ga uvlači.
– Ono što si jučer uradio u restoranu Mali... Sa Riverinim bivšim... – Rendall ispuhne nekakav zvižduk. – Zbilja nisam znao da imaš to u sebi.
– Možda sam malo pretjerao. Ali neka zna.
– Zbilja ih je ostavio zbog Brittina stanja?
– Da. Možeš li vjerovati? Kakva pizda smrdljiva! Ne podnosim muškarce koji napuštaju svoju djecu, prokleto ne podnosim.
– A, malena je predivna.
– Jeste.
– Povezao si se s njom zar ne?
– Istina. Vidim tvom oku sokolovu ništa ne može promaknuti.
– To se primijeti Rion. Pogotovo na tebi.
– I što ćeš sada? – bacim cigaretu van, Raton odahne i pritvori prozor.
– Što bih trebao Rat? Ne razumijem.
– Što ćeš s River, sa malom, s tom povezanosti? Jasno ti je kako to kod tebe djeluje, a iskreno svi znamo tko si i kako živiš.
– Jebi ga – oborim pogled, ne znam što drugo. – Istina nije dobro vrijeme, ali takve stvari ne mogu kontrolirati.
– Zatreskao si se u Doktorku.
– Nisam – kažem, a dva kretena krenu da se smiju. – Ne smijte se. Nisam.
– Aha, a mi smo debili. Ne da si se zatreskao nego imam osjećaj da ti leptiri stvaraju tornado u tijelu kad ti je blizu, ne onaj neki lepršavi vjetar. I vidi se kako te ona gleda.
– Ma, hajde – okrenem se ka zadnjem sjedištu. – Kako me gleda molim te?
– S obožavanjem. S divljenjem. Nekako mi se čini da si ti sve što je ikada u životu trebala, a nikada nije imala sirota.
– Nemaš ti pojma.
– Pusti ga Ren, vidi da su mu uši pocrvenjele.
– Daj začepite obojica. Koliko znam vi ste stariji od mene, niste majci i ocu darivali snahe ni unuke, zato kuš tamo. – Za divno čudo samo se pogledaju i zašute, a znak koji smo od Mikea čekali u tom trenutku stigne. – To je to! – navučemo maske preko lica i krenemo. Požarnim stubama gore do sektora 6A, otvorim onako kako mi je Peyton pokazala pa se uvučemo unutra. Na zidu pored je dugme za alarm, Raton razbije staklo i stisne. Povučemo se iza zida dok glasan alarm odzvanja zgradom. Otvaraju se sva vrata i osoblje se evakuira. Provirim i vidim River, ona samo kimne glavom, shvatim da je sve spremno i u redu. Kada i posljednji čovjek iziđe odande pojurim ka hodniku koji vodi u Sektor 6.
– Rendall, daj taj tvoj nesretni prst. – Priđe pa mali prst koji mu je geler u ratu suzio za pola uspije gurnuti u uski otvor. Govorim mu šifru, ali ona ne funkcionira.
– Jebeno k vragu, promijenili su šifru. Raton daj uređaj! – prislanjam tanku iglu na brojčanik i puštam da uređaj očita. Kako lampica pozeleni, nasmijem se sebi u brk. – Idemo dečki. Nemamo puno vremena. Četiri su djeteta, nosite po dva, ili ću ja, ali svi moraju izići u isto vrijeme.
Uvučemo se u zapetljane prostorije i stanemo sva trojica. Na krevetima leže uspavana djeca, ali ih četiri medicinara guraju kroz hodnik.
– Mali problem dečki.
– Zbilja sam se molio da ispadne ovako nešto. – Rendall pukne prstima i promrda vrat pa istupi pred njih. Ogroman, zastrašujuće visok i širok, u odijelu specijalca sa maskom preko lica, baš kao i nas dvojica vjerujem da im je u trenu utjerao strah u kosti.
– Ta djeca idu sa mnom – kaže, a medicinari istupe pred njega. Tada naravno Raton i ja iziđemo i stanemo pored brata. Za dva koraka u nazad povuku se sva četvorica.
– Mislim da će biti kako on kaže dečki. Ne želite se upuštati u ovo.
– Moramo ih izvesti odavde. Evakuacija je.
– Jasno. Zato smo mi tu. Oni idu s nama. To je naređenje. Ta djeca pripadaju našoj organizaciji. Poslani smo da ih izvučemo.
– Tko vas je poslao? Za koga točno radite? – e jebi ga sada. Kao da ja znam za koga!
– Vjeruj mi dečko ne želiš probleme. Djeca idu s nama.
– Ne! Ne idu! – odjednom dvije žice polete prema Ratonu, on se izmakne. Znači, šokeri.
– Pa, ovo je bila velika greška – Rendall prozbori, i u dva koraka uhvati jednog od njih za vrat. Raton pokupi one žice, omota ih oko ruke i povuče onoga koji drži šoker. Kako leti prema njemu tako mu se faca direktno nabije na Ratonovu stegnutu šaku. Pusti žice, on padne dolje bez svijesti.
– Jebena mimoza! – Treći kreće prema meni, odmahujem glavom dajući mu još jednu šansu da izbjegne lom, ali jok. Ide on. Pa kad je bal... Zamahuje, ali ne dohvaća, podmestim mu nogu i on krene padati. Pustim ga da padne, pa zatim tu istu nogu nabijem u njegov trbuh. Presavije se. Onaj što ostade skače mi na leđa, ali za sekund već ga nema. Rendall ga baca o zid i nabija šakama. Kleknem na ovog kojeg gazim nogom, dignem mu glavu i pogledam ga.
– Laku noć! – stegnem šaku i udarim ga u čelo. Oči mu se samo sklope. Ustajem i gledam kako leže razbacani po hodniku.
– Eh, ovo me sjeća na neka lijepa vremena – Raton prođe pa uzme jednog dječaka sa kolica i nabaci na rame. Rendall učini isto sa dvojicom, ja ponesem onog što je ostao. Trčimo dolje niz požarne stube Bogu hvala na ovoj strani nikog nema. Vidim kombi i Eli kako pritrčava.
– Otvori! – viknem joj i polako poslažemo djecu unutra na dušeke. – Vozi gdje sam ti rekao! – ona upali pa stisne gas toliko da gume zaškripe. Čujem pucanj i jedno U kurac! Raton se drži za rame.
– Raton! – u sekundi se hvatam za pištolj, ali ne znam odakle pucnji dolaze. Drugi pucanj, metak udari pored mene i zabije se u beton.
– Snajper, sklanjaj se u zaklon! – Rendall vikne i razbježimo se po grmovima. Vrisak koji dopire od naprijed pogodi me više od metka. Narod koji je evakuiran uspaničio se i svi vrište i bježe posvuda.
– Mike, Mike koji se kurac događa, odakle se puca?! – vičem mu u slušalicu. Metci i dalje pršte, znači netko nas je prokleto otkrio i netko ne želi da preživimo.
– Snajper je na drugoj zgradi. Sklonite se svi unutra, ako možete uđite, tim je poslan gore, sredit će ga tko god bio. – Gledam u braću daleko smo od stuba, ali zadnji ulaz je na nekih pet metara. Moramo pretrčati ne bi li se uvukli u zatvoreno.
– Na tri dečki idemo – Rendal diže prste i kada digne treći potrčimo unutra. Bogu hvala na ovolikim nogama i što nam je korak skoro metar ipo svakome, uspijemo se dovući do vrata, kada metak pogodi u zid. Ispalim u smjeru iz kojeg dolazi, znam da je uzalud, moj pištolj ne može toliko dohvatiti.
– Ulazi Rion, ne treba nam pogibija. Raton, daj da vidim.
– Dobro je samo me okrznuo. – Rendall kida dio svoje majice i gura ga pod Ratonovu da pritisne krvarenje.
– Mike javi kada srede snajperistu braća se moraju izgubiti odavde.
– Primljeno Naredniče.
– Vas dvojica uzmite Riverin auto i vozite doma.
– Kako misliš doma?
– Doma, u Primm.
– Što?
– Poslao sam Eli da ondje odveze djecu. U našu kuću. Mama će se pobrinuti za njih i doktorica. Ona njena psihijatrica.
– Kada si nam mislio reći kretenu?
– Rekao sam vam da imam neke sumnje u vezi svega i zato sam promijenio plan. Ne želim River nikako uvlačiti u ovo. Ja ću otići ona će ostati, ako su mudonje upleteni... Bolje je ovako.
– Što ćeš ti?
– Idem uzeti nju i Britt. Nađemo se u Primmu, ok?! – Uđem u lift koji je otvorenih vrata vjerojatno zbog alarma, kako smo doslovno u podrumu moram se popeti u prizemlje gdje su svi pobjegli kada je počela pucnjava. Stisnem dugme vrata se zatvore pa me za par sekundi već izbace gdje treba. Iziđem van, vidim narod.
– K vragu maska! – svučem je i gurnem u džep pa brzim koracima krenem ka ljudima. – River? Brittany? River? – dozivam dok se probijam kroz narod. – Peyton!
– Rion Zeus! Gdje si ti bio, ovdje je totalni kaos!
– Jesi vidjela River i Brittany? Ne mogu ih naći.
– Da, prije koji minut baš kad je počelo pucanje Jesse ih je ubacio u auto i odvezao.
– Što? Jesse? U kakav auto? Čiji auto, kad, gdje, gdje ih je odvezao? – znači smrkne mi se.
– Što ja znam, svi smo potrčali unutra, on je uhvatio River za ruku, uzeo Britt strpao ih u svoj auto i odjurio. Zato pitam gdje si ti bio, ti treba da je štitiš ne on.
– K vragu, jebeno k vragu! – izdivljam u sebi, znao sam. Prokleto sam znao.
– Snajperist oboren– Mike kaže u slušalicu.
– Rat i Ren krenite, ja... Jesse je odveo River i Britt.
– Što?
– Odveo ih je. Moram za njima. Mike možeš li hitno, najhitnije moguće javiti Tii da izda tjeralicu za automobilom Jessea Cartera?
– Učinit ću to. Ali potrajat će Rion. Znaš proceduru. – izjurim van, skoro se sudarim s Mikeom.
– Trebam auto. – ništa ne kaže samo mi baci ključeve.
– Bijeli BMW. – Vidim braću kako izlaze i kreću ka Riverinu automobilu, a onda ugledam kako preko ceste dolaze trojica u crnom i kreću da pucaju. Sagnu se iza auta, Mike odmahne glavom.
– Ovi su dosadni kao guzični svrab. Razjebali ste neke veoma uporne ljude Zeus braćo. – Rendall se diže i puca ne njih, Raton učini isto.
– Mike što ćemo...
– Samo idi Rion mi ćemo se za ove pobrinuti.
– Ne silazite mi s linije.
– Idi po svoje cure Naredniče. – kimnem potvrdno pa pojurim ka autu. Mrzim što ostavljam braću ondje, ali znam da nisu sami, tu je nekoliko specijalaca, a ove smradove mogu srediti i sami. Okrećem auto i dajem gas, ne znam ni gdje da idem, na koju stranu, a dvoja crna kola projure pored mene. Došli su Ljudi u crnom da zaštite svoju investiciju. Hoćete kurac! Popit ćete metke svi do jednog. Žao mi je što ja neću biti tamo da ih sve porokam, ali kad uhvatim ovog govna sasut ću u njega cijeli okvir. Imao sam pravo što sam posumnjao u njega, znao sam da je muljator i zato sam mu rekao pogrešne informacije, a Eli poslao točne. Njoj mogu vjerovati sasvim sam siguran zbog Cherry i zbog toga što zna tko sam i što radim. On, smrad opet totalno ne ulijeva povjerenje. Osjetim kako mi mobitel vibrira u hlačama, izvučem ga i vidim da je River.
– River!
– Ovako ćemo Rion Zeus...
– Jesse...
– Slušaj me dobro Rion. Vratit ću ti ove dvije ako ti meni vratiš ono što si oteo.
– Ništa ja nisam oteo Carter. Kada te uhvatim zgazit ću te kao mrava. – on se nasmije.
– Ma hajde molim te. Mene tvoja visina ne plaši. Vrati oružje i dobit ćeš ih nazad.
– Nema šanse.
– Onda se evo možeš oprostiti od njih, izvoli, kaži doviđenja.
– River, Britt držite se dolazim po vas.
– Ništa od toga planino, one su otpisane.
– Jesse Carter...
– Da...
– Ti danas umireš! – prekinem vezu i zovem Tiu.
– Tia Carollo!
– Rion je. Molim te prati mi ovaj broj. 4676–5465–322. Molim te Tia, odmah hitno je. Dva života su u pitanju.
– Rion nisam mogla tako brzo izdati tjeralicu za...
– Dobro je, samo se molim da je River ostavila uključenu lokaciju. – čujem kako tipka, a onda i tiho pijukanje.
– Lokacija je na istok. Prema pustinji. Udaljen si nekih pet minuta odande.
– Tia hvala ti. I hvala za specijalce, gore je kaos.
– Sretno Rion. – bacam mobitel na sjedalo stišćem gas, sreća pa je Mali Mike pun kompleksa i vozi ovu grdosiju koja jede cestu. Gazim cestu istočno prema pustinji i nekako ga ugledam između automobila. Srećom samo je dva auta na cesti, i bližimo se izlazu za pustinju. On me spazi i stisne gas, pa se ubrzo nađemo van grada. Stišćem i sustižem ga. Vidim River i Britt u autu kako lijepe ruke za staklo. Srce mi preskoči. Pokažem im rukom da se prebace na drgi kraj auta i legnu dolje. River shvati što ću učiniti, uzme malenu i sklupčaju se dolje pod sjedalo.
– Jebi ga Mike, osiguranje će ti platiti. – cimnem auto i udarim Jessea, izbijem ga s ravni. Udarim još jednom, pa prođem ispred njega i naglo zakočim. Zabije se u zadnji dio, hauba mu se digne i auto stane. Izletim van, odvalim mu vrata i isčupam ga napolje. River se izvuče van držeći Britt stegnutu uz sebe.
– Jeste dobro? – pitam ona kimne dok drhti. Džim skota za prsa, udario je glavom, krv mu se slijeva s čela. Udarim šakom jednom, drugi put, treći. Glava mu pada kao krpenoj lutki. Pljune krv pa se raskezi.
– Možeš me i ubiti ovdje, oni će doći do te djece. Ukrao si nešto njihovo, nešto u što su mnogo uložili, naći će ne samo njih, naći će i tebe i raskomadati te.
– Cijelo vrijeme radiš za te gadove, zar ne?
– Trebao mi je novac.
– Možda si mislio da si dobar glumac, ali vidiš ja znam pročitati ljude. Tko su oni?
– Slagao si za kombi.
– Naravno da jesam.
– Pa, kada sam shvatio da si slagao... Uzeo sam i ja nešto tvoje.
– Da i zato će se dogoditi ono što sam ti rekao.
– Što točno?
– To da ti danas umireš. Ne možeš uzeti od Riona Zeusa i preživjeti. Zapamti to gade. – Krenem ga udarati dok krv pršće na sve strane. Ne treba meni ni pištolj ni ništa šake su sasvim dovoljne za ovog govna.
– Rion, nemoj! – Riverin glas mi zaustavi šaku u letu. – Nemoj, nije vrijedan.
– Shvaćaš li što je uradio? Planirao vas je ubiti ako mu ne dam djecu. Zašto da živi?
– Molim te nemoj. Ostavi ga na životu. Neka se policija za njega pobrine.
– Ima da nauči da ne smije dirati moje.
– Rion... Britt i ja... – u tom trenutku skot pljune krv, pustim ga da padne pa se nabije na moje koljeno u trbuh dok pada. Mlitavo mu se tijelo sruši na tlo, nabijem ga nogom još jednom, dok mi River skupa s Britt ide u zagrljaj. Privučem ih uz sebe, grlim obje i ljubim. Samo kada pomislim da im je to govno htjelo nauditi, padnem u komu od bijesa.
– Idemo, hajde – povedem ih do Mikeova skršena auta, okrenem ključ i Bogu hvala uspijem upaliti. Stisnem slušalicu pa ih pozovem.
– Mike, Rendall, Raton... Kakvo je stanje?
– Rion? Jesi ih našao?
– Na sigurnom su.
– Jesse?
– Vjerujem da mu duša napušta tijelo, ali boli me kurac za to. Vi?
– Sve je riješeno, upravo krećemo doma.
– Vidimo se tamo. – Pogledam u njih dvije, malena je uplašena, ali sretna jer je na sigurnom.
– Djeca? Jesu vani?
– Jesu Doktorka. Vani su i uskoro će biti na sigurnom – gurnem ruku pod sjedalo, dohvatim mobitel i stisnem Elin broj.
– Gdje si?
– Uskoro ulazim u grad.
– Je li sve ok?
– Spavaju. Sve je u redu.
– Samo vozi ne okreći se, ne zaustavljaj se, pogazi svakoga tko ti stane na put. Mi ubrzo stižemo.
– Rion, hvala ti na povjerenju.
– I tebi što ga nisi iznevjerila – spustim mobitel između nogu. – Dobro su. Uskoro ćemo biti svi skupa.
– Gdje idemo? – stegnem je za ruku, uzmem i poljubim.
– Vodim vas mojoj kući. Upoznat ćeš moje roditelje.
– Oh, k vragu Rion! – izvuče ruku iz moje i krene da ravna odjeću i popravlja fizuru. Nasmijem se i odmahnem glavom.
– Ne brini zaljubit će se u vas dvije. Lijepa si ništa ne diraj.
– Hvala ti za ovo Rion. Za sve.