Restoran Siegel's 1941 u East Ogden Avenue, svojim blještavim crvenim znakom koji se video kroz velika stakla izloga mamio je posjetitelje željne dobre hrane unutra. Kako kaže Raton ovdje je dobar file od lososa, a ja sam ipak nekako više čovjek za odrezak od čiste, fine govedine pa ću njemu prepustiti morske plodove, a sebi napuniti trbuh nečim teškim. Trebat će mi. Uzmem Britt u ruke pa pustim River ispred nas. Uđemo unutra i nije teško uočiti dvije planine kako strše među svijetom u punom restoranu. Kako priđemo obojica ustanu, a Britt se prilijepi čvršće uz mene.
– O sranja mu! – opsuje, a majka je prostrijeli pogledom.
– Brittany! Što ti je?
– Nisi se šalio Gospodine Rion kada si rekao da su veći od tebe. Ogromni su. – nasmijem se i namignem joj.
– Stigli ste – Rendall korakne ka River i pruži joj ruku. – Doktorka, lijepo te ponovno vidjeti. Odavno su prošla predavanja matematike.
– Istina. Promijenilo se mnogo toga, ali ipak nismo zaboravili jedni druge.
– Ratona se isto sjećaš pretpostavljam? – pitam, ona nakrene glavu. On kao prava sisa gospodska što i jest ne rukuje se s njom nego joj poljubi ruku. Razbijanje tih usta mu slijedi tu nema govora. – Pa, gospodo divovi ovo je Brittany – kažem, a ona se malo odlijepi i polako im mahne dižući ručicu. – Gospođica Brittany iliti Britt, Kovrčava Sue, Pudlica, i ide to tako u nedogled.
– Pa, mala gospodjice lijepo te upoznati. Ja sam Rendall, ovo je Raton.
– Zbilja ste ogromni, ali zbilja! – Slegnu ramenima, spustim je dolje da može sjesti između mene i River.
– Vjeruj mi da smo i mi nekada bili tvoje visine.
– To je prosto nemoguće – kaže, dok sjeda u stolac, a River odmahuje glavom.
– Ispričavam se zbog nje dečki, nije baš mnogo u muškom društvu, a otkako je Rion došao u ovih par dana, posve je otkačila. – Rendall me gleda, sve je njemu već jasno, jer uhvatio je moj pogled koji je čista magija kada je usmjeren na Britt. Sjednemo, obazrem se oko sebe, što ćeš navika.
– Sve je ok Rion ne brini. Već je provjereno.
– Jeste naručili hranu?
– Ne, samo piće. Čekali smo vas. – Raton mahne konobaru, River uzme jelovnik, ja privučem jedan sebi.
– Izvolite gospod... – konobar zausti pa stane. Svi usmjerimo pogled ka njemu, ali se Riverin raširi. – River?
– Thom? – e da ga jebeš sad. Čim ga je ugledala privukla je Britt uz sebe kao da se plaši za nju. Mala se izgubila, a onda pogledala u čovjeka koji stoji pored našeg stola. Gleda ga i pokušava objasniti sebi odakle ga zna, a onda shvati tko je.
– Brittany? – on se sav zacmolji. – Tako si porasla dušo. – korakne ka njoj, ustanem automatski i stanem ispred njega.
– Kuda si pošao? – on me gleda naravno u visinu.
– Ona je... To je moje dijete, skloni se, želim je vidjeti.
– Tvoje dijete? Nemam pojma o čemu pričaš. Ovo je moja žena i moje dijete, a tko si ti nemam pojma. – Krajem oka gledam braću koji svoje krupne oči šire sve više.
– Ja nemam pojma tko si ti, ali ovo je moja kćer.
– Ne bih rekao. – mahnem konobarici koja stoji pored šanka, ona odmah dođe.
– Izvolite, ima li nekih problema?
– Da, ima. Ovaj tip uznemirava moju obitelj, može li nas netko drugi uslužiti?
– Thom, što se događa?
– Ništa Vicky, ovo je moja kćer samo sam ju želio vidjeti. – Sad sam već u njegovoj zblebanoj faci.
– Slušaj me kretenu, to dijete možda nosi tvoju DNK, ali nikako nije tvoje. Ono što odbaciš kao smeće više ne smatraš svojinom, zar ne? Ostavio si je jer si pička koja se nije znala nositi sa onim što je ona, ali vidiš njena majka i ja znamo, zato odjebi odavde i ne približavaj joj se, baš kako to nisi činio otkako si izgmizao i njihovih života i ostavio ih same. Jesi me razumio?
– Samo je želim vidjeti.
– Ne može! Nemaš što da je gledaš, ne pripada ti i marš! – River me dotakne po laktu, skrenem pogled ka njoj.
– Dobro je Rion, u redu je. Neka je vidi. Neka vidi što je njegovo samo po krvi i po ničemu drugom. Neka vidi što je ostavio. – pomaknem se samo dva centimetra, on proviri iza mene, a Britt se skriva iza majke.
– Hej malena. Znaš li tko sam ja?
– Znam – tiho progovori.
– Nedostajala si mi.
– Lažeš.
– Što?
– Lažeš i skloni se. Ti nas ne voliš. Ni mi ne volimo tebe. – on zajeca kao kakva žena na ukopu. Tako ti i treba govno jedno. Bravo mala Sue, još ga i nogom nabij to bilo bilo ekstra da se mene pita.
– Britt nikada vas nisam posve ostavio, uvijek sam bio tu. Tvoja majka zna da sam uvijek pitao za tebe.
– Nije me briga. Nisi bio uz mene. Ne želim te vidjeti. – Prikrpi se ponovo uz mene, podignem ju i uzmem u ruke.
– Čuo si malenu, hajde sad razlaz.
– Nije u redu da mi braniš da vidim svoje dijete.
– Ne branim ti, ona te ne želi gledati i vjerujem da ti je jasno da treba da se makneš.
– River, reci ovoj planini da imam pravo...
– Što sam rekao? Kakva River? Ne pričaj s njom preko mene! One su moja obitelj i kako si ih ti ostavio same i nezaštićene ja sam tu sada da ih čuvam onako kako zaslužuju. Kako ovo dijete zaslužuje. – on samo kimne potvrdno, konobarica ga uhvati za ruku, kimne glavom i odvede ga od stola.
– Jebeno sranje! – Raton opsuje, mala Sue digne glavu.
– Je li otišao?
– Jeste Pudlo, bez brige.
– Hoćete da odemo negdje drugdje? – Rendall krene ustajati.
– Ne, nema potrebe, sve je u redu. Ovo se moralo desiti prije ili kasnije. Nije Vegas tako veliki da se nikad ne bi sreli njih dvoje. – River se blago nasmiješi. – Hvala ti Rion. Što si...
– Ništa zato. Sreća njegova pa je pizda, da je nešto pokušao strugali bi ga špatulom s ovog poda to je sigurno. – Konobarica dođe ispriča se zbog neugodnosti i kaže da će nas ona posluživati. Da, ovo je bio neugodnjak, ali neka je seronja dobio po nosu. Od rođene kćeri. Kako je posijao neka tako i žanje.
* * *
Večeru smo pojeli u miru, Britt se totalno opustila, jednostavno je izignorirala njegovo prisustvo, a mene je taj pogled bockao po leđima cijelo vrijeme. Ona je mogla da ga ne doživljava, jer dijete je i nikada nije imala povezanost s njim, a ja nisam baš mogao da ne primijetim kako gleda malenu, a pogotovo kako očima guta River skrivećki iza stolova, iza šanka i stupova. Nemam prava da se tako osjećam, ja sam nitko u njihovim životima, a on je ipak bio njen suprug, otac je tom djetetu iako samo na papiru. Nemam, ali opet se osjećam kao da netko gleda i želi moje, a to moje nikako nije, jasno mi je to.
Iznesem svima prisutnima neke svoje sumnje koje su mi se danas javile i kažem da ću uzeti u obzir i plan B za svaki slučaj. Zatim odem u toalet pošaljem poruke Mikeu i Eli i nazovem majku.
– Rion...
– Hej majko oprosti što zovem kasno.
– Nije kasno, tata i ja smo taman šetali pse.
– Čujem da su ti braća došla mali! – tatin glas dopre iz pozadine. – Bolje vam je da se izvučete neokrznuti iz toga što radite i da se lijepo skupite ovdje dok ste sva trojica blizu. Ne moramo mi čekati kraj mjeseca da vas vidimo.
– Pokušat ćemo Stari. Mama slušaj je li ona tvoja psihijatrica još u gradu?
– Doktorica Marvin? Jeste, zašto?
– Odlično. Slušaj, trebat će mi usluga i trebat će mi... malo srediti naše sobe. Da se može prespavati.
– Rion ne razumijem te.
– Objasnit ću ti.
* * *
Večera sa braćom Zeus, ako izuzmemo onaj mali nazovimo to incident na početku prošla je zbilja dobro. Britt je uživala biti u društvu tako velikih i divnih muškaraca koji su joj posvećivali možda i previše pažnje i sve se vrtilo oko nje. Dugo nisam vidjela svoje dijete tako zabavljeno i sretno, a dugo se ni ja nisam osjetila onim što zapravo jesam. Lijepa, normalna žena i majka, a ne samo laboratorijski štakor sa djetetom s poteškoćama, ostavljenom od supruga i prepuštenoj samoj sebi sa gomilom sranja na svojim plećima.
To koliko sam im svima zahvalna za ono što će učiniti ne mogu riječima opisati, ali ne mogu ni poreći da se plašim da bi i pored njihovog zaista dobrog plana nešto moglo poći po zlu. Brittany je zaspala s osmijehom na licu i tada sam znala da ove noći neće ustajati, da će spavati mirno i zadovoljno. Čujem da se zatvaraju vrata frižidera u kuhinji pa iziđem van iz sobe ostavljajući je da spava. Rion stoji oslonjen na pult, u ruci mu je čaša žestine. Na sebi ima samo donji dio trenerke, a njegovo krupno tijelo presijava se pod sjajem ulične rasvjete koje dolazi kroz prozor. Vidjeti ga tako visokog i ogromnog zastrašujuće je i ujedno prekrasno i prosto opijajuće. Priđem bez riječi i stanem ispred njega.
– Ono što si danas uradio pred Thomom....Nisi morao. On jeste govno i ostavio nas je, ali nikada nam ne bi ništa nažao učinio. Jednostavno je takav.
– Pizda misliš? – slegnem ramenima. – Možda sam pretjerao, ali neka misli da niste same za svaki slučaj. Ako se možda ...
– Što?
– Ne znam poželi vratiti ili nešto takvo. Jer vjerujem da ga ne želiš nazad.
– Ne, to nikako. Tko me jednom ostavi to je za zauvijek. On nije ostavio samo mene nego i nju, tako da... Svakog mjeseca plati alimentaciju i to je sve od njega.
– I to je dovoljno. – primaknem se još bliže, pa dlanom pređem preko njegovih prsa. On duboko udahne.
– Nitko nikada nije uradio nešto takvo za mene Rion, ne mogu ti opisati kako sam se osjećala.
– Dobro ili loše?
– Jako dobro. Predivno. – njegov krupni dlan obujmi mi obraz i doslovno pola glave.
– Uskoro odlazim odavde River. Kada završimo ovo... otići ću.
– Znam da hoćeš. Je li bezobrazno od mene, ako kažem da ne želim da ideš jer sam jučer rekla da sve razumijem? Jer razumijem, ali... Zaboravi. – odmaknem se malo, on me povuče nazad. Grudi mi udare od njegovu golu kožu, vrela je i osjećam toplinu i kroz majicu.
– River Max, otiću ću, ali ću se vratiti.
– Hoćeš? Je li to obećanje?
– Jeste. Nikada to nisam obećao nikome, ali Britt jesam. I tebi sada. Ne znam kada će to biti, ne znam koliko će vremena proći, ali... vratit ću se.
– Nadam se da nisi od onih koji ne ispunjavaju svoja obećanja.
– Svašta jesam, ali takav čovjek nikada nisam bio niti ću. – Gledam u njegove crne oči koje me uvlače u svoju mračnu dubinu, gledam i nestajem u tim crnim rupama ispunjenjim milijunima zvijezda. Rion Zeus je kunem se Bogom najljepši muškarac koji me držao u rukama ikada i želim njegovo veliko tijelo opet osjetiti svojim, želim da me ima i da ga imam, jer usprkos njegovu obećanju, nekako znam da je ovo zadnji put.
– Vodi ljubav sa mnom Rion – kažem tiho.
– Je li to naređenje ili želja?
– Što god želiš da bude. Još noćas, jer tko zna što sutra nosi. – Uhvati me za struk, podigne pa posjedne na kuhinjski otok. Noge su mi već raširene jer njegovo tijelo je među njima.
– Tako si lijepa Doktorice i tako poželjna – kaže, pa sagne glavu i krene ljubiti moj vrat, ližući ga i nježno grickajuci. Omotam noge oko njegova struka i pustim se.
* * *
Mala Sue je u kupaoni, sređuje se, a ja iskoristim njeno odsustvo da River privučem sebi i još se jednom izgubim u vrtlogu poljupca koji mi njene usne tako rado daju. Prošla noć bila je prekrasna i želio bih još takvih noći s njom. Ali, znam da ovakav nisam dobar materijal za nešto više, tako da moje želje moraju da odjebu negdje u stranu dok ne budem mogao biti ono što njima dvjema treba.
– Britt i ja moramo ići – kaže, pa se malo odmakne.
– Sve kao u normalan radni dan, kako smo se dogovorili.
– Naravno, bit će kako si rekao. – Malena iziđe pa uzme svoj ruksak.
– Idemo li Gospodine Rion?
– Ti i mama danas idete bez mene. Dolazim po vas čim nešto obavim, je li to u redu Sue?
– Nikada nećeš prestati da me zoveš Sue, zar ne Planino?
– Meh, što se može, mogla si i gore proći Ovčice. – ona okrene očima. Spustim se pored nje pa je zagrlim. – Budi dobra danas, može? – kime potvrdno. – I slušaj majku. Uz nju i ne miči se od nje kada ti to zatraži.
– U redu. – Ustanem, pa još jednom poljubim River u čelo.
– Molim te Rion čuvaj se.
– Bit ću dobro, ništa ne brini.
– Je li to obećanje? – pita pa se nasmiješi.
– Jeste. – Krenu van, pa kako zatvore vrata moj mobitel zavibrira. Pogledam poruku koja je stigla i sklopim oči. Uđem u sobu i iz torbe izvučem kompletnu opremu i odijelo. – Vrijeme je da se krene.