Smjestim ih u hostel, pa se zaputimo u stanicu Malom Mikeu. Kako uđemo unutra sve se glave standardno okrenu ka nama. Svi stanu sa onim što rade i samo nas gledaju bez riječi. Smiješno je, zbilja je uvijek smiješno vidjeti reakcije ljudi na nas trojicu skupa.
– Trebali bi... – zaustim, ali Mike primijetivši da se nešto događa izleti iz malog ureda.
– Nek' sam proklet! Zeus braća! – kaže pa se brzim koracima uputi ka nama. Čvrsto grli Rendalla i Ratona, meni samo nakrivi glavu. – Naredniče – kaže, pa se okrene ka svima. – Dobro je, šou je gotov, ovi dečki su kod mene, bez brige, otkako su se vratili iz Avganistana nisu još nikog ukokali. – Svi se zgledaju, pa se vraćaju svome poslu, poskivećki nas promatrajući. Ne bih se baš složio sa Mikeom u ovome, bar što se mene tiče. Za mene je ratište svuda gdje je nepravda i gdje vlada sranje, tako da nije mi baš bitno jesam li u vojnoj uniformi u tim trenutcima ili nisam. Neprijatelj je uvijek neprijatelj.
– Dođite dečki, nadam se da ćemo svi stati u onaj šupak od mog ureda. – Krenemo za njim, ali vrata sa strane se otvore i ona lijepa kao i uvijek stane pred nas.
– Prokletstvo, braćo Zeus! Izgledate fenomenalno.
– Tia Carollo – Rendall je zagrli, a zatim i Raton. – Lijepa kao uvijek.
– Napravili ste pometnju u stanici. Neke se stvari nikada ne mijenjaju. Drago mi je što ste tu. Mislim da će Rion trebati vašu pomoć s ovim.
– Je li ti Mike prenio...
– Rekao mi je. I kako sam rekla, ako dobijem svjedočenja te djece... ma znaš što, tim će svakako biti spreman, ako do nečega ne daj Bože dođe. Da vam se nađu. A poslije ćemo sve po protokolu kada dobijem čvrste dokaze.
– Misliš poslije ćeš zatvoriti Sektor 6 i sve te smradove strpati iza rešetaka?
– Obećavam da hoću, ali znaš kako mora biti.
– Nažalost.
– Lijepo vas je vidjeti, zbilja jeste. Mike je vaš čovjek, ja sam samo onaj iz sjenke i tako će ostati. Dat ću mu tim specijalaca, i iskreno se nadam da vam neće trebati.
– Hvala ti Tia, ne bismo mogli ovo do kraja izvesti bez tebe. Ono, po zakonu.
– Da i Rion... Provjerila sam Kingman. Kao i uvijek šećeru bio si u pravu. Šef mi je dao zeleno svjetlo, tako da... Riješit ćemo to uskoro.
– I opet, hvala ti. Kingman zaslužuje miran i normalan život.
* * *
Kad je svoj ured nazvao guzicom, to jest šupkom Mike je bio u pravu. Premalen je čak i za njega, a on je sitan čovjek, ali s nama grmaljima unutra djelovao je kao konzerva u koju su naslagane sardine. Tri xl veličine i ona jedna mala koju tutnu unutra da popuni prazninu.
– Znači dečki situacija je takva. Ne znam točno koliko vam je Rion detalja rekao, ali evo slike su tu, jasno pokazuju što se ondje događa.
– I ti kažeš da Lj.U.C planiraju tu djecu, to jeste makar jedno od njih predstaviti na sajmu u Hustonu? – Rendall drži sliku rukama, a čelo mu se bora.
– Da, to je ono što su zahtijevali od liječnika ondje. Bar jedan prototip mora biti spreman i u savršenom stanju. – Raton sklopi oči.
– Ovo je jebeni horor ljudi.
– Meni pričaš.
– Mali Mike, što si sredio i koliko točno vremena imamo za upad i vađenje djece? Kakav je plan?
– Pa, srednji brate situacija je ovakva. Uspio sam provaliti u sisteme Centra i prvo sam im pregledao financijska izvješća. Ima nekih mrlja koje će mi dobro doći. A, još imaju među svojim zaposlenicima ženu koja je odležala tri godine zbog pedofilije. A, kako znamo takvi ne bi trebali raditi s djecom.
– Sereš? Pa kako su smjeli da je zaposle?
– Pa, smjeli su jer je jedan od njuški ondje njezin ujak. Ne znam točno na kojem odjelu radi, ali provjerit ću. Plus tome stupio sam u kontakt sa roditeljima djece koji su bili nezadovoljni liječenjem ondje i dobio tri izjave. Nije to Bog zna što, ali kada sve skupa saberem imam nalog za upad. Dok je upadam s ekipom u glavni dio vi ulazite... pa tamo gdje trebate. Imate točno sedam minuta dok moj haker ne aktivira alarme za evakuaciju. Znači ja idem u 11:15, ondje ću se zadržati do prije podneva. Što je rekla doktorica, Rion, kada će uspavati djecu?
– Dat će im lijekove ranije i to veću dozu, jer trebaju ostati uspavani dok ih iznesemo odande i dok ne stignu na sigurno.
– Onda ostaje samo da podesimo svoje satove točno i sve mora biti u minut. Ali, to ja vama ne moram govoriti, vi ste i previše toga odradili savršeno tako da vjerujem da ćete i ovo. Djecu znači izvodite na stražnji izlaz, kombi će vas ondje čekati. Rion rekao si da imaš vozača?
– Ne brini to će biti riješeno danas.
– Voziš ih gdje? Kod doktorke?
– Da. Kada se probude neka prvo ugledaju poznato lice. Onda ćemo sve polako.
– Da, trebat će ih dopremiti u stanicu, ali kako smo rekli, sve polako i bez stresa. Ne želim da se toj djeci dodatno sjebe mozak.
– Trebat će proći terapije, to vam je valjda svima jasno?
– Jasno je Raton, ali po redu. Naše nije da o tome brinemo.
– A, čije jeste? Doktorke Max? Ne vjerujem. Slušajte dečki, ako ta djeca toliko znače Federlcima i tim ljudima u crnom, jasno vam je da će ih oni tražiti i na kraju svijeta. U njih su uložili ogroman novac i vrijeme, od njih su stvorili ubilačke mašine, nemojte misliti da ćemo ih samo tako uzeti i odvesti i da će oni živjeti neki život iz bajke kasnije. Oni će ih tražiti.
– Zato se djeca moraju podvrgnuti čišćenju, liječenju u adekvatnim ustanovama i...
– Ti to možeš riješiti Raton.
– Možda.
– Nema možda, ako im bude trebala pomoć moram znati da se na tebe mogu osloniti.
– Uvijek si mogao Mali, ne razumijem čemu taj ton.
– Oprosti. Već sam objasnio, ne snalazim se baš u svemu ovome što mora biti ovako, ali želim da već ako sam u tome onda budem siguran da ću sve odraditi dobro. Ne samo ono što mi je zadatak, nego i nakon toga. Ne želim da River...
– Aaa, tu smo dakle.
– Začepi Rendall! – znam točno što će sada reći.
– Nije tebi zbog tebe, nego ne želiš nju da razočaraš.
– Jesam li rekao da začepiš? Nije uopće to... Samo ovo nije moj stil i želim odraditi kako treba to je sve. U pitanju su djeca kojom su manipulirali gadovi. Ispirali im mozak. Koristili njihove poremećaje sna da ih naprave robotima. To ne može proći samo tako.
– Slažemo se s tobom Mali, da nije tako ne bismo sada bili ovdje.
– Znači Mike danas sve riješi i dovezi kombi. Sada su braća ovdje i nema se što čekati, sutra se ide i ovo završava.
– Jesi li siguran da je sutra dobro vrijeme Rion? Možda ipak da...
– Mike je spreman, ja sam spreman. Vi ste tu, nema se što čekati. Svaki minut za tu djecu je važan.
* * *
Ostali smo u Mikeovu sićušnu uredu još skoro cijeli sat, dogovarajući sve detalje koje smo zapravo mogli. Iskreno mi je sve to išlo na kurac, ali mene se u ovom slučaju ne pita, nisam važan ni ja ni to kako bih ja to odradio, nego su bitna djeca, ljudi i River. Da nitko ne posumnja da je ona imala ikakve veze s tim i da me ona dovela ovdje da bih napravio to što ću.
Dečki su me ostavili u Centru, otišli na ručak i dogovor je bio da se nađemo na večeri. Taman ću to iskoristiti da i River i Britt povedem van, da malena upozna braću, a i da River ne mora ništa da priprema kod kuće. Provjerim Britt skoro je kraj njenog snimanja, Eli i Jesse mi priđu.
– Tu ste. Sad sam stigao planirao sam vas potražiti.
– I kada krećeš?
– KrećeMO Jesse – Eli ga ispravi.
– Sutra.
– Sutra? Kako misliš sutra?
– Lijepo. Izvedite vaše klijente van kada se oglasi alarm, a tebe Eli trebam da voziš kombi. Hoćeš li moći odvesti na adresu?
– Naravno da hoću. Računaj na mene za sve što treba.
– Hvala vam što pomažete. Niste morali. Ovo nije vaša bitka, ali ipak ste dobrovoljno pristupili svemu.
– Samo budala bi okrenula glavu od onoga što se ovdje događa Rion Zeus, a mi nismo budale.
– Drago mi je što tako misliš Eli. – slegne ramenima pa cimne glavom na Jessea.
– Za njega nisam baš sigurna što se tiče toga je li budala ili nije, ali za sebe mogu da tvrdim.
– Hej, što si zmija? – Jesse se nađe uvrijeđen, ona mu se isplazi.
– Vaše je samo da kada čujete zvuk alarma za evakuaciju pokupite klijente i što više ljudi i izvedete ih van, na sigurno. Nitko ne smije ostati unutra da bih lakše mogao doći do sektora 6. Kada izvučem djecu, Eli, crni kombi će čekati desne strane zgrade, oni će biti unutra uspavani. Uskoči i vozi. Adresu ću ti poslati.
– Zašto ja ne idem s njom?
– Kad nastane metež bolje je da ne nestane oboje. Da vas se ne osumnjiči za nešto. Ako netko i primijeti da Eli nema, neće biti sumnjivo. Ako vas nema oboje to već jeste.
– Zašto ti ne voziš?
– Ja ću odraditi svoj dio, moram čuvati doktoricu River. Ne želim da joj se nešto dogodi.
– Ona je u ovo upletena? – Jesse upita, a Eli ga udari laktom. – Što je, pa pitam!?
– Ne. Zapravo ne znam. Ono što sam čuo ponukalo me da se javim na njen oglas da traži zaštitu, da bih se uvukao ovamo. Posložile su mi se karte savršeno.
– Ali ona radi u 6A? Nemoguće da ne zna za ovo.
– Možda i zna, meni nije ništa rekla, baš kako ni vaši klijenti s vama ne pričaju o svom poslu. – pazi da ćeš od mene izvući nešto, kako da ne. – Ona je tu da je čuvam, u ovo ne uvlačim nikoga osim vas i mog prijatelja iz policije. Radim sam većinom, to je ono čime se bavim i tako će ostati.
– Znala sam da si mi od nekud poznat Zeus. Ti si tip s harlijem o kojem mi je rođakinja pričala. Moraš biti ti.
– Ne poznajem tvoju rođakinju.
– Cherry? Izvukao si je iz Tuscona?
– Ovo je jedan jebeno mali svijet.
– Znala sam da si to ti. Po onome kako te opisala... O čovječe!
– Je li ona dobro?
– Dobro? Prokleto je odlično. Sada kada se i Teena vratila njih dvije su dobile šansu za novi život. Zahvaljujući tebi Zeus.
– Vau ovaj je kao neki Robin Hood – Jesse okrene očima.
– Zapamtite sutra nakon alarma... Ništa drugo, samo odradite svoj dio. I Eli molim te daj mi broj da ti pošaljem adresu.
****
Nebo iznad Vegasa oduvijek je drugačije nego iznad drugih mjesta i gradova, pa i nebo iznad Primma koji je samo nekih četrdesetak milja od Vegasa drugačije je, ljepše, čistije, prirodnije. Ovdje su svjetlost zvijezda zamijenila umjetna svjetla reflektora i svih ovih blještavih zgrada i reklama. Ta su prejaka svjetla ukrala sjaj zvijezdama i da bi ovdje vidio zvijezde moraš se udaljiti iz grada dovoljno daleko da zagaziš u srce pustinje. Tu možeš uživati u čistom nebu obasjanom milijardama zvijezda, gledati u prekrasan, široki mliječni put koji se prostire pred nepreglednom pustarom i prekida negdje iza planina. U ovom trenutku volio bih da sam ondje, da sam negdje u sred pustinje i gledam u ljepotu zvijezda.
Sjedim na stubama ispred kuće dok čekam River i Britt da se spreme. Prihvatile su moj poziv za večeru u gradu, a mali se kovrčavi crv veoma radovala što će upoznati još dva diva/slona/komade za Gandalfove orlove. Vrata se otvore i prvo iziđe mala gospojica sva lijepo obučena u nekakvu cvjetnu haljinicu, sa kosom samo napola zakačenom gore tako da joj cijelo preslatko lice sija od nekakvih sitnih šljokica, a kose nema da to malo zamaskira.
– Vau kakva princeza, izgledate prekrasno mala madam – nakrivim glavu, baš kako kakav džentlmen, a ona se zakikoće. Podignem pogled gore i vidim nju u kratkoj haljini koja ima samo jedan dugi rukav. Sklopim oči jer maloprije sam razmišljao o onim zvijezdama koje bih želio vidjeti više no udahnuti, a sada gledam u stotinu zvijezda utkanih u tkaninu koja joj se priljubila za to vitko, savršeno tijelo. Duge noge nestaju ispod vrhova haljine, najradije bih se sada zavukao tu između njih i ostao, ma prokleti bio ostao bih zauvijek.
– Jako si lijepa – progutam slinu pa konačno izustim. Nasmiješi se.
– Hvala Rion i ti si. Dugo već nisam izašla na večeru sa muškarcom, a sa trojicom nikada.
– Ne brini Rendall te poznaje, a svidjet ćeš se i Ratonu. Zapravo, ko njih jebe, ne trebaš ti njima da se sviđaš, sviđaš se meni i to je sasvim dovoljno. – Mala Pudla se zasmijulji. – Što je Pudlice?
– Opsovao si. Opet.
– Navikni se mala, ja sam veliki čovjek. Moja kultura često ostane negdje na dnu tamo kod stopala pa dok se popne do gore, već je kasno, lupio sam nešto. Opsovao, prokleo, što ćeš. Hajde idemo, malo sam ogladnio. – pustim malu ispred nas, pa kad nam okrene leđa iskoristim to da se zalijepim za River i ukradem jedan divan, dubok poljubac. – Zbilja si predivna.