Prošlo je osam kada sam nakon doručka u malom zaprćku od B&B ispušio cigaretu i popio kavu. Platim smještaj, pa sjednem na motor i krenem do policijske postaje. Jutro je svanulo suho i sparno, iako temperatura nije bila visoka, zrak je bio poput pokrivača i činilo mi se da moram proderati kroz njega da bih mogao disati kako treba.
Parkiram pred stanicu, vrate se neki mladi dani. Proveo sam ovdje neko vrijeme i s jedne i s druge strane brave, poznajem ovu zgradu i pritvore za maloljetnike, jer nećemo se lagati moja braća i ja znali smo često pobjeći u Vegas, a nekako bi uvijek murija uhvatila mene i zatvorili bi me dok bi oni sjedili u hodniku i čekali naše roditelje da nas svu trojicu pokupe. Događalo se više od jednom, priznajem, ali ne kajem se. Svaka faza odrastanja nosi nešto svoje. Istina, majka i otac se tada jesu ljutili na nas, ali kada smo malo odrasli učinili smo ih veoma ponosnima. Toliko da vjerujem da se više i ne sjećaju tog vremena kada su nas skupljali iz ove stanice.
Uđem u taj mravinjak sa stotinu soba i ureda, a oni koji gmile glavnim predvorjem nekako svi na sekund zastanu i pogledaju me. Kimnem glavom, a oni kao da se povrate iz transa nastave gdje su stali. Priđem pultu za kojim je mlada policajka, vjerujem tek prošla obuku.
– Dobar vam dan. Trebao bih detektivku Carollo, da li je tu?– pogleda me, pa digne kažiprst u zrak.
– Samo sekundu da provjerim – gleda u ekran, pa vrati pogled na mene. – Ovdje je. Možete kroz hodnik pa lijevo. Ondje je čuvar koji će vas uvesti. I molim vas samo vaše ime da vas upišem kao posjetioca.
– Zues. Rion Zeus. – utipka, pa mi pokaže da mogu da idem. Prođem hodnikom pa lijevo i vidim čuvara. – Kod detktivke Carollo molim vas. – on kimne pa priđe vratima i pokuca. Priđem i ja stajući iza njega.
– Tia, imaš posjetu...– kaže joj dok ona nešto tipka na laptop.
– Da, da, neka uđe tko... – podigne pogled, pa kad me ugleda osloni dlanove na stol i razvuče osmijeh. – Je l' to mene netko zajebava? Jedan od čuvene braće Zeus! Ni manje ni više nego jebeni Rion Zeus! – čuvar se skloni, uđem unutra, ona iziđe iza stola, pa pojuri k meni. Tia Carollo jedna je od naviših žena koje poznajem, sa svojih 190 centimetara pravi je div spram onih koje svakodnevno srećem. Čvrsto me zagrli, ja uzvratim. – Ti prokleti seronjo! – opsuje me, slegnem ramenima.
– Kako si Tia? Prošlo je... Koliko, dvije godine?
– Dvije godine, šest mjeseci i sedamnaest dana, ali tko broji, zar ne?! – udari me po prsima. – Što radiš ovdje gade? I što baš sada? Gdje si bio prije šest mjeseci da me samo jednim seksom odgovoriš od udaje?
– Udala si se?
– Pa, nisam se mogla više nadati da ćeš se od nekud pojaviti. Kako si mi ubio svaku nadu u pronalazak sretnog kraja s nekim moje visine, morala sam pristati na nešto malo manje.
– Žao mi je. Da sam znao da se tako žarko želiš udati za lutalicu poput mene i upropastiti svoj život, došao bih.
– Ne seri Rion, znaš da bi bili odličan par.
– A, ti pošto me poznaješ znaš da nisam dobar par za nikoga, tako da budi sretna što si našla nekoga tko te voli i tko će ići s tobom kroz život.
– Njah... Za sada smo dobri, ja ne vjerujem u zauvijek. Sve je to dok ide, ide. Nego, dođi, sjedni, pričaj gdje si bio, što si radio, što te dovelo ovamo?
– Ako ti ispričam gdje sam bio i što sam radio neću izići izove stanice. To jest hoću, ali samo kombijem u lisicama na put ka zatvoru.
– Rion, molim te. Neću te odati vlastima.
– Ti si vlast.
– A, ti si moj prijatelj, moj bivši seks partner, a to se cijeni jer si bio jedan od boljih, ako ne i najbolji. Reci, što te dovelo k meni?
– Putem dovdje stao sam u Kingman.
– Što si ondje tražio?
– Pauzu. Samo sam nakratko stao da jedem, a onda je kao i uvijek mene nešto našlo.
– Što točno?
– Gradom vlada banda Tia. Valjaju drogu i lijekove u kombijima dostave.
– Zbilja?
– Krcali su ih u skladište koje sam... slučajno zapalio.
– Zapalio si gradskoj bandi skladište droge i lijekova? Kada se to dogodilo? – krene tipkati na laptop prije nego odgovorim.
– Sinoć. U ranim večernjim satima. – čita izvješće i odmahuje glavom.
– Ti si totalni kaos Rion. Kako si se usudio...
– Slušaj Tia... Građani znaju što se događa s njihovim gradom, policija ondje očito ima dobrobiti od šefa bandita koji ondje ordiniraju. Ne mogu ništa sa sigurnošću da tvrdim, ali molim te... Poznaješ više ljudi nego ja i znaš kome bi mogla povjeriti nekakav tajni zadatak za Kingman. Neću te učiti tvome poslu, znam da ga obavljaš savršeno, zato sam i došao prvo k tebi. Ako ne želiš, u redu je naći ću već nekoga tko će se pobrinuti da građani Kingmana više ne žive u strahu. Žena kojoj sam pomogao pretučena je od njih u sred bijela dana, na sred ulice. Sina su joj držali i mlatili jer im je mali ukrao ključ od skladišta. Sranja su ondje Tia, volio bih kada bi to provjerila.
– Dobro. Ne garantiram da ću istog trena da se bacim na to, kao što bih na tebe da nema ovog prstena jebote, ali... Učinit ću što mogu.
– Hvala ti.
– Ima li još nešto što bi htio podijeliti sa mnom?
– Ne... Zapravo... Znaš li što o Centru za istraživanje bolesti sna?
– Ne puno, zašto?
– Doktorica koja ondje radi treba tjelohranitelja. Unajmila me iako se već neko vrijeme ne bavim time.
– Je li lijepa?
– Što?
– Doktorica. Je li lijepa? Ljepša od mene?
– Pa.. Ne. Mislim, lijepa je. Što znam, nisam je baš zagledao.
– Znači prelijepa je. Sranje.
– Ženo, opusti se.
– Mrzim te.
– Znam.
– Zašto joj treba zaštita, prijeti li joj netko?
– Kaže da ima roditelja djece koji nisu zadovoljni liječenjem i da liječnici ondje dobivaju prijetnje smrću.
– Prvi put čujem tako nešto. Ne sjećam se da smo imali ikakve prijave u vezi toga. – nagnem se bliže njoj, ona prepozna taj čin, pa se primakne.
– Moram provjeriti što se ondje događa Tia. River kaže da se neke mutne radnje ondje obavljaju, a da Centar usko surađuje sa FBI–em i da...
– Stani! Ne želim znati. Ako ćeš raditi ono što radiš, ja ne smijem znati Rion. Razumiješ? Ako znam morat ću postupiti po pravilniku i...
– Znam. Oprosti. Zaboravi.
– Slušaj, ja se neću u to uplitati jer ne smijem. Što god da jeste, ja ne smijem biti dio toga. Za javnost. Ali, mogu ti dati jednog od svojih ljudi da ti bude podrška za sve što trebaš.
– Učinila bi to?
– Za tebe? Kakvo glupo pitanje. A, njemu treba malo akcije, predugo je za stolom. Ako se slažeš naravno. Možeš mu potpuno vjerovati, pokrivat će sve tvoje radnje.
– Ne sramim se svojih djela Tia, pomažem ljudima, ali pri tome nekima i štetim.
– Pa zbog tih nekih Michael će biti tu da počisti za tobom. Ako ustvrdi da imamo slučaj dat ću ga njemu i skupa radite. Rion, Centar je poznat, FBI surađuje s njima, sve mora imati dobru podlogu, mora biti uknjiženo, i da ti ne pričam znaš i sam.
– Znam Tia, i opet hvala ti. – stisne onaj svoj zvučnik na telefonu pa nekome tamo kaže da pošalju Michaela u njen ured.
– Mike je dobar, imate mnogo toga zajedničkog vjerujem. – nakon kucanja vrata se otvore, ona ga pozdravi.
– Naredniče? – kako to kaže, prepoznam mu glas, pa se u hipu okrenem i skočim sa stolice. On stoji ondje široka osmijeha i raširenih ruku. – Narednik Rion Zeus, glavom i bradom!
– Mali Mike! Jebote to si zbilja ti! – pođe mi u zagrljaj stegnem ga uz sebe sa svih njegovih 158 centimetara. – Ne mogu vjerovati!
– Ni ja!
– Rekoh imate mnogo toga zajedničkog – Tia ustane pa nam priđe.
– Mislio sam da nikada više neću vidjeti nikoga iz jedinice – Mike oduševljeno steže šake. – A, evo vas ovdje. Naredniče.
– Više nismo u vojsci Mali Mike, molim te bez činova. Samo Rion.
– Čujete li se... Čuješ li se sa nekim od dečkiju? – odmahnem glavom.
– Maknuo sam se do svega i svih.
– Terapije? Ideš li još?
– Išao sam samo prvu godinu. Bilo je dovoljno.
– I ja. Pomoglo je, ali sranje je ostalo zauvijek urezano u mozak.
– Mike, Zeus ima potencijalnu operaciju s Centrom za istraživanje bolesti sna. Budi mu podrška. Neka te upozna sa svime. Ja ne smijem biti umiješana, ali ću biti tu za sve što treba.
– Razumijem Gospođo.
– Dosta si sjedio za stolom Mike, neka te tvoj narednik još jednom povede u akciju. – zagrlim Mikea još jednom, ne mogu vjerovati da je tu.
– Molim te Mike zapiši mi negdje svoj broj, pozvat ću te večeras da se nađemo na piću, sada moram da se nađem sa Doktoricom Max. S River. – on uzima papirić sa Tiinog stola i piše mi broj. – Hvala ti mali. Javit ću se večeras. Tia, ne znam. Žao mi je što si se udala za papka...
– Hej, nije on papak – kaže, pa okrene očima. – Dobro, možda malo. Ali ne mogu svi biti braća Zeus.
– Hvala ti za ovo. Znao sam da mogu na tebe računati.
– Provjerit ću Kingman budi bez brige. A, za ovo što planiraš uraditi... Neka ti je sa srećom Rion.