|| Tea Black
Čujem buku pa lagano otvaram oči, budim se u sobi koja je bila skroz drugačija od moje i tada se sjetim da sam ostala kod Leona i Ryana.
Polako ustajem sa kreveta i kad sam htijela izaći iz sobe zaustavi me zvuk moga telefona. Pridjem stolu na kojem se nalazio moj telefon pa ga uzmem i prihvatim poziv. Čim sam čula glas od te osobe veoma dobro sam znala ko je to.
"Djevojko gdje si ti? Juče mi se uopšte nisi javila, a tvoji mi kažu da te nema kući. Da li si pobjegla iz grada a da me nisi obavjestila?"
"Dobro sam Luna, čitava ona stvar oko zabave je malo izmakla kontroli, ali ne treba da brineš, tu sam ja." - Kažem joj.
"Opa, jel to znači da si uhvatila nekog lepog dečka?"
"Joj Luna, ova stvar je mnogo ozbiljnija nego što misliš..." - Odgovorim joj.
"Onda ne budi tajanstvena i ispričaj mi sve."
Poslije sat vremena našeg razgovora Luna je sve otkrila. Pažljivo je slušala svaku moju riječ i rekla je da odma sutra dolazi kod nas kako bi upoznala njih dvojicu. Kao što ona kaže, neće da me ostavi samu sa dva momka u kući.
Kada smo napokon završile poziv ja sam izašla iz sobe i uputila se prema kuhinji. Pošto nikoga nije bilo uzela sam sebi sa spremam nešto za jelo ali me je prekinuo duboki glas iza mene.
"Šta to misliš da radiš?"
"Zar u ovoj kući djevojka ne može u miru ni da jede?" - Kažem bjesno.
"Idi sjedi, ja ću ti napraviti šta želiš."
"Nisam tražila tvoju pomoć Leone, mogu i sama." - Odgovorim mu drsko.
Bez i jedne riječi samo mi je prišao i podigao me. Ušao je u dnevni boravak samnom na ledjima i polako me spustio na kauč. Zatim mi je uputio blagi osmjeh pa se vratio u kuhinju.
.
Poslije pola sata on se vratio sa hranom i sjeo pored mene. Upalio je televizor i prebacio na meni poznatu seriju "Lucifer".
Cijeli dan nam je prošao gledjući tu seriju. Iako nismo ni riječ progovorili jedno sa drugim nekako mi je bilo lijepo u njegovom prisustvu. Sati su prolazili i prolazili a mi smo i dalje bili zajedno.
Kada se prva sezona napokon završila ustala sam sa kauča i krenula nazad u sobu ali sam zastala kada sam ga vidjela kako spava. Prišla sam mu i pokrila ga dekom koja se nalazila pored njega, a ja sam sjela na drugi kraj kauča i naslonila se na jastuk. Ovaj dan je prošao brže nego što sam mislila, sa njim vrijeme je prolazilo tako brzo da je napolju već bila noć.
Ubrzo je umor i mene savladao, više nisam ni razmišljala o tome kad trebam da se vratim kući. Nisam mislila ni o čemu drugom. Ni o drugaricama, ni o roditeljima, ni o svom dosadašnjem životu koji sam imala. Osjećala sam se kao da je ovo novo poglavlje u mom životu, kao da je sve ovo jedan novi početak. Gledajući kroz prozor ulična svjetla ubrzo sam i ja zaspala pored njega, u sobi u kojoj je odavno ušao mrak.