.
Dolazim ispred dvorišta u kojem je već bilo puno ljudi, prolazim kroz gomilu i dolazim do moje drugarice koja se pozdravljala sa svima, ugledala me je pa mi je iste sekunde prišla. Nasmejala sam joj se i pružila joj poklon u ruke koji je ona sa radošću prihvatila.
"Mislila sam da nećeš doći jer ovakve žurke nisu tvoj stil." - Dobaci mi.
"Znaš Sanja možda sam htjela da dodjem da se i ja oprobam u ovome." - Kažem povišenim tonom.
"Ma daj, što se odma ljutiš? Idi do bara i uzmi nam piće, a ja idem da dočekam ostale goste." - Kaže kroz osmjeh.
"Dobro, ali neću se puno zadržavati. Nego, gdje je Luna?" - Pitam ju.
"Luna neće doći, ima neke obaveze, Bog zna šta, a to znači da svi lepi momci nama ostaju." - Namigne mi i ode.
Sanja je inače djevojka koja voli biti u centru pažnje, a ja...ja sam totalno suprotno od nje. Ovakve zabave me nikad nisu privlačile ali više sam dolazila zato što sam morala nego zato što sam htijela. Mada, možda sam i ja trebala više da izlazim sa vremena na vrijeme.
.
Oko šanka je već bilo nekoliko ljudi. Našla sam mirniji ćošak blizu zida i sjela dok mi je konobar polako prišao i pitao "Šta želite da popijete?" Poslije par trenutaka šutnje naručila sam običan sok od narandže pa mi ga je on brzo donijeo. Sjedila sam tako par minuta dok nisam primjetila jednog momka koji sjedi sa moje lijeve strane. Odma sam po onim očima shvatila ko je on. Kada je shvatio da ga gledam malo me je odmjerio pa mi je uputio blagi osmjeh. Ja sam ga samo gledala do trenutka kada je ustao sa stolice i krenuo ka meni.
"Zašto se tako lijepa dama udaljila od svih?" - Upita me dubokim glasom.
"Zato što ne želi da joj razni muškarci prilaze." - Odgovorim mu pomalo sarkastično što on i primjeti.
"Već sam te par puta sreo, zar ne?" - Upita me.
"Da, ili si me sve vrijeme pratio iz znatiželje." - Kažem mu nakon čega se nasmeje.
"Nisam ali ni ta solucija nije loša, s obzirom kako blistaš u toj crvenoj haljini svaki muškarac bi poludio za tobom." - Kaže mi blagim tonom.
"Hvala, ženskarošu." - Kažem samoj sebi ali me i on čuo.
"HAHAHAHA, ne bih ja to mogao da budem mala." - Odgovori mi pa me pogleda u oči.
Samo se nasmejem na njegovu izjavu a onda pet minuta provedemo u tišini gledajući se u oči. Njegov pogled je bio tako umirujuć i dubok. Cijelo vrijeme smo držali pogled jedno na drugome dok me nije prekinuo Sanjin glas.
"Izvini, ali sada bih ja trebalo da krenem." - Kažem mu pa ustanem sa šanka.
"Nisi mi rekla kako se zoveš." - Kaže mi zainteresovano.
"Tea. Tea Black." - To su bile zadnje riječi koje sam mu uputila pre nego što sam se uputila ka Sanji.
.
Cijelo veče sam pričala sa Sanjom dok mi je ona tračala druge ljude. Skoro je ništa nisam ni slušala jer me je zanimalo nešto.
...Kada sam mu rekla svoje ime njegov izraz lica je bio čudan. Zamislio se i iznenadio kao da je to ime već negdje čuo...
Sanja me je brzo trgnula iz misli i počela pričati kako sam odsutna skoro cijeli razgovor. Rekla sam joj da idem kući jer mi se više nije dalo biti ovdje. Ona je samo odmahnula glavom a ja sam krenula osvrćući se svaki put iza sebe ne bi li ga opet vidjela da me prati. Iako sam to iščekivala...na kraju iza mene nije bilo nikoga.
JE LEEST
Pod djavoljom zaštitom
Paranormaal- Ponekad sudbina oblučuje naš put ali mi sami stvaramo svoj kraj.
