Pod djavoljom zaštitom

"Ako je tama ovdje jedini izlaz, pustiću je da me preuzme."

|| Leon Ashley

Vidjeo sam kako silaze niz stepenice pa sam ih odma uputio ka izlazu. Pozdravio sam Sonju na šta mi je ona samo rekla "čuvaj se". Ušao sam u auto i polako smo krenuli nazad putem kojim smo i došli.

"Ne razumijem što sam dolazila kad mi nisi dopustio da se priključim razgovoru."

"Neke stvari ne bi trebalo da znaš, a pošla si jer sam ja tako htjeo." - Odgovorim joj.

"Znači neću dobiti nikakav razlog današnje posjete?"

"Posao." - Odgovorim kratko.

Odmahnula je glavom i naslonila se na prozor do sebe. Gledao sam ju par trenutaka i pitao se da li bi bilo bolje da sam joj sve rekao ranije. Skrenem pogled ka dole i stisnem ruku. Sada je previše kasno da joj kažem bilo šta više o sebi.

"Leone."

"Reci Ryane."

"Zaspala je."

Pogledam pored sebe i vidim Teu kako spava. Skinem jaknu sa sebe pokrivajući je. Zagledam se pomalo u nju pomalo u daljinu iza prozora. Moju zamišljenost je prekinulo naglo kočenje auta.

"Jesi li normalan?" - Kažem mu.

"Mislim da imamo problem."

Pogledam izvan auta i vidim itekako poznatu osobu. Otvorim vrata i izadjem, a Ryan uradi isto zamnom. Pogledam nazad ka Tei uvjeravajući se da je dobro na šta vratim pogled ispred sebe.

"O ne brini, neću ništa uraditi tvojoj dragoj. Ovdje sam lično došla radi tebe."

"Gubi se odavde." - Kažem skupljajući šake.

"Vidim da si bio u posjeti veoma staroj prijateljici, pobrinula sam se da joj bude zabavna makar ta zadnja posjeta. Ta prokleta baba, zna i više nego što sam mislila."

"Nisi valjda..." - Pogledam ju.

"Morala sam, nije mi ostavila nikakav izbor. Uskoro ćeš i ti otkriti neke stvari koje ne znaš. Baš zbog toga moram da vas spriječim, sada i ovdje."

"Ako hoćeš borbu u najavi gubiš." - Kažem joj.

"Mani me toga, nemam ni volje ni vremena, ja sam ti više mentalni igrač. A sada momci, dovedite mi ih ovdje."

Nakon njenih riječi iz auta su izašla dva krupna muškarca. Ryan i ja smo lagano hodali prema njima prije nego smo se bacili u trk. Jednog sam oborio na pod ali kada sam pogledao iza sebe Ryan je već bio u nesvijesti. "Kako?" - Upitao sam prije nego što je stavio masku na mene. Zeleni dim se krenuo širiti unutar nje i prije nego što sam išta shvatio sve je postalo mutno. Udarao sam šakama ispred sebe iako nisam više bio siguran da li ikoga ima tamo. Osjećaj je bio isti kao da se borim sam sa sobom udarajući u prazan prostor.

Osjećam veliki umor, bol, jako veliku bol. Osjećam nešto što nikada nisam mogao da osjetim, i sada je toliko jaka da imam osjećaj kao da će početi da me guši. Gušiće me u sopstvenoj koži kao da padam u vječiti ponor bez kraja. Ali po prvi put osjećam se slabo,
kao sa me ništa ne pokreće, kao da ni sam više ne mogu da izdržim protiv sebe. Guši me, davi, ubija, uništava me iznutra. Ništa više ne vidim osim tame. Ako je tama ovdje jedini izlaz, pustiću je da me preuzme.