Ulazim u restoran i miris muškog parfema pomješan sa ženskim ispunjava moje nosnice.
Pozdravim konobare koji dočekuju goste na ulazu u restoranu. Pogledom prelazim preko mase i ugledam Ams u plavoj haljini koja doseže do njenih koljena. Kosa joj je blago kovrdžava pri vrhovima i crta oko očiju koju je izvukla tušem čini moju prijateljicu najljepšom.
Pored nje stoji kovrdžavi dečko u crnom odjelu sa leptir mašnom oko vrata. Jason je osoba koju je Ams oduvijek tražila. Zelene oči i kovrdžava kosa jednako je njen momak iz snova.
Ova sala je prepuna i vidim da je cijela škola ovdje večeras. Tražim crnokosog dečka,ali ga nigdje ne vidim trenutno.
Odlučim prići Ams i Jason'u,valjda im neću smetati.
Skinem kratki kaputić koji je dosezao do mojih zglobova na rukama i u jednu ruku uzmem crnu pismo-torbu.
Polako koračam prema Ams,ali me nečija ruka povlači u stranu i odvodi me u tamu.
"Treba li vam pratnja,klinko?"
Osjetim vreo dah na krajevima uha i njegov vječiti parfem od kojeg ludim.
"Zavisi."
Tiho odgovaram i okrećem se da mu vidim lice,ali nažalost mrak je posvuda.
"Onda idemo,biti će mi zadovoljstvo da budete moja pratilja večeras."
"Idemo."
Osjetim njegovu ruku u svojoj. Polako me vodi i izlazimo iz mraka.
Kad sam dovoljno imala svjetlosti jasno sam mogla vidjeti crno odjelo i blago raskopčanu košulju bez mašne ili one dosadne kravate koja guši. Zbog toga ga volim najviše jer je unikatan i jedinstven.
Brada stara nekoliko dana i duge crne trepavice. Najljepše stvorenje na cijelom svijetu.
"Zar ti nisi ljut na mene?"
"Jesam."
"Šta onda radiš večeras ovdje sa mnom?"
"Završavam školu. Napokon."
Tiho sam uspuhnula i krenuli smo prema Ams.
Osjetim prijateljičin pogled na sebi koji ima prijekora.
Približili smo im se i vjerujem da nismo na ovako svečanoj večeri derala bi se na mene jer joj se nisam javljala. Ostale cure su tu negdje i trenutno ih ne vidim.
"Je l' ti imaš telefon,Emma?"
Tiho mi je šapnula.
"Ugašen je."
"Kasnije ćemo razgovarati jer te ne mogu sada galamiti. Izgledaš predivno."
"I ti Ams..Jason i ti izgledate predivno zajedno."
"A ti i James ste zvijezde večeri."
"Gdje su ostale cure?"
"Tu su negdje,motaju se uokolo. A ti? Gdje si dosada?"
"Kasnila sam,ali sad sam tu."
Sjela sam pokraj Ams i Jamesa,a Jason je bio do Ams. Neka lagana muzika je svirala. Rekla bi neki evergreen koji nisam slušala do sada.
Ugledala sam svijetlu haljinu i plave oči kako nam se približavaju. Melanie je bila predivna u svojoj svijetlo- rozoj haljini koja je odgovarala njenom mentalitetu.
"Pa i Emma nam se pridružila."
"Da,da djevojćice sa sivo-plavim očima."
"Djevojčice?"
"Večeras si kao pahulja u rozom zapravo pahulje nisu roze,ali nježna si i izgledaš kao pahulja."
"Skontala sam,a ti kao i uvijek. Jednostavna i elegantna."
Zagrlila sam je i osjetila njen blagi parfem.
"Gdje su ostale cure?"
"Alex je na wc-u i brzo dolazi,a Nicol i Emily su se negdje izgubile u masi."
"Drago mi je da smo svi večeras tu."
"Zapravo nismo svi. Andrew i Nicol su prekinuli. Tipična Nicol."
"Nije ona baš cura od veza. Luda je i samoća joj pristaje. Mislim da joj je dovoljna mikseta i njena kamera i čuda radi od njih."
Svi smo sjedili u nekoj tihoj atmosferi. James i ja nismo baš puno razgovarali. Uživao je u večeri baš kao i ja. Nisam bila ljuta,a nije ni on.
Ams i Jason su nas odavno napustili,negdje su otišli,a Emily,Nicol,Alex i Melanie su tu pokraj nas. James je jedini muškarac i nije mu neugodno zbog toga. Nicol se odlično drži od prekida. Nije kao ja. Ja bih bila u depresiji vjerovatno godinu dana poslije toga. Cura ima svoj stav i jak karakter koji jako poštujem. Voljela bih biti kao ona.
Gledam u pravcu prema nekom paru i momentalno zamišljam sebe i James'a u takvoj poziciji.
"Je li dama za ples?"
Osjetim njegov dah i šapat.
"Nisam dama i jesam za ples."
Usato je i uzeo me za ruku. Muzika je bila lagana i mi smo se pomjerali u trmpu muzike. Nisam bila neki plesač,ali jednostavno sam pomjerala noge i nije izgledalo tako loše.
"Mislim da ćeš sad moći pronaći vremena za mene,kad si položila maturu."
"Opet ironija."
"Ozbiljan sam Emma."
"A ja se ne želim svađati. Zapravo čestitat ću i ja tebi na prolazu."
"To je bila tvoja želja da prođem,zar ne."
"Znači prošao si samo zato što sam ja to tražila?"
"A ti?"
"Šta ja i nemoj prelaziti na drugu temu."
"London?"
"Ja ne odustajem od Londona i znaš ako misliš da mi imponuje to što si prošao samo zbog mene varaš se. Trebao si to raditi radi sebe. "
"Opet sam skrivio."
"Nisi,samo i ti poslije razmisli dva puta prije nego što nešto kažeš."
"Uvijek moraš ti svoju filozofiju."
Rekao mi je sa smješkom i vidim mu na licu da više nije ljut.
"A ti nisi ljut?"
"Znaš da je ne mogu biti ljut na tebe. Ja tebe volim i ne ljutim se."
"Volim i ja tebe, James."
Noć je trajala dugo i negdje dva sata iza ponoći smo krenuli kući. Ams i Jason su nas napustili rano,a cure će večeras prespavati kod Nicol.
"Ams čujemo se sutra moramo razgovarati."
Rekla mi je Nicol.
"Dobro,kad ustanem.zovem vas i idemo negdje na kafu ili možemo navečer u izlazak da proslavimo maturu."
"To mi se sviđa."
Zagrlila sam se sa curama i pozdravila. James će me otpratiti do kuće.
Sjela sam u auto i James je krenuo. Vozili smo se i nismo baš mnogo razgovarali.
Sretna sam jer mi je oprostio,ali zapravo još nismo razgovarali o Londonu.
Večerašnja noć je stvarno prošla ugodno.
"Jesi li sretna Emma?"
"Zašto me to pitaš?"
"Stalo mi je do toga,do tvoje sreće."
"Jesam James. Sretna sam jer se ne ljutiš na mene."
Ušutio je i ništa nije progovarao. Da li sam zaista bila sretna?
Kako da mu kažem za London? Mora znati da idem u London i da mi je do toga stalo. On ako me voli,a znam da me voli trebao bi podržati moje želje.
"Možemo li sutra razgovarati? Moram ti nešto reći."
Upitala sam ga.
"Naravno,kad god ti budeš željela."
Stali smo ispred kuće.
"Vidmo se James."
Poljubila sam ga u obraz i krenula otvoriti vrata,ali me je povukao za ruku.
Osjetila sam njegove usne na svojima.
"Volim te."
"I ja tebe, James."
Odvojili smo se jedno od drugog i ja sam izašla iz auta.
Otvorila sam vrata od kuće i ugledala sam svijetlo u dnevnoj sobi. Mama i tata još nisu spavali.
"Vi još ne spavate?"
"Ne moramo ti nešto reći, Emma."
Čula sam majčin glas i pretrnula sam. Osjetila sam strah. Šta se sad dogodilo?
"Nešto se dogodilo?"
"Pa i ne,ali ovaj za dva dana moraš biti u Londonu ako želiš upisati svoj fakultet."
"Kako...tako rano..o ?"
Ostala sam začuđena.
"Emma na tebi je. Moraš odlučiti."
"Dobro,samo..idem sad spavati. Umorna sam."
"Samo se odmori i razmisli. Odluči sama šta želiš."
"Dobro,mama."
Tata je stajao pokraj nje i imala sam potporu od oboje.
Da li da se odlučim za London ili će srce birati?
Ovdje su svi moji ljudi,porodica, James. Tu sam odrasla,prohodala i prvi put se zaljubila,a London. London je ono o čemu sam uvijek maštala,za čim sam žudila.
Za koje ću se odlučiti? Kako god James mora znati.
Skinula sam haljinu sa sebe i obukla spavačicu. Skinula sam šminku i oprala zube. Uvukla sam se u topao krevet. Jedino što mi sad treba je san. Jutro je u svakom slučaju pametnije od večeri.
Ubrzo sam i zaspala.
Jutarnje zrake me bude i podignem glavu da vidim koliko je sati.
Otkucava podne i začudim se kad vidim da sam ovoliko spavala. Moram razgovarati sa James'om i curama. Ustala sam iz kreveta i uzela telefon iz torbe. Poslala sam poruku curama i dogovorile smo se da ćemo se naći za sat vremena,a onda ću kasnije svratiti kod James'a i razgovarati s njim. Mora znati šta sam odlučila.
Ušla sam u kupatilo i odlučila sam se otuširati. Pustila sam toplu vodu da klizi niz moje tijelo. Uživala sam u toploj vodi. Misli su mi bile čiste. Izašla sam iz tuš-kabine i zamotala se u peškir. Presvukla sam se i krenula sam prema centru grada. Uvijek smo pile capuchino u "našem" caffe baru. Mirna atmosfera.
Vidjela sam cure kako već sjede i čekaju me. Kasnila sam,znam,ali jednostavno trebalo mi je tuširanje da razbistrim misli.
"Opet kasniš."
Čujem Amand'in glas.
"Tuširala sam se."
"Nema veze,sjedi tu moramo razgovarati."
Rekla mi je Alex.
"Divno je ovo naše okupljanje,ali sad osjetim neku napetost u zraku. Je l' se trebam brinuti?"
"Samo nas poslušaj."
Rekla mi je Emily.
"Emma poslušaj nas. Svi ovdje znamo da voliš James'a neizmjerno i on voli tebe,ali znamo u koliko ti znači London i studij."
Čula sam Nicol'in glas.
"Emma,sestro,tako te mogu zvati jer sve ove godine koje smo provele zajedno mogu to potvrditi. Ja te poznajem najbolje i znam koliko si još od osnovne maštala o Londonu. Znam koliko si se trudila,ali onda je došao James i ja znam da se tvoje želje nisu ni sada promjenile. Svi znamo da voliš i njega,a i nas. Mi tebe volimo ma šta da odlučiš."
Ams me ohrabrivala.
"Ali,cure ja sutra moram krenuti. Moram sutra biti u Londonu. Ne znam hoću li to moći? Ostavit ću vas,roditelje i James'a. Ne znam kako će on to prihvatiti."
"Prestani s tim glupim pitanjima. Molim te,ti barem tako nisi nikada razmišljala. Zvučiš kao neka jadna djevojka koja mora momka pitati za svaki korak. Budi ono što jesi i ako odustaneš od Londona tek onda ćeš nas povrijediti. Ja ne želim da odustaneš od svojih snova, ni zbog koga. Niko nije vrijedan tog odustajanja."
Nicol je bila ozbiljna.
"Ali ne znam,ne mogu biti sebična.."
"Možeš i hoćeš."
Suze su klizile niz moje obraze. Nicol se suzdržavala od suza,a Melanie i Ams su već ronile suze kao i ja. Emily i Alex su bile tužne,ali još uvijek jake.
"I mi bi bile sebične kad bi tražile od tebe da odustaneš od svojih ambicija,a i James će biti slabić ako se bude ljutio na tebe."
"Cure ja vas volim mnogo. Sretna sam jer vas imam. Iako sam bila nekada sebična i nepravedna prema vama,oprostite mi. Hvala vam na svemu i hvala vam na ovome. Trebalo mi je ovo."
"Svi za jedog,jedan za sve."
Zagrlile smo se i dobila sam snagu. Moram razgovarati sa James'om,odmah.
"Ja..odmah moram ići. Moram razgovarati sa James'om. Očekujem vas večeras."
"Vidmo se onda večeras."
Pozdravila sam se sa njima i uzela sam prvi taxi na koji sam naišla. Dala sam mu James'ovu adresu. Osjećala sam snagu. Morala sam odmah s njim razgovarati.
Istrčala sam iz taxi'ja,ostavila sam vozaču novac i krenula san prema James'ovom stanu.
Faktički 'letim' njegovim stepenicama. Znam da glupo zvuči,ali neki sam adrenalin dobila i trčim/'letim' ovim stepenicama kao luda.
Napokon nalazim se ispred njegovih vrata. Ona neka stara Emma bi sigurno stala ovdje i ne bi pokucala,ali ja hoću. Pokucala sam tri puta i nakon trećeg kucanja otvorila su se vrata. Ugledala sam osobu kojoj moram reći da sutra odlazim,a volim ga. Volim ga najviše na cijelom svijetu.
"Klinko.."
"James,moramo razgovarati."
Zadihala sam se i jedva sam progovarala.
"Znam,rekla si to sinoć. Idemo vani negdje?"
"Ne, James ozbiljno je i biti će dovoljan tvoj stan da ti kažem šta trebam."
"Plašiš me. Je l' nešto ozbiljno?"
"Rekla sam ti da jeste,samo me pusti unutra da ti kažem."
"Hajde,uđi unutra."
Ušla sam u stan i skinula sam jaknu. Duboko sam udahnula i krenula sam sa pričom.
"James samo me saslušaj. Slušaj šta ti imam reći i poslije ti reci šta hoćeš,ali samo me saslušaj. Znaš već da te volim i ne postoji riječ kojom ti to ne mogu reći,a najljepše stvari se ne govore. Osjete se. Ja osjetim tvoju i ja znam da me voliš i nadam se da ćeš me razumijeti ako ne sada onda sutra ili za deset godina. Razumijet ćeš me valjda.
Saznao si a London prije par dana i ja sam pogriješila sam kad sam ti to krila svo ovo vrijeme. Za London sam se odlučila u onom trenutku kad sam mislila da sam te izgubila zapravo oduvijek sam željela taj London,ali onda sam kasnije to i potvrdila. To je želja koju sam oduvijek htjela ostvariti. Sinoć kad sam došla kući tata mi je rekao da sutra moram krenuti. Moram krenuti za snovima. Nisam se nadala da će to sutra doći tako brzo. Ovo ti najradije nikada ne bih rekla,ali zaslužio si znati. Ja odlazim James. Odlazim iako te volim,ali ja znam da ćeš mi oprostiti."
Dok sam sve ovo pričala suze su same krenule. Nisam bila ni svjesna da sam prekrivena suzama. Nekontrolirano su krenule. Plakala sam zbog James'a,zato jer nije zaslužio sve ovo. Nije zaslužio da ga ostavim,ali moram.
Nije sve u životu baš onako kako treba biti. London je prevelika želja koju sam oduvijek gradila,a James. James je druga priča,priča koju napuštam.
"Sutr...sutra?"
Čula sam njegov glas. Jedva je progovarao. Vidjela sam tugu u njegovim očima. Nije plakao,ali bio je na rubu suza.
"James samo uvijek zapamti jedno..u svakoj sekundi,u svakom uglu i djeliću svijeta,gdje god da sam..i gdje god da si..voljet ću te. Uvijek to znaj."
Zagrlila sam ga i osjetila sam njegove ruke oko sebe. Ovaj zagrljaj koji je bio najsigurnije mjesto na koje mogu uvijek doći,ja napuštam.
"I ja ću tebe uvijek voljeti.."
Čula sam njegov glas i osjetila njegove usne na svojima. Njegov poljubac. Posljednji.
Nisam mogla više,prekinula sam ga i uzela svoje stvari istrčala sam iz stana. Nisam mogla više. Moram otići. Nije mi čak rekao ni zbogom.
Kiša je počela padati. Padati kao i ja,ali ja idem. Sutra putujem. Napuštam James'a.
Bila sam sva mokra kao čep kad sam otključavala kuću. Ušla sam unutra. Presvukla sam se i izvukla kofer iz ormara. Vadila sam stvari i pakovala ih. Zadnje šta sam iz ormara izvukla bila je James'ova duksa. Još je mirisala po njemu. Opet sam počela plakati. Zar moram biti toliko sebična i ostaviti ga nakon svega?
Ne moram,ali hoću. Samo ga ne želim povrijediti. To ne zaslužuje. Čula sam zvono na vratima. Obrisala sam suzu i otvorila vrata. Ispred mene su stajale cure. Nosile su svoje stvari i nekakve budaleštine u kesama.
"Emma šta ti se dogodilo?"
Upitala me je Ams.
"Plakala si?"
"Cijeli dan."
Odgovorila sam.
"Hej dosta suza. Prestani. Već smo razgovarale i ne želim suze na tvojim obrazima."
Rekla mi je Nicol.
"Hoćeš nas pustiti unutra ili?"
Upitala je Alex.
"Ulazite."
Stvarno su najbolje. Oraspoložile su me i zaboravila sam na kratko da sam povrijedila James'a.
Zaspale smo pred samu ponoć jer sam morala ujutro rano ustajati. Do kraja sam spremila sve stvari. Cure će me zajedno sa mamom i tatom otpratiti. Zajedno ću još jednom pozdraviti NYC i reći mu posljednje zbogom.
Svi su zaspali,samo ja sjedim na polici pokraj prozora i gledam u tišinu. Gledam mrak ispred sebe i odmaram dušu.
Pogledam na sat i vidim da zora već sviće. Cjelu noć nisam oka sklopila.
Odmaknula sam se od prozora i presvukla se u odjeću u kojoj ću putovati. Spustila sam se na prvi sprat kuće. Mama je već ustala i vidim da je zabrinuta i nervozna.
"Mama,već si ustala?"
"Da,nisam mogla spavati."
"Ni ja."
"Odrasla si kćeri,odrasla si sada kad si se suprostavila ljubavi i odlučila otići za željom. Koliko god da mi je drago zbog toga,žao mi je i tužna sam. Ti i James zaslužujete sreću. Zaslužujete budućnost,ali zajedničku."
"Možeš li molim te,prestati spomnjati James'a. Ne želim u suzama otići. Molim te. Želim samo jedan tvoj zagrljaj i da krenem. Tada ću moći krenuti."
Obje smo plakale. Plakala sam u majčinom zagrljaju kao malo dijete,a ne neko ko odlazi od roditelja.
Teško mi je,ali ja idem. Idem dalje.
~Nakon 3 sata~
Stojimo svi zajedno na aerodromu i čekam let. Još ni sa kim nisam,osim sa mamom, razgovarala. Treba mi on,nedostaje mi.
Okrećem se okolo sebe u nadi da ću ugledati pramen njegove crne kose,ali ga ne vidim nigdje. Imam još pola sata do leta i ako ga propustim mogu se oprostiti sa Londonom.
Sa Londonom se i mogu nekako oprostiti,ali sa voljenom osobom ne mogu. Ne mogu se oprostiti od moje bolne rane koju volim više no išta.
Ustala sam i počela trčati. Negdje. A gdje?
Trčim za srcem. Ugledam taxi i zaustavim ga. Kažem mu James'ovu adresu i krenemo.
On mi je važniji od svega. Nisam se obazirala ni na što. Ni roditelje ni cure,a ni London. Samo mi je on trebao.
Opet trčim njegovim stepenicama i lupam na vrata,ali ne otvara. Zovem ga,ali se ne javlja.
Nema ga. Gdje je?
Sad je on tebe ostavio. Ostavio te Emma kao i ti njega.
Izašla sam iz zgrade i krenula prema kući. Propustila sam let. Sve sam izgubila.
Hodam ulicom i još nekoliko koraka me dijeli od kuće,ali čujem glas koji me trza iz mojeg razmišljanja.
"Klinko..."
Okrećem se i ugledam James'a sa ruksakom na leđima. Došao je. Nije me ostavio. Automatski mu potrčim u zagrljaj i osjetim njegove ruke oko sebe.
"James,došao si."
"Da,idemo. Zakasnit ćemo."
"Gdje to?"
"U London zar si zaboravila da imaš još samo jedan dan za prijavu."
"Ali izgubila sam avion."
"Da ali imamo drugo rješenje. Idemo."
Povukao me je za ruku i trčali smo. Trčali smo do piste. Ugledala sam helikopter koji čeka nešto i spreman je za polijetanje.
Stala sam
"Zašto si stala?"
"Gdje...gdje..idemo?"
"Samo mi se prepusti i vjeruj. Ostvarit ćemo tvoje snove zajedno. Idemo u London."
"Idemo?"
"Da,zajedno."
"Idemo li?"
"Idemo."
Odlučno sam rekla i bila sam u potpunosti sigurna u ovu odluku. Zajedno, ja,on i London.
nakon pet godina
Podižem svoje naočale i ugledam dosadnog šefa ispred mene sa hrpom papira.
"Gospođice Mitchell,ovo je posljednje što trebate odraditi prije nego odete na odmor."
Pruža mi crvene i plave fascikle. Znači još dva sata patnje,a umorna sam i gladna kao vuk.
Bacam se na posao i željno očekujem taj odmor.
Završavam sa zadnjim spisima i krećem prema stanu.
Londonska kiša je ovih dana svakodnevnica.
Otvaram vrata stana i osjetim miris hrane.
"Jamess,jesi tu?"
Ostavljam ključeve pokraj ormarića i skidam one cipele koje me muče po cijele dane. Mrzim ih.
"Jesi li tu?"
Upitam,ali nema odgovora.
Stan je mračan i jedino što osjetim je miris hrane.
"Tu sam klinko."
Osjetim njegov šapat i ogromne ruke oko moga struka.
Da,nakon punih pet godina on mene još uvijek zove klinka.
Onog dana,prije tačno pet godina,ja i James smo zajedno krenuli sa ostvarivanjem naših želja.
Došao je tu,u London, zajedno sa mnom. Uspijela sam upisati fakultet i završila sam ga nakon tri godine,a onda sam se i zaposlila. James nije odmah krenuo sa školom. Upisao je pravo prije dvije godine i nigdje mu se ne žuri.
Danas, ja sam Emma Mitchell poznati menadžer koji radi u jednoj od londonskih banaka. Zaposlila sam i imam najgoreg šefa na svijetu.
Ams i Jason su se zaručili,ali njihovo vjenčanje ćemo morati čekati. Emily još uvijek studira medicinu,a Melanie je ekonomistica.
Nicol je završila psihologiju i majstor je svoga zanata.
Alex je naravno postala profesionalni slikar. Putuje cijelim svijetom i sve očara svojim crtežima.
Mama i tata su još uvijek u NYC.
A Nicole i Gemma su se preselile tu u London. Gemma je prestala sa onim glupostima od cigareta uz našu pomoć i odrasla je u prekrasnu i zrelu djevojku.
James i ja smo se zakleli jedno drugom na vjernost i ljubav. Nismo se vjenčali i ne znam hoćemo li uopšte,ali dok je on pored mene ne treba mi ništa drugo.
I još nešto,čak i nakon pet godina,sa moje 24 on mene zove klinka.
"Sretan ti rođendan,klinko."
"Pa daaj i zar sa 24 ti mene moraš zauvijek zvati klinka?"
"Zauvijek ćeš biti moja klinka."
"Volim te Jamie."
"I ja tebe klinko.."
.................KRAJ................
Eto ga dragi moji. Završila smo i sa ovom pričom. Nadam se da ste uživali čitajući je jer ja jesam dok sam je pisala. Teško mi je odvojiti se od pisanja. Ona je prvo djelo koje sam pisala i s njom sam probila led. Kad sam je počela pisati nisam se nadala ovome svemu. Nisam se nadala ovako velikom broju, 28k readsa i 1,4k vota..stvarno ogroman broj. Hvala vam.
Pisajući priču upoznala sam mnogo osoba među kojima je moja joannah1245 i hvala ti na svemu...na svim predivnim riječima i na ovom posljednjem coveru koji je odličan. Ima vas još mnogo koji ste bili uz mene i koji mi uvijek dodjeljujete predivne komentare. Vjerujte da svaka vaša riječ meni znači mnogo.
Hvala mojim curama koje su uvijek bile tu. Moja najbolja šestorka,baš kao i u priči(hiddensoul13, melimonn daughterofdarkness99 SehicSeki i Emily koja nema wattpad račun). Hvala svima koji su mi pomagali oko covera,a najviše mojoj SehicSeki koja radi najbolje covere. Hvala i vremenskiputnik,nažalost nisam nikako objavila tvoje covere,ali i oni su super i hvala ti na tome,moja melimonn i joannah1245 . Hvala vam cure moje na pomoci jer to mi znači i stvarno ste mi pomogle.
Želim vam reći da budete okruženi prijateljima,koji s ponosom nose tu titulu.
James,nije stvaran lik. Ne postoji i još ga takvog nisam srela,ali iskreno se nadam da negdje u cijelom svijetu postoji barem jedan.
Želim da svi pronađu svoga James'a i da vas voli kao on Emmu.
Svim curama želim čestitati 8.mart.
Volite se i ostanite mi tako divni..
Voli vas Edna i ne želim suze kod pojedinih koje mi cijelu sedmicu kukaju kako će bez klinke.
Ne brinite,nastavljam pisati. Uskoro nova priča koju ću objavljivati na ovom profilu...