Ona je njegova klinka ❤

50.

Još uvijek sjedimo za stolom i doručkujemo,a ja ne znam gdje me James vodi. Umirem od znatiželje,a on me zeza i ne želi mi reći gdje idemo.  Znam samo da krećemo većeras kad mrak se spusti. Ali čekaj ne mogu samo tako lako na put. Nisam si ništa novo kupila. Ne znam uopšte gdje me vodi. Znam da mi treba neloliko ljetnih krpica i putovnica.

"Ja sam završila s jelom. Idem u sobu."

"Kćeri idi se spakovati. Krećete večeras,a ako želiš ja ti mogu pomoći."

"Ma ne trebaš mama. Sama ću spremiti sve."

Napustila sam trepezariju i popela sam se na sprat. Uzela sam srednji,tamno-plavi kofer i otvorila ormar. Čulo se otvaranje vrata. Bio je to James.

"Što uopšte da ponesem? Gdje idemo?"

"To je iznenađenje. Rekao sam ti već da ti treba malo ljetne odjeće i putovnica."

"A higjena?"

"To ti nije potrebno."

"Kako to misliš? Ja ne namjeravam smrditi narednih nekoliko dana.."

"A pa znaš ja volim smrdljive djevojke."

Na ovo se podrugljivo nasmijao.

"Onda mene očito ne voliš."

Sad sam ja vodila u nadmudrivanju iako znam da sam slaba nula u ovome.

"Tu griješiš."

"Pa ja ne znam kad sam ja to smrdila?"

"Nikad. Uvijek me ubija onaj tvoj predivni miris koji me ubija."

"Onda prestani sa glupostima i poljubi me."

"To sam svakako namjeravao."

"E onda me nećeš poljubiti."

"Zašto?"

"Predomislila sam se. Poljubit ćeš me onda kad mi kažeš gdje me vodiš?"

"E onda ću ipak pričekati sa poljubcem."

Pomalo sam se razočarala na ovu reakciju,ali bolje je da ode. Neću se uspjeti spremiti za 'tajanstveni put'.

"Hahah mislim da bi mogao i duže čekati nego što misliš. Sad izlazi i idi spakuj se jer ako ostaneš ja neću ništa uspjeti spakovati."

"Dobro,idem."

Izašao je iz moje sobe i ostala sam sama. Poslala sam Ams poruku. Poželjela sam ju i činjenica da ju neću vidjeti nekoliko dana me boli. Najradije bih i nju povela,ali Jason joj dolazi ovih dana. Nisu se vidjeli dugo i treba ima vremena. Ne znam ni sama,divim joj se, kako moze idrzati tako dugo bez njega.

Nakon desetak minuta,visoka djevojka sjedila je na mome krevetu i pretrpavala odjeću.

"Zar ti stvarno nije rekao kuda te vodi?"

"Ne,Ams,po 100ti put ti kažem."

"Moja cura je nervozna."

"Naravno da jesam. Idem negdje,a ne znam gdje.."

"Možda te vodi u London?"

"Paa hej vidiš Londona se nisam niti sjetila."

"Kako god moraš se lijepo provesti i nemoj zaboraviti svoju prijateljicu."

"Kako bih tebe mogla zaboraviti? A uostalom tebi dolazi tvoj zelenooki kovrdzavac. Uzmite si svo vrijeme ovog svijeta."

"Da Emma. Znas li kako mi nedostaje?"

"Pretpostavljam."

Tracale smo dečke i pakirale stvari. Prošla su već dva sata i nismo se obazirale na vrijeme uopšte. Nekako sam uspjela spakovati do kraja. Istuširala sam se i oprala kosu. Obukla sam svoje kratke džins hlače,bijelu majicu sa natpisom i udobne visoke Conversice koje su uvijek moj must-have. Spremila sam i posljednje stvari,a Ams je još uvijek tu. Pričale smo kao u dobra stara vremena. Vodile smo one naše duge ženske razgovore.

"Emma,požuri se James te čeka."

Čula sam mamin glas kako me doziva.

"Sad bi se valjda trebale pozdraviti."

"Da,da curo."

Zagrlila sam ju i jedna suza mi je skliznula niz lice. Zašto mi se ovako teško odvojiti od nje?

Uvijek sam bila emotivna i mala sitnica bi me mogla rasplakati.

"Heej,ne plači. Idete na nekoliko dana. Brzo se vraćaš."

"Oke,oke..prestajem."

Zagrlila sam je još jedom i uzela svoj kofer u ruke. Obukla sam duksu jer je mrak padao i vani je još uvijek svježe. Ljeto ipak još nije potpuno tu,ali svakodnevni sunčev sjaj nas uvjerava u potpuno suprotno.

Pozdravila sam se sa mamom i tatom,a Ams je stajala iza njih.

Krenula sam prema Jamesu koji je bio naslonjen na svoj crni Rang Rover i čekao je mene,ali neko me povukao za ruku.

"Curo zaboravila si putovnicu."

"Što bih ja bez tebe,Ams."

"Vjerovatno ne bi otputovala na misterično putovanje."

Zagrlila sam je još jednom i mahnula sam im. Krenula sam prema Jamesu. Uzeo je kofer iz moje ruke i stavio ga je u stražnji dio auta. Sjela sam na suvozačevo mjesto. Polako smo se udaljavali od moje kuće.

"Da li si nestrpljiva?"

"Nimalo."-lažem

"Lažeš."

"Zašto bih? Vodiš me negdje u neku šumu,sigurno."

"Vjeruj mi,nećeš me natjerati da ti kažem gdje idemo."

"Ali..kako sii?"

"Kako sam znao? Pa ti si moja klinka i lako te mogu pročitati."

Samo sam mrzovoljno uzdahnula. Izvadila sam telefon i slušalice iz džepa. Pustila sam dobro poznatu muziku. Valjda me je muzika uspavala. Osjetila sam nečije tople ruke na mom ramenu i okolo mojih golih nogu.

Bila sam u onim kratkim hlačicama.

"James...gdje smo?"

"Shh,nastavi spavati."

Nosio me je u naručju. Polagano me je spustio na krevet. Skinuo mi je duksu i izuo starke.

Lijeno sam se protegnula i povukla pokrivač preko stomaka. Osjećala sam se iznoreno i san mi je trebao. Nastavila sam spavati,ali opet ne znam gdje se nalazim.

Probudile su me zrake sunca koje su se probijale kroz zastore. Čula sam zvuk mora. Nismo mi valjda negdje na moru? James je spavao pored mene. Njegova ruka je bila preko mojeg struka prebačena. Koje je ovo jutro zaredom da se budim u njegovom naručju? Ne znam ni sama. Opet je izgledao slatko dok je spavao. Lagano sam povukla njegovu ruku i ustala sam sa kreveta. Znatiželja me ubija da doznam gdje smo. Protegnula sam se i tek sam sad vidjela da sam još uvijek u jučerašnjoj odjeći.

Pomaknula sam zastore i ugledala prekrasan prizor. Sunce na vrhuncu i prekrasne talase.

"Sviđa ti se?"

Čula sam pospani glas.

"Gdje smo mi James."

"Miami,klinko."

Miami? O Bože uvijek sam htjela doći ovdje. Volim ovo mjesto. Iznenadio me je pozitivno. Volim ovog momka previše.