Maya
Oprala sam suđe nakon doručka dok je Sebastian obavljao telefonski poziv sa Gabrielom. Lutala sam po kući kako bih je malo bolje istražila. Bila sam prvi puta u Sebastianovom domu i svidjelo mi se. Jučer kada sam došla nisam uspjela ništa vidjeti jer sve što sam željela vidjeti je njega. Kuća je bila dosta slična Mijinoj samo što je bila veća. Mia mi je rekla kako Sebastian prije nije imao namještaja osim trošnoga kauča i kreveta gdje bi samo prespavao i ponovno napustio grad. Sada je njegova kuća bila pravi dom.
Miris oceana me je privukao pa sam izašla na trijem i zagledala se u beskrajno plavetnilo. Ovdje je bilo tako mirno i spokojno. Definitivno sam se mogla zamisliti kako živim ovdje, daleko od svijeta. Voljela sam svoju kuću i kupila sam je odmah čim sam je ugledala. Nisam trebala dva puta razmišljati. Ali sada kada stojim ovdje na trijemu i promatram ocean, zamišljam sebe ovdje. Bilo je tako prekrasno. Nisam niti znala da postoji ovo mjesto sve dok nisam upoznala Miju. Ovdje su postojale četiri kuće i tri su bile zauzete. Pitam se u kakvom je stanju ona četvrta. Možda bih je mogla ja uzeti i obnoviti je. Bilo bi lijepo živjeti ovdje, daleko od svih.
Moja kuća je bila udaljena od ostalih ljudi jer sam tako željela. Željela sam samoću nakon što sam se vratila od tete Molly i to je bio veliki razlog što sam je uzela. Da sam prije znala za ovo mjesto, sigurna sam da bih uzela jednu od ovih kuća. Samo što bi mi veliki problem bio što ne bih imala kamo staviti svoj staklenik. Kod kuće sam imala veliko dvorište, a ovdje oko mene je samo pijesak i ocean.
Moj staklenik. Kada se samo sjetim kako sada trenutačno izgleda. Svi prozori su bili polupani, a moje cvijeće uništeno. Moj rad i trud su potpuno nestali. Nisam bila sigurna kada ću se ponovno vratiti tome poslu, ali hoću, moram. To je bilo nešto što ja volim i što uskoro želim pretvoriti u posao. Neće mi neki jebeni psihopat uništiti snove o kojima već tako dugo maštam.
Začula sam korake iza sebe pa sam se okrenula prema muškarcu koji me uvijek iznova ostavi bez daha. Sebastian me je privio u naručje i nježno me poljubio u čelo. Osjetila sam veliko olakšanje kada sam ga ponovno osjetila. Mislila sam da ću ga zauvijek izgubiti jer sam prestrašena i tvrdoglava žena, ali me je Sebastian smirio svojim riječima. Jutros kada sam došla k njemu, bila sam spremna na borbu. Nikada ga ne bih mogla pustiti od sebe. Sebastian mi je bio sve i iako jako teško govorim o svojim osjećajima, njemu ih želim pokazati. Želim da zna kako se osjećam kada sam s njime kao što ja želim znati kako se on osjeća.
Pomilovala sam ga po obrazu i zagledala se u njegovo lice. Zbog nečega je bio uznemiren. Od mene to nije mogao sakriti jer sam ga dobro poznavala.
„Što se dogodilo?" Sebastian je odmahnuo glavom i zagledao se u ocean iza mene. Rukama sam ga uhvatila za obraze i natjerala ga da me pogleda. „Znam da se nešto dogodilo. Reci mi, molim te."
„To ti definitivno ne mogu skrivati. Jedan on naših ljudi je pronašao Zanea u San Antoniju."
„Pa to je dobra stvar", rekla sam uzbuđeno. No, njegov izraz lica mi govori kako postoji još nešto. Nešto puno ozbiljnije. Srce mi je počelo uznemireno kucati.
„I nije baš. Pratio ga je neko vrijeme i kada ga je bio spreman privesti, Zane ga je ubio. Policija u San Antoniju ga je pronašla u sobi gdje je Zane boravio već nekoliko dana. Postoje znakovi borbe, ali je na kraju Zane pobijedio."
Problijedila sam. Odmaknula sam se od Sebastiana i krenula preko trijema do stepenica i na vrući pijesak. Iako je vani temperatura već dosezala trideset stupnjeva, mene je oblila hladnoća. Trnci jeze su mi se spuštali niz kralježnicu. Ubio ga je. Zane je ubio nekoga bez grižnje savjesti. A ako je mogao ubiti muškarca koji je bio treniran za ovakve stvari, nema sumnje da će doći i po mene. Nema sumnje da će i meni napraviti ono što već dugo vremena želi. Zane će me ubiti i bojim se da će prije toga povrijediti puno ljudi do kojih je meni stalo. Nisam poznavala muškarca koji se suočio s njime, ali mi ga je bilo žao. Nije zaslužio završiti ovako kako je završio. Sigurna sam da on ima obitelj koja ga više nikada neće vidjeti.
Oh Bože! Zadrhtala sam. Spustila sam se na koljena i zagledala se u plavetnilo ispred mene. Ubrzo sam osjetila Sebastiana pokraj mene, a onda sam ga i ugledala. Zabrinuto me je promatrao.
„On neće odustati. On nikada neće odustati, Sebastiane."
„Uhvatit ćemo ga. Obećavam ti, Maya. Nikada neću dozvoliti da ti se nešto dogodi. Sa mnom si sigurna."
„Ne želim da se tebi nešto dogodi", rekla sam tiho. Pomilovala sam ga po obrazu. Sebastian je sjeo na pijesak i privukao me k sebi u krilo. Ovio je svoje ruke oko mene dok sam ja svoje oko njegovoga vrata. Nisam ga bila spremna pustiti. Više ga nikada ne želim pustiti.
„Neće mi se ništa dogoditi. Ja sam treniran za ovakve stvari."
„Muškarac koji je radio s tobom je također bio treniran i vidi što mu se dogodilo."
„Zack Jones je znao kakav je rizik u ovome poslu, ali svejedno je slušao svaku Gabrielovu zapovijed."
„Kriste!" Pokušala sam se ustati, ali mi Sebastian nije dao. Zagledao se u moje oči. „On nije zaslužio ovo."
„Ne, nije. Njegova smrt za mene je osobna. Prijeteća pisma koja ti dobivaš su za mene osobna. Nikada neću dozvoliti jebenome gadu da ti se približi. Učinit ću sve u svojoj moći da te zaštitim." Bila sam svjesna toga. Od prvoga trenutka kada me je spasio, znala sam da mogu računati na njega. Sebastian me je štitio od samoga početka, a sada kada smo u vezi, brinula sam se još više. Nisam željela da mu se nešto dogodi. Nisam mogla živjeti bez ovoga muškarca i sada sam shvaćala koliko bi me to povrijedilo. Sebastian mi je bio netko jako važan i bila sam na dobrome putu da se zaljubim u njega. Ako ostanem i bez njega, to će me potpuno uništiti.
„Samo ne želim da se i tebi nešto dogodi dok štitiš mene. Želim da misliš malo i na sebe. Sebastiane", rekla sam mu tiho. Sebastian se tužno nasmiješio te me je nježno poljubio. Uhvatila sam se za njega kao za pojas za spašavanje.
„Neće mi se ništa dogoditi. Obećavam ti."
„Nemoj obećavati nešto što nećeš moći ispuniti", rekla sam. Zadrhtala sam u njegovim rukama. „Ne bih mogla živjeti bez tebe. Previše mi značiš i ako me i ti napustiš, potpuno bih se slomila."
„Nikada te neću napustiti, dušo. Nikada." Polako sam kimnula glavom jer sam mu vjerovala. Sebastian će učiniti sve u svojoj moći da me zaštiti, a ja ću se potruditi da zaštitim njega. Moram napokon odbaciti strah od sebe i zaštititi sve koje volim. Ne bih mogla živjeti s krivnjom ako bi se njemu ili nekome od naših prijatelja nešto dogodilo. Oni su bili moja obitelj, obitelj koju sam ja pronašla i koja mi je pružila toliko toga. Nikada neću dozvoliti da nam je unište.
„Sjećaš li se one večeri kada te je auto zamalo zgazio?"
„Sjećam li se?", upitala sam kroz smijeh. „Ta cijela večer mi je urezana u pamćenje." Namrštila sam se. Još nešto što neću tako brzo zaboraviti. Zapravo, neću to nikada moći zaboraviti.
„Vidiš, znao sam da si bila zbog nečega uznemirena i pošao sam van za tobom."
„Uvijek sam te htjela pitati zašto si pošao za mnom. Dugo vremena sam mislila kako ćeš me izgrditi jer odlazim od Mije bez pozdrava."
„Ne, ne bih ja to nikada napravio", rekao je šaljivo. Zakolutala sam očima. Da, stari Sebastian bi to definitivno napravio jer smo to nas dvoje uvijek radili. Napadali jedno drugoga bez posebnoga razloga. Čovječe, imam osjećaj da je prošlo puno više vremena od kako je ovaj muškarac ušao u moj život, a ne samo dvije godine. Osjećam se kao da ga poznajem puno duže, ali ustvari ga tek sada upoznajem.
„Ne. Shvatio sam da se nešto događa jer si bila uznemirena i nervozna."
„Kako si to samo znao? Nisi me najbolje poznavao, Sebastiane."
„Poznavao sam te i bolje nego što ti to misliš, dušo", rekao je promuklo. Srce mi je brže zakucalo nakon njegovih riječi. „Kada si nervozna ili uznemirena zbog nečega vrtiš pramen svoje kose ili lomiš svoje prste." Iznenađeno sam ga pogledala. Nisam niti sama bila svjesna da to radim kada sam nervozna, a te večeri sam bila i više nego nervozna. Bila sam prestravljena nakon što me je tata nazvao i rekao mi sve one stvari. A onda kada sam izašla iz Mijine kuće, prokleti me je auto zamalo pogazio. Da nije bilo Sebastiana, sada bih bila mrtva.
„Te večeri si bila prestravljena i ja sam znao da se nešto ozbiljno dogodilo. Pošao sam za tobom istoga trenutka kada si otišla. I da nisam došao na vrijeme......"
„Onaj auto bi me pregazio", završila sam tiho. Sebastianove oči su bljesnule i ugledala sam tračak boli u njima. Naslonila sam svoje čelo na njegovo i udahnula njegov miris. Imala sam poriv samo ga držati ovako blizu sebe. Oboje smo shvatili što se moglo dogoditi te večeri i to nas je uznemirilo. Da nije bilo Sebastiana i njegovog dobrog instinkta, ne bih sada sjedila s njime na plaži. Ne bih se zaljubljivala u najboljega muškarca kojega sam upoznala. Sebastian je slijedio svoje instinkt, a onda je slijedio i mene. I spasio me je od moguće smrti. Uvijek se naježim kada se samo sjetim te večeri. Toliko puta me je spasio. Postao je moj heroj bez kojega nisam mogla zamisliti ostatak svoga života.
„Uvijek me spašavaš", rekla sam tiho na njegove usne.
„Uvijek ću te spasiti, Maya. Uvijek." Nježno me je poljubio, a onda me je rukama uhvatio za obraze. Zagledao se duboko u moje oči svojim plavim očima u kojima sam se ponovno izgubila. „Jer vidiš, dušo, niti ja ne bih mogao živjeti bez tebe. Živio bih u paklu kada bi me ti napustila."
„Nikada te neću napustiti, Seb", rekla sam mu isto obećanje kao i on meni prije nekoliko trenutaka. Sebastian je zatvorio svoje oči dok sam ja upijala njegovu pojavu. Ne znam kada se dogodilo to da mi se ovaj muškarac tako brzo zavukao pod kožu. Možda one večeri kada me je prvi puta spasio prije dvije godine. Ili možda onda kada bi se bahato odnosio prema meni. Nekoga bi takav način odbio od muškarca, ali mene je Sebastian samo zbog toga još više privlačio. Znala sam da dok smo imali svoje razmirice i takvu jadnu komunikaciju, da ću ga imati zauvijek u svome životu.
A sada se sve promijenilo među nama. Da, možda postoje još uvijek sitne razmirice među nama, ali znali smo ih riješiti puno bolje nego prije. I ovaj muškarac nije bio samo pod mojom kožom. Sebastian je bio također i u mome srcu. Bio je ondje gdje niti jedan muškarac nije bio osim moga brata. Moje srce je slomljeno već skoro dvanaest godina, ali ovaj prekrasan muškarac ga polako zacjeljuje. I bila sam spremna dopustiti mu to. Previše sam vremena potrošila na strah u kojemu sam toliko dugo živjela. Nikada nisam puštala nikoga blizu sebe sve dok se nije pojavio Sebastian. Možda je tako trebalo biti. Možda je on bio suđen meni, iako sam bila osoba koja ne vjeruje u sudbinu. Ali danas, danas bih mogla povjerovati u sve.
„Što ti se radi?" Zagledala sam se u njega i promeškoljila se na njemu. Sebastian je zarežao i umirio moje kukove.
„Dušo, ne mogu te poševiti usred bijela dana na plaži. I ne uz naše radoznale susjede."
„Mogli bismo se okupati u oceanu. Nisam se već dugo vremena kupala u oceanu."
„Koliko je to točno dugo?"
„Oh, možda od kraja srednje škole."
„To je stvarno predugo." Sebastian se nacerio. Ustao je zajedno sa mnom te je krenuo prema vodi. Držala sam se za njega dok je on gazio sve dublje i dublje. Hladnoća oceana je ohladila moju vrelu kožu. Sebastian je zaronio zajedno sa mnom te me je poljubio ispod vode. Poljubac nam je bio nespretan, ali opet tako nježan. Želim ovo zauvijek raditi.
Izronili smo iz vode još uvijek se ljubeći. Majica i tajice na meni su se slijepili pa su mi samo smetali. Odmaknula sam se od Sebastiana i skinula majicu i tajice. Odbacila sam odjeću na pijesak te se privinula uz Sebastiana. Nisam željela da naši susjedi vide moje gole grudi. Samo jedna osoba ih je mogla vidjeti, a to je bio muškarac koji me je upravo sada promatrao s velikom glađu.
„Što je? Smetala mi je odjeća."
„I meni je smetala", rekao je promuklo. Nasmiješila sam mu se i nježno ga poljubila. Njegova majica mi je smetala pa sam mu je skinula i odbacila je negdje. Rukama sam nježno prelazila preko njegovih čvrstih mišića.
„Obožavam svoj slobodan dan", rekla sam veselo. Sebastian se nasmiješio što je pokrenulo leptiriće u mome stomaku. Izgledao je tako prekrasno dok se smiješi. „I obožavam tvoj osmijeh. Trebao bi se češće smiješiti."
„Prije nisam imao razloga, sada ga definitivno imam", rekao je nježno. Nasmiješila sam mu se i poljubila ga. Ljubili smo se lijeno, kao da imamo sve vrijeme ovoga svijeta. Ovdje, na ovoj plaži, postojali smo samo nas dvoje. Na trenutak sam zaboravila na sve što se događa i na prokleti sastanak s Brianom koji sutra imam. Sada sam samo uživala u svome muškarcu. Nakon što sam se jučer prestrašila da ću ostati bez njega, više ne želim potratiti svoj život na strah. Sebastian mi je puno puta pokazao da me ne treba biti stah s njime i vjerujem mu. Uvijek sam mu vjerovala pa čak i dok smo se svađali kao prokleti tinejdžeri. Ali nekako smatram da smo zbog naših svađa sada i došli do ovoga. Sada shvaćam koliko bi moj život bio prazan da nema Sebastiana.
Sebastian se odvojio od mene dok su mu se prsti igrali s pasicom mojih gaćica. Zagrizla sam usnicu. Ponovno sam ga željela. Moja želja za njime je bila velika i sigurna sam da se nikada neće ugasiti. I jebeno ću se potruditi da se nikada ne ugasi.
„O čemu razmišlja ta tvoja pametna glava?"
„O svemu i o ničemu", rekla sam neodređeno. Sebastian se namrštio i jače me stegnuo u svojim rukama. „Zahvaljujem se Gabrielu što te je stavio da budeš moj tjelohranitelj."
„Točnije, ja sam zaslužan za to. Nisam mogao dozvoliti da netko drugi pazi na tebe. Morao sam to biti baš ja."
„Stvarno?", upitala sam iznenađeno. Ovo definitivno nisam očekivala. Sebastian je imao sasvim drugi zadatak koji bi ga ponovno odveo iz grada, ali se očito predomislio. I meni je vraški drago zbog toga.
„Da." Nasmiješio se. „Želio je postaviti nekoga drugoga da te čuva, ali sam odmah rekao da ne dolazi u obzir. Želio sam ja brinuti o tvojoj sigurnosti." Suze su me zapekle u očima. Naslonila sam svoje čelo na njegovo i sretno izdahnula. Drago mi je da je to napravio. Možda sada ne bismo bili zajedno nego bismo nastavili po starome. Ovo mi je definitivno bila puno bolja situacija.
„Znači ti hoćeš reći da sam ja trebala imati drugu sjenu uz sebe." Sebastian je kimnuo glavom. Zamislila sam se te se nasmiješila. „Zamisli samo da sam sada s njime u oceanu. To bi bilo zanimljivo."
„Hej!", viknuo je. Počeo me je škakljati. Glasno sam se smijala dok sam se pokušavala izvući iz njegovoga naručja. „Nemoj se igrati sa mnom, gospođice Bolton."
„Ali ja se stvarno volim igrati s tobom, gospodine Payne", rekla sam tiho. Nježno sam ga poljubila te sam ga rukama uhvatila za obraze. „Ti si bio jedini kome sam dopustila da mi se približi. Ti si jedini muškarac koji je dio mene i nikada to ne bih promijenila."
„Dobro. Jer se i ja jednako osjećam." Nasmiješila sam mu se. Mislim da stvarno ima istine u onoj tko se tuče taj se voli. Sebastian i ja smo se prepirali od trenutka kada smo se upoznali. Uvijek smo skakali jedno drugome za vrat bez posebnoga razloga. A vidi nas sada. Sada smo zajedno na način na koji nisam mogla niti zamisliti. Način koji me je uvijek plašio kada je bila riječ o muškarcima. Ali ne i o ovome muškarcu. Probio je sve moje zidove. Probio je svaku moju obranu i napokon upoznao pravu mene. S njime se probudila i ona stara Maya koja je bila puna života. Sebastian me je vratio u život.
„Želiš li da posjetimo naše susjede?"
„Nemam što obući. Odjeća mi je mokra. I došla sam bez grudnjaka."
„Definitivno jesi", rekao je promuklo i spustio svoj pogled na moje gole grudi. Odmaknuo me je od sebe dovoljno da jednu moju napetu bradavicu protrlja svojim prstima. Dahnula sam na njegove usne.
„Ako želiš, mogu ti posuditi nešto."
„Aha", rekla sam bez daha. Sebastian je neumorno trljao moju bradavicu. Drugu ruku je spustio na moju stražnjicu te je blago stisnuo. Poljubila sam ga strastveno. Volim se izgubiti zajedno s njime. Volim što s njime mogu zaboraviti na sve probleme.
Sebastian me je poveo iz oceana i nije me spustio sve dok se nismo našli kod njega u kupaonici. Na trenutak je nestao te se vratio s njegovom majicom.
„Tvoju odjeću sam stavio u sušilicu."
„Od kada imaš sušilicu?"
„Mia mi ju je nedavno nabavila. Kao da se ja koristim tim sranjima." Nasmijala sam se. Skinula sam gaćice sa sebe te sam stala pod tuš. Polako sam zatvarala vrata kako bih dala Sebastianu do znanja da je i sam pozvan. Zarežao je i krenuo prema meni, ali je odjednom njegov mobitel počeo zvoniti. Namignula sam mu i zatvorila vrata. Isprala sam kosu od morske soli u njegovome šamponu. Trgnula sam se kada je otvorio vrata. Bio je ozbiljan.
„Mia me je zvala. Čini mi se da tvoj tata pokušava doći do tebe." Odmah sam se uznemirila. Isprala sam šampon iz kose i izašla van iz tuš kabine. Omotala sam se ručnikom koji mi je Sebastian pružio. Uzela sam mobitel u drhtave ruke i nazvala tatu. Imala sam tri propuštena poziva od njega. Izdahnula sam od olakšanja kada sam začula njegov glas.
„Što se dogodilo? Jesi li dobro? Želiš li da dođem k tebi?" Tata se nasmijao što me je na trenutak zbunilo, a onda sam osjetila olakšanje. Ako se on smije to znači da je dobro.
„Dobro sam, dušo. I ja sam bio zabrinut za tebe jer mi se nisi javila. Morao sam nazvati Miju."
„Žao mi je zbog toga", rekla sam tiho. Pala sam na stolicu u kuhinji dok mi je srce još uvijek snažno udaralo. „Bila sam malo zauzeta. Da li se nešto dogodilo?"
„Nije, ne. Zvao sam te da ti samo kažem da idem u New York danas poslije podne. Ostat ću ondje najvjerojatnije tri dana, najviše četiri."
„Sve je u redu ondje, zar ne?" Prije nekoliko mjeseci smo imali problema ondje u hotelu, ali sam sve ispravila i uklonila svaki problem. Danima sam boravila ondje iako sam mrzila biti udaljena od svoga grada. Ali takav je bio moj posao.
„Sve je u redu. Idem na sastanak odbora. Imamo neka važna pitanja riješiti."
„Moram li i ja poći s tobom?" Zagledala sam se u Sebastiana koji je sišao dolje, svježe istuširan u čistoj odjeći. Zagrizla sam usnicu dok mi je prilazio. Nježno me je poljubio u čelo i produžio dalje. Zadrhtala sam od toga jednostavnog dodira.
„Ne, dušo. Želim da ostaneš ovdje. I čuvaj mi se. U redu?"
„Hoću, tata. I ti se čuvaj također. Čujemo se kasnije." Spustila sam mobitel na stol i naslonila svoje čelo na hladno drvo. Izdahnula sam od olakšanja jer sam se prestrašila. Prvo što sam pomislila je da se nešto dogodilo mom tati. Uvijek sam nosila svoj mobitel sa sobom, ali dok sam sa Sebastianom, zaboravim da sve. Zaboravim da uopće postoji vanjski svijet izvan našega mjehurića. Moram postati malo pažljivija dok je vani psihopat koji mi prijeti.
„Jesi li dobro?", upitao je tiho pokraj mene. „Je li Derek dobro?"
„Da, sve je u redu. Samo mi treba trenutak." Podignula sam svoj pogled prema Sebastianu. Nježno me je pomilovao po obrazu. „Stvarno sam se zabrinula. Mislila sam da mu se nešto dogodilo."
„U redu je, dušo." Nježno me je poljubio. „Bilo bi dobro da se obučeš."
„Što mi nedostaje?" Oblizao je svoje usne i odmjerio me. Njegove plave oči su gorjele.
„Ništa ti ne nedostaje. Prekrasna si", rekao je tiho. Zahvalno sam mu se nasmiješila te ga poljubila. Ponovno sam se počela gubiti s njime.
„Još nešto, dušo", rekao je zadihano. „Bilo bi dobro da naše igrice iz kreveta ne dijeliš sa Mijom."
„Oh." Nasmijala sam se. Nevino sam slegnula ramenima. „Nisam si mogla pomoći. Kada si jučer otišao od mene, jednostavno je sve izašlo. Morala sam ispričati sve svojoj najboljoj prijateljici."
„I razumijem te, Maya. Ali Mia je moja sestra, pobogu. Ne želim da ona sluša o tome što ja radim u krevetu."
„Tako si dobar da ja jednostavno ne mogu šutjeti o tome." Sebastianove oči su vatreno bljesnule. Podignuo me je sa stolice te me je spustio na stol. Uvukao se između mojih nogu i strastveno me poljubio. Zastenjala sam i privukla ga bliže k sebi.
Jučer kada je Sebastian otišao iz moje kuće i kada sam shvatila kakvo sam sranje napravila, otvorila sam se Miji. Ispričala sam joj baš svaku sitnicu koju sam joj već neko vrijeme skrivala. Rekla sam joj koliko mi se samo Sebastian sviđa i da se za mene sve promijenilo otkako mi je on ušao u život. Jednom kada sam krenula sa pričom, više nisam mogla stati. Riječi su jednostavno eruptirale iz mene dok su mi suze padale niz lice. Brinula sam se da ga više neću vidjeti, da me on neće htjeti vidjeti nakon što sam negirala ono što se među nama dogodilo. Mia me je utješila i rekla da Sebastianu samo treba malo vremena da ohladi glavu i da bi obavezno trebala poslije otići do njega.
Nisam spavala cijelu noć i bila sam spremna otići do njega kada mi je Mia poslala poruku da ide k njemu kako bi razgovarali. Čekala sam pred njegovom kućom dok napokon nisam ugledala Miju kako izlazi van. Samo mi se nasmiješila i nekako sam znala po tome osmijehu da će sve biti u redu. I bilo je i više nego u redu. Sebastian je ponovno uz mene, a ja si više nikada neću dozvoliti da napravim onakvu glupost kao jučer.
Sebastian je odvojio svoje usne od mojih te me je počeo ljubiti i grickati po vratu. Stenjala sam dok sam se izvijala pod njime. Gricnuo me je za vrat te svojim jezikom prešao preko toga mjesta. Bila sam ga spremna skinuti, kada se on odmaknuo od mene.
„Što je?"
„Ništa, baš ništa", rekao je promuklo. Još jednom me je poljubio. „Imam ideju. Što kažeš da siđemo dolje kako bismo nastavili sa tečajem samoobrane?" Namrštila sam se jer to nisam očekivala. Očekivala sam da me poševi na ovome stolu, ali ako ću biti ponovno pritisnuta od njegovog tijelo kao zadnji puta, onda pristajem na prokleti tečaj.
Sišla sam sa stola i otišla po svoju odjeću koja se osušila. Obukla sam tajice i majicu te sam sišla dolje u podrum gdje je bila njegova teretana. Zadivljeno sam promatrala sve ove sprave. Sada barem znam da nećemo više morati ići u teretanu jer je on imao svoju kućnu.
„Spremna?"
„Pa ako nas dvoje ponovno završimo ovdje na podu, onda sam definitivno spremna." Sebastian je zarežao dok sam se ja smiješila. Još uvijek se sjećam kada sam mu jutros došla i kako smo se dobro proveli na podu njegove teretane. Još uvijek ga osjećam u sebi iako su sati prošli od toga.
„Skoncentriraj se. Ja neću biti blag kao Mia."
„Mia je blaga? Ne sjećam se toga." Sebastian je odmahnuo glavom te je rukom krenuo na mene. Uspjela sam se obraniti kao i svaki novi pokušaj. Podizala sam ruke u obranu kada je on odjednom izveo nekakav pokret i stao je iza mene. Jednu ruku je ovio oko moga vrata dok je drugom držao moju pribijenu na leđa. Disanje mi se ubrzalo. Vid mi se počeo sužavati.
„Diši sa mnom. Samo diši." Pratila sam njegov glas. Zatvorila sam svoje oči i odmahnula glavom kako bih otjerala sve misli iz glave. Sada nije vrijeme za novi napad panike. Vrijeme je da prijeđem preko toga. Duboko sam udahnula, otvorila svoje oči, a onda se počela boriti. Izvijala sam se kako bih oslobodila svoju ruku, ali njegov stisak se pojačao. Frustrirano sam psovala dok sam se borila, ali se nisam mogla osloboditi. Zajecala sam i samo popustila. Naslonila sam se na njega i pustila suze da poteku. Zašto sam tako slaba?
„Hej", rekao je Sebastian nježno. Okrenuo me je prema sebi i obrisao moje suze. „Nemoj plakati. Nisam te mislio siliti."
„Ne, nisi ti kriv. Ovu prepreku jednostavno ne mogu svladati."
„Naravno da možeš. Samo oslobodi svoje misli. Izbaci sve iz sebe i naljuti se." Naljutiti se? To je bilo tako lako. Ljuta sam već zadnjih dvanaest godina na gada koji mi je oduzeo sve. Ljuta sam na njegovoga brata koji mi čini pakao od moga života. Borila sam se i gradila svoj život ispočetka i sada je Zane ušao u moj život da to sve uništi. Nema jebene šanse! Neću mu dozvoliti da me uništi, da me porazi. Bila sam mu spremna oči iskopati ako bude bilo potrebno, ali neću mu dozvoliti da me slomi. Ne sada kada sam se ponovno osjećala kao da sam potpuna.
Zamahnula sam rukom prema Sebastianu i udarila ga po čeljusti. Skoro sam zastala kako bih mu se ispričala, ali sam odustala. Počela sam zamahivati prema njemu, bijesna na Zanea Stewarta i cijelu njegovu jebenu obitelj.
„Mrzim ga! Jebeno ga mrzim!" Zamahnula sam prema Sebastianu još jednom, ali je on uhvatio moju ruku i pribio je na moja leđa. Ponovno se našao iza mene, ali ovoga puta nisam dozvolila da me strah obuzme. Borila sam se sve dok se napokon nisam oslobodila. Udarila sam Sebastiana laktom u trbuh zbog čega je njegov stisak popustio. Još jednom sam ga udarila i oslobodila se te ga udarila nogom u međunožje. Sebastian je zastenjao i pao na koljena, rukama se držeći za svoje međunožje.
„O moj Bože!", vrisnula sam i kleknula ispred njega. Lice mu se iskrivilo od boli koju sam mu ja prouzročila. Na trenutak sam zaboravila da je on sa mnom i samo sam se prepustila i povrijedila sam Sebastiana. Na usnici sam mu ugledala trag krvi.
„Žao mi je, Sebastiane. Tako mi je žao." Sebastian je ponovni zastenjao te je naslonio svoje čelo na moja prsa. Rukama sam prelazila preko njegovih leđa dok je on pokušavao doći k sebi.
„Jednoga dana planiram imati djecu, Maya", rekao je i zastenjao. Njegove riječi su me raznježile i odmah me je panika obuzela. Ne znam koliko snažno sam ga uopće udarila. Što ako sam ga ozbiljnije povrijedila?
„Žao mi je", rekla sam na rubu suza. Sebastian je podignuo glavu prema meni. „Nisam mislila udariti te tako jako. Nisam bila svoja i jednostavno sam se izgubila."
„Nemoj se ispričavati, dušo. Sve je u redu."
„Ali povrijedila sam te. Boli te, Sebastiane."
„Bol prolazi, u redu? Više me boli vidjeti tvoje suze u tim prekrasnim očima. Nemoj plakati."
„Žao mi je." Nježno sam ga poljubila.
„Prestani se ispričavati. Trebala bi biti ponosna jer si se uspjela osloboditi. Ovoga puta si uspjela."
„Da, i povrijedila tebe." Odmahnuo je glavom te se zagledao u moje oči. „Jako sam vezana za tu stvar." Sebastian se nasmijao zbog čega sam se počela opuštati. Nježno me je poljubio te je naslonio svoje čelo na moje.
„Oboje smo, dušo. Sve je u redu. Bol je već prošla."
„Treba li ti leda ili nešto?" Odmahnuo je glavom te se odmaknuo od mene. Naslonio se leđima na zid pa sam mu prišla i sjela pokraj njega. Naslonila sam svoju glavu na njegovo rame. Izdahnula sam. Ne znam što mi se dogodilo malo prije, ali potpuno sam zaboravila da je Sebastian sa mnom ovdje. Zamislila sam prokletoga Ehana kako me ponovni napada i ovoga puta mu nisam htjela dopustiti da napravi ono što mi je napravio prije i jednostavno sam se počela boriti. I u toj borbi je još malo nastradao moj muškarac.
„Prestani se toliko brinuti. Dobro sam." Poljubio me je u kosu. Zatvorila sam svoje oči na trenutak. U sjećanje mi je ušla moja mama. Uvijek je sa mnom razgovarala kao da sam joj prokleta smetnja. Uvijek me je pokušavala promijeniti, a ja joj to nisam dozvoljavala. Bila sam bezobrazna prema njoj, čak i bahata i pitam se da li sam uopće dobra osoba zbog toga. Pokušavala sam se izboriti za sebe, a ne biti netko koga je ona željela. Moje djetinjstvo je bilo dobro, čak sretno zbog tate i brata, ali ona ga je uništavala svojim zahtjevima. Jednom sam je, dok sam bila u srednjoj školi pitala zašto nije rodila još jednu kćer koja će možda biti bolja od mene i odgovorila mi je da joj ne treba još jedno derište koje je neće slušati. Amos je čuo taj njezin odgovor i gadno se posvađao s njome. Ne moram niti reći da sam ja ispala kriva zbog njihove svađe.
„O čemu tako napeto razmišljaš?", upitao je Sebastian tiho. Umorno sam izdahnula.
„O mami" rekla sam. Uspravila sam se i okrenula se prema njemu kako bih mogla gledati njegove oči koje su me uvijek znale smiriti. „Misliš li ti da sam loša osoba?"
„Ti? Pobogu, ne! Otkuda to odjednom?"
„Sjetila sam se nečega što se davno dogodilo pa razmišljam o tome." Namrštila sam se. Počela sam se igrati sa prstima pa me je Sebastian nježno spriječio u tome. „Otišla sam usred mamine sahrane. Većina je ljudi mislila kako tugujem jer sam prvo izgubila brata, a onda i mamu. A ja sam ustvari bila ljuta. Bila sam toliko ljuta što se odlučila ubiti i nije htjela ostati sa mnom i tatom. Mislila sam da će nakon te tragedije napokon postati moja majka, ali je još jednom pokaza da nije majka, ne meni."
„I zbog toga ti misliš da si loša osoba? Zato jer si otišla usred sahrane?"
„Ne znam. Možda." Slegnula sam ramenima. Manjak majčine ljubavi me je definitivno obilježio za cijeli život. A kada se ubila, kada se odlučila na takav sebičan čin, bila sam tako ljuta. I još uvijek sam ljuta. Tata i ja smo pokušavali na sve načine nastaviti dalje. Oboje smo se gušili u svome bolu da nismo uopće vidjeli kako je mama. Možda je to bila i naša krivnja. Možda smo trebali više obraćati pažnju na nas koji smo ostali. A kada smo je pronašli na podu kupaonice, zamrzila sam svoju mamu još više. I znam koliko to krivo zvuči, ali bila sam ljuta i povrijeđena jer me je i ona ostavila. Brat nije mogao birati jer su mu oduzeli to pravo, a ona je bez razmišljanja odabrala lakši izlaz iz svoje boli. I tako je ostavila mene i tatu da se sami nosimo sa još dodatne boli.
„Cijeli svoj život sam se osjećala kao da nisam dovoljno dobra. Kriste, čak sam se i jedno vrijeme trudila biti dobra i poslušna kćer."
„Ali to nisi bila ti."
„Ne, to nisam bila ja. Bila sam mala buntovnica sa svojim željama i snovima. Nisam željela biti nešto što je ona željela da budem."
„Drago mi je da je nisi poslušala. Ti definitivno nisi bila osoba koja je slušala tuđe naredbe." Tiho sam se nasmijala. To je bila istina. Čak kada se i Amos trudio da mi zapovijeda u nečemu, nisam ga slušala. Bila sam svoja osoba koja nije pratila tuđe zapovijedi. Po tome sam bila na tatu. Definitivno smo oboje bili isti. Da njega i Amosa nisam imala uz sebe dok sam odrastala, ne znam kako bih uopće preživjela nedostatak majčine ljubavi. I dan danas još uvijek boli što joj nisam bila dovoljno dobra. Što me nije prihvatila ovakvu kakva sam.
„Znaš, da je tvoja mama živa, volio bih porazgovarati malo s njome."
„I što bi joj rekao?" Sebastian me je podignuo i stavio me u svoje krilo. Zagledao se duboko u moje oči.
„Rekao bih joj da se prevarila u vezi tebe. Rekao bih joj da ti jesi dovoljno dobra, Maya. Bila si dovoljno dobra našim prijateljima, a pogotovo meni. Rekao bih joj da bih se definitivno mogao zaljubiti u buntovnicu kakva si bila. I rekao bih joj koliko samo volim njezinu odraslu i pametnu kćer."
Suze su me zapekle u očima dok mi je srce ubrzano tuklo. Zatreptala sam dok sam ga promatrala. Voli me? Sebastian me voli? Široko sam se nasmiješila i zatvorila svoje oči. Upijala sam svaku njegovu izgovorenu riječ. Mogla sam zamisliti svoju mamu kako se mršti dok ga sluša i njega kako je tjera da sasluša svaku njegovu riječ. Mama je bila snob u svakom smisli te riječi i sigurna sam da bi mrzila Sebastiana i smatrala da je ispod njezine razine. Ali ona nikada neće biti na njegovoj razini. Nikada nije bila niti upola osoba kakva je Sebastian. Muškarac koji je bio uz mene čak i kada sam ga ja tjerala. I muškarac koji me očigledno voli.
„Ti me...ti..." Počela sam zamuckivati. Sebastian se nasmiješio i nježno me poljubio.
„Volim te, Maya. I ne moraš mi ništa odgovoriti na to. Ja ću se svaki dan truditi kako bih zacijelio tvoje slomljeno srce, a onda ću ga osvojiti." Jedna suza mi je pala niz lice pa ju je on obrisao svojim usnama. Nježno sam ga poljubila i snažno ga zagrlila. Moje srce je uz njega već polako počelo zacjeljivati i definitivno je osvojio moje srce samo ovim prekrasnim riječima. Najbolja odluka koju sam u svome životu je donijela ta da sam pustila ovoga muškarca blizu sebe. Sebastian je zatresao moj svijet i pretvorio ga u mjesto u kojem se volim gubiti i jednostavno uživati.