Sebastian
„Maya!", viknuo sam glasno kada je teturavo izašla iz svoga ureda. Pokupio sam sva pisma koja smo našli i požurio za njom. Ušla je u dizalo koje se počelo spuštati dolje pa sam odletio do stepenica i brzo se spustio dolje na parking. Maya je teturala po parkingu. Izgledala je kao da ne zna kamo ide. Dozivao sam je, ali me očito nije čula. Bila je prestravljena onime što je pročitala i to samo znači da zna tko točno stoji iza onih prijetnji. A sada ćemo ga pronaći.
„Maya!", viknuo sam kada sam ugledao kako joj se auto približava. Bacio sam se prema njoj i odmaknuo je sa prolaza. Vozač je izbezumljeno izašao iz auta, ali sam ga otjerao rukom. Vratio se u svoj auto i otišao. Pogledao sam Mayu u oči. Bile su potpuno crne i izbezumljene. Izgledala je kao da nije trenutačno ovdje sa mnom. Tko zna što je ovoga trenutka proživljavala i mrzio sam što je vidim ovakvu.
„Čuješ li me, princezo?", upitao sam nježno. Ovoga puta nadimak nije izrečen ironijom i dodatkom mržnje. Ti osjećaji su se davno povukli iz mene. Njezin jecaj me je dotukao. Promatrala je kroz mene. Uzeo sam je u naručje i poveo je do auta. Nježno sam je spustio na suvozačko sjedalo te je zavezao. Pomilovao sam je po obrazu.
„Hej, diši", rekao sam tiho. „Samo diši i vrati mi se." Kao da me je čula jer se odjednom počela nekontrolirano tresti i plakati. Jecaji su izlazili iz nje u valovima. Povukao sam njezinu glavu na svoja prsa i nježno je pomilovao po leđima. Želio sam učiniti sve kako bih spriječio bol koja se ponovno probudila u njoj, ali bio sam bespomoćan. Mogao sam joj pružiti samo riječi utjehe ili zagrljaj. Nisam bio muškarac koji se voli grliti, ali prokletstvo, ovu sam ženu volio grliti.
„Želim kući", rekla je promuklo kroz suze. Pogledao sam je u oči. Tama se tek na trenutak povukla.
„Razgovaraj sa mnom, molim te."
„Želim ići svojoj jebenoj kući!", prosiktala je. Maya obično nije psovala, a sada je ta riječ iz njezinih usta izašla u obliku bijesa i još nečega. Možda razočaranja? Jedina osoba koja ju je mogla razočarati je njezin otac koji joj je ovih nekoliko dana skrivao tajnu od nje. Maya je zaslužila znati tko joj šalje ove prijeteće poruke. Zaslužila je da se bori, ali njezin otac joj je to oduzeo. Kasnije ću porazgovarati s tim čovjekom. Sada je bilo važnije da Mayu odvezem što dalje odavde.
Izveo sam auto iz garaže i vozio do njezine kuće. Ona je tiho jecala pokraj mene dok je zurila naslonjena na prozor. Poželio sam je uhvatiti za ruku da je utješim, ali nisam joj mogao pokazati osjećaje. To sam moram zadržati za sebe.
Čim sam stao u njezino dvorište, izletjela je iz kuće. Stajala je ispred dok sam ja otključavao vrata i gasio alarm. Odmah je otišla na kat i u svoju sobu. Može bježati od mene koliko god želi, ali nema šanse da je ostavim samu. Ne u ovome trenutku kada ne smije biti sama. Poslao sam kratke poruke Miji i Gabrielu. Želio sam da su oboje ovdje. Dati ću priliku Miji da porazgovara s njome, a onda ću i sam razgovarati s Mayom. Želim da mi se otvori. Želim da mi kaže tko stoji iza ovih poruka. Ona zna i u to sam siguran jer me još uvijek prati njezin prestravljeni pogled koji sam ugledao dok smo bili kod njezinoga tate u uredu.
Jebote! Prošao sam rukama preko lica i bacio kratak pogled prema stepenicama. Mogao sam je čuti kako jeca. Tu ženu sam vidio samo jednom kako je plakala. Bilo je očito da je sve osjećaje držala pod ključem što baš i nije dobra stvar. Želim da mi se otvori. Želim da zna da može imati povjerenja u mene. Zaštititi ću je svojim životom ako treba. Sve bih učinio za nju. Ona to možda nikada neće znati, da osjećam nešto više prema njoj, ali štitit ću je do zadnjega daha. Gad koji joj prijeti neće prići niti blizu njoj.
Izvadio sam pisma i poslagao ih na stol u kuhinji te sam ih dobro pogledao. Svaka prijetnja je bila pisana na drugačiji način. Svaka je imala svoj stil i svaka je bila bolesnija od druge. Čiji se brat ovdje točno spominje? Moram znati pozadinu ove priče kako bih mogao doći do krivca. Očito je da je Maya imala nekakve veze s ovime, s nečijim bratom koji je u zatvoru zbog nečega. Znam da je Maya izgubila svoga brata, ali nikada nisam saznao na koji način. Mogao sam to saznati u par klikova na tipkovnici i imao sam poriv to odmah učiniti, ali sam se brzo zaustavio. Želim da mi Maya sve ispriča. Siguran sam da će joj biti previše bolno, ali vrijeme je da napokon sve pusti van.
Kriste! Ta žena je bila slomljena, a bol u njezinim očima je bila očita unatoč onome osmijehu na njezinome licu. Taj osmijeh mi uvijek oduzme dah kada ga ugledam. Iako dobro skrivam svoje osjećaje, ponekada izađu na vidjelo kada je vidim kako mi se smiješi. Nikada ne bih mogao niti zamisliti da će mi se ta žena smiješiti. Ne meni, gadu koji se uvijek prepirao s njome o raznim glupostima. Gadu koji je doslovno bježao kada bi ona ušla u prostoriju. I ne, nisam bježao jer sam je mrzio. Tu ženu sam mrzio doslovno jedan dan dok mi se nije počela zavlačiti na mjesta na kojima rijetko koga puštam. Bježao sam od nje zbog svojih osjećaja koje osjećam prema njoj. Bježao sam zbog nje.
I taj bijeg je očito bio uzaludan jer nas je doveo do današnjega trenutka. Onoga vatrenoga poljupca u ormaru koji mi je oduzeo dah i dar govora. Želio sam se povući i pobjeći kao uvijek, ali jednom kada sam je osjetio u svojim rukama, nisam mogao. Zato sam nastavio uživati u njoj i njezinim vatrenim usnama. Ta žena će mi jednom doći glave i siguran sam da mi to ne bi smetalo. Imala me je u šaci, a da toga nije bila niti svjesna.
Ponovno sam bacio pogled prema stepenicama, spreman otići do nje kada sam začuo auto ispred kuće. Trenutak poslije su uletjeli Gabriel i Mia koja je držala Nathana u rukama. Vidio sam koliko je bila zabrinuta i shvaćao sam je. I sam sam vraški bio zabrinut zbog žene koja je ovoga puta pobjegla od mene.
„Gdje je?", upitala je Mia.
„Gore u sobi. Mia, stvar je ozbiljna", rekao sam tiho. Gabriel je stajao iza mene i promatrao prijeteća pisma. Mia mi je prišla i slobodnom me rukom pomilovala po obrazu. Na trenutak sam zatvorio oči. Mama i Mia su jedine kojima sam to dozvoljavao, a danas sam to dozvolio i Mayi. Smatrao sam da su moji ožiljci znak slabosti zato sam ih skrivao ispod guste brade.
„Idem s njome razgovarati."
„Nadam se da niste rekli nikome za ovo. Za sada ne želim da itko zna."
„Kada si mi rekao za dokaze, morao sam javiti Kevinu. On će pretražiti otiske prstiju u laboratoriju", rekao je Gabriel. Kimnuo sam glavom. Mia je prišla stolu i zagledala se u poruke.
„Oh Bože", rekla je tiho. Zagledao sam se u njezino lice. Nježno je pomilovala Nathana po glavici kao da i njega želi utješiti.
„Ti znaš o čemu je riječ", rekao sam mirno. Želio sam da mi odmah kaže, ali sam odlučio šutjeti. Ipak želim čuti cijelu priču od Maye.
„Pola priče. Znam samo pola priče, Seb. I ovo je definitivno bila ozbiljna stvar."
„Jeste li našli jebenoga gada? Njezinoga oca?" Gabriel je odmahnuo glavom. „Onda ga sam idem naći i ubit ću ga! Tako mi svega, ubit ću ga!" Bio sam bijesan. Imao sam poriv razbijati okolo, ali nisam želio dodatno prestrašiti Mayu koja je bila dovoljno prestravljena. I nisam želio prestrašiti dječaka u Mijinom naručju. Ali kada nađem njezinoga oca, nisam siguran što ću točno napraviti. Nije trebao lagati o porukama. Nije ih trebao skrivati. Da smo znali da ih je ovoliko, poduzeli bismo nešto. Bili bismo korak ispred. Ovako bez njih smo tapkali u jebenome mraku. Prokleti gad!
„Hajde, uzmi ga", rekla je Mia i pružila mi Nathana. Zbunjeno sam ga uzeo i privukao na svoje grudi. Njegova malena glavica se odmah smjestila u udubinu mojega vrata. Bože, kako sam samo volio ovoga dečkića.
„Dok njega držiš kod sebe znam da ćeš biti dobar. Idem sada kod Maye." Poljubila me je u obraz te se stepenicama popela gore. Poželio sam i sam otići za njom. Želio sam biti s Mayom u ovome trenutku, ali znam da će me Mia otjerati. Prokletstvo! Osjećao sam se tako bespomoćno!
„Gledaj, moja žena će porazgovarati s njome. Maya će sići i objasniti nam sve o porukama ako može."
„Znam da može, Gabriele. Nisi je vidio kada je ugledala zadnju poruku." Prstom sam pokazao na poruku koja spominje nekoga brata. Mislim da mi taj njezin pogled nikada neće otići iz misli. Da sam mogao, spriječio bih ga da se uopće nastani na njezinome prekrasnom licu.
„Pusti njih dvije da u miru razgovaraju. Ti si previše bijesan da te sada pustim gore."
„I jesam, jebote!", rekao sam ljutito. Mama bi me ubila zbog psovanja, ali to mi je davalo nekakvo olakšanje. „Tata joj je skrivao ove poruke od nje. Danima sam je promatrao kako nešto traži dok je danas napokon nisam upitao. Rekla je da je tata lagao o poruci i imala je pravo. Samo nismo očekivali da će ih biti ovoliko."
„Znamo li kamo dolaze te poruke?"
„Ne, to još nisam otkrio. Bio sam malo zauzet prestravljenom ženom u mome autu." Njihao sam Nathana u svome naručju kada se počeo lagano opuštati što znači da će uskoro zaspati. Lagano sam rukom prelazio preko njegovih leđa. On me je umirio. Još uvijek je ljutnja tinjala ispod površine, ali povukla se dovoljno da znam kako ne bih napravio neko sranje sa nevinim djetetom u svojim rukama. Nikada si ne bih oprostio da se njemu nešto dogodi dok je sa mnom. Nathan mi je bio sve. Baš kao i malena Elena.
Nikada prije nisam razmišljao o vlastitoj djeci, ali otkako su njih dvoje došli na svijet i sada Adam, razmišljao sam o tome kako bi to izgledalo kada bih ja imao dijete. Uvijek sam smatrao da ne bih bio dobar otac. Nisam znao ništa o djeci, ali s mojim nećacima sam počeo polako učiti. A onda promatram sve ove sretne parove oko mene i ljubomora se probudi u meni. Nikada nisam niti mogao zamisliti da bih želio nešto od toga, ali i to se dogodilo. Trebao sam promjenu. Trebao sam na kratko stati s poslom i baviti se nečime što će mi potpuno zaokupiti život. Do sada me je posao ispunjavao, ali sada me ni to više ne veseli u tolikoj mjeri. Nemojte me krivo shvatiti, volim svoj posao, samo što u svijetu postoji nešto puno više od posla. Svi moji prijatelji su to pronašli možda je pravo vrijeme da i sam to pronađem.
Kratko sam pogledao prema stepenicama kao da ću ugledati ženu koja se krije gore. Odmahnuo sam glavom. Ne, Maya je bila zabranjena iako je ispunila svaku stanicu u mome tijelu. No, nitko se do sada nije probio kroz moj zid, nikome nisam dopustio osim mami i Miji i troje male djece. Maya je jedina žena na koju stalno mislim a ne bih trebao.
„Ja ću se baciti na to." Začuo sam Gabriela pa sam odmahnuo glavom kako bih rastjerao sulude misli. „Sam ću pokušati pronaći mjesto na koje te poruke pristižu, ali prije toga ću razgovarati sa Derekom."
„Dovedi ga ovamo da ja sam s njime porazgovaram." Ljutnja se ponovno podizala. Nathan se promeškoljio u mome naručju pa sam ga nježno poljubio u glavu da ga smirim.
„Ne, nećeš. Ti se pobrini za Mayu."
„Shvaćaš li ti da ću ga kad-tad vidjeti?"
„Znam", izdahnuo je. Oprezno je pokupio poruke i stavio ih u zaštitnu vrećicu. Nadam se da će nešto uspjeti pronaći. „Ali za sada ću ti ga maknuti s puta. I znam da će poželjeti vidjeti svoju kćer kada shvati da ga je otkrila."
„Samo je pitanje želi li ona vidjeti njega." Ponovno sam pogledao prema stepenicama. Mia je već dugo ondje gore i imao sam poriv otići do njih. Morao sam znati što se događa. Dok ne vidim Mayu, neću se smiriti.
„Hej", dozvao me je tiho Gabriel. Pogledao sam ga. „Maya će biti dobro. Ima sve nas uz sebe. I ima tebe."
„Da, moj je posao da je zaštitim", rekao sam. Gabriel je odmahnuo glavom kao da je htio reći da nije mislio na to. I ja sam znao. Znao sam na što je točno mislio, ali sam to tvrdoglavo odbijao priznati. Nisam niti sumnjao da će me bivši policajac tako brzo pročitati. A ako me je Gabriel pročitao, onda je to napravila i moja sestra koja me poznaje bolje od mene samoga. Očito je da ne skrivam tako dobro svoje osjećaje kako sam ja u početku mislio. No, to je nešto o čemu nisam mogao razgovarati, nisam htio. Barem za sada.
„Ne želi razgovarati", rekla je Mia. Naglo sam se okrenuo prema njoj. Nathan je zajecao u mome naručju pa sam ga nježno pomilovao po leđima. Odmah se smirio. Mia je prišla Gabrielu i zagrlila ga oko struka kao da joj je potrebna utjeha. Njezine oči boje lješnjaka su bile crvene što znači da je plakala. A to me je još više uznemirilo. Ako Mia nije mogla doprijeti do nje, bojim se da neću moći niti ja sam.
„Sve sam probala. Jednostavno ne želi razgovarati. Rekla je da se ne želi prisjećati svoje prošlosti koju nikada nije zaboravila niti će to ikada moći."
„Onda ću ja razgovarati s njome", rekao sam odlučno. Ne znam koji pristupom da joj priđem, ali Maya će pričati. Ona mora pričati pa makar nas dvoje razgovarali o cvijeću i vremenskoj prognozi.
„Možda bi bilo dobro da je na trenutak ostaviš samu. Možda joj je potrebna samoća."
„Ne, nije. Znam da ne želi biti sama. Ona je prestravljena, Mia. Potpuno se izgubila u onom jebenom hotelu. Neću je puštati samu."
„Nisam mislila da odeš iz kuće nego samo da joj daš trenutak."
„Nema šanse. Dao sam joj trenutak kada smo došli ovdje, ali taj trenutak je prošao."
„Kriste, Sebastiane! Ti ne znaš kako se ona u ovome trenutku osjeća i ako kreneš naglo na nju......"
„Ja sam je vidio, Mia", prekinuo sam je. Zagledao sam se duboko u njezine oči. „Ja sam je vidio ondje i mogu barem malo zamisliti kako se osjeća. Zato bi bilo dobro da priča sa mnom."
„Dobro, radi što želiš, ali povrijediš li je, povrijedit ću i ja tebe." Promatrao sam Miju bez riječi nekoliko trenutaka. Poželio sam joj se otvoriti. Poželio sam joj reći sve svoje skrivene osjećaje koje držim duboko zakopanima u sebi. Poželio sam svojoj sestri reći što mi ustvari Maya znači i da bih radije umro nego je povrijedio. Kriste, tu ženu u početku nisam mogao niti pogledati, a sada bih popio metak za nju. Učinio bih sve za Mayu i njezinu sigurnost. To mi je bilo važno. Maya mi je bila važna koliko god ja to pokušavao sakriti.
Mijine oči su bljesnule što znači da je i sama shvatila. Nathan je nestao iz moga naručja. Krajičkom oka sam vidio Gabriela kako ga odnosi van. Mia mi je prišla bliže i uhvatila me dlanovima za lice. Oči su joj bile pune suza. Nikada ne bih mogao niti zamisliti da ćemo Mia i ja danas biti ovdje. Ona udana s djetetom. Ja dijelim sve s njome, imam mamu, brata, prijatelje, novu obitelj. Imam toliko toga i sretan sam, ispunjen, ali znam da mi još nešto nedostaje. Nikada ne bih mogao niti zamisliti da ću se pronaći ovdje daleko od Škorpiona koji je davna prošlost. Mogao sam samo sanjati da ću biti vani na slobodi i biti s ljudima koje toliko volim. Oni su mi bili sve, moja obitelj mi je bila sve. Žena koja je bila gore, na katu mi je bila sve. Moja sestra s kojom sam prošao toliko toga lošega i dobroga mi je bila sve na svijetu. Ne znam gdje bih završio da nije bilo nje. I svaki dan se zahvaljujem Bogu što sam ponovno pronašao svoju sestru.
„Pričaj sa mnom, Seb", rekla je tiho. Želio sam, stvarno sam želio, ali nisam mogao. Nešto me je još uvijek kočilo. Njoj sam se uvijek otvarao. Miji sam uvijek išao na razgovor, ali sada jednostavno nisam mogao pričati i mrzio sam to.
„Jednoga dana, Crvena. Ispričat ću ti sve." Ona je umorno izdahnula, ali je kimnula glavom. Prišao sam joj i naslonio svoje čelo na njezino. „Ima toliko toga i jednostavno ne znam odakle krenuti."
„Od početka bi bilo u redu", rekla je kroz smijeh. Kimnuo sam glavom. Da, ali nisam bio siguran gdje je taj početak točno. „Ja te vidim, Seb. Vidim pravoga tebe. Drugačiji si i koliko god ti to pokušavao skriti, stalo ti je do Maye."
„Tebi ništa ne mogu sakriti. Ali to nije važno, Crvena. To će brzo proći." Te riječi su donekle boljele jer znam kako neće proći. Ovo što osjećam prema Mayi raste svakoga dana sve više. Ne, to se neće tako brzo ugasiti nego će i dalje gorjeti. Samo bih volio da ona osjeća jednako.
„Neće proći i to oboje znamo", rekla je tiho. Da, Mia me je najbolje poznavala. Pomilovala me je po obrazu. „Razgovaraj s njome, smireno. Vrijeme je da se nekome otvori. Ja znam pola priče, ali vrijeme je da se sazna cijela priča. Samo je nemoj povrijediti."
„Nikada." Obećanje koje mogu održati. Nikada je ne bih povrijedio. Ne bih to mogao učiniti. Mia me je poljubila u obraz pa se odvojila od mene. Bacila je pogled prema stepenicama i tiho izdahnula. Izašla je van i otišla do svoga muža koji ju je čekao ispred auta. Mahnuli su mi te se odvezli.
Ušao sam nazad u kuću i zaključao vrata. Upalio sam alarm za svaki slučaj te sam se laganim korakom krenuo penjati gore. Zastao sam ispred njezinih zatvorenih vrata te sam duboko udahnuo, a onda pokucao. Čekao sam nekoliko trenutaka ispred pa sam ušao. Ležala je na krevetu sklupčana, zagledana u zid. Bila je blijeda dok su joj oči bile crvene od plača. Sjeo sam na krevet pokraj nje. Maknuo sam jedan mokri pramen njene kose s lica zbog čega se trgnula. Pogledala me je i namrštila se.
„Mislila sam da si otišao."
„Ne idem ja nikuda odavde."
„Ah da, posao", rekla je s dozom sarkazma. Želio sam vikati kako mi ona nije jebeni posao, ali sam se ugrizao za usnicu kako bih se spriječio.
„Pričaj sa mnom."
„Želim da odeš."
„Ne idem ja nikuda, rekao sam ti. Želim da pričaš sa mnom."
„A ja želim da jebeno odeš. Nemamo o čemu razgovarati, Dive", rekla je ljutito. Opet taj jebeni nadimak koji mrzim. Dobro, ako želi ljutnju, dobit će ju. Bolje je da je gledam ljutitu nego tužnu, a ja sam jedini muškarac koji je zna naljutiti. Zato ću to sada iskoristiti. Želim je trgnuti iz ovoga stanja mrtvila.
„Ne zovi me tako, jebote! I digni se iz toga kreveta!"
„Nećeš mi ti govoriti što da radim!", viknula je. Vatra se probudila u njezinim očima zbog čega sam si čestitao. To je Maya koju sam najbolje poznavao.
„Hoću! Želim da mi kažeš tko stoji iza onih poruka jer je očito da ti to znaš. Želim da mi se otvoriš." Vatra se na trenutak stišala kada sam spomenuo poruke. Oči su joj zasjale od neprolivenih suza pa sam se na trenutak zamrzio što sam uopće išta spominjao, ali vrijeme je da sve napokon izađe na vidjelo.
„Ne znam o čemu govoriš", rekla je tiho. Odmahnuo sam glavom.
„Ne seri! Ako želiš da ga spriječimo da ubije tvoje tvrdoglavo dupe, bilo bi vrijeme da pričaš." Naglo se uspravila u krevetu te je sišla s njega. Ljutito i s dozom straha se zagledala u mene. Ustao sam i sam i čekao eksploziju za koju sam znao da dolazi.
„Što želiš da ti kažem, ha? Želiš da ti kažem da me je gad silovao i poslije toga je ubio moga brata? Želiš da ti kažem da su mi danima prijetili jer sam svjedočila protiv jebenoga gada na sudu jer nisu mogli podnijeti da njihov najdraži sin odlazi u zatvor? Želiš li da ti kažem da mojoj mami nije bilo dovoljno stalo do mene pa se ubila mjesec dana poslije bratove smrti? Želiš li da ti kažem da mjesecima poslije nisam izgovorila niti riječi dok sam bila kod tete Molly na selu? To sve želiš da ti kažem? Ili želiš još nešto od mene? Želiš da ti kažem da sam jebeno oštećena? Da ne mogu zaboraviti taj jebeni dan ni da hoću jer imam jebeno fotografsko pamćenje!!"
Cijelo vrijeme je vikala, ali glas joj je pukao na zadnjoj rečenici dok su joj krupne suze padale niz blijedo lice. Jebote! Jebote! Nisam mogao niti zamisliti da se nešto ovako dogodilo. Znao sam da se nešto dogodilo njezinome bratu, ali nisam mogao zamisliti da je i ona ostala oštećena u tome. Jebeni gad! Tko god da je to učinio, zadavio bih ga golim rukama jer se usudio taknuti ovu prekrasnu i nevinu ženu. Bijes me je u trenu obuzeo i doslovno sam vidio crveno, ali sam duboko udahnuo kako bih se smirio. Mayi sam sada bio potreban. Nije bilo niti vrijeme niti mjesto za izljev bijesa.
Polako sam joj prilazio kao ranjenoj srni zbog čega je ona ustuknula. Njezini jecaji su me ubijali. Pružio sam ruke prema njoj da je privučem u zagrljaj kada me je krenula šakama udarati po prsima. Dopustio sam joj to jer znam da joj je bilo potrebno.
„Što si mi to napravio?", vikala je i udarala me. „Što si mi to napravio?", upitala je tiše. Uhvatio sam je za ruke i privukao je na svoja prsa. Nekoliko trenutaka se opirala, a onda se smirila. Njezine suze su natapale moju majicu dok sam rukama prelazio preko njezinih leđa kako bih je primirio. Drhtala je dok sam je držao. Ova žena je bila toliko slomljena, ali opet toliko snažna. Netko bi se nakon svega poželio ubiti i jednostavno odustati od života, ali Maya se borila. Borila se iako ju je sve boljelo.
„U redu je, princezo. Samo diši", govorio sam joj tiho. Nježno sam je poljubio u vrh glave te sam je jače stisnuo. Izdahnula je i ovila ruke oko mene. Osjetio sam da se polako počela smirivati, ali je nisam želio pustiti. Više je nikada neću pustiti.
„Želiš li pričati o tome?" Odmahnula je glavom da bi trenutak poslije kimnula. Prstima je prelazila preko mojih leđa gdje je mogla napipati moje ožiljke koje sam skrivao pod majicom. Odmaknula se od mene i sjela na krevet. Poželio sam sjesti pokraj nje, ali sam ipak odlučio ostati po strani. Naslonio sam se na klupicu od prozora i zagledao se u Mayu. Sjedila je i buljila u pod. Na licu joj se vidjelo da se ponovno vratila u taj dan. Vidio sam strah, bol i veliki gubitak u njezinim očima. Želio sam joj reći da sam se predomislio, da ne mora sada pričati, ali je ona počela.
„Ethan Stewart. Tako se zove gad koji mi je uništio život." Glas joj je bio promukao, a ruke su joj se tresle. Podignula je pogled s poda na moj vrat. Želio sam da me pogleda i da vidi povjerenje u mojim očima. Može mi vjerovati, uvijek mi može vjerovati.
„Moj brat i on su se upoznali u petome razredu osnovne škole. Ethanova obitelj se ovdje doselila iz San Diega. Njegov tata je radio nešto s naftom i nisam se baš previše interesirala za to. Kada se Ethan doselio u ovaj grad, moj brat je dobio još jednoga prijatelja. Mislila sam da će Ethan biti onaj koji će mi ukrasti brata. Ironično, zar ne?", upitala je kroz bolan osmijeh. Na kratko je pogledala u mene te je ponovno vratila pogled na moj vrat. Duboko je udahnula i nastavila s pričom.
„Amos i ja smo blizanci i od početka smo dijelili sve. Kada god bi išao nekuda s njegovim prijateljem Davidom, zvao bi i mene. Davidu nikada nisam smetala jer se volio družiti i sa mnom. A onda je došao Ethan koji me je pokušao odgurnuti od njihovog društva, ali brat mu nije dozvolio. Ethan me je na kraju prihvatio i nas četvero smo se počeli družiti. Ethan je imao godinu dana starijega brata, Zanea, koji je bio pravi gad prema meni. Uvijek je govorio da sam pravi mali dečko što se družim s dječacima i Ethan je začudo stao u moju obranu. Nakon toga njegov brat me je pustio na miru."
Maya se promeškoljila na krevetu te se ustala i počela šetati. Cijelo vrijeme dok je pričala, suze su joj padale niz lice. Želio sam je privući k sebi i utješiti je, ali bojim se da bi me odbila. Bilo joj je potrebno malo prostora i za sada sam joj ga davao.
„U srednjoj školi sam uspjela pronaći jednu žensku prijateljicu koja je bila slična meni. Voljela je nogomet, igrice. Odmah smo kliknule. Na prvoj godini fakulteta sam pronašla dečka. Bio je drag i mislim da sam ga voljela. Nikada nisam shvaćala te osjećaje, ali sam ga voljela. On i moj brat su se dobro slagali. Ethan se na fakultetu počeo mijenjati na gore. Prvo samo alkohol i marihuana, poslije heroin, kokain. Brat mu je pokušao pomoći čak ga je jednom Ethan i poslušao, ali sve je propalo kada je dobio lošu ocjenu. Vidiš, Stewartovi su bili bogata obitelj. Ethan je mislio da će mu tata pomoći, ali njegov tata je jednostavno digao ruke od njega i rekao mu da se uozbilji. On je tonuo sve dublje i dublje. Jednom sam mu i ja pokušala pomoći, ali tada sam shvatila da sam pogriješila, da nisam trebala uopće pokušavati."
Maya je zadrhtala i rukama se zagrlila. Poželio sam to sam učiniti jer sam nekako znao da priča od ovoga trenutka postaje puno gora. Znao sam da neću moći biti miran jer su mi se već sada ruke počele tresti pa sam ih zagurao u džepove. Nemirno sam čekao da Maya nastavi svoju priču iako sam poželio vikati da prestane.
„Bila sam sama u svome stanu kada je on došao. Tražio je Amosa. Želio je očajnički razgovarati s njime. Bio je tek malo napušen i nekako sam razgovorom uspjela doći do njega, ali ubrzo je sve krenulo niz brdo. Počeo me je dirati po nogama, po rukama. Gurala sam ga i rekla mu da prestane. Ustala sam i otišla od njega kada je nasrnuo na mene. Iako je bio napušen bio je snažan. Udario me je i bacio na pod. Vikao mi je da sam kurva, da sam mu se uvijek nabacivala. Da sam zaslužila gorjeti u paklu jer sam ga odvojila od moga brata. I silovao me je. Ondje na podu moga stana, on me je silovao. Vrištala sam i udarala ga, ali on se nije htio maknuti s mene. Čvrsto sam zatvorila svoje oči i molila se da sve to prestane i odjednom je stalo. Osjetila sam olakšanje. A onda sam začula brata kako viče. Ugledala sam ga kako udara Ethana i mislim da bi ga ubio da ga David nije maknuo s njega. Ethan je pobjegao, ja sam sve ispričala policiji i tražili su ga danima sve dok on nije pronašao moga brata."
Zastala je i pogledala me. Kimnuo sam glavom kao znak da može nastaviti. Snažno sam stiskao šake jer sam bio tako bijesan. Da sam ja bio s tim gadom, ja bih ga ubio. Ubio bih ga i raskomadao i bacio ga jebenim morskim psima. Gad je zaslužio da trune u jebenom paklu zbog svega što je učinio Mayi. Ona to nije zaslužila. Pokušala je pomoći jebenom gadu koji ju je u trenutku uništio.
„Od te večeri sam bila kod brata. Nisam danima spavala, nisam mogla. Svaki puta kada zatvorim svoje oči vidjela sam njega. Danima sam povraćala kada bih se sjetila njegovoga smrada, njegovih očiju i ruku na meni. Tada sam noćima sjedila u tami i razmišljala da li sam ipak bila kriva za to. Da li sam mu ikada dala povoda da se tako ponese prema meni."
„Nemoj", rekao sam grubo. Morao sam je prekinuti jer je nisam želio slušati kako sebe okrivljava za nešto što očito nije bila kriva. „Nisi ti kriva. Upamti to."
„Znam i sama sam poslije došla do toga zaključka. Udaljili smo se nakon što je on počeo eksperimentirati s drogom, ali sam mu željela pomoći barem taj jedan put i onda me on potpuno uništio."
„Mislila si da ćeš uspjeti kada tvoj brat nije."
„Da, ali nisam trebala niti pokušavati. Ethan je danima bježao od policije, skrivao se. Njegov brat me je već tada s mržnjom gledao i jednom mi je dobacio da sam to zaslužila. Nisam to rekla bratu niti tati. Jednostavno sam željela zaboraviti. No, znala sam da to nikada neću zaboraviti, to kako sam se osjećala, taj smrad, njegove riječi, njegovi......." Zajecala je i duboko udahnula. Koža joj je bila blijeda da su se vidjeli tamni kolutovi ispod njezinih očiju.
„Brat je cijelo vrijeme bio uz mene, tata. Mama me je jednom za to vrijeme posjetila, samo jednom."
„Ona očito nije bila prava majka", rekao sam ljutito. Jebote! Kakva to osoba moraš biti da nisi uz svoju kćer kada si joj najpotrebnija? Ta žena je očito bila lišena osjećaja, ali samo prema jednome djetetu. Očito je da je Amosa voljela više jer Maya nije ispala ono što je ona željela da bude. I tu bih ženu volio dobro našamarati pa da shvati kakva je sranja radila ovoj nevinoj ženi.
„Očito", rekla je Maya. Ponovno je duboko udahnula i nastavila s pričom. „Tata nas je oboje nagovarao da se preselimo nazad kući, da budemo s obitelji, ali smo Amos i ja odlučno odbili. A onda deset dana poslije tog događaja, Ethan je ušao u bratov stan. I nosio je pištolj."
Maya se okrenula od mene i zagledala se u zid na kojemu je visjela nekakva fotografija. Želio sam da me gleda u oči, da je nekako smirim jer slijedi još jedan, gori dio ove priče koji ju je do kraja uništio.
„Čula sam svađu i izašla sam iz sobe u trenutku kada je Ethan hladnokrvno ubio moga brata", zajecala je i pogledala me. Suze su joj bez prestanka padale niz lice dok se ona tresla. Više nisam mogao biti udaljen od nje, nego sam joj prišao i zagrlio je. Stiskala je svojim šakama moju majicu dok je neutješno plakala.
„Nemoj više. U redu je, dušo. Nemoj više pričati."
„Moram. Moram sve izbaciti van", rekla je kroz jecaje. „Ubio ga je i samo odšetao van kao da se ništa nije dogodilo. Ja sam vrištala, plakala, zvala pomoć. Jedna susjeda me je čula i zvala hitnu, ali sam znala da mome bratu nije bilo pomoći. Jebeni gad ga je upucao u srce, hladnokrvno i bez imalo kajanja."
„Jesu li ga tada uhvatili?"
„Jesu. Našli su ga u tatinoj kući kako mirno spava. Meni su dali neko sredstvo za smirenje i kada sam donekle bila dobro, sve sam ispričala policiji. Moga brata više nije bilo i to je tako boljelo da sam jedva disala. Mislila sam da ću otići zajedno s njime. Jedan veliki komadić moga srca je otišao zajedno s njime. Nakon toga više nisam bila ista."
Kako da itko bude normalan nakon toga? jebeni gad ju je silovao, a onda joj je ubio brata pred njom. Ako samo saznam da on ima nekakve veze s jebenim prijetnjama smrću, ubit ću ga čak i u zatvoru. Ubit ću ga golim rukama zbog svega što je napravio Mayi i njezinome bratu. Oboje su samo željeli pomoći tom jebenome gadu, a on se posrao na njih. Jednom je oduzeo život dok je druga ostala tek na pola živa.
Maya je snažna, žilava i znam da se izborila za sebe najbolje što je mogla unatoč bolu koji ju godinama guši. Ona taj dan neće nikada zaboraviti i toga sam bio svjestan, ali dao sam si zadatak da barem probam. Želim učiniti sve da ona barem na trenutak zaboravi taj dan i da ju prestane toliko boljeti. Učinit ću sve samo da nju ne boli.
„Nakon sahrane sam se vratila kući. Uzela sam slobodnu godinu." Maya je nastavila. Odmaknula se od mene i počela ponovno šetati. „Nas troje smo se udaljili jedno od drugoga. Doduše, mama i ja smo se udaljile još davno prije ove tragedije. A onda je ona napravila sebičnu stvar i uzela sebi život. Bila sam tako ljuta na nju zbog toga jer je izgledalo kao da je ona željela biti u centru pažnje. Samo kako bi prestali misliti na Amosa. Mrzila sam je. Tako sam je mrzila. Je li to pogrešno?"
„Ne, nije. Imala si se potpuno pravo tako osjećati, Maya. Tvoja mama je učinila nešto sebično i siguran sam da je tim činom povrijedila i tebe i tatu." Maya je odmahnula glavom. Stao sam pred nju i zagledao joj se duboko u oči. „Znam da te je povrijedilo to što je učinila. Možeš nijekati koliko god želiš, ali to neće umanjiti činjenicu da te je povrijedila što je izabrala takav sebičan čin."
„Bila je kukavica što se nije borila kao što smo se tata i ja borili."
„Da, bila je." Nježno sam je prstima pomilovao po obrazu. „Što se dogodilo dalje?"
„Došlo je suđenje i tada su prijetnje obitelji Stewart krenule. Željeli su da povučem tužbu protiv Ethana, ali ja ih nisam slušala. Željela sam da plati za ono što je učinio mome bratu i meni. Mrzila sam ga. Tako jako sam ga mrzila da sam se veselila kada su napokon donijeli presudu. Pedeset godina do doživotne. Bože, sjećam se koliko je Zane vikao na mene i govorio mi sranja, ali sam odšetala iz sudnice podignute glave. A kada se to sve smirilo, kada sam ostala sama sve je krenulo ispočetka. Večer kada me je silovao, kada je ubio moga brata. Pala sam u depresiju, nisam ništa željela jesti. Sjećam se koliko je tata plakao i govorio da ne želi izgubiti još jedno dijete. Ja sam slušala, ali nisam govorila. Od toga dana u sudnici, jednostavno sam prestala pričati. Teta Molly me je odvezla kod sebe na selo. Vodila me je u šetnje, brinula se za mene kada sam imala noćne more, a imala sam ih svaku večer. Brat mi je toliko nedostajao da nisam mogla disati. Ponekada bih ga vidjela kako mi se mršti kao da mi želi poručiti da se trgnem, da nije u redu da ovo radim od sebe. Bila sam živa, ali donekle i mrtva. Onda me je teta natjerala da s njome radim u vrtu. Sadile smo cvijeće, povrće, voće. Svaki dan smo bile vani u vrtu dok je ona brbljala bez prestanka. Nakon tri mjeseca sam napokon progovorila."
„Što su bile tvoje prve riječi?", upitao sam. Maya se na trenutak iskreno nasmiješila da bi taj osmijeh nestao brzo kao što se pojavio.
„Rekla sam teti da puno priča. U tome trenutku nisam mogla prepoznati svoj glas da sam se na trenutak zabrinula sve dok teta nije zaplakala jer sam napokon progovorila. Ostala sam kod nje još nekoliko tjedana, vratila se nazad u Portland i nastavila školovanje."
„To mora da je bilo jako teško."
„I jest. Bila sam kratko kod kuće sve dok nisam shvatila da ne mogu biti ondje. U svakome kutu sam vidjela Amosa. Tata je prodao kuću i uzeo onaj stan koji još uvijek ima. Živjela sam kratko s njime dok ja nisam kupila ovu kuću." Odšetala je do prozora i zagledala se van na ulicu. Stajao sam iza nje i promatrao je u tišini, tu snažnu, ali opet krhku ženu koja je proživjela toliko toga, ali je preživjela. Ona i njezin tata su se možda udaljili jedno od drugoga, ali sada su ponovno našli svoj put jedno drugome. Sve dok on to nije uništio svojim lažima. Znam da će Maya željeti razgovarati s njime, a ja sam želio biti u blizini kada se to bude dogodilo. Želim i sam čuti razloge zašto je jebeni kreten šutio o prijetećim porukama. Nadam se da ima jebeno dobar razlog.
„Ovo je prvi puta da sam nekome ispričala cijelu priču. Mia i cure znaju samo pola priče."
„Tako mi je rekla. Što te je navelo da meni kažeš?" Okrenula se prema meni i pogledala me pogledom koji kao da kaže ti mora da se šališ. Trgnuo sam usnom te zagrizao usnicu kako se ne bih nasmijao. Maya je odmah spustila svoje oči na moje usne. I u trenu sam se sjetio našega vrućeg poljupca od danas. Kriste, imam osjećaj da se dogodio danima prije.
„Zato jer si ti tvrdoglavo tele", rekla je promuklo. Nasmiješio sam se. To definitivno jesam. „Zapravo mi je jako drago da sam napokon nekome sve rekla."
„Kako se osjećaš zbog toga?" Došlo mi je da se odmah ošamarim jer sam zvučao kao Dean. Maya je to shvatila pa se napokon nasmijala. Obožavao sam taj zvuk.
„Osjećam se nekako slobodnije, lakše. Mislim da sam ovo trebala davno učiniti."
„Mislim da jesi. Drago mi je da si meni ispričala. I žao mi je zbog tvoga brata. Siguran sam da je bio dobar brat." Oči su joj ponovno ispunile suze pa sam joj prišao. Jedna joj je kliznula niz obraz i obrisao sam je. Želim je poljubiti tako jako, ali nisam znao želi li i ona to. U onome ormaru je definitivno željela.
„Bio je najbolji. I tako mi nedostaje."
„Znam, dušo", rekao sam tiho i privukao je na svoja prsa. „Ako budeš željela, volio bih čuti više o njemu."
„Voljela bih to", rekla je tiho u moja prsa. Odjednom se naglo odvojila od mene i pogledala me. „Zane Stewart. Ako netko šalje prijeteće poruke, to mora biti on."
„Istražit ćemo ga. Znaš li nešto o njemu i njegovoj obitelji?"
„Znam da je njegov tata umro šest mjeseci nakon suđenja od srčanoga udara. Zane je još neko vrijeme bio tu dok nije otišao u San Antonio, a za gospođu Stewart ne znam."
„Kako se ona zove?"
„Jennifer." Maya je zaklopila svoje oči i namrštila se. „Tako sam umorna."
„Boli li te glava?" Kimnula je. Poveo sam je do kreveta i zapovjedio joj da sjedne. Otišao sam dolje po čašu vode i tabletu za glavobolju te sam joj rekao da to popije. Odložio sam čašu na noćni ormarić i pomogao joj da legne.
„Tata mi je lagao, a nisam sigurna zašto."
„To ćemo saznati kada se pojavi."
„Nisam sigurna želim li ga vidjeti, ali moram razgovarati s njime. Mora mi objasniti sve ovo."
„I dobit ćemo to objašnjenje, ne brini se." Zaklopila je svoje oči dok sam ja pomicao njezinu kosu sa lica. Kratko se nasmiješila te me je zgrabila za ruku.
„Hvala ti što si danas bio uz mene."
„Uvijek ću biti tu, Maya", rekao sam nježno. Ona se namrštila, ali nije otvarala oči. Želio sam joj dati do znanja da mi nije bila posao nego žena koju sam toliko želio, ali sam odlučio šutjeti. Kada sam se uvjerio da je zaspala, nježno sam je poljubio. Nekoliko trenutaka sam je promatrao. Bila je prekrasna. Tako slomljena, ali opet puna života. Njezina mama je učinila sebičnu stvar i oduzela si život dok se ova žena nastavila boriti. Nikada neću shvatiti njezinu mamu. Kako je mogla raditi takva sranja ovoj ženi? Željela ju je promijeniti, a Maya je bila sasvim dobra onakva kakva je. Njezina mama je bila pokvarena kučka koja nije dovoljno voljela svoju kćer i nitko mi neće promijeniti mišljenje. I definitivno nije zaslužila žaljenje od ove žene koju je toliko povrijedila. Trebala joj je majčina ljubav, a ona joj ju je uskratila.
Poljubio sam Mayu u čelo pa ponovno u usne, a onda sam tiho izašao iz sobe i spustio se dolje. Mrak je davno pao, ali odlučio sam da nove informacije ne mogu čekati. Poslao sam Gabrielu imena Stewartovih da ih malo bolje istraži, a kada je zatražio da mu objasnim zašto, odgovorio sam da ću mu sutra reći sve. Sada sam i sam bio umoran i iscrpljen i previše zabrinut za ženu koja je spavala gore.
Sjeo sam na kauč i zagledao se u ugašenu televiziju. Danas definitivno ne idem kući. Ostajem večeras ovdje s njome ako joj išta zatreba. Ne želim da se slučajno prestraši ako ostane sama, ali najviše od svega, nisam mogao otići od nje. Ne nakon ove priče, ali pogotovo nakon onoga našeg poljupca. Taj poljubac je budio nešto uspavano u meni, nešto što godinama nisam osjetio.
S mislima na Mayu i naš poljubac, utonuo sam u san.