Naše zauvijek [✔]

Poglavlje jedanaesto: Melina

Nakon dvije godine ne izlaženja sa muškarcima sam službeno postala totalno neiskusna. Toliko sam bila neiskusna da sam morala pozvati Tiaru taj dan kod sebe kako bi mi našla što odjenuti i da me također našminka, a osim toga sve i podari moralnu podršku jer mi je prekomjerno bila potrebna. Nisam znala kakav je to osjećaj izaći na spojeve, kakav je osjećaj sjediti preko puta nekog tako prelijepog muškarca koji ti poklanja pažnju jer sam sve to zaboravila. Osjećala sam se poput tinejdžerice od šesnaest godina koja izlazi prvi put sa simpatijom, a ne poput žene od dvadeset i pet godina koja bi trebala imati iskustva sa tim stvarima. Mislim, stara ja iz prošlosti je imala itekako velika iskustva, ali ključna riječ je bila iz prošlosti i stara ja.

"Moramo jednom ići u kupovinu", rekla je Tiara dok je prebirala odjeću u mom ormaru. Slegnula sam ramenima i sama shvatajući da mi je odjeća postala dosadna od pretjeranog nošenja. Nisam išla u kupovinu godinu dana iz razloga što nisam imala vremena, a niti neke posebne želje jer se nisam nalazila ni sa kim, osim Tiare. Sada, ako ovaj prvi spoj bude uspješan i ako Damon bude predložio i drugi sastanak bit će neizbježan šoping sa Tiarom.

"Imaš li išta, ali išta crno u ovom rozo-cvijetnom svijetu od tvog ormara?" Frknula je dok je izvadila obične svijetle džins hlače koje su mi naglasile vitke noge i sve njene dobre obrise. Tiara me uvijek pohvalila za figuru, ali me grdila što je nisam češće naglasila sa užom odjećom. Izvadila je potom jednu blijedu ružičastu majicu dugih rukava koja je također bila uska i namiružana kod rukava i kragne.

"Za vikend idemo u šoping, nema prigovora", rekla je i gurnula mi odjeću u ruke. Sjela je na krevet i pripremala šminku dok sam se ja presvukla u izabranu odjeću osjećajući se čudno u istoj jer sama nikad ne bih takvu kombinaciju izabrala. Sjela sam potom dok me Tiara šminkala, prepuštajući joj da radi što želi od mene u sebi moleći da na kraju ne izgledam kao da sam klaun ili barbie.

Na moju sreću kada sam se pogledala u ogledalo izgledala sam gotovo pa isto kao bez šminke, osim što su mi oči bile naglašene sa tušem i maskarom, a usne i obrazi obojani nježnom rozom bojom.

"Poštedila sam te ovoga puta, pretpostavljam da si i onog dana kada ste se sudarili bila bez truna šminke, tako da nema potrebe da kriješ prirodnu ljepotu koja mu se očigledno svidjela", rekla mi je i nasmijala se mom odrazu na ogledalu. Uzvratila sam osmijeh, osjećajući se lijepo i samouvjereno, iako me još uvijek proganjao nelagodan osjećaj u kombinaciji koju je izabrala.

"Ne misliš li da je ovo preusko?" Upitam je i pogledam u nju dok je pospremala šminku sa kreveta. Tiara me kratko odmjerila i odmahnula glavom:

"Predivna si, ozbiljno. I nije uopšte pretjerano, trebaš početi da se osjećaš udobno u svom tijelu."

"Osjećam se udobno", odvratim.

"U čemu je onda problem?"

"Ja...", zastanem, a na Tiarinom licu zatitra sitan smiješak.