𝐙𝐚𝐭𝐢𝐬̌𝐣𝐞 𝐩𝐫𝐞𝐝 𝐛𝐮𝐫𝐮| 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

Šesnaesto poglavlje

Oleg

Volim ovakva buđenja pored nje, a najviše volim kada i podne dočekamo zagrljeni u krevetu. Jedva sam sam je uspio ubjediti da se kod mene preseli, naravno kako ona kaže da podijelimo račune, i da po pola sve plaćamo. Mnogo je tvrdoglava što se toga tiče. Žašto samo ne prihvati da je želim mnogo razmaziti, paziti a najviše maziti kao kraljicu jer jednostavno ona to i jest. Kraljica. Samo još uvijek nije toga svjesna. Ja ću je ubjediti da konačno u to počinje da vjeruje. Ali ja se ne bunim. Od kako je ovdje stvarno  sam srećan. Ne pamtim kada sam zadnji put bio takav. Ona me mijenja.

A kako me tek prije par minuta iznenadila kada mi je ono priredila svojim čarobnim usnicama. Ko bi rekao da takvo nešto u njoj postoji. Ma ona je moja đavolica. Tako iskusno me je dovodila do vrhunca, da sam samo htio da taj magični trenutak nikada se ne završi. Sada mirno leži na mojim grudima i čupka moje malje. Primjetio sam da najviše voli to da radi.
"Jesi li gladna?" , pitam je jer poslije ovakvog vođenja ljubavi ja definitivno jesam. Gladan sam i nje a i hrane. Prvo hrana pa se i dalje možemo nastaviti zabavljati u krevetu.
"Puno." , samo to mi kaže. A ja ustajem. Ostavljam je u svom krevetu na mom jastuku da me čeka dok ja nam donesem doručak u krevetu. Uzimam sa poda moje sive bokserice i odlazim u kuhinju.

Uzimam iz frižidera voće. Sitno ga siječem. Pravim od njega voćnu salatu. Zatim sipam sok od narandže u dvije čaše. Sve to zajedno sa jednom viljuškom nosim do sobe. Primjetim da je obukla moju majicu, a donji dio joj je prekriven dekicom. Mhmm kako bi volio da nema ništa trenutno na sebi. Volim da se polako opušta ali i dalje ima tu dozu stidljivosti gdje baš i ne voli stalno da pokazuje svoje tijelo. Meni ne bi smetalo da je sada gola. Uživao bi dok bi je samo gledao. Oleg mir. Samo da može da čuje tvoje misli. Odmah bi otišla.

Sjedam pored nje. A na njoj je osmjeh veličine pa mogu slobodno da kažem svemira.
"Śto me tako gledaš a i slatko se smiješ? , ubija me moja znatiželja.
"Nikad mi niko nije donio doručak u krevet." , i samo se tako baci meni u zagrljaj.
"Hej polako." , smirujem je kako ne bi ovo sve spalo na pod.

"Od sad pa nadalje ja ću ti donositi. Neće biti ni jednog drugog muškarca umjesto mene. Koji će ovo da radi" , opa Oleg jesam li ja to ljibomoran. Šta mi se to događa.
Ona se odmiče od mene i već na njenom licu predppstavljam šta će da mi kaže.
"Jesi li to meni ljubomoran?" , veselo me pita.
"Nisam, samoo.."
"Šta samo? , ona i dalje veselo pita.
Približim joj se. Uzmem sa obe ruke njeno lice i privučem svom. I grubo je ljubim.
"TI SI SAMO MOJA. MOJA." , iskreno joj kažem.
"Znaš ne bunim se ja puno zbog toga."
Uzimam viljušku, na njoj se nalazi dio lubenice i prinosim je njenim usnama. Hranim je. A ona ispušta takve uzdahe zadovoljstva, da ću definitivno ovo da radim svaki put.
Sad je ona ta koja mene hrani.

"Šta ćemo sad radimo?" , zainteresovano me Matea upita.
"Šta misliš o tome da mi malo bradu skratiš? Ali pažljivo. Nemoj da me posječeš.
"Stvarno mi dopuštaš da ti to uradim?" , upita me skoro pa da ne vjeruje u to što me je pitala.
Samo klimnem glavom u znak pristanka. Poput kakve djevojčice veselo otrči do kupatila. Za pet minuta se vraća a ruke su joj pune. Vidim da stavlja na krevet peškir, i sve što je potrebno za brijanje.

Naredi mi da se pomjerim do kraja kreveta. A ona me zakorači i sjedne na moje osjetljivo mjesto. Mir. Ali džaba. Izdajnik uvijek tako reaguje kadaje ona tako blizu. A ona kada osjeti samo se nasmija.
"Izgleda da je još neko uzbuđen i nestrpljiv." , reče Matea.
"Nemaš pojma, koliko je nestrpljiv." , samo joj to kažem.

Polako na svoje prste stavlja pjenu za brijanje, i ravnomjerno nanosi po mojoj vilici. Srce joj tako kuca, da mogu da čujem svaki njeni otkucaj. Vidi se da i nju izdaje tijelo kao i moje. Peškir prebacije oko mog vrata i nastavlja da nanosi pjenu.
Uzima brijač u svoje ruke i kaže mi:
"Obećavam biću nježna."
Više mi ništa nije briga. Ja sam njen. Pukao sam na nju. Može od mene da radi šta god hoće. I da mi uzme srce iz grudi svojim rukama. Definitivno bi i na to pristao. Tako nježno skida pjenu sa puno pažnje radi to samo da me ne bi posjekla. Spušta se po mom vratu i vraća se do mojih usana. Tako isto uradi i sa drugom stranom lica. Ne izdržim ono malo pjene što je ostalo razmažem tako što se njoj približim i ostavim na njenom licu.
"Oleg stvarno si dijete. Vidi šta si uradio. Sada moram i ja da se okupam." , praveći da se da je ljuta to mi kaže.
"Pa ja sam uvijek za to da se zajedno tuširamo."
"Znaš još nešto me plaši." , kakva brza promjena teme od njene strane.
"Šta te plaši?"
"Plaši me ova vremenska prognoza. Ovo nevrijeme. Kiša, pljuskovi grmljavina."
"Hej dušo, to je sve uobičajeno. Ja sam tu. Iako se to baš dogodi ti si pored mene. Ja ću te čuvati od svega i svačeg." , nadam se da će je ove riječi koliko toliko umiriti.
"Bićeš moj vitez?"
"Da, i to ako treba. Znam ja da ti puno čitaš romantične knjige. I oni spase djevu u nevolji. E tako ću i ja tebe da spasim i da te čuvam. A moraš priznati da možda malo ličim na njih."
"Kako smo samouvjereni." , konačno opušteno mi reče.
"Samo u knjigama ne možeš baš sve osjetiti zar ne? Osjetiš li to ispod mene?" , zabavljeno joj kažem.
"Da u pravu. Definitivno ovo ispod mene što osjećam toga u knjigama nema. Mislim da još niko se nije susreo sa ovakvim primjerom kao ja."

Poglavlje posvećujem mojim dragim curama, marinnaa95 koja mi uvijek dan popravi svojim usputnim komentarima. Hvala ti na tome ❤❤ i AnaLuar7 na prekrasnim komentarima 💙💙💙
Hvala i ostalima koji prate i čitaju priču 💚🤗
Mišljenja 😍