Osveta #1

30. poglavlje

Nadam se da nije prekasno da je spasim.

Polako sam se vozio do postaje kada sam ugledao hrpu ljudi vani. Svi su stajali na kiši, u panici. Parkirao sam auto i izašao van. Zbunjeno sam se osvrtao oko sebe. Što se događa? Nešto u meni je govorilo kako dolazi nevolja. Kako se sprema nešto opasno. Progutao sam knedlu i pohitao naprijed. Pokušavao sam se smiriti dok sam trčao. Jebote! Ovo nikako nije dobro!

Moj pogled se zaustavio na sestri i Mayi. Došao sam do njih. Ashley mi se plačući našla u zagrljaju. Moj osjećaj za opasnost je upalio sve alarme u mome tijelu.

„Što je? Što se događa?"

„Ne znam, Gabriele. Pokušavala sam te dobiti, ali se nisi javio. Upalio se alarm i svi smo pohitali van. Vidjela sam samo Sebastiana kako viče i gura sve van, poslije je nestao." Ignorirao sam sve sestrine poruke i pozive jer sam želio što prije srediti kolibu, ali sada sam ljut na samog sebe zbog toga. Trebao sam se javiti odmah. Došao bih ranije da otkrijem što se događa jer znam kako se ne događa ništa dobro. Kriste, našli su je. Imao sam takav osjećaj i znao sam da je gubim.

Osvrnuo sam se oko sebe u potrazi za crvenom kosom. Ako Sebastiana nije bilo vani, to je značilo da se vratio po nju. Moram ih hitno ići potražiti.

„Budi tu, obje budite tu. Vraćam se odmah."

„Ne možeš ići unutra."

„Moram po Miju." Taman kada sam to rekao, snažna eksplozija je odjeknula u tamnoj, kišnoj noći. Srce mi je zastalo. Sve je stalo dok je tamni dim sukljao po zraku. Kao zaleđen sam gledao plamenove koji su se uzdizali iza gdje su se nalazile ćelije. Na mjestu gdje je bila Mija.

„NE!", viknuo sam i potrčao prema naprijed. Sestra i još nekoliko ljudi me je htjelo zaustaviti, ali im nisam dao. Morao sam što prije doći do Mije. Ona i Sebastian su bili ondje. Ne! Ne! Samo da su se izvukli. Molim te Bože, neka su se izvukli.

Nisam mogao dizalom ići dolje jer nije bilo u funkciji pa sam stepenicama pohitao dolje. Našao sam se na donjoj razini, ali nisam ništa vidio od dima koji se širio hodnicima. Netko ispred mene je vikao pa sam požurio naprijed kada sam prepoznao glas. Došao sam do Sebastiana koji je bio na koljenima. Spustio sam mu ruku na rame, on se brzo izmaknuo i stao u obrambeni položaj. Izdahnuo je kada me je ugledao.

„Gdje je Mia?", vikao sam. On je odmahnuo glavom i zakašljao se. Podignuo se na noge i požurio naprijed, a onda smo je ugledali. Ležala je na hodniku u krhotinama, polu mrtva. Njezina crvena kosa je sada bila bijela od krhotina i prašine, a na lijevoj strani lica se vidio trag krvi. Sebastian se bacio na pod pred nju.

„Crvena, probudi se. Jebote! Ne možeš mi ovo raditi, čuješ li me?", vikao je. Sebastian ju je pokušao pomaći, ali sam ga spriječio. Ne znam koliko je jako udarila, ali nismo je smjeli uopće pomaknuti. Iako je želim maknuti što dalje od ove opasnosti, nismo smjeli. Napravili bismo još veću štetu.

Dok sam vadio mobitel i birao broj, nisam micao pogled s nje. Predstavio sam se osobi koja se javila, rekao svoj broj značke i da nam hitno treba hitna pomoć. Poklopio sam i kleknuo pokraj Sebastiana.

„Ne smijemo je micati. Mogli bismo samo pogoršati."

„Ona ne može samo ležati ovdje. Pogledaj je, Darcy. Umrijet će. I ti ćeš biti kriv za to!", prosiktao je. Svoje plave oči je zalijepio bijesno za moje lice. Osjećao sam se kao da me je udario i bacio pod jebeni vlak. Imao je pravo. Imao je jebeno pravo jer sam bio kriv. Zatvorio sam je ovdje i nisam je uopće slušao kada mi je govorila da Škorpion dolazi. Još sam jebeno razmišljao o tome da je iskoristim kao mamac kako bih se osvetio Škorpionu. Koji sam ja jebeni idiot! Kao da bih sam mogao ići protiv njih! I Mia sama mi je rekla da sam nemam šanse protiv njih.