OSVETA✔

43.

Hana P.O.V.

Ispijam gutljaj vrele, crne kave uživajući u tišini. Sklapam oči osjećajući kako mi se koža ježi od hladnog zimskog zraka koji ulazi kroz širom otvoren prozor moje sobe. Odjednom sav mir nestane primijetivši da je u sobu uletjele Lea.

"Koji vrag radiš?"

"Kao što vidiš, ne radim apsolutno ništa. Uživam."

Otvorila sam oči i pogledala ju svojim, svima dobro poznatim, bad bitch pogledom.

"A odakle tebi ključ od kuće?"

"Ljetos si mi dala rezervni ključ, zar se ne sjećaš?"

"Ah da. I nisi ga vratila?"

Bacila ga je na moj krevet te nervozno stala ispred mene.

"Daniel mi je dao otkaz."

Uzela sam još jedan gutljaj kave te se pravila iznenađenom. Podignula sam obrvu.

"Ozbiljno?"

"Nije mi dao nikakvo objašnjenje, a znam da sam sve radila baš onako kako treba. Ne postoji niti jedan jebeni razlog da me otpusti."

"Stvarno ne znam…"

"Kakva si ti glupača."

Odložila sam kavu na noćni ormarić te se ustala stavši ispred nje.

"Nemam veze s time."

"Nisi mu rekla da me otpusti?"

"Ne, zašto bih to uradila?"

U tom trenutku, udarila mi je šamar od kojeg mi se glava okrenula na drugu stranu.

"Prestani više! Prestani jebeno lagati o svemu!"

Ruku sam stavila na obraz i pogledala ju ravno u oči.

"Ne lažem."

"Konstantno mi uništavaš život, Hana. Kad planiraš prestati?"

Vikala je na mene iz sveg glasa dok sam promatrala bijes u njezinim očima.

"Od malih nogu, uvijek sam te štitila. Skrivala sam istinu od roditelja samo kako ti ne bi nastradala. A sada isto to činim tako što šutim o tvojoj aferi s Danielom. I što dobivam za uzvrat?"

"Stvarno misliš da ne znam koliko si prokleto zaljubljena u mojeg muža? Misliš da sam mutava pa da ne primjećujem kako mu se nabacuješ?"

Zašutjela je te skrenula pogled. Jednom rukom sam ju uhvatila za obraze te okrenula glavu da me gleda ravno u oči, baš kao što sam i ja nju.

"Ti si moja sestra! Petar je za tebe zabranjeno voće."

"Ali Hana, ti ga ionako ne voliš."

Skupila sam obrve ne vjerujući što izlazi iz njezinih usta.

"Da ga voliš, nikada ga ne bi prevarila."

"S Danielom sam jer moram slušati svaku njegovu zapovijed! Prijeti mi i moram se jebati s njim kako bih zaštitila Petra."

"Ništa se ne mora, draga moja."

"Prijeti mi Petrovim životom, Lea. Nemam izbora."

Suze su samo pale niz moje lice, a glas mi je počeo podrhtavati.

"On je bogataš i može imati što god poželi. Ali također je i ubojica, nisam glupa, znam sve!"

"Hana…"

"Petar je jedina osoba koju imam na ovome svijetu. Volim ga svim svojim srcem i za njega sam spremna učiniti apsolutno sve."

"Smiri se…"

Pokušavala je doći do riječi, ali sam ju prekidala.

"Ubila bih se kad bi se njemu nešto dogodilo."

Počelo mi se vrtjeti i crnjeti pred očima pa sam brzo sjela na krevet. Lea mi je prišla pokušavajući mi pomoći.

"Jesi li dobro?"

Uhvatila me za ruku.

"Ne diraj me!"

Ponovno sam se izderala na nju.

"Oprosti mi. Ponekad sam stvarno… Molim te, oprosti…"

Nekoliko minuta kasnije, primirila sam se. Ona je samo sjedila na drugoj strani kreveta i promatrala drhtanje moje vilice i ruku.

"Daniel me bacio u jezero."

Izbuljila je oči. Počela sam jecati od plača te mi se ona primaknula čvrsto me zagrlivši.

"U vodi sam vidjela majku… Vukla me na dno… Nisam mogla disati…"

"Ššš…"

Pokušavala me smiriti, ali se rasplakala jednako kao i ja.

"Daniel je došao u moj život da me uništi."

"Zašto misliš tako negativno? Možda se samo zaljubio…"

Podsmijala sam se.

"Možda. A možda me samo želi ubiti."