Potrcala sam za njim i prstima zaplijenila njegovo rame.Povukla sam ga te se okrenuo i zaustavio.
"Sta hoces ",primijetila sam tugu u njegovom glasu. Pomijesana tuga sa previse bijesa.
"Zao mi je",napokon moj jezik se opusti te izustim .
"Da,i meni je",rekao je tiho na sta se meni osmijeh stvorio na licu."Zao mi je jer si bila u pravu, nema vise ljubavi izmedju nas"
I moje srce kao da cuvsi ove rijeci,osjeti hladnocu koju je osjetila moja koza,uspori otkucaje. Kao da prestane kucati,pluca kao da se zatvorise i odjednom nemam dovoljno vazduha za udahnuti. Ruke i noge mi zadrhtase a oci ne vidjese nista drugo osim mraka koji je uslijedio nakon nekoliko trenutaka.
Kate POV
Osjetim snazno drmanje te razne glasove.
Hladni metal me stresa na prsima,pistanje nekakvih aparata mi ulazi u usi te cujem nepoznat muski glas,"Povecaj na 120".
Ponovno osjetim kako me nesto strese na prsima ali ovaj put jače.
"Vratila se",ponovo nepoznati glas.
U pokusaju da otvorim oci ,zaslijepi me svjetlost,sto stvori ogromnu bol u predijelu mojih sljepoocnica .
Sacekam da se ta bol umiri te pokusam ponovo otvoriti oci .Ovaj put sam to i uspjela,te sam se nakon nekoliko trenutaka priviknula na to svijetlo.
Pogledom sam presla po sobi. Uredna siva soba ,sa jednim prozorcicem ,jedva da je malo dnevne svijetlosti moglo uci. Na sredini plafona je bilo dosta led sijalica. U kutu je stajalo zeleno cvijece i jedna fotelja.
Kada sve ovo uocih,napokon shvatim da sam u bolnici . Te postadoh svjesna da doktor i medicinske sestre stoje pored mene.
Val panike je preletio mojim organizmom i napokon dodjem sebi i postanem svjesna toga da moram pitati sta mi se desilo.
"Sta se desilo",tiho sam upitala. Pokusala sam da se pridignem ali mi se zacrni pred ocima. Doktor se nasmijesio i rukom me polegnuo natrag gdje sam i bila.
"Gospođice ,trebate se odmarati .",podignuo je obrve i odmahnuo glavom,"Izgubili ste dosta krvi , doživjeli ste previse stresa sto je uticalo na vase ,kako psihicko tako i fizicko stanje ."
"Ali..",progutala sam pljuvacku,"To je bila mala posjekotina."
"Jeste bila,ali nazalost,"udahnuo je,"Komadic stakla koji vas je posjekao,nije izasao iz vaseg organizma."
Razgoracila sam oci i pocela da drhtim.
"Rasjekao je glavnu arteriju te ste izgubili dosta krvi."
Nekako se strah poceo smanjivati.
"Ali.."
I opet se vraca ,uvijek postoji ono ali.
A ono ce da me ubije jednoga dana.
Klimnula sam glavom da nastavi.
"Nismo izvadili taj komadic,jer nije ostao u vasem stopalu.Nastavio je svoju putanju i trenutno ste u kriticnom stanju . Kada smo zadnji put uradili rendgenski pregled,bio je blizu vase slezine ,te je vas puls oslabio."
Znaci ,staklo kruzi mojim organizmom,te bi moglo da me ubije . Najednom ,suze poteku niz moje obraze. Isprekidano sam disala i rukama nervozno,cupala kosu. Odjednom mi sine.
"Cameron",povikala sam uzbudjeno."Gdje je on?"
"Da li zelite nekog da nazovete",doktor me ljubazno upitao.
Odmahivala sam ludacki glavom idalje placuci."Zelim da ga vidim,recite mi gdje je"
Doktor me tuzno pogledao. "Zao mi je,ali nakon sto vas je doveo ovdje,otisao je."
YOU ARE READING
Game or not?
Romance"Postoje bića čija je sudbina da se sretnu. Gdje god da su. Gdje god da idu. Jednog dana oni se opet sretnu. Tako vjerujem i u našu sudbinu. Jednog dana opet ćemo se sresti. Gdje god išli. Gdje god pošli. Uvijek ćemo se sresti. " Ona je nježna djev...
