"Da ,vjencacemo se",Natalie je srecno uzviknula po deseti put vec. Kao da joj nije dovoljno vec nabijala na nos.
Poprijeko sam ju pogledao.
"Cestitam vam" ,Kejt je prozborila.
Nasmijala se,smijala se toliko da sam skoro pomislio da je srecna. Ali glumila je,izvrsno je umjela da glumi. Preda mnom nije mogla,ali sad jest .Što je znacilo da sam ju izgubio.
Odmahivao sam glavom,laganim pokretima lijevo desno. Ali ona se idalje smijala.
"Stvarno,drago mi je od srca .Cestitam vam i puno srece zelim" ,uzela je torbu sa stola i okrenula mi ledja.
Odlazila je . Tek sad sam primijetio ljubicastu haljinu koja je isticala njenu vitku figuru. Kosa koja joj je u valovima padala preko golih ledja. Moj anđeo je odlazio od mene .
Svakim korakom kojim se odmicala od mene,sve mi je teze bilo.Jedan njen korak dalje,jedan dio moje duse je odlazio sa njom.
Podigla je ruku licu i otresla ga ,ona je plakala.
Place zbog mene. Puno bi srecnija bila da ja nisam u njenom životu.
Umicala mi je iz vidika,dok nije skroz nestala. Vise ju nisam vidio i imao sam osjecaj da ne disem. Trebala mi je da se vrati ,da me nauci kako disati.
Cekao sam ,nadajuci se sa ce se vratiti do mene . Ali uzaludno .
Izgubio sam ju . Sad sam ju izgubio. Stvarno sam ju izgubio . Koliko puta moram ponoviti rijeci izgubio ,da bih shvatio da sam ostao bez mog anđela .
Samo zbog mojih gluposti.
______________
Kate POV
Ulazim u kucu te shvatim kako sam sama . Prislonim dlan na usta da ne bih pocela da se raspadam . Maknem ga te udahnem duboko i izdahnem . Nekoliko puta sam to ucinila dok se nisam smirila.
Idalje sam razmisljala o nedavnim desavanjima ,jos nisam mogla da svarim sve informacije .
Moj covjek . Moj covjek i druga zena .
Za mene nema nade ,ili je do mene ili je ovaj svijet stvarno pokvaren .
Najednom kao opecena poskocim te uzurbano odem do moje sobe. Iz ormara izvadim moju kutiju te ju otkljucam.
Sve moje uspomene,sa njim iz naseg najsrecnijeg perioda.
Pa vise ih nece biti . Uzela sam kutiju te istrcala iz kuce, trcala sam do plaze bosa.
Mracak vec pada ,ali nisam obratila paznju na to ili na posljedice koje bi se mogle desiti .
Kao na primjer da sam rasjekla nogu na staklo.
I plaza je vec bila u mom vidiku te sam se priblizila vodi. Iako zadihana ,idalje sam bila svjesna sa kakvim ciljem sam dosla tu.
Smirila sam svoje ludacko srce koje je prijetilo da ce iskociti.
Jos jednom sam otvorila kutiju te se oprostila sa svakom uspomenom,za koju sam odlučila da cu zaboraviti. Da,skoro sedam godina mog života je protraceno.
Protraceno ni u sta,cekajuci nesto nestvarno i neostvarivo. Moram da nastavim dalje ,jer ne mogu citav zivost provesti cekajuci covjeka kog volim.
To me ostavlja samu zauvijek,bez porodice niti ikog drugog. A sta cu ja kada mi bude potrebna briga,bicu sama. A on?
On ce uzivati sa svojom prodicom. Svojom zenom i djetetom.
Suza koja je vec kvasila moj obraz ,kapne u kutiju te ju ja tada spremno zatvorim.
YOU ARE READING
Game or not?
Romantik"Postoje bića čija je sudbina da se sretnu. Gdje god da su. Gdje god da idu. Jednog dana oni se opet sretnu. Tako vjerujem i u našu sudbinu. Jednog dana opet ćemo se sresti. Gdje god išli. Gdje god pošli. Uvijek ćemo se sresti. " Ona je nježna djev...
