Ona je njegova klinka ❤

19.

Obavila sam jutarnju higjenu. Obukla sam svoju najdrazu trenerku. Zapravo ova trenerka je muska,ali ja i Ams joj nismo mogle odoliti pa smo si ju kupile.

Mama mi je ostavila poruku da je nema cijeli dan,a tata je otisao na nekakav put. Nece ga biti nekoliko dana.

Otvorila sam frizider,ali mi se nista nije jelo. Zapravo trebalo mi je nekakvo voce. U kuci nema nista. Morat cu do prodavnice.

Uzela sam jaknu,novac i telefon.

Prodavnica nije bas blizu,ali nema veze. Treba mi setnja. Sunce je obasjalo grad i vrijeme je predivno.

"Oh Emma jesi li to ti?"

Zacuo se muski glas. Okrenula sam se i vidjela poznatu musku figuru. Pa to je Tom. Prijatelj iz osnovne. Zapravo znamo se cijeli zivot.

"Tom jesi li to ti? O moj Boze pa otkad se mi nismo vidjeli. Uvijek si isti."

"Emma,curoo i ti si uvijek prelijepa. Dosao sam u New York na nekoliko dana."

Zagrlio me jako i istinski. Onako kako on zna. On mi je puput brata. Nismo se culi nekoliko mjeseci.

"Pa sta ima novog? Idemo na pice Emma? Moramo se ispricati. Jesi li slobodna veceras? "

"Daa,rado. Nismo se vidjeli dugo. Nedostajao si."

"Okej,pokupim te veceras u 20:00h."

"Uredu. Imas moj broj. Cekat cu te."

Pozdravila sam se sa Tom-om i otisla u prodavnicu. Kupila sam razlicitog voca i napravila sam si vocnu salatu.

James je zvao nekoliko puta danas.

Nisam se javila. Rekla sam mu da idemo rodbini u posjet. Lagala sam ga,ali sta mogu. Trenutno nemam bolje rjesenje.

Mami sam poslala poruku da izlazim veceras. Ona poznaje Toma.

Otusirala sam se. Obukla sam se jednostavno. Nisam htjela pretjerivati. Obicne crne hlace,bijela kosulja i crna jakna. Obula sam nove stikle. Dobila sam ih na poklon i jos ni jednom ih nisam obukla.  Kosu sam pustila. Zapravo malo kad sam je vezala u rep.

Oci sam istakla crnim tusem. Ne volim se puno sminkati. Nesto malo i jednostavno. Par kapi parfema i to je to.

Cuo se zvuk auta. To je vjerovatno Tom.

Da i bio je. Vozi nekakav crni auto. Mrak je i ne raspoznajem koji je. Zakljucala sam kucu i otisla do auta.

"Heej curoo."

"Heej Toom."

"Mozemo li krenuti?"

"Da,naravno."

Vozili smo se otprilike 30minuta. Tom i ja smo otisli u nekakav restoran. Dugo smo pricali i prisjecali se starih dana.

"Emma,jel jos uvijek nemas momka?"

"Jos nisam nasla onog pravog."

"Hoce li ti to biti izgovor i za deset godina. Uvijek si ista."

"Pa sta cu. Znas mene."

A nasla sam ga. Valjda. Volim ga. Sada i zauvijek,ali mi smo samo prijatelji.

Tom je stvarno predivna osoba. Kao brat mi je i volim ga na taj nacin.

"Mogli bismo krenuti?"

"Okej,idemo Emma."

Krenuli smo izlaziti iz restorana,ali prema nama se upucivao neki par. Zapravo to je bio James i nekakva cura.

Srce mi je poskocilo. Ko je ona? Sta radi s njim? Srce mi je lupalo kao ludo. Osjetila sam jak val ljubomore. Adrenalin me je savladao. Bila sam u stanju pocupati joj kosu.

"Emma zasto si zastala?- upitao je Tom.

"Oh,samo sam se zamislila."

Na svu srecu nisu nas vidjeli. Izgledali su tako sretni. Ovoga sam se najvise bojala. Sinoc je meni pricao da mu znacim,a veceras je u izlasku sa nekakvom djevojkom.

Zasto? Zasto ja?

Sreca je pa mu nisam priznala sto osjecam.

Ili vec jesam? Da, onu noc na doceku. Ali tada nisam bila pri cistoj savjesti. Emocije su mi bile pomjesane.

Zaboravila sam potpuno na Toma. On je nesto pricao,ali ga nisam slusala. Razmisljala sam o Jamesu i njegovoj djevojci.

Pozdravila sam se sa Tomom i otisla kuci.

Mama je vec spavala. Skinula sam stikle i polako se popela do svoje sobe. Usla sam sobu. Sminka mi je bila razmazana po cijelom licu. Plakala sam. I opet placem.

Mislila sam da zeli nesto vise. Mislila sam da ja i on postojimo.

To je sve ocito bilo dio moje maste.

Boljelo je. Uzasno. Vise nego ikada. Sjedila sam na sred sobe i gledala tacno u onu kuglu.

"London,ti i ja."

Zar to nista ne znaci?