~3~

53 6 0
                                    

Stajala sam skrivena negdje u nekom grmlju pored stare sablasne tvornice.

Stigla sam 3 minute prije ponoći. Stigli su svi osim Suge, koji je vođa. Doslovno sam bila na mobitelu.

Tada je došlo bijelo auto i iz njega je izašao Suga. On je tako predivan. Ali je Taehyung ljepši. Tad sam se sjetila da je vampir a ja čovjek pa da može namirisat moju krv. Tako sam glupaaa! Kad je došao ispred vrata zastao je i pogledao uokolo. Shit! Nastavio je i ušao. Ruke je cijelo vrijeme držao u đepu jer ih nije ni trebao vadit kad nema vrata. Lol.

Pričekala sam 2 minute pa sam krenula.
Ušla sam u tu polu urušenu tvornicu i rekla

Y/n: Halo

Pokušala sam izgledat prestrašeno i mislim da mi je dobro išlo. Nisam ih nigdje čula. Jesu oni možda otišli? Tad sam osjetila jaku bol u nogama i pala na pod. Dala bih se kladiti da je to bio Jungkook, a kasnije ćete saznati i zašto.

Odjednom mi se počelo magliti pred očima. Bingo. To je zadnne čega se sječam ptije nego sam se našla u nekoj prostoriji. Bilo je mračno i nisam ništa vidjela.

Ruke su mi bile u okovima. Ozbiljno? O shit nesmijem zaboraviti da Jimin čita misli. Nesmijem misliti, nesmijem misliti.
Tad sam digla glavu i vidjela ih.

A/n pov:

Sada će se Y/n pretvarati da nezna tko su oni jer ako joj Jimin pročita misli i sazna za njen plan može biti ubijena.

Y/n pov:

Tko su oni? Što žele od mene? Što ako me ubiju?!

Jm: Ne brini nećemo ti ništa.

Rekao je a ja sam se (pretvarala) sledila. Živjet ću! Uspjela sam! (prvi dio plana)

Y/n: K..kako s-si..

Jm: To sad nije bitno.

Pogledala sam u ostale. Tko su oni uopće?Što žele od mene ako me neće ubiti?

Oni su izašli iz sobe.

A/n pov:

Jimin više nije bio u prostoriji tako da ona može nastaviti sa svojim mislima.

Y/n pov:

OMG!!!! Oni su tako savršeni. Svi do jednog! Ovo mi je definitivno najbolji dan života. Možda i nije, tko zna šta će se sve izdogađat dok sam ja tu.

...

Možda me se riješe odmah prvi dan, a možda stvarno preživim sad moram dalje planirat. Mogla bih TEAHYUNG!

Ušao je u sobu ali nije imao oštar pogled kakav sam i zamišljala. Bio je blago nasmijan.

Kao anđeo koli ubija. Tek sam tada shvatila koji osmjeh sam imala na licu.

Brzo sam se pravila prestrašena, da ne i shvatio da se ne bojim.

Sjeo je do mene, a meni je srce htjelo iskočiti. Moj mali Taehyung kojeg sam oduvjek htjela upoznat sad sjedi do mene.

(Taehyung = T)

T: Ja sam Taheyung

To već znam pa mi je bilo malo smiješno, ali se nisam smijala. Ovo je samo kedan od izazova koji me čeka.

Y/n: J-ja sam Y/n.

Opet se nasmiješio. Otkad je on tako pozitivan? Uvjek sam ga zamišljala kao lošeg tipa. Jer ono ubojica je kao i ostali pa...

T: Pa Y/n, izgleda da ćeš kod nas ostati malo duže vrijeme.

Ovo je krenulo bolje nego što sam očekivala.

Y/n: Hoćete li me ubiti?

T: Joj bože šta ti misliš! Naravno da
nećemo. Nemamo nikakav razlog za napraviti takvo što.

Y/n: Što hoćete od mene?

T: Nećemo ništa, ali ti preporučjem da ubuduće ne pitaš toliko pitanja, jer to može biti opasno. Ja se možda ne ljutim, ali ostali sigurno hoće.

Y/n: Hvala.

Nasmijao se. Taj njegov predivan osmjeh. Želim da nikad ne nestane.

T: Moram se vratiti ostalima, i ako te i iko pita jesam li bio tu nisam.

Y/n: Ok.

Polako se ustao i izašao iz sobe. Naravno da me zaključao.

Time skip

Dooosadno mi je. Sama sam ovdje već satima. Dobro nisam sama ima i paukova i raznih buba. Gadi mi se ovo.

Sljedeće što sam čula je otključavanje vrata.

???: Bok ja sam...

The Mask Where stories live. Discover now