Osveta #1

8. poglavlje

Čim su radnici otišli, postavila sam video nadzor kod sebe kako bih bila sigurna da nitko neće doći u moju kuću. Moj mobitel je bio direktno povezan sa svime i ako netko dođe, automatski dobivam obavijest na svoj mobitel. Opreza nikada previše.

Moj mali računalni centar se nalazi iza vrata koja nitko ne vidi i zaklanjaju ih moje police s hrpom knjiga, ali kad se i police pomaknu, mislili bi da je samo običan zid. Nitko ne može do njega jer treba moj otisak ruke i provjera mrežnice. I naravno uz do sve, treba pristupni kod za ulazak. Kao što sam rekla, opreza nikada previše. Željela sam znati što se događa u Škorpionu i sada mogu.

Za tu sobu ne zna nitko i ne želim da zna, ali doktoru sam morala reći.

„Nije li to opasno? Što ako te otkriju?" upitao je. Naslonio se na svoje lakte i zagledao se u moje oči.

„Ne mogu me otkriti jer sam zamela svoj trag."

„Ali što ako te ipak otkriju, Mia?"

„Dean, vjeruj mi. Ne mogu me otkriti. Ne želim zvučati kao umišljena glupača, ali nitko u Škorpionu nije znao s računalima kao ja. Vjeruj mi da znam zamesti svaki svoj trag i nema šanse da bi me otkrili." Gledala sam pravo u njegove oči boje lješnjaka kako bih mu dala do znanja da je to istina. Škorpion me je naučio puno toga i mogu im samo zahvaliti što su me naučili s računalima i što su me naučili čitati s usana. Sada, dok gledam snimke iz Škorpiona, mogu znati traže li me i jesu li me našli. Ako me nađu, na mobitel mi također dolazi obavijest. Ubacila sam kodne riječi i znat ću kada dolaze.

Kao što sam već rekla, znam s računalima. Ali većinu toga sam i sama naučila. Znam puno stvari za koje ni sam Škorpion ne zna da ja znam.

„U redu, već si mi dokazala da znaš s računalima, ali što ako oni ipak otkriju gdje si? Figurativno, naravno."

„Znat ću i to. Napravila sam program koji je povezan s mojim računalom, mobitelom i njihovim računalima. Ubacila sam kodne riječi i ako budu izgovorene, obavijest mi odmah dolazi."

On je zabezeknuto gledao u mene. Naslonio se na naslon svoje fotelje i gledao u mene bez riječi. Mislim da je ovo prvi puta da sam dobroga doktora ostavila bez riječi. Ponekada to činim ljudima, pogotovo Emily kada je malo spustim na zemlju, a ona više ne zna što bi mi rekla.

„Dakle, to je....opa", pokušao je sastaviti rečenicu, ali mu još nije išlo. Samo sam se nasmiješila.

„Dobro mi dođe moja vještina."

„Onda da pretpostavim kako i kod kuće imaš video nadzor."

„Naravno. Postavila sam ga odmah kada su radnici otišli. Imam alarm na jednim i na drugim vratima. Ne želim riskirati."

„Dobro to je dobro." Igrao se sa svojom kemijskom dok me je promatrao. „Što još znaš? Što su te još naučili u Škorpionu?"

„Osim što se znam boriti i pucati, znam čitati s usana i znam dobro procijeniti ljude."

„Čitaš s usana? Znači, kad sjediš kod kuće ispred svih tih računala i pratiš događanja u Škorpionu, možeš im pročitati s usana i znati što planiraju?"

„Upravo tako", rekla sam mirno. Dean je izgledao kao da bi se nasmijao ili mi čestitao. No ostao je miran dok je smišljao što bi me još pitao. Čini mi se da sam mu ja bila jako zanimljiv slučaj zbog kojega bi želio otkazati svim ostalim pacijentima.

„Saznala si nešto zanimljivo?"

„Ne baš. Nije tajna da me traže, to sam i očekivala kada sam pobjegla. No čini mi se da su od Nicka odustali i sada traže mene i Sebastiana jer misle da smo negdje zajedno." Zatvorila sam svoje oči kada sam spomenula Sebastiana. Nisam željela danas pričati o njemu. Željela sam da još uvijek bude moja mala tajna. Još uvijek boli kao živa rana što sam ostala bez svoga prijatelja. Još uvijek boli što ne znam gdje je. Voljela bih znati da je na sigurnom. Ma, kvragu, voljela bih da je sada ovdje sa mnom.