Slomljen ✔

13. Saobraćajna nesreća

"Š-šta ti radiš ovdje?"

"Oh, ja sam je pozvala." Oglasila sam se kako bih umirila uznemirenu Taylor koja je već sumnjala. "Znaš i sam koliko smo bliski sa njom, a dok smo tebe čekali, ona je bila tu."

"Chris, možemo li da razgovaramo? Nasamo." Upitala je polako.

"Da." Chris je odgovorio brzinom svjetlosti i već narednog trenutka su nestali u drugi hodnik kako bi razgovarali. Ja sam nastavila da plačem naslonjena uz zid jedva držeći svoju težinu, i povremeno sam bacala poglede na Taylor koja je nervozno šetkala. Nakon par minuta, konačno mi je prišla.

"Hej, Daria, zar ne?" Upitala je nježnim i tihim glasom i odmah mi se svidjela. Vidjelo se da je dosta krhka, a njena isuviše blijeda koža i dosta mršava figura uputili su me na prvu pomisao da je imala dosta težak život.

"Molim?" Trgnula sam se iz svojih misli i razmatranja mogućnosti šta joj se desilo da je tako slomljena izvana i iznutra. Naravno, djevojka je prelijepa, ali patnja koja izlazi iz nje je i više nego očigledna.

"Pitam se da li bi mi mogla reći ko je Sarah."

"Oh, to je Chrisova bivša djevojka. Prekinuli su prije pola godine iz nama nepoznatih razloga. Ali mogu da ti kažem da su se mnogo voljeli, da je Chris svako veče dvije sedmice nju oplakivao. A i svi smo je voljeli, bila nam je kao sestra. Iskreno, svi smo očekivali da će njih dvoje jednoga dana i djecu da imaju." Ja i moja glupa brbljiva usta koja ne mogu da obuzdam baš onda kada trebam. To sam shvatila tek onda kada se nešto u Taylorinim očima slomilo i ona je nestala u hodnik u kojem su bili Chris i Sarah. Nakon samo par sekundi, vratila se ponovo. Oči su joj bile pune suza i samo mi je pružila ključ prije nego što je otrčala iz mog vidika.

"Šta je to bilo?" Začula sam Roya koji je sjedio naspram mene i slegnula ramenima.

"Nemam pojma. Ona budala je sigurno nešto uradila."

"Gdje je Taylor?" Upitao je Chris izgledajući pomalo usplahireno, a usne su mu bile natečene. Prišla sam mu i pružila ključeve.

"Braco, ne znam šta si uradio, ali si rasplakao tu Taylor. Otišla je da provjeri tebe i Sarah, a nakon minut sam je vidjela da sa očima punim suza trči nazad." Predala sam mu ključeve i okrenula se prema svojim mlađim sestrama koje su bile naslonjene jedna na drugu, i mlađeg brata koji je spavao pogrbljen na stolici. Prišla sam im i sjela pored njih gledajući nervoznog Chrisa koji je prošao rukom kroz kosu.

Chris je tada sjeo do mene i stavio glavu u ruke dok mu je očita bol igrala na licu. Potapšala sam ga po ramenu i shvatila da mu je potrebno da bude malo sam pa sam rekla Royu i ostalima da odemo do kantine da malo dođemo sebi i jedemo nešto kako bismo imali snage. Nakon što sam ih sviju nahranila, ugledala sam van kantine Sarah koja je bijesna jurila iz bolnice, a nedugo zatim i Chrisa koji se zaputio prema nama.

"Hej. Mama i tata su dobro. Idite gore i pazite na njih. Ja moram... Moram nešto da riješim." Klimnula sam glavom kada se iza mene oglasio Roy koji uvijek mora da zabada svoj nos tamo gdje mu nije mjesto.

"To je zbog one cure, je'l da? Taylor?" Chris je prošao rukom kroz kosu i klimnuo glavom.

"Sve ću vam ispričati, obećajem, ali sad stvarno moram da idem." Klimnula sam glavom i potapšala Chrisa po ramenu osmjehnuvši mu se.

"Idi po svoju curu."

"Hoću. A vi se držite dalje od Sarah."

"Šta? Zašto?" Upitala sam zbunjeno.

"Uradi kako ti kažem, Daria. Roy će da ti ispriča šta se desilo i šta je razlog zbog kojeg smo prekinuli."

"U redu." Klimnula sam glavom i gledala u svog najstarijeg brata koji je praktički odšprintao iz bolnice. Sve zbog cure.