Slomljen ✔

30. Žurka

"Hajde, Daria, požuri!" Čula sam Millie koja je vikala iza vrata moje sobe i praktički mi lupala na vrata, vjerovatno pokušavajući da nadglasa muziku koja je već sada u 9 sati bila i preglasna za mene. Žurka je bila u punom jeku i znala sam da je vjerovatno došla cijela naša škola kao i dosta njih iz ostalih za koje sam pretpostavila da su Royevi prijatelji. Ili su samo čuli da ima žurka.

"Idem, idem!" Povikala sam stavljajući dijamantsku naušnicu koju sam dobila kao poklon od tate i mame koji su sa Austinom, Mayom i Larom otišli u jednu našu kuću na drugom kraju New Yorka, kao što rade i protekle tri godine za moj i Royev rođendan.

"Hunter ne želi da ide dolje bez tebe!"

"Pa zabavljaj ga onda!"

"Ha!Ha! Jako smiješno!" Odmahnula sam glavom i sada stavila crveni ruž koji je inače bio samo za ovakve situacije. Na sebi sam imala kratku svjetlo plavu haljinu koju mi je Millie kupila i naredila mi da moram da je obučem, i ma koliko da je bila lijepa, ipak je bila možda malo prekratka s obzirom da mi je jedva pokrivala zadnjicu i dosta isticala grudi, a da ne spominjem da je otkrivala veliki dio leđa i nije imala rukave. Visoke crne štikle i puštena kosa sa maskarom koja mi je produžila trepavice, izgledala sam kao odrasla žena. A tako sam se i osjećala.

Otvorivši vrata gledala sam u svoju isuviše kratku haljinu, nespremna da ovakva izađem pred hrpu stranaca.

"Millie, mislim da ova haljina nije baš..." Zastala sam i podigla pogled ispred sebe ugledavši samo Huntera koji me je odmjeravao od glave do pete bez riječi. On je na sebi imao bijelu majicu dugih rukava koje je zavrnuo do laktova tako da su mu se vene isticale, te crne hlače, a za kosu mogu da vidim da se nije pobrinuo. "Hunter. Gdje je Millie?"

"Otišla je dolje. Vidim da ti... Zar nije to malo prekratko?" Upitao je sa dosta hrapavim glasom dok je ruke držao u pesnicama pored sebe.

"Ne sviđa ti se? Možda jeste malo prekratka, ali mislila sa da će da ti se svidi."

"I sviđa mi se."

"Ne razumijem."

"Anđele..." Zatvorio je oči i izdahnuo, a onda se odmaknuo za još jedan korak od mene na šta sam se namrštila.

"Šta je bilo? Jesam li nešto..."

"Samo hodaj ispred mene."

"Hunter..."

"Hodaj, Anđele." Poslušavši ga, krenula sam da hodam niz hodnik, kada sam nakon samo par sekundi osjetila kako me je zgrabio za ruku i naglo povukao prema sebi.

"Šta to..." Ali nisam stigla da dovršim. Jer njegove usne su se već narednog trenutka obrušile na moje te mi je zgrabio zadnjicu jednom rukom, a drugom je već posegnuo za mojim grudima. Bila sam na vatri. Bio mi je potreban. Cijeli dan smo se suzdržavali kako niko ništa ne bi posumnjao, i sada konačno mogu da ga dodirujem.

Moje ruke počele su da lete svuda po njegovom tijelu, a moje usne su onda počele da ostavljaju poljupce na njegovom vratu. Osjetila sam kako je prestao da diše, i samo na trenutak sam se osmjehnula zadovoljna kontrolom koju sam imala nad njim. Međutim, nisam očekivala da će zbog tog malog osmjeha da me zgrabi i odnese nazad u moju sobu, nasloni me grubo na vrata, moje noge i dalje oko njegovog struka. Nabrzinu je skinuo moje gaćice tako da su bile na mojim bedrima, te svoje hlače, a onda se zabio u mene bez imalo milosti.

Nisam se ni trudila da se stišam kada sam počela da vrištim njegovo ime dok mi je on šaputao u uho prljave stvari u isto vrijeme ubrzavajući tempo. U samo nekoliko sekundi smo oboje svršili, on meni na nogu u posljednjem trenutku se izmaknuvši.

"Zašto si... To... Uradio..." Upitala sam naslonivši svoje čelo na njegovo pogledavši ga u oči. Primjetila sam da su mu svuda po vratu i oko usta ostali tragovi mog karmina, i nasmijala sam se i dalje zadihana.