Ona je njegova klinka ❤

9.

Ehh,kad nekog volis ludo kao ja njega dovoljan ti je i osmijeh.

Mrak se vec spustio i odlucili smo se vratiti u hotel.

Ispred hotela je bila nekakva klupa i omanji park. Sjeli smo na klupu i dugoo razgovarali. Saznala sam tako puno stvari o njemu. Mozda i nije toliko bahat. Naravno ja mu tolerisem svaku pogresku. Ispravim je ja i zavolim.

Hladnoca mi se uvukla doboko u kosti i mislila sam da bi najbolje bilo da ja odem.

"James,bilo je predivno s tobom razgovarati,ali ja moram ici. Zelim se pripremiti za veceru."

"Okej Emma,vidimo se i da nadam se da ti je bilo ugodno."

Jos kad bih ti to mogla opisati. Pomislila sam.

Ustala sam sa klupe i krenula prema ulazu. On je ostao jos neko vrijeme na klupi.

JAMES P.O.V.

Emma je tako divna. Nisam se zaljubio,ali ona je jako dobra cura. Stvarno sam kreten kad sam mislilo da je ona jedna od glupaca iz razreda koje niko ne zeli. Ne znam sta mi se desava u posljednjih nekoliko dana. Bas kao da odrastam. Mrzim se sto sam bio ufurani idiot.

"Ams,jesii tu?"-povikala sam dok sam otkljucavaala vrata sobe.

"Emma jesi to ti?"-culi su se zvukovi iz kupatila.  Amanda se kupala. Vidim da se i ona priprema za veceru. Odjeca joj je vec spremmna i ceka ju.

"Daa,samo ti nastavi sa kupanjem. Moram ti nesto pricati kad zavrsis."

Odlucila sam se i ja pripremiti za veceru. Ne zelim nista spektakularno traziti za obuci. To je obicna vecera. Tako cu se i ja prilagoditi. Obuci cu nesto jednostavno. Odlucila sam se za crne hlace i neku bijelu kosulju,ne standardnog kroja. Kosu sam pustila da lagano pada preko ledja. Oci sam izrazila maskarom i tusem,a na usne sam nainijela njeznu boju sjaja. I naravno sve to je upotpunilo par kapi mog najdrazeg mirisa od kokosa.

"Emma pa gdje si se ti izgubila?"

"Ams ovo sto ti imam reci neces mi vjerovati."

Ispricala sam joj danasnju setnju i razgovore sa Jamesom.

Ona se obradovala i u svemu tome je opet pronasla sansu za nas dvije.

Spremale smo se i razgovarale.

Kad smo konacno zavrsile sa oblacenjem,spustile smo se u predvorje hotela. Mislim da nas je vecina cekala jer smo malo kasnile. Dok smo se spustale niz stepenice Jason je ostao bez daha kad je ugledao Amandu. Romanticno su se poljubili i uzeli za ruke. Otisli smo do restorana i ja sam sjedila s njima za stolom. Nekako sam se osjecala kao visak. Naravno oni me nisu zapostavljali,ali ne zelim im kvariti atmosferu.

Nakon vecere imali smo pravo izaaci vani. Amanda i Jason su se negdje izgubili,a ja sam izasla isored hotela i sjela na onu 'klupu'. Nazvala sam je nasom. Da zamisljala sam da smo nas dvoje par poput Amande i Jasona. Sretni i zaljubljeni. Ali to je sve naravno plod moje maste. Sjedila sam sama u tisini, barem sam ja mislila da sam sama.

Cula sam nekakvo sustanje iza sebe. Zapravo neko je isao prema meni. Nisam obracaala paznju,pa sam se vratila svojim mislima.

Ulicna svjetiljka se ugaasila,pa je bio.potpuni mrak. Izvadila sam mobitel iz dzepa i odlucila posvjetliti,ali baterija je bila prazna pa sam odlucila krenuti u hotel. Netko je sad vec stajao pored mene. Posto sam morala proci pored te 'neke osobe' slucajno sam ga okrznula rukom. I to me je malo zaboljelo.

"Oprostite."-progovorila sam.

"Bas si nesoretna klinko."-rekao je muski glas.

"Molim,kako ste me to nazvali?"-bila sam iznervirana,jer samo me tako zove on,stranac iz ulice.

"Hahah cula si me."-bio je opusten i smiren,ali taj glas mi je bio poznat odnekud.

"Hoces li mi reci tko si i hoces li se podignuti iz tame i otkriti svoje lice?"

"Uskoro,uskoro."-nasmijao se,ostavio poljubac na mojim usnama i nestao.

Kad je nestao,svjetlo se ponovo upalilo. Ostala sam zatecena. Da li je moguce da je ovo slucajnost? Opet upitnik iznad moje glave.

Zbunjena i puna neodgovorenih pitanja otisla sam u sobu. Amanda nije tu. Ona i Jason sigurno negdje zagrljeni setaju.

Ali i meni moze biti lijepo ovdje. Imam veliki prozor sa predivnim pogledom na London.

Zamotala sam se u dekicu i sjela kraj prozora. Gledala sam u prazno i to me je ispunjavalo. Tik jedna zelja mi se ispunila snijeg je provirio u London. Sad je ugodjaj bolji. A sigurno se pitate kad bi on bio potpun?

Samo ce biti potpun kad on bude pored mene ovdje. Kad budemo zajedno sjedili zagrljeni i ispijali soljice vruce cokolade,sa pogledom na London. Eh tada ce ovaj ugodjaj biti potpun.

Ali na kraju ostaje nada da vrijeme lijeci sve rane i da ce i za mene doci bolji dani...