Osveta #1

1. poglavlje

Uglavnom, Sebastian je vrlo brzo postao moj prijatelj i od toga dana se nismo odvajali. Mogla bih reći da mi je bio poput starijeg brata. Uvijek smo pazili jedno na drugo i uvijek smo čuvali leđa onom drugome. On mi je bio sve. Kod nas u Škorpionu se ne smiju pokazivati emocije jer kako Evan kaže, emocije pokazuju slabost. Ali ono što ja znam da volim Sebastiana kao svoga brata i znam da sada ne bih bila ovdje bez njega. Taj muškarac mi je spasio život.

„Naravno da sam ja muškarac od akcije. Ne znam čemu ovo čekanje kad samo možemo upasti unutra i riješiti sve."

„Da, Seb. Upast ćemo u praznu kuću u kojoj nema naše mete nego samo njegova ljubavnica. Ne želimo se otkrivati prije nego on dođe." Ljutito je puhnuo pa se zagledao niz ulicu kao da će mislima prizvati svoju metu da nam priđe.

Bio je napet i ne samo zbog toga što je bio prisiljen čekati. Nego napet, kao da mora nešto reći, a ne zna kako bi to rekao. Poznajem ga dobro i znam kad ga nešto muči. A sada imam osjećaj da ga nešto stvarno vraški muči, a boji mi se to reći. Što je smiješno jer se on ne boji ničega. Mislim bio je ogroman i da je mogao, ubijao bi svojim pogledom.

„Jesi li dobro?" upitala sam nakon par minuta šutnje.

„Jesam, Crvena. Samo čekam nekakvu akciju." Nasmiješila sam se kada me je nazvao onako kako me je uvijek zvao. Crvena. Od prvoga dana me tako zove jer sam ja imala crvenu kosu koja se meni oduvijek sviđala. I obožavala sam taj njegov nadimak. Naravno tako me je zvao samo kad smo bili sami jer bi Evan postao sumnjičav kada bi se njegov tim počeo previše zbližavati. No, nas on nije plašio i Evan je poslije i sam shvatio kako nas dvoje imamo samo bratsko- sestrinski odnos. I sam je poslije shvatio kako nas dvoje funkcioniramo samo zajedno. Saznao je to na teži način nakon što smo izgubili Molly koja je bila dijelom našeg tima.

Škorpion! Pitate se što je to? Pa da vam ukratko objasnim. Škorpion je elitna nevladina jedinica obučenih ubojica. Da, dobro ste pročitali. Mi smo trenirane ubojice koje uklanjanju ljude koji skrenu s puta. Imamo dvije lokacije. Jedna u Austinu, a druga je, kao što sam rekla u Washingtonu. Ja sam ovdje već 14 godina, a možda i više. Svoga života prije Škorpiona se ne mogu nikako sjetiti, a mislim da ni ne želim. Evan mi je rekao kako su me se moji roditelji odrekli i da me je on primio k sebi. Stvorio je ono što sam danas. Trenirana ubojica. Škorpion su financirali svi oni ljudi koji su imali nekakve koristi od njega. Najviše koristi od Škorpiona je imao senator Teksasa koji nas i dan danas financira. On je onaj tihi šef za kojeg se ne smije znati, ali ja kao Evanova desna ruka sam znala za to. Ako dospije do medija da jedan senator ima nekakve veze sa elitnim ubojicama, to bi bio kraj njegove karijere, kraj njegova života.

Tijekom godina smo izgubili puno dobrih ljudi u našoj jedinici, ali ih nikada nismo mijenjali. U našem sjedištu postoji dio samo za njih gdje smo im odavali počast.

Uglavnom, to je ukratko sve o našem poslu. Naravno, ne ubijamo sve ljude. Neki od njih završe tamo gdje i zaslužuju biti, u strogo čuvanom zatvoru Stone koji se nalazi na moru i odande nema bijega.

Obratila sam pozornost na Sebastiana koji je i dalje zurio niz ulicu.

„Sigurno si dobro?" Izdahnuo je pa me je pogledao. Njegove plave oči su pregledavale moje lice, a njegov mozak je ubrzano radio. Znam da je o nečemu razmišljao jer mu se na čelu pojavila jedna bora. Do sada nikada nije ovako oklijevao što me je počelo brinuti. Sebastian nije bio previše rječit, ali je uvijek bio iskren i otvoren prema meni što sam najviše voljela kod njega.

Krenuo mi je nešto reći, ali ga je prekinuo glas koji je dolazio iz slušalice koja se nalazila u našim ušima.

„Meta se približava kući."