18.deo

741 16 13
                                    


Tamara P.OV.

- Tamara objasniću ti sve. A veruj mi znam skoro koliko i ti. - rekao je Strahinja nakon što smo izašli napolje.
Nikada u životu nisam bila ovoliko zbunjena kao sad.
- Imam osećaj da znaš malo više od mene. Prvo se smiri pa mi sve lepo objasni. Klimnuo je glavom, potom se uhvatio za nju.

Prišla nam je Ana zajedno sa njenom družinom.
- Zašto ti moraš u sve da se umešaš? -obratila se meni.
- Ja?
- Da ti!
- Ana molim te prekini! Hajde Tamara vraćamo se u školu. - Uhvatio me je za ruku i krenuli smo.
***
Škola se završila, a Strahinja i ja smo odlučili da se zajedno prošetamo kako bi mi objasnio ono od danas.
- Misliš li da je oženio Aninu majku zbog para? Zato se vratio? - pitala sam.
- Pa... Ja mislim da se ipak vratio zbog moje majke.
- Zašto je onda sa Aninom majkom? Mislim, da je želeo da se vrati tvojoj majci, otišao bi kod nje.
- Možda je to samo maska. Mislim da si i sama primetila koliko je dobar igrač i lažov . - mislim da je upravu. Nadam se da mu nije namera da se vrati njegovoj majci, to mi i onako nije logično.

***
Otvorila sam vrata i ušla u kuću.
- Stigla sam! -rekla sam dok sam izuvala patike u hodniku.
Ulazim u kuhinju, a moji sede za stolom i straljaju me pogledom. To mi ne deluje kao dobrodošlica.
- Idem ja da ostavim stvari gore vraćam se...
- Sedni ovde! -tata je viknuo na mene.
Uplašeno sam prišla stolu i skinula ranac.
- Šta se desilo? -rekla sam uplašeno.
- Ma ništa, zezam te. Pričaj nam malo kako ti je bilo u školi? -rekao je tata. Imam osećaj da zna nešto.
- Dobro. Kao i svakog dana. -odgovorila sam.
- Kao i svakog dana jel'? Aha, znači svaki dan propustiš po neki čas i odeš do kafića sa nekim dečkom. - to je ono što sam i očekivala. Kako je saznao?! Uvek sve saznaju, uvek me provale...
- Idi u sobu dok te nisam dohvatio. - uzela sam ranac i potrčala u sobu jer ne želim da me dohvati.

Spustila sam ranac na pod i bacila se na krevet. Ali ja nisam kriva što su oni navikli da sam ja dobrica, da sam uvek odlična u školi. Želim malo i ja da se opustim i da pravim gluposti. Neko je pokucao na vrata moje sobe, ustala sam sa kreveta i otvorila ih. To je bila moja majka.

- Ovu glupost si sad napravila i nikada više. - spustila sam glavu.
- Obećavaš?
- Obećavam. Kako znate?
- Tvoj otac mi je rekao. Valjda te je neko video u gradu pa mu je javio. - pitam se ko.
- El mnogo ljut?- pitala sam ovo da bih znala kako da se ponašam.
- Šta ti misliš? Dovoljno je malu glupost da napraviš odmah ćeda plane.
Da, znam. On i njegova majka su isti. Svadjaju se svaki dan, nervozni su cep dan... Pakao. Stigla mi je poruka od Strahinje. Na brzaka sam mu napisala da ne mogu sada da pričam, jer bi moja majka odmah počela da me ispituje ko je to, da li je to dečko od danas i tako dalje.
Kada je otišla, uzela sam telefon u ruke.

"Da li je otišla?" - to je bila Strahinjina poruka.

"Da, otišla je da se priprema za noćnu smenu."

"ŠTO ZNAČI DA SPAVAŠ KOD MENE"

"Ne mogu, saznali su da sam propustila časove danas 😶"

Posle kratkog dopisivanja sam ogladnela. Presvukla sam se i odlučila da sidjem dole. Trebalo mi je vremena da skupim hrabrosti jer sam se plašila da će neko od njih da započne razgovor o onome. Sišla sam dole i videla da nikog nema u kuhinji. Otvorila sam frižider i izvadila šerpu. Grašak. Opet je baba kuvala. Nemam izbora i sednem za sto. Dolazi ona iz dvorišta sa telefonom (koji nema blage veze da koristi) i naočarima u rukama i seda preko puta mene. Ćutala je par minuta dok sam ja jela svoj grašak. A onda je slika progovorila.

- Tamara uopste to nisam očekivala od tebe. - naravno jer jedino što očekuješ od mene je da uvek budem dobrica i jedem tvoju odvratnu hranu.
Nisam ništa odgovorila jer nisam znala šta.
- Da li je to onaj isti dečko kog si ispraćala? Nemoj da si našla nekog mangupa inače...
- Baba to je Strahinja, moj stari drug. Sećaš li se Strahinje?
- Stvarno? Onaj Strahinja na koga ja mislim? -klimnula sam glavom. - Zašto mi ranije nisi rekla da je to on. Kako je samo porastao... -rekla je sa oduševljenjem.
Moja baba poznaje Strahinjinu babu sa očeve strane. One se dobro slažu i sigurno je nekoliko puta videla Strahinju. Pošto vrlo dobro poznajem babe, ova njegova ga je sigurno hvalila mojoj što je super.
- Da li je sada sve okej? - pitala sam je.
Klimnula je glavom i otišla verovatno da je pozove da vidi šta radi. Završila sam i stavila sam sudove u mašinu. Ili ipak nisam završila...

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Aug 24, 2021 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Naša PričaWhere stories live. Discover now