Definisati ljubav je vrlo teško, skoro kao riješiti neki zadatak iz matematike sa milion sinusa, kosinusa, tangensa i logritama, barem meni je tako. Kažu da se ljubav počinje osjećati čim postanemo svjesni svog postojanja, volimo naše najbliže, roditelje, braću, sestre. S vremenom, kako odrastamo počinjemo voljeti i druge ljude. Zavolimo osobe sa kojima provodimo dosta vremena, naše prijatelje, no šta je sa onim ljubavlju koja je potpuno različita od svih navedenih. Prvo se javljaju simpatije, pa onda ta zaljubljenost koja polahko prerasta u u nešto više. Jednostavno, zavolite nečiji osmijeh, način hoda, priču i ponašanje. Svake noći zaspete misleći na njega i budite se takođe sa prvom pomisli upravo na tu osobu. Maštate o tome kako bi bilo lijepo da se nešto desi među Vama, zamišljate vaše izlaske, zagrljaje i poljupce. Ali šta kada Vam ta osoba stavi do znanja da nikada nećete moći biti ništa više od prijatelja, ako i toliko ? Neuzvraćena ljubav je jedan od najgorih osjećaja koje neki tinejdžer može proživjeti. Ne da Vam se sruši svijet kada Vam potonu sve nade, već od vašeg života ne postoji čak ni pepeo. Najveća je greška prihvatiti prijateljstvo te osobe, jer nekoga koga volite kao osobu suprotnog spola nikada Vam ne može biti prijetelj. Ne zavaravajte sami sebe jer će Vam samo biti gore. Ma koliko bolno bilo prekinite sve odnose sa tom osobom, trudite se da je izbjegavate, kada je se sjetite, koncentrišite se na nešto drugo. Osoba koja Vam ne iskaže svoje poštovanje, ljubav i razumjevanje nije Vas dostojna i ne gubite vrijeme na nju. Možda će neki od Vas prokomentarisati ovo na način da je meni lahko pisati o tome kada ne bolujem od neuzvraćene ljubavi. U pravu ste, ne bolujem, ali sam bolovala. I možda sam prošla kroz goru situaciju nego Vi. Zamislite kada volite neku osobu, a ta je osoba u vezi sa jednom od vaših najboljih prijateljica. Nisam mogla kriviti ni njega ni nju, jer nijedno nije znalo za moje osjećaje, ali to svejedno nije umanjilo moju bol. Osjećala sam se bezvrijedno, ništavo, kao posljednja osoba na zemlji, danima sam se smijala nazor, a noćima sam plakala. Nikome se nisam mogla povjeriti jer sam steprila od nepovjerenja. Mislila da će, ukoliko, nekome kažem šta osjećam u roku od odmah to stići do njega ili nje, zato mi je bilo još teže. Sve sam to prebrodila sama, ali evo me. Živa i zdrava, izgledam k'o carica, jaka sam k'o lavica jer i bez njega Sunce sija. Poslije njega bilo je drugih, bilo je muškaraca koji su mi značili manje i koji su mi značili više, ali on je ostao upečatljiv, upravo zbog te neuzvraćene ljubavi.
Hvala Jeleni na divnoj temi. Prošlo je već 5 godina otkada sam ja prošla kroz ovu situaciju, ali ona me je podsjetila na to. Želim joj se zahvaliti na tome. Znam da ima mnogo Vas ovdje koji upravo patite zbog te neuzvraćene ljubavi, pa evo Vam viđenje osobe koja je kroz sve to prošla.
Ukoliko imate neki prijedlog, napišite mi, potrudiću se da ispunim vaš zahtjev, naravno, na moj način. :D <3
