I onda u jednom trenutku shvatiš da ne možeš dalje. Osjetiš se potpuno slomljeno, poraženo, uništeno. Poželiš zaspati i nikada se ne probuditi ili se probuditi na drugom mjestu kao druga osoba. Najgore kad uvidiš koliko malo značiš nekome ko tebi znači cijeli svijet. To prokleto osjećanje zbog kojeg propadaš lagano. Najprije se u tebi probudi nada koja ti da krila, osjećaš da si najsrećnija osobo na svijetu, uživaš u ilizijama. A onda kako vrijeme odmiče shvataš da je sve to bio samo jedan magičan trenutak koji je tebi značio sve, a njemu/noj nije značio ništa. Uzalud se nadaš, uzalud svakog novog jutra misliš da ce se ponoviti trenuci koji su se tako duboko urezali u tvoje sjećanje. Zaboravi.. To se neće desiti nikada. Odustani od glupavog sanjarenja prije nego što još više naudiš sebi. Odustani od osobe koja je bila usputna stanica u tvom životu, zapravo, od osobe kojoj si ti bio/la usputna stanica. Prestani sanjariti, prestani razmišljati i vrati se u realnost. Surova je, ali je makar istinita. Nije laž i nije imaginacija. Znam da boli, ali zar neće boljeti više ako se ne isplanirano ne desi ? Baš kao što se ne možemo probuditi na nekom drugom mjestu kao druga osoba tako ne možemo ni dočekati nešto što nije suđeno. Ljudi možda jesu kovači svoje sudbine, ali sve ima svoje granice. Iznad nas će uvijek postojati viša sila koja će nas sprječavati da uradimo ono što želimo. E to se zove sudbina, ona koja nam je predodređena, ona koja nam je zapisana ong trenutka kada je stvorena naša duša, od momenta rođenja pa sve do smrti. Zato prestanite da se borite sa njom, jer će svaka borba biti uzaludno, to je već unaprijed izgubljeni rat i ne postoji nijedan jedini razlog zbog kojeg bi trebao biti vođen. I sama sam vjerovala da je moguće promjeniti nešto, ali život me je uvijek podsjećao na to da se ništa promjeniti ne može. Niko mi nije zabranio da maštam, da sanjam i nadam se, zabranila sam sama sebi. Ako već ne mogu utjecati na svoju sudbinu, onda makar mogu utjecati na sebe, toliko sam jaka i toliko snage imam. Prestala sam da vjerujem u nadu jer sam shvatila da je nada jedina laž kojoj se vjeruje.
