XIV

123 6 0
                                    

širim ruke ka plavetnilu
ka nebu, slobodi
— to je moje bekstvo!

zvezdana noć oduzima mi dah, a plašim se mraka
pa težim da se vinem u suncem obasjano nebo

kolo sreće vrtoglavo se okreće
ne servira svakom istu porciju pravde
dok se smeje željama

gledam slobodu u oči
tako blizu a tako daleko!

da li je nedostatak slobode
koji toliko osećam
oko mene ili u meni samoj?

i dok se propinjem na prste
da dohvatim bar rub plavog svoda

shvatam da sam u problemu
pod petama mi je crna rupa koja enormno raste
i uvlači me u sebe, u tamu, u mrak.

svim snagama nastojim da se otrgnem
migoljim se, šutiram i ridam

nastavljam da se borim iako me izjeda
shvatam da ću skončati u zamci, ali odlučujem
da sklopim ruke i mislim plavo.

sve što ćutim. Where stories live. Discover now