Život ide dalje bez obzira na osobe koje su nekad bile tu, a prošle su kroz život. Moj život je oduvijek bio monoton i sad je, osjećala sam se užasno kao da tonem u ponore pakla.
"Kako si Kikić?", Zlata me grlila dok sam nam pekla palačinke.
"Dobro sam zaista, kako se ti osjećaš? Da li se snalaziš u smjenama?"
Zamahnula je kosom i počela jest palačinku. "Odlično mi je još nikakvog zgodnog docu nisam našla sestro", tužno me pogledala.
"Budalo jedna naći ćeš."
Zlata je zaista bila divna osoba i prije svega sestra, imala sam želju da nađe nekoga i bude sretna. Onako pravo i istinski. U djetinjstvu nikada nismo bile sretne, ali sad je došlo vrijeme na našu sreću.
Meni moja sreća klizi iz ruku.
"Volim te zlato moje. Prijatno, ali ja moram ići na posao", zagrlila sam je i poljubila u obraz.
Pozdravile smo se i izašla sam iz stana sjedajući u auto. Pustila sam svoju omiljenu pjesmu i pjevušila kada mi je telefon zazvonio.
"Molim Bojanče?", javila sam se Bojani.
"Hej milo moje. Boris me vodi večeras na večeru pa ako imaš slobodan termin za mene danas molim te", moljkala me.
"Ljubavi naravno da imam. Dođi za sat i pol ako ti odgovara jer imam neku gospođu da našminkam kažu da je žena bogatog čovjeka pa znaš kako je s njima", prevrnula sam očima.
"Prevrćem očima, važi srećo vidimo se."
Prekinula sam i izašla iz auta noseći svoju opremu sa sobom.
"Ćao cure", pozdravila sam kolegice.
"Kako si draga?", Mirjam me upitala.
"Dobro sam ti?"
"Odlično, ali nećeš biti više tako dobra kad tamo vidiš vješticu."
Ušla sam u kabinet. "Dobar dan gospođo", govorila sam i ne pogledavši u nju.
"Ćao Kristina", Lidija je progovorila.
Jebem ti dan kad sam se probudila.
"Rekoše da je ovdje neka žena bogataša, a ne obična Lidija", zbunjeno sam gledala u nju držeći puder u ruci.
"Ja i hoću postati žena bogataša, a dočekat ćemo zajedno taj tren. Jer ti ga tjeraš od sebe, a on svaki put dolazi meni pun sebe i inata prema tebi."
Bijesno sam je gledala. "Kakav makeup želiš?"
"Onakav kakav priliči činjenici da me Darko vodi na večeru."
"Ako bi mogla reći svoje želje zato što ja nemam vremena s tobom se natezati ovdje. Izvini imam mušterije i poslije tebe", bijesno sam gledala u nju.
Prevrnula je očima. "Požaliti ću se da si bila takva vještica. Želim crvenkasti makeup sa šljokicama i crveni ruž", bahato je pričala.
Klimnula sam glavom i započela s radom. "Majke mi mile ne znam šta je Darko vidio na tebi gomila ružnoće."
Šutjela sam i završavala zadnji sloj ruža.
"Takva si rugoba fukso. I nikad neće biti tvoj jer ga ti bacaš lično u moje ruke. Roditelji su te se odrekli koliko si onda jadna mila moja?"
"Ostavi me na miru Lidija i izađi."
"Darko nikada neće biti tvoj on ne može biti s nekim siromašnim. Pogledaj se, debela si i niska. Tvoja kosa je užasna da li si nekad čula za frizera? Puna si celulita fuj", gledala me kao najogavniju stvar.
Posljednji put sam se osjećala ovako kad su me klinci iz osnovne ponižavali.
Istrčala sam vani sa svojom torbom i udarila sam u nešto čvrsto. "Kristina šta se desilo?", Bojana me upitala.
"Ja ne mogu ovo više", gorko sam zaplakala i sjela. Počela sam da se tresem. Slike su mi navirale na um, klinci, tata koji me ponižavao oduvijek. Moji ožiljci. Tu su.
"Ne mogu ovo više", plakala sam tresući se. "Ovaj svijet nije za mene želim da nestanem. Pomozi mi da nestanem", i poslije ovih riječi sve mi je u tami.
A/N
Došao je raspust. Sada ću biti u mogućnosti češće da pišem i planiram završiti i ovu i možda pola Zlatine i docine knjige.
Još ne znate ko je doca ne možete ni pretpostaviti. 💋
Volim vas i ostavite mi komentare.
