Ja sam Kristina. Žena koja je toliko puta bila povrijeđena. Žena koja se ne potlačuje drugim ljudima. Žena koja je pobjegla u drugi grad zbog porodice, uhode. Pobjegla sam od same sebe i odlučila započeti ovamo život bez igdje ikoga.
Međutim, sudbina je imala moj život u drugačijem vidiku. Svojoj rodici Ivani sam pokucala na vrata kad sam saznala da mi uhoda prijeti, a sljedeći put iako sam se zaklela da više neću plakati, plakala sam na ramenu čovjeka po imenu Darko koji me spasio od uhode u klubu.
Žao mi je što odmah nisam bila svjesna da više neću plakati na njegovom ramenu već ću plakati zbog njega. Tuga me obuzme kada se sjetim njegovih nježnih ruku kako me maze i tješe, a sada bih više voljela da me tim rukama šiba nego što se pravi kao da ne postojim da me ne bi povrijedio.
Ubrzo nakon mog preseljenja nakon nekog neizvjesnog vremena za mnom je došla i moja jedina sestra Zlata. Njoj je jedina briga bila porodica, muškarci su za nju bili kao predmet koji treba iskoristiti i ostaviti, željela sam da i nju makar jednom vidim ostavljenu, sretnu ili bilo koje drugo stanje izazvano zbog ljubavi.
Darko. Sviđao se Ivani, a sada i meni. Možda nam on dođe poput porodičnog naslijeđa. Zauvijek ću žaliti dan kad sam se preselila preko puta njegovog stana. Svakojaki zvukovi, njegova raspoloženja koja su varirala i ispoljavala se na meni mi se nisu dopadala.
Plakala sam poput kišne godine za njim na Ivaninom ramenu. Aleksej i ona su mi bili poput najboljih prijatelja, govorili su mi da odustanem od njega i kritikovali me zbog uopće sklapanja ljubavi i Darka u istu rečenicu, ali nisam mogla protiv sebe.
Protiv srca se ne može, ono ne zna kad je dosta. Izdaje te kad si najslabiji.
Sjedila sam promrzla i uplakana u parku. Bilo mi je dosta života ovdje, bilo mi je dosta da se neko šali sa mnom i nateže zato sam odlučila donijeti konačnu odluku ovdje.
Od Darko: Javi se. Gdje si? Brinemo se svi, pošalji mi adresu i stižem za tren vozam se po gradu i tražim te.
Za Darko: Da sam htjela da znate gdje sam povela bih nekog, doviđenja.
Od Darko: Ne budi tvrdoglava javi mi gdje si. Očekuju od mene da te dovedem na proslavi rođenja Nikole.
Kako ovakva da se pojavim na slavlju povodom Bojaninog sina? Stid me je same sebe trebala sam danas da donesem važne odluke, a jedina važna odluka koju sam donijela je da me je Darko više puta rasplakao nego nasmijao.
Da prošlo je već skoro pet mjeseci otkako se ganjam sa Darkom.
"Šta radiš ovdje? Pokušavaš se zalediti ili?", Darko je progovorio iza mene i preplašio me.
"Isuse Bože", okrenula sam se prema njemu. "Pokušavaš me usmrtiti ili šta?"
Zadivljeno sam posmatrala njegov pogled koji je bio ukrašen obrvama koje su davale dozu ozbiljnosti i mističnosti.
"Pokušavam te odvesti u stan i reći njima da si bolesna, a ne da te očekuju uzaludno. Jako si bezobrazna prema Bojani, ja joj jesam ujak, ali očekivala te na proslavi rođenja njezinog sina", sjeo je pored mene.
Progutala sam pljuvačku. Doista sam loša osoba, želim se uklopiti, a tako mi ne ide.
"Da li je kasno sada da odem?"
"Takva ćeš da ideš?"
"Ne naravno", otpuhnula sam. "Odvesti ćeš me ti do stana svakako moramo na istu lokaciju."
"Upadaj", stisnuo je dugmence i otključao mi vrata.
"Hvala", rekla sam, a nije zaslužio hvala.
Sve je ovo zbog njega, a glavni krivac su moja osjećanja.
A/N
Započinjem sa knjigom 3. po redu serijala.
Hvala vam na onoliko pregleda divni ste svi zaista.
Volim vas i uživajte u čitanju. ❤
Želim da se zahvalim MoreNeisplakanihSuza za cover divna si i ti i cover ❤❤
Kristina je xxxsantorinixxx inspirirana sam njezinim imenom❤.
