10.DIO

594 21 2
                                    

Prošlo je već mjesec dana kako smo Ante ja prekinuli. Svaki dan mi je dolazio na vrata pjevamo serenade, pisao ljubavna pisma, kupovao moje najdraže cvijeće i najdraže čokolade, jedno jutro dok sam izlazila našla sam ga kako spava pred mojim vratima. Bilo mi ga je žao, ali je li njemu bilo žao kada me varao. Samo sam izdahnula i ušla u stan, uzela sam neku deku i pokrila ga jer za razliku od njega sam ipak bila živo biće sa osjećajima. No danas je poseban dan i neću nikome dozvoliti da mi ga pokvari. Danas je dan kada sam diplomirala, pa smo odlučili Anastasija, Kaća, Vedrana, Mara, Kata(Antine sestre) i ja da odem u jedan klub da proslavimo moju diplomu. Bez obzira što smo Ante ja prekinuli ostala sam u dobrim odnosima sa njegovim sestrama. E sad što se tiče Luke i Anastasije oni su skupa, isto tako i Kaća i Filip. Trenutno smo kod mene, njih pet su trenutno kod mene pa su ponjeli robu za sebe da se spreme.
Moj outfit

Kaća: Budu išli i dečki s nama pa čemo s njima ići u klub

Oops! Ang larawang ito ay hindi sumusunod sa aming mga alituntunin sa nilalaman. Upang magpatuloy sa pag-publish, subukan itong alisin o mag-upload ng bago.

Kaća: Budu išli i dečki s nama pa čemo s njima ići u klub.
Svi: OK!!!

Kada smo sve bile spremne cure su izašle, a ja sam otišla sam uzeti torbu sa stola. Taman kada sam se okrenula prema vratima začula sam zvukove auta kako odlaze. Brzo sam izašla van iz zgrade i videla sam kako Ante stoji naslonjen na auto. Znači ostavili su mi na milost i nemilost ovom zgodnom moronu. Samo sam duboko udahnula i krenula malo u stranu od njega i stala nedaleko od ceste i promatrala da li će neki taksi naići ali ništa od toga.

Ante: Preljepa si.-rekao je i mogla sam osjetiti njegov pogled na meni.
Ja: Hvala.- brzo sam ga odmjerila i maknula oči s njega.

Vidila sam kako ide prema autu, taman kada sam se ponadala da će otići, on je otvorio vrata suvozača.

Ante: Ajde ulazi!
Ja: Ne pada mi na pamet ići s tobom bilo gdje!
Ante: Budeš išla itekako.
Ja: Neću!
Ante: Pahuljice ići ćeš milom ili silom.
Ja: N-E-Ć-U!!!
Ante: Jel nećeš?!
Ja: Ne, koliko ti moram ponavljati?
Ante: E kad nećeš milom, onda ćeš ići bogami silom.

Krenuo je prema meni, i ni pet ni šest bila sam na njegovom ramenu dok me nosio prema autu.

Ja: Nema šanse-rekao je kada smo došli do auta. Otvorio je vrata auta i ubacio me u sjedalo. Zaključao je auto i otišao do svojih vrata, otvorio ih i ušao.

Ja: Jel ti znaš značenje riječi NE, odustaješ li tu ikada?- izdahnem umorno
Ante: Znaš da ja ono što sebi zacrtam to i ostvarim, a ako misliš i na sebe u toj rečenici znaj da ja od tebe neću odustati dok sam živ.

Samo sam ga šokirano gledala, i poslje u sjedalu razmišljala o njegovim riječima. Dok sam gledala kroz prozor shvatila sam da zapravo ne idemo prema klubu negi prema drugom kraju grada.

Ja: Ante gdje idemo?
Ante: Idemo na jedan mali odmor-rekao mi je sa kezom ne licu.
Ja: Neidemo!!!
Ante: O, idemo, idemo!

Samo sam zašutila jer mi se stvarno nije dalo raspravlhati sa njim. Nakon nekih sat vremena smo došli do neke kao vikendice točnije modernije kuće u nekoj šumi.

NEOČEKIVANA LJUBAV/ Ante Rebić Tahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon