Dok sviraju loše životne balade
Odu čovjeku, radu i poštenosti.
Dok oblaci vuku kišu da se ohlade
Ti kolačići ljudske iskvarenosti.
Gledaš kroz prozor očiju svijeta
Tu bespotrebnost ljudskog jada.
Pitaš se koliko je potrebno ljeta?
I kakva to žrtva mora biti prinijeta?
Da li je smrt ta žrtva koja pokazuje,
Da je halja tvoga rada poštena i ne uprljana?
Ili se okovima mržnje tako iskazuje
Da bi dao prijatelju čak i krvi iz grkljana.
Onda shvatiš da tvoja odanost života
Piše već priče na zidovima poštenja
I bez tih preloših unutarnjih topota
Onih koji škrope tebe vodom blaćenja.
Shvatiš da nisi praznim koracima plesao
Valcer u želji da blaćenjem umanjiš drugoga
Već si se klanjao bisti i odanost mirisao
Radeći, gradeći, razumijevajući bitno od nebitnoga.
Al sve jedno, pjevat ću i dalje pjesmu radosti
Jer moja je duša jutrom više nego mirna.
Al pitam se kada će te svući lice gadosti?
Shvaćajući da vam je taština preprozirna?
Knin, 01.06.2019. U 7 i 17
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
