- To je nemoralno - Džes je upozori.

- Ja sam nemoralna – plavuš me i dalje guta pogledom.

- Ko beše ti? – pita je Džesika.

- Ivonina sestra sa majčine strane. Regina, drago mi je – pruža mi ruku. Vidim sličnosti sa Ivonom.

- Drago mi je Regina, ja sam Nil Kros.

- Kros - coknula je i umalo se nisam nasmejao. Pijane žene su zanimljive.

- Dakle mače? – otvoreno se nudi.

- Žao mi je Regina ali ja sam njen - pokažem na Džes.

- Zar nemaš devojku?

- Nemam - odgovorim.

Džesika me pogleda iznenađeno ali ništa ne komentaiše, verovatno je previse pijana.

- Onda ništa – namignula mi je.

- Sve najbolje – mahnem joj.

- Ko još govori sve najbolje? – Džes se okenula.

- Šta tražiš? – pitam je.

- Moje piće, obećala sam da ću se napiti.

- Mislim da si dovoljno pijana – uhvatim je za ruke.

- Ali . . .

- Ništa ali, ti ne umeš da piješ.

- Osećam se uvređeno.

- Zavrti ti se u glavi od dva koktela, zato ne, bilo je dovoljno za večeras.

- Ali Nile . . .

- Ne – odbijem.

- Molim te? – gleda me tako slatko da budi u meni želju da je poljubim, veliku želju.

Stavim ruke na njene obraze i udahnem.

- Molim te nemoj da me moliš, ne umem da ti kažem ne.

Njene pelepe oči me gledaju kao da ne shvata šta govorim. Zašto je tako privlačna? Tako poželjna? I oskudno odevena?

Džesika

- Opa – neko je udario u mene i poletela sam ka Nilu. On me hvata ali završavam na njegovim grudima. Oštro je izdahnuo pre nego što me je uspravio.

- Izvini – neka žena se izvinjava.

- U redu je – promucam. Ne znam da je od alkohola ili od Nilove blizine ali opijena sam njime.

- Trebalo bi da se vratim devojkama – promucam.

- U redu, biću ovde. Odvešću te kasnije kući važi?

Klimnem glavom i odem od njega. Diši, diši.

- Treba mi alkohol – kažem Kejt.

- Izvoli - pruža mi čašu koju popijem naiskap.

- Nemoj da mi dozoliš da se otreznim - upozorim je. Sve mi se možemo napiti ali ne i Kejt Ruso, ta žena je oprezna i kada njenim venama teče alkohol.

- Sve u redu? – pita me.

- Ne – priznam.

Osvrnula se oko sebe, zatim me pogledala i izdahnula.

- Moram da priznam onaj govor na početku ti je bio stvarno dobar.

- Jeste? – pitam.

- Da, šteta što lažeš sebe.

- Toliko sam providna?

- Ja te poznajem duže od devojaka – slegnula je ramenima. Tačno, prvo sam nju upoznala.

- Samo mi daj piće.

- Znaš . . . – dodaje mi flašu.

- Pijana si, možeš da radiš sve što poželiš i da sutra zaboraviš to.

- Ne razumem.

- Nemoj da živiš sa sumnjom, ako želiš nešto uzmi to, ili bolje rečeno njega.

- Nila? A ne, ja nikad ne bih mogla otvoreno da se ponudim nekom muškarcu - odbijem.

- Šta ako me odbije i izblamiram se? – nikako.

- Pa šta? Pijana si, uvek možeš odglumiti da se ne sećaš – namignula mi je.

- Ne . . . to nije u redu. Zar ne?

- Snalaziš se kako umeš, a svet ne obiluje muškarcima kao što je Nil Kros.

- Znači ti misliš . . .

- Da, mislim. Uzmi stvar u svoje ruke. Živeli.

- Živeli – kucnemo se i otpuhnem. Amnezija a?

Nepogrešivo pravaحيث تعيش القصص. اكتشف الآن