Na autocesti postoji duh,
I želim ga pokrenuti,
Vidjela sam svaki hotel,
Proživjela sam svaki pakao,
Ne postoji ništa to nisam učinila,
Nema nikoga koga nisam imala dok mi je bilo teško.
Kad se svjetla pale?
Hoćete li biti tamo kada krov,
Kad se krov raspada?
I dobro poznajem sebe,
I nešto zlo se događa na cesti,
I sada se auto zabio u mene,
Sva stakla su se razbila i ozlijeđena sam.
O, samo mi reci da si sad ovdje,
Gdje si kad te trebam, nema te već dugo.
Sve je crno i prazno,želim pobjeći,ali ne mogu.
Sutra će biti bolje,
Ja ću biti tamo, ne u jednom starom autu,
Već ću biti u limuzini,
Odležat ću u bolnici neko vrijeme
ništa mi nije ovdje lijepo kad nisi tu.
Svjetla su uništena na autu!
Što ću sada bez tebe?Pronađi me,o samo pronađi.
Budim se iz sna,i netko je uz mene.Otvaram širom oči i sad znam...o jako dobro znam svoju sudbinu.
YOU ARE READING
Pjevospjevi
PoetryUvod Riječi autorice: ovo izdanje odlučujem podijeliti sa najdražima i također sa svima koji vole i razumiju kako život nije uvijek tako siv kakav nam se čini. Možda bi za dobrobit vaše duše bilo korisno odvojiti malo vremena i proučiti moje zapis...
