🔥TAJANSTVENI DEČKO 🔥(PAUZIRANA)

PART 16

IZABEL P.O.V.

"Mama"

"Kćeri."

"Mama, ne odlazi."

"Ne boj se mila."

"Ostani."

"Opasnost vreba iza tvojih leđa. Pazi se. Tvoja krv je neprocjenjiva i vrijedna."

"Mama, o čemu pričaš?"

"Ti si posebna. Ne zaboravi na to."

Obli me hladan znoj te se naglo uspravnim u sjedeći položaj. Pogledam oko sebe, dok oko mene vlada tama. Naglo zapuše i prizor udari ne što se uplašim. Koliko se sjećam zatvorila sam ga prije spavanja. Možda ga je sluškinja otvorila. Svejedno, sklonim pokrivač sa sebe te nosim nogama po hladnome parketu dođem do prozora i zatvorim ga.

Okrenem se na peti i odem u kupaonicu da se umijem. Pustim da teče hladna voda te u šaku uzmem vode i zapljuskam lice osjećajući veliko olakšanje.

Uzmem ručnik s obližnje police i njime obrišem lice gledajući svoj odraz u ogledalu. Pažnju mi privuče osoba koja stoji iza mene sav u crnom.

Naglo se okrenem i nema ga?

Srce mi počne ubrzano kucati koliko sam se uplašila. Vratim odraz u ogledalo pažljivo gledajući. Ovaj put nema nikoga.

Odložim ručnik sa strane i izađem uz kupaonice gaseći svjetlo. WTF?

Prozor je opet otvoren?

Pa zatvorila sam. Počet ću misliti da imam duhove u sobi. Makar ono što sam malo prije vidjela u ogledalu nije mi se ni najmanje sviđalo. Što više uplašila sam se, i bojim se zaspati uopće.

Što ako opet dođe i u snu me uguši?

Ne vrijedi riskirati. Sve ću učiniti da ne zaspim, još sam mlada da umrem.

Upalim noćno svjetlo na ormariću za svaki slučaj. Mobitel koji je bio na punjaču uzmem i upalim svjetiljku. Što je sigurno, sigurno je. Polako otvorim vrata sobe iza kojih se nalazi mrkli mrak. Možda da ne idem van sobe?

Treba mi kava da ostanem budna. Samo mi ona može pomoći, ipak pogledam na sat koji otkucava 2 sata i 17 minuta. Treba izdržati do zore.

Progutam tešku knedlu i krenem mračnim hodnikom jedva osvjetljavajući put pred sobom. Dođem do stepenica, to je dobar znak da sam na dobrom putu prema kuhinji.

Jedna po jedna stepenica usput gledajući i osvrtajući se oko sebe kao da me netko goni. Vjerovatno ću morati posjetiti psihijatra.

Bosonoga dalje nastavim prizemljem do kuhinje. Lakne mi kada upalim svjetlo i vidim da nema nikoga.

Izdahnem cijelim plućima ko da mi je pao kamen sa srca.

Uzmem kuhalo i u njega sipam dovoljno vode i uključim ga. Termosica koja se nalazila u ormariću otvorim i u njega sipam žličice kave i šećera.

Još se jednom okrenem oko sebe da nebi bilo nismo znali.

Nakon što je voda zakuhala sipam je u termosicu i nalijem malo mlijeka. Zatvorim je čvrsto da mi se ne prolije za svaki slučaj.