🔥TAJANSTVENI DEČKO 🔥(PAUZIRANA)

PART 1

IZABEL P.O.V

Los Angeles. Moj grad od rođenja. U njemu sam proživila sve. Sreća, tuga, patnja, nada, mržnja pa čak i prevaru. Ako vas zanima zašto prevera onda ću vam sada objasniti. Moji mama i tata su u braku osamnaest godina. Toliko imam ja. Njihova ljubav je bila ogromna laž barem sa strane moga oca. Za majku čisto sumnjam jer još dan danas se pokušava u normalizirati otkad je tata otišao od nas u London s nekom mlađom ajmo reći kravom. Može sestra da mi bude. Uglavnom tu večer kada je došao rekavši da ima drugu moj i majčin svijet se preokrenuo na glavačke. Po danu bih bila zatvorena u sobi, a noću plakala do srži. Moja majka nije bila ništa nasprem mene. Čak i gora od mene. Počiniti samoubojstvo zbog njega za poludit. Oba roditelja su me voljela te su pokrenuli parnicu za moje skrbništvo. Neznam dali se ponašaju gore od malog djeteta. Do suda nije došlo jer sam nekako uspjela saznati oko čega se svađaju. Oboje su željeli starateljstvo nad mnom, ali sam u pravom trenutku uletila prekidajući njihovu galamu. Očitala sam im ogromnu bukvicu o svemu. Nisu bili svijesni da mene razaraju. Tko bi god dobio starateljstvo nad mnom jedan od njih bi rijetko viđala. Čak jednom na godinu. Ovako sam ih barem malo urazumila te barem malo poboljšali odnos između nas. Ovako sam trenutno kod mame i pakujem se jer odlazim kod tate i "maćehe" u London zbog fakulteta koji me tamo čeka. Mama mora na poslovan put od 5 mjeseci koji je još jedan razlog zašto moram biti kod oca. Nije da se hvalim, ali oba roditelja su mi vrlo bogata tako da nemam problema s financijama. Tugu, sreću, mržnju i nadu sam pronašla u mom bivšem dečku kojeg sam morala "otkantati" jer veza na daljinu nije mogla funkcionirati. Iskreno voljela sam ga i još uvijek ga volim do ušiju, ali ne mijenja činjenicu da je cijeli svijet ispred mene. Mama me često tješila kada smo pričali o njemu. Ajmo reći da me poznaje i ublažava bol svojim riječima. Otkad je tata otišao postajale smo sve bliže i razgovarale bi o svemu što me tišti kao i nju. Obje smo se povjeravale jedna drugoj bez obrira na sve. Maćehu sam vidjela preko tatinog mobitela i moram priznati da je lijepa, ali iza te ljepote se nalazi nešto više. Okrutnije. Bojim se što će se dogoditi kada se upoznamo u živo. Trenutno se pakiram i stavljam poslijednju odjeću u kofer zatvarajući ga. Okrećem se i pogledom zapamtim još jednom ovu sobu te s koferima se spustim u prizemlje gdje me mama čeka s tugom u očima. "Mama, ne plaći." "Srećo moja ne plačem. Čim završim s poslom dolazim tamo i više te nikad neću puštati. Brzo će vrijeme proći pa ću ja još brže doći." Iz džepa vadi svoju najdražu ogrlicu u obliku mjeseca te mi ga položi na dlan. "Kada me se želiš sjetiti ili razgovarati obrati se ogrlici. Ona će biti tvoj štit dok me nema." "Volim te mama. Nedostajati ćeš mi. Puno." Zagrlimo se dok se s njenih usana otme kratki jecaj. "Volim i ja tebe dušo." Odvojimo se te ona brzo obriše suze. "Hajde da ne zakasniš na let. " Između moje kofere i stavi u gepek auta, a ja se sjednem na suvozačevo mjesto. Auto se upali te krenemo cestom do aerodroma.

Dolazimo do aerodroma te se s mamom pozdravim i čvrsto zagrlim. Riječi nam nisu bile potrebne u ovom trenutku, a još manje suze. Mamin pomagač uzme moje kofere te ih odvede na pokretnu traku. Prođem kroz sigurnosna vrata te mahnem mami zadnji put do njenog slijedećeg dolaska. Okrenem se prema ulazu koji je vodio do aviona za London. Dogovorili smo se čim stignem da će me doći pokupiti tata bez maćehe. Stepenicama se uputim u veliki avion i Sjednem na slobodno mjesto pored neke starice. Kimnem glavom u znak pozdrava te se zavežem za sjedalo i stavim slušalice da lakše zaspim kako bi ovaj let što kratko trajao.

(Pet sati kasnije)

Budi me nježna starica drmdajući me za ramena. Otkopčavam pojas i ustaem uzimajući svoj ruksak. Polako silazim stepenicama prema aerodromu pa uzmem kofere i nađem oca među svim tim ljudima. Puhao je slabašan, ali hladan vjetar. I dalje je sunce sijalo na nebu. Izađem iz hodnika prema vratima i uzmem kofere. "Izabel!" "Tata!" Potrčim mu u zagrljaj te me on digne od poda vrteći me u krug." Tata spusti me, bit će mi loše." Nježno me spusti na pod i uzme kofere. "Idemo?" "Naravno, jako sam umorna iako sam prespavala čitav put."

(Tata)

Vozili smo se nekim skupim autom koji ima kožna sjedišta i ugodan miris. Dublje se zavalim u sjedište iako mi je bilo vruče. "Idemo u neki restoran, sigurno si gladna." Kao da mi je čitao misli. "Naravno, gladna sam kao vuk." Nasmijem se te me on pogladi po glavi. "U koji restoran idemo?" "Mala tajna. Moraš imati strpljenja." Nadurim se kao malo dijete i prekrižim ruke na prsima. "Dobro onda." Čujem njegov umiljati glas te me uštipne za obraz. "Nisi se promjenila što se strpljenja tiče." "Kao što i sam vidiš." Zaustavljao se ispred nekog restorana koji je ogroman. Izađemo iz auta te se zavrtim polako u krug gledajući okolinu. Mirisna priroda sa različitim cvijećem, mladi ljudi koji se drže za ruke i grle i užurbano ljudi koji nemaju vremena za sebe. Malo sam se rastužila na pomisao dvoje mladih koji se vole. Poginula sam glavu prateći tatu prema ulazu u restoran. Cijelo vrijeme sam gledala u pod dok se nisam zabila u nekog muškarca. Ups, dečka."Oprosti." Okrenem se dok on nešto promrmlja sebi u bradu. "Dođi kćeri. Sjedni ovdje." Pokaže na stolac te se sjednem nasuprot njega. Pregledam jelovnik te se odlučim za pomfri i pečeno mesto sa salatom. Tata je naručio ribu s umakom od rajčice i vino. Odložimo jelovnik te izdahnem gledajući druge ljude od dosade. "Kako si?" "Dobro sam, ti? Kako maćeha?" "Ja sam odlično, a tvoja maćeha te jedva čeka upoznati." "Sve joj se divim. Ima li koga od obitelji?" "Ima, naravno." "Lijepo." "Kako je mama?" "Otkad se ti brineš za nju?" "Izabela, samo pitam." "Ja ti samo kažem. Dobro je. Drži se koliko može." Naš razgovor prekine konobar noseći tanjure, dok konobarica toči vino mom tati. Namigne mu te se nervozno udarom po ruci. Nakon su otišli te navalim na jelo ko luda.

(Pola sata kasnije)

Ispijem zadnju kap vode iz čaše te se zavalim u stolac. Ne pamtim kada sam se ovako najela. Obrišem usne ubrusom i izdahnem zrak. "Idemo?" "Da." Digne ruku u zrak pozivajući konobara da naplati račun. Dok se on zabavlja s plaćanjem ja obučem jaknu i zavežem tenisicu. "Ajde." "Idem." Izlazimo iz restorana te se zaputimo prema mojoj novoj kući. Upoznati ću svoju novi maćehu koja će mi vjerovatno ispijati krv na slamčicu. Nadam se najboljem.