Kidnapped

27

Strah od činjenice da se Zayn vratio nadvladao je samnom i uzrokovao to da glumim da sam bolesna i da nagovorim Thea da odgodimo odlazak u spa.

"Sad već izmišljaš,nema šanse da si dva tjedna bolesna.Idemo i to još danas i ne zanima me"govorio je Theo preko mobitela dok sam ga pokušavala nagovoriti da idemo slijedeći tjedan.

"Ali Theooo"

"Ne zanima me,idemo,budi spremna u 12" rekao je i poklopio.

"Aaaaaaa"vrisnula sam iznervirano i bacila mobitel.

"Elena jesi dobro?"mama je viknula
"Jesam" preokrenula sam očima.Ne mogu ni na nervirana biti više.

Za par sekundi upala je u sobu kao fbi.

"Šta je bilo?"

"Ajme mama ništa stvarno,Theo je zvao da idemo danas u centar a meni se ne da"

"Daj budalo ja sam se uplašila da si opet nešto loše sanjala"

"Ima on pravo,trebaš ići,odmoriti se od svega, zaboravit na sve"

"Iako mi se stvarno ne da,idem samo me pustite na miru"puhnula sam ljuto

Kad je mama otišla spremati hranu ja sam uzela ruksak i počela pakirati stvari u njega.

Stavila sam kupaći,ručnike,kremu za sunčanje,slušalice,novčanik,maramice,vodu i sve što je potrebno zapravo.

Obukla sam ljetnu haljinicu bez rukava,počešljala se i stavila sunčane naočale na vrh glave.
Eh,da ako vam nisam rekla trenutno su ljetni praznici.

Sve dok sam se spremala imala sam nekakav loš osjećaj u sebi,nije mi bilo jasno zbog čega ga imam ali sam ga odlučila potisnuti.

Sišla sam dolje i tamo je već bio Theo s Laurom,pričali su s mojim roditeljima.

"Heej"Laura me je prva primjetila pa sam prvo nju zagrlila a zatim i Thea
"Ej"vratila sam dok smo se grlile

"Idemo,onda?"pitala sam

"Da,mi smo uzeli hranu"rekao je Theo
I nakon toga sam se otišla pozdraviti s tatom a onda i mamom,te sam obukla sandale.

"Ajde ćao"viknula sam na izlasku

"Ćao,lijepo se provedite i nazovite me čim stignete" mama je naravno rekla

Sjela sam iza Thea koji je vozio.
Uz put smo navratili i po Zoe.

Do spa centra nam je trebalo nekih pola sata vožnje,tako da smo to vrijeme kratili pričajući i smijajući se.

Moram priznat da sam se lijepo provodila,iako su svi bili stariji od mene barem 6 godina,osjećala sam se bolje s njima nego sa svojim vršnjacima.

Moji vršnjaci od otmice me gledaju još drugačijim očima i ništa više nije isto.

Sa ovom ekipom sam barem uspjela zaboraviti na to i ponašali su se prema meni kao da nisam toliko mlađa od njih a bome ni toliko oštećena(kako sama sebe znam zvat).

Na radiju je počela svirati jedna od mojih najdražih pjesama:
Something just like this

Sva sreća pa su je i oni znali pa nisam samo ja bila pogođena nego smo svi pjevali i bilo je nestvarno dobro!

Kad je završila počela je pjesma koja je moj život.

"Aa nemoš mi to radittt"viknulaa sam kad sam čula kako počinje
'More than you know'

Toliko sam bila u transu da me po prvi put nije bilo briga i pjevala sam iz sveg glasa

'Come a little closer, let me taste your smile
Until the morning lights
Ain't no going back the way you look tonight
I see it in your eyes'

I taman kad sam bila spremna rasturiti refren odjednom nas je nešta snažno udarilo i Theo je izgubio kontrolu nad autom.
Sve što sam čula su bili vriskovi a nakon par sekundi nisam ni to čula više.
Ostala sam bez svijesti.

I evo ga još jedan nastavak,
Ako vam se svidjeo ostavite
Vote,com..

Ly❤