6

11.7K 259 34
                                    

Ponovno buđenje uz užasnu glavobolju i mučninu.Jedva otvaram oči.Mrak.Ležim na madracu,na podu ja mislim,ali nisam sigurna.
Čim se pokušam ustati osjetim nešto na jednoj ruci,kao narukvica.
Jebena narukvica za koju je zakačen lanac koji je za nešta zakačen s druge strane tako da se ne mogu oslobodit.Stoke.

Koliko god se pokušavala izbaviti ,nisam uspijevala,samo sam sebi nanosila ozljede.
Smirila sam se,mislim nisam imala više snage,sjećanje se vratilo,silovao me.
Bolilo me je čitavo tijelo.

Nakon nekoliko koliko se meni čini sati,neko je ušao.Svjetlost me je zasljepila.Taj neko je upalio svijetlo,pogledala sam ga tek kad su mi se oči privikle na svjetlost.

Bio je to neki lik Zaynovih godina.
Pogledala sam ga i ustala tj sjela.
Nosio je nešta u vrećici,došao je kraj mene i čućnio.
"Donjeo sam ti nešta za jest i pit"izvadio je iz vrećice boćicu vode i nešta iz McDonald'sa.
"Hvala"tiho sam rekla,naslonila sam glavu na zid,nisam ju mogla sama držat.
"Jel možeš sama?"gledao je u mene nekako tužno.Ma mora da mi se čini.
Samo sam kimnula glavom malo.
Stavio je sve ono na madrac kraj mene,i otvorio boćicu,valjda je skužio da sam preslaba da ju mogu sama otvorit.
"Hvala"tiho sam rekla,i uzela ju te popila malo.Umirala sam i od žeđi i od gladi.
"Drži se"lagano se nasmiješio i zatim se ustao i otišao te zaključao vrata.
Ostavio je svijetlo.Barem nešta.
Jedva sam se natjerala da pojedem pola pomfrija,a big mac ni pola.
Koliko god gladna bila,bilo mi je previše muka da bi jela.

Jedno pitanje mi se cijelo vrijeme motalo po glavi:

Šta će sad biti samnom ?

~8 dana poslije~

Ponovno isto,budim se uz malo sitno svijetlo,oči jedva držim otvorene,umirem,ali sad ozbiljno.
Ne znam koliko dana sam ovdje,sunce,nebo,svijetlost nisam vidjela Ne sjećam se koliko.
Svaki dan mi neko donese boćicu vode,a nekad zaborave valjda sendvič pa prođe cijeli dan da ništa ne jedem.
Imam užasne grčeve i bolove,ne mogu se više ni ustat.Ne mogu više ni nuždu obavit,nemam šta probavit.
Pre slaba sam,više ne mogu otvoriti boćicu koju mi daju,a onaj dečko koji je prvi put došao više nikad nije došao.
Ležim na ovom smrdljivom madracu,jedva dišući.
Više ni nisam mogla plakat,nemam dovoljno tekućine da bi proizvela suze.
Ne možete zamisliti koliko boli.
Jedva sam čekala da umrem,ne želim umrijet ali želim da ova bol prestane.
Ne mogu više,predajem se.
Izgubila sam nadu u to da ću ikad više vidjeti svoje roditelje,brata,prijatelje.

Otključavanje,vrijeme je za hranu i piće koje ne mogu ni pojesti ni popiti,jej.
Zažmirila sam jer je svjetlost bila jaka iz vana.

"Zašto nisi pojela ono od jučer?"neko je hodao prema meni.
"Čuješ ti šta te pitam?"čućnio je kraj mene i zgrabio me za lice tako da ga pogledam,no oči su mi se sklapale.
Nisam ga mogla skroz gledat.
"Sranje"rekao je i pustio me,te doslovno otrčao van iz sobe.
Nakon nekoliko sekundi čula sam neku dernjavu,i zatim trčanje ponovno,išli su niz stepenice,čulo se.
Tijelo mi je počelo trnuti.Umirem.

"Djevojčice"uletio je Zayn,čula sam ga,iako mi je pištalo u ušima malo.
"Pogledaj me,Elena"podignuo mi je glavu i držao ju u rukama,jedva sam otvorila oči,pogledala sam ga,jedva,iako ga nisam jasno vidjela,bilo mi je mutno.
"Reci nešto"rekao je
"Otvori vodu odma"rekao je nekom iza
"Ajde Elena,molim te"
Pokušala sam,stvarno jesam,ali jednostavno nisam imala glasa.
Uspjela sam nešta procvilit tiho skroz,to je jedino što je izašlo iz mojih usta.
Kleknuo je na madrac i sjeo na svoje noge tako te mi držao glavu u krilu.
Stavio mi je boćicu vode na usta i pustio ju,napokon!
Uskoro sam se zagrcnula pa ju je odmaknuo,uspjela sam progutati vodu,barem nešta.
"Ajde još"ponovno je stavio na moje usne
"N-n"nisam mogla završit
"Jebemu djevojčice moraš još popit"rekao je
"Odveži ju odma,šta čekaš,jel ti sve moram crtat?"prosikto je na lika iza
"Ajde,malena,moraš barem malo još"stavio je ponovno i progutala sam,jej.
Neko mi je podigao ruku i brzo sam osjetila da je maknuo onu narukvicu.

Čvrsto me je uhvatio i podigao i mene i sebe.Podigao me je kao mladu,nježno skroz.
"Naruči juhu i platu,za što prije"rekao je onom,a moja glava je bila naslonjena na njegove grudi

Zayn's POV

Jebeno sranje!
Htjeo sam se pretuć.
Mislio sam ju samo malo naučit pameti,a ne da ode ovoliko daleko.
Ne mogu dozvoliti da moja beba umre.
Dok sam ju nosio u svoju sobu,osjetio sam tako polagane otkucaje srca,jedva se čuju.
Moja malena je skoro umrla.Ja sam idiot!
Zato ću se sad skroz brinuti o njoj,dok god se ne oporavi.
Došao sam na kat i nekako otvorio vrata svoje sobe,polako sam je polegao na krevet.Na onaj na kojem sam ju prošli put uzeo.
Moram ju okupat,ali ne znam dali da odma ili kad malo ojača.

Možda da ju pustim da odspava malo?

Znam da ne postavljam redovno,ali svejedno ću vam reći da sam došla na  more i da sad pogotovo nemam vremena za pisati,pa ću napraviti kao malu pauzu,nadam se da se ne ljutite i da vam se sviđa ovaj nastavak❤

KidnappedWhere stories live. Discover now