"Nika,kako možeš pasti tjelesno?" vikao je bijesno moj tata.
...
Sigurno se pitate koja budala pada tjelesno, e pa ta budala sam vam ja.
Nisu svi predodređeni za sport ali ja sam poseban talent.
Trailer by @salvatorexqueen
Best rank:
#1 in teen fict...
"Znam, uvijek su utakmice između nas i Plavih slonova žestoke!"
"Znam, što ti misliš?" obratio mi se Ivan.
"Ja mislim da znam ko će grijati klupu!" kažem s osmijehom i pogledam u Marka.
"Grijati klupu i nositi vodu!" mom izazivanju priključio se i Ivan.
"Ha ha, hvala vam prijatelji moji na podršci koju mi pružate!" ovo uopće nije bilo sarkastično, ne.
"A, i u ostalom, mene trener mrzi, nije do mene, da napravim novi kineski zid, opet ne bih igrao!"
"Kakve veze ima kineski zid s s nogometom?" procijedio je Ivan uz smijeh.
"Vas dvojica ste nemogući! Idem jer ne želim zakasniti. Kad ja zakasnim dobijem kaznu, a kad vas dvojica dotičnih zakasnite dobijete samo opomenu koja ne vrijedi ništa!" reče i ode prema svlačionicama.
Nasmijemo se i krenemo na trening.
...
"Mihaljeviću, koncentriraj se večeras!" iza mene se stvrio trener s ozbiljnim izrazom lica.
"Dobro treneru"
Izašavši iz smrdljive svlačionice, na hodniku sam ugledao Niku.
Bila je ljuta i crvena u licu.
"Ej, zašto si crvena?" prišao sam joj s laganim osmijehom.
"Uvjeri se sam!" odgovorila mi je Lara dok se Nika tresla, od bijesa, pretpostavljam.
"Šta on misli tko je, majmun maloumni jedan, kreten, nisam ja ničija igračka, kreten, glupan..."
Pogledao sam u Laru dok je Nika šibala uvrede na nečiji račun.
"Ej ej, smiri se malo!" rekao sam joj jer se sva uspuhala koliko je riječi izgovorila u minuti.
"Šta je bilo?" upitao sam kad je došla do zraka.
"Glupan mi je opet dao jedan!"
"Trener?"
Obje su klimnule glavom.
"Ovaj... dolazite li na utakmicu večeras?" upitao sam češući stražnju stranu vrata.
"Kakva utakmica?"
"Pa ona o kojoj ti govorim cijeli tjedan!" mahala je rukama Lara.
"To je večeras?"
"Da" odgovorim.
"Nika, ja ću te pričekati vani, zaboravila sam nešto!" reče Lara i ode iz našeg vidika.
"Pa, onda, dolaziš?"
"Zašto bih?"
Ovo me je zateklo. Jako.
"Kako misliš, zašto bi?"
"Lijepo, zašto bih?"
"Zato što bih te, možda mogao ucijeniti?" kažem upitnim tonom.
"Ah da, mogao bi prestati trenirati me, ali također ne smiješ zaboraviti da sam ja ta koja ima asa u rukavu!" govorila je zabavljeno.
"Kako da zaboravim osobu koja me ucijenila da će reći mojim roditeljima da sam razbio auto ako joj ne pomognem!" kiptjeo sam od bijesa.
"Misliš, osobu koja je jedina vidjela što si napravio i osobu koja te može svake sekunde prijaviti policiji jer si razbio auto njene najbolje prijateljice?"
"Čekaj, to je bio Larin auto?"
"Da, i da meni ne trebaš, vjerovatno bi počivao tri metra pod zemljom!"
"Zašto si takva, što sam krivo napravio?"
Šutjela je nekoliko trenutaka a onda se grohotom nasmijala. Ništa mi nije bilo jasno!
"Zezam te budalice!" smijala se.
"S kojim dijelom točno, se zezaš?"
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Pa... dobila sam jedan i razbio si Larin auto, čekaj, zar to nisi znao?"
Odmahnuo sam glavom.
"I jel na kraju dolaziš na utakmicu?"
"Dolazim, jel ti igraš?"
"Pa ja sam kapetan, zar si zaboravila?" odgovorim s osmijehom.
"Egoistično" promrmljala je.
"Moram ići, Lara me čeka, vidimo se!"
"Vidimo se!"
...
Nika P. O. V.
"Nika, ako ne izađeš za dvije minute, udavit ću te!" Lara se već petnaest minuta dere i izgovara ozbiljne prijetnje na moj račun.
"Evo me, 'ajmo!"
"Napokon!"
Došle smo na teren i našle mjesto na tribini.
Sva sreća pa Luka i Adrian igraju u istom timu i nemam dileme za kojeg ću navijati.
Utakmica je počela i malo je reći da nisam ništa shvatila dok se Lara kraj mene toliko derala da sam požalila što sjedim kraj nje.
"Goooool!" derala se Lara i tribine su poludjele.
Nakon nekog vremena atmosfera se stišala.
"Tooo, jeeess, bravoo našii!" krenula sam skakati, ali kad sam shvatila da se jedina ja derem polako sam i nesigurno utihnula. Lara me povukla nazad na sjedalo.
"Glupačo jedna, gol je za njih, ne za nas!"
Zacrvenila sam se i pogledala oko sebe, svi su se smijali, koliko god mučna situacija bila jer je bilo izjednačeno. Pogledala sam prema terenu i ugledala Lukin veseo osmjeh, kad je spazio da ga gledam, odmahnuo je rukom u znaku 'nema veze' i okrenuo se prema protivničkom igraču.
Pomno sam ga pratila, uzeo je loptu tom igraču i krenuo prema golu, dodao je loptu Adrianu. Adrian mu je asistirao i ubrzo se čuo poklik s tribina.
"Sad skači!" doviknuo mi je neko iza mene.
"Nika, Nika! Luka je dao gol!" vrištala je Lara.
Cijela tribina je bila u euforiji i nitko, pa ni ja nisam primjetila da se nešto događa na terenu.
Pogledavši na teren, vidjela sam da se Luka gura s nekim likom iz protivničke ekipe. Adrian mu je priskočio u pomoć i ubrzo su se krenuli naguravati dok je sudac beznadežno pištao da prestanu.
Jedan poveći igrač uhvatio je Adriana za vrat te ga odignuo od zemlje.
Tribine su bile na nogama.
Kad je Luka shavatio da ovaj drži Adriana, krenuo je prema njemu stisnutih šaka i za tili čas Lukina ruka je poletjela prema vilici onog debelog, a Adrian je bio na podu masirajući vrat. Luka mu je pomogao da se pridigne i zatim se čuo sudčev zvižduk i u zraku se pokazao jedan crveni karton.
Luka je klimnuo glavom i mirno napustio igru dok su po debelog dolazila nosila.
