Chapter 25

562 52 2
                                    

Na trenutak sam zastala.Nisam znala sta da mu kazem.

Ne bi bilo bas prikladno u ovom trenutku,pogotovo ne posle incidenta na hodniku.

Sta da radim?

Uputila sam mu jedan veoma zbunjujuci pogled.Skrenula sam pogled ka devojkama.Iako su nastojale da izgledaju sto normalnije,primetila sam da su i one izgledale zbunjeno.

O moj Boze.
Stvarno ne bih zelela da pomisle da se nesto desava izmedju nas.
Ili bilo ko u ovoj skoli.

Jos jednom sam pogledala Dzejmsa sumnjivo.Spustila sam jabuku koju sam do malopre drzala u rukama.Nesigurno sam klimnula glavom i stavila dlanove na ivicu stola.Polako sam odgurnula stolicu na kojoj sam sedela i obratila se devojkama:"Izvinite me",tiho sam prosaputala i okrenula se ka Dzejmsu.
Iskreno govoreci,ocekivala sam kako ce tok razgovora teci.I pribojavala sam se onoga sto bih mogla cuti.

Ako su raskinuli,to bi onda bilo zbog mene.Ja bih bila jedan od razloga.
Ili...jedini i glavni razlog.Unistila sam jednu vezu.I osecam krivicu.

Iskreno se nadam da nisu raskinuli.

Krenuo je ispred mene setajuci.Pratila sam ga i isla iza njega.Izveo nas je iz trpezarije i zastali smo u hodniku gde je prolazilo manje ljudi.Stao je pored jednog u nizu od ormarica i okrenuo se ka meni.Sacekao me je dok sam zastajala naspram njega.Primetila sam da je zastajkivao,kao da nije znao kako da se izrazi.Odlucila sam da mu olaksam i preduhitrim ga.

"Vidi...",pocela sam,"Ja...Stvarno,stvarno,stvarno mi je zao.Iskreno mi je zao.Da sam znala da bi nesto ovakvo",pokazala sam zamahujuci rukama,"ikada,moglo da se desi,nikada ne bih postupila tako...",podigao je ruku zaustavivsi me.

"Slusaj..To...Nije,tvoja krivica.Primetio sam na casu istorije da...Ti,mislis da si odgovorna za ovo?Posto znam da je tako..."

Pogledala sam ga."Jeste,tako je.U pravu si.Ja...Osecam se nekako...odgovornom za sve ovo."

Odmahnuo je glavom i nabacio tuzan osmeh na lice."Nisi ti kriva.Rekao sam to vec i ponovicu to koliko god puta bilo potrebno"

Pogledala sam ga kao da pokusavam da otkrijem da li govori istinu."Jeste moja krivica.Kao sto si vec rekao,sta jedna devojka treba da radi sa zauzetim deckom?"

"Da,to su moje reci,ali ovo...Ovo je bila potpuno druga situacija.Bilo je nevreme i ja sam se ponudio....",sada sam ja bila ta koja je podigla ruku da ga zaustavi.

"Ohhh..Samo,prestani...Ja sam kriva i svesna sam toga",pogledala sam ga kao da malom detetu treba objasniti da je 2+2=4.

Ispustio je glasan uzdah."Ne,ti ne shvatas",rekao je."Aurora i ja,mi nismo imali pravu vezu...To je vise bilo iz obaveze...Drustvo,Svi su to ocekivali od nas,i to se prosto desilo.."

Pogledala sam ga.Bila sam skamenjena."Imali?Mislis...Raskinuli ste?"

"Hmmm...Da.",pogledao me je nesigurno,skiljeci.

Ohhh...
Stvarno,stvarno lose.

Izdahnula sam glasno."Mislila sam da ste imali...samo jednu ozbiljnu svadju",slegnula sam ramenima i vrhovima prstiju protrljala slepoocnicu."Zao mi je",je bilo jedino sto sam mogla da izustim.

"Pre ili kasnije bismo svejedno raskinuli",pogledao me je i potom brzo skrenuo pogled. "Ali si ti samo ubrzala stvar",dodao je nasmejavsi se.

Pogledala sam ga i pesnicom udarila u zdravo rame.Nisam ga blago uradila.

Nisam pokusavala da ga blago udarim.Nisam ga postedela.

Nastavio je sa smejanjem.Prostrelila sam ga pogledom."Ovo je ozbiljno,Dzejmse,uozbilji se".

"Oprosti...",nije mogao da dodje do daha od smejanja,"ali...smesno je"

"Oh Boze.Mislim da vidim pravi razlog zasto te je stvarno ostavila",rekla sam posmatrajuci ga.

"Je li?A zasto?",napad smeha je prolazio,ali su mu se suze zadrzale u ocima.Zamisljeno ss naslonio ramenom na ormaric i pogledao me.

"Nisi sasvim svoj",rekla sam vrhom prsta pokazujuci na slepoocnicu.Napad smeha se nastavio dok sam ja smoreno iscekivala kraj.Uhvatio se za stomak i presavijao se od smeha.
Okrenula sam se da vidim da li su ostali ljudi oko nas primetili ovaj ispad koji je i dalje trajao,i videla sam da nisu.Strpljivo (mada mrzovoljno) sam sacekala kraj.Kada je napokon prestao da se smeje,obrisao je suze i ispravio se.

"Jesi li dosao sebi?",pitala sam ga i na trenutak pomislila da ce nastaviti da se smeje,ali se pribrao.

"Jesam",a onda je brzo dodao:"Bar mislim da jesam"

"Onda da nastavimo.Mislila sam da ja popricam sa Aurorom..Zelela bih joj reci da sam ja potpuno kriva i da za sve sto zeli nekoga okriviti svali na mene."

Uputio mi je pogled koji je govorio da sam luda."Jesi li ti dobro?Zasto bi ti pricala sa njom?"

"Paaa",pocela sam,"zelim da joj objasnim da sam ja zaht..."

"Neces pricati sa njom i tacka.Kraj"

Taman sto sam otvorila usta da se usprotivim,zvono me je prekinulo.Pogledao me je sa osmehom na licu."Idi na cas sada"

"Neces mi ti govoriti sta da radim",procedila sam kroz stisnute zube.

"Hocu.Sada kreni na cas i sutra budi spremna u petnaest do osam ispred tvoje kuce.Pokupicu te",rekao je kao da to nije nista vazno.

"Molim?!",pogledala sam ga."Raskinuo si sa Aurorom pre pola sata.Sta pokusavas, Dzejmse?"

Kakav debil.

"Samo sam rekao da cu te pokupiti sutra u petnaest do osam",rekao je prosto slegnuvsi ramenima.

"Nadji i pokupi",naglasila sam reci pokupi,"drugu zrtvu u tvojoj besmislenoj igri.Ja ne ucestvujem."

"U cemu je problem?"

"Mozda se Aurora nije ponasala prema meni korektno,ali to ne znaci da cu ti pomoci da joj se svetis.Kao sto sam rekla,nadji drugu zrtvu", pogledala sam ga poslednjeg puta i okrenula se zamahnuvsi kosom.

Kreten.
Ja nisam pion ni u cijoj igri.

Jos neko vreme sam razmisljala o Dzejmsu i njegovim uzaludnim, providnim pokusajima da me upotrebi u svojoj igri.

Ili mozda i nije pokusavao da me predje?Sta ako on samo zeli da bude prijatelj sa mnom?Ili ne zeli?Ili sam stvarno samo jedna od mnogih koje pokusava da upotrebi kao piona?

Shvatila sam da su mi Dzejms i Aurora zadali i previse briga za danasnji dan.I previse.

Krenula sam prema ucionici fizike shvativsi da kasnim.

U istom momentu sam zaboravila na celu dramu...jer...Jedini problem sada ce mi biti suocavanje sa nastavnicom fizike.

The Secret Organization Opowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz