Deeply yours

Chapter 20

(Zadnja dva puta sam objavila nastavak u subotu pa sam se sada potrudila objaviti u petak da vas malo iznenadim :D pročitajte i ostavite koji komentar, da vas čujem malo... ovo a/n sam počela stavljati na početak jer sam shvatila i da, u principu, bolje izgleda kad nastavak završi i onda dalje nema mojih poruka, a ovako vas i upozorim na neke stvari ako moram. I da, hvala na 20K, najbolji ste! Volim vas xx)

"Što ćemo onda?" upita me, a ja slegnem ramenima ne znajući odgovor na njegovo pitanje. "Ne znam za tebe, ali sam siguran da bih ja htio znati na čemu smo."

Malo se odmaknem od njega te istog trena osjetim svoje srce koje toliko jako tuče da ga osjećam u grlu. Mislila sam da znam svoje stajalište u vezi ovoga i da bih mu voljela nešto predstavljati u životu, ali me zatekao kada me ovako izravno upitao tako ozbiljnu stvar. Ne želim da pomisli kako se predomišljam, ali s druge strane ja zaista jesam neodlučna u vezi nas.

Ne znam iz kojeg razloga, Della. Oboje znate što želite, daj mu šansu.

"Della, pričam li sa zidom?" trznem se na njegov prodoran glas pa prodrmam glavom kako bih mu dala do znanja da ga slušam. "Rekao sam ti svoje mišljenje i vjeruj mi da ću stajati iza toga, ne namjeravam ovo između nas tek tako pustiti jer mi već previše značiš. Bilo bi u redu kada bi i ti pustila glas da kažeš nešto, a ne da odlažemo ovu temu dok god smo živi..."

Otvorim usta te ih isto tako brzo zatvorim ne izustivši ni riječi kada shvatim da i dalje ne znam što želim i jesam li spremna za ulazak u novu vezu. Ono s Brookom je zaista bilo davno i činjenica da je Holdenovoj idealnosti samo nebo granica stoji, ali hoće li on biti spreman ponuditi mi cijeloga sebe kada jednom pristanem?

Nije kao da će te oženiti, samo te pitao na čemu ste.

Od obične veze također tražim puno jer se želim uvjeriti da je on muškarac koji me beskonačno voli i da mi je to spreman dokazivati dok smo živi. Ne mislim mijenjati dečke do kraja života kao Becca već pronaći nekoga tko će ovdje biti zauvijek, a ne znam je li Holden stvarno svjestan u što se upušta. Neće me biti lako trpjeti i znam da će vjerojatno biti mnogih teških situacija kroz koje ćemo trebati proći, ali...

Ali kroz njih ćete uspješno proći. Della, vjeruj mi da je on spremniji od tebe na taj korak da se nađe u tvom životu. Želi ti biti na nekoj bitnoj poziciji i štititi te, ne znam kako već nisi došla do tog zaključka.

Holdenovi prsti me iznenade dok mi okreću glavu prema njemu. "Molim te da ne razmišljaš previše jer to nikada nije dobro", zvuči tmurno i nekako sav potonuo. Zašto nas oboje mučim? "Pusti da ovoga puta srce presudi umjesto razuma i reci mi što želiš od ovoga."

Samo šutim ne vjerujući u ono što je rekao jer sve zvuči suludo. Apsurdna je činjenica da je ovaj savršen čovjek od svih žena na svijetu odabrao baš mene, da se baš u mene zagledao i mene zavolio.

Krene udariti rukom o pod, ali se istog trena zaustavi kada shvati da smo još uvijek u kući mojih roditelja koji ne znaju za njega. "Reci nešto, k vragu, samo nemoj šutjeti!"

"Ja..." zablokiram se razmišljajući što mu odgovoriti, iako i sama znam kako je najbolje da poslušam njegov savjet o razmišljanju srcem. "Ne znam što da ti kažem... nadam se da ću ti uskoro uspjeti dati odgovor koji oboje želimo, ali sada ja od tebe tražim malo vremena i nadam se da to nije problem."

Znam da sam ga sada jako razočarala vidjevši kako njegove šake poprimaju blijedu boju od jakog stiska, no ne daje mi do znanja da mu išta smeta jer uvijek pokušava svoju ljutnju zadržati za sebe kako se i ja ne bih morala nositi s time. To je još jedna stvar koja mi nije jasna... Ako želi da ovo između nas profunkcionira, mora biti svjestan da ćemo se zajedno nositi s međusobnim problemima i da ga neću tek tako pustiti na miru.