Deeply yours

Chapter 19

"Ne trebaš se zbog toga ispričavati", odmahne glavom dajući mi do znanja da se ne brinem zbog svog postupka. "Hajde, pusti film", potapša mjesto pored sebe čekajući me da sve namjestim.

Dok se sve učitavalo, uzmem kokice sa stola i stavim punu zdjelu pored njega, a zatim spretno napravim punđu kako poslije ne bismo jeli moju kosu. Ona je ponekad veliki problem, ali ju ni nije lako održavati. Namučila sam se dok ju nisam dovela u red i naredila si da mi ne treba kosa do guzice jer gubim puno vremena na nju.

"Iako mi se više sviđa tvoja raspuštena kosa", zatakne mi par ispalih šiški iza uha da mi ne zaklanjaju pogled pa stavi kokicu u usta. "Ova podignuta varijanta je isto dobra. Zapravo dosta i ličiš na Gabriellu, samo što ti nemaš toliko umjetne lokne."

Nasmijem se i dobacim mu prije no što se počnem crveniti. "No u slučaju da u toku večeri ne želiš jesti tu moju raspuštenu kosu i završiti na hitnoj, bolje šuti."

"Ne znaš primati komplimente, zar ne?" popravi jastuk iza sebe kako bi se leđima mogao nasloniti na uzglavlje kreveta. "Uvijek se kreneš rumeniti, no umjesto toga ti izvališ nešto glupo i oštro da ljudi ne primijete."

"Pričaš gluposti", mahnem rukom ne vjerujući što je upravo rekao. Kako je to primijetio?

"Della, ali ti si stvarno predivna žena, i iznutra i izvana i nemaš se razloga sramiti, barem ne preda mnom", iskrenom mi se obrati i zadobije moj pogled. "Od sada želim da mi ponosno kažeš hvala svaki puta kada udijelim kompliment na tvoj račun, jasno?" dugim prstima mi primi bradu i povuče bliže sebi. "Jer takva i trebaš biti - ponosna na sebe i svoje posebnosti, a vjeruj mi da si trenutno najposebnija žena u mome životu uz baku koja te, usput, očekuje jedan dan kod nas."

"Doći ću, obećajem", spustim pogled jer već cvjetam od ponosa koji mi je upravo usadio u glavu zbog toliko divnih riječi. "Čim uhvatim vremena."

"Vrijeme je samo izlika" slegne ramenima ne slažući se s mojim odgovorom.

* * *

"Mogu li ostati još samo malo?" promrmlja u polusnu.

Dok sam ja isplakala more suza na sve dijelove ovog divnog filma iz moje mladosti, on je uspio nekoliko puta zaspati. Troy i Gabriella su mi toliko upotpunili noć nakon svih onih divnih riječi koje mi je Holden uputio da trenutno ne znam što ću sama sa sobom. Zapravo sam sada shvatila da ja već imam svog Troya, samo tri puta boljega!

Govoriš o sebi kao da imaš barem stotinu godina.

Hvala Bogu pa nemam...

"Holden, ovdje si dva sata duže no obično, već me strah da netko ne dođe, ne želim riskirati", koliko mi god odgovara njegovo društvo, moji ne trebaju znati za to, inače ćemo imati veliki problem.

"Ma daj, opusti se malo", protrlja oči i pogleda na sat. Pola četiri ujutro je. "Ako do sada nisu došli, zbilja misliš da budu?"

"S njima nikad ne znaš, Holden, nemojmo zeznuti ovo što imamo jer je za mene i to luksuz s obzirom na to kakvi su moji roditelji" ugasivši televizor, upalim noćnu svjetiljku koja je sada osvjetljavala gotovo pola sobu te dovučem tenisice ispred njega. "Znam da si vjerojatno užasno umoran, ali zbilja moraš ići."

"Želio bih ostati ovdje prespavati danas, ako ti nije problem", odjednom kaže, a ja se zaledim na mjestu.

Koliko god mi to laska, ne mogu to dozvoliti. Imam neki loš osjećaj čitav dan i to nije dobro jer se onda obično nešto loše i dogodi. Dijelimo isto mišljenje i nitko ne bi bio mirniji od mene da Holden ostane ovdje prespavati kako bi se odmorio, ali ne ovako kasno.